REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-939/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Madirazza, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Madirazza & partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova 21, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika po zaposlenju, s danom objave 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Valerije Pernar, Zagreb, Savska cesta 9, poslovni broj Ovrv-13995/2023 (UPP/OS-Ovrv-203/2023) od 7. travnja 2023., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.341,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2023. do isplate te kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2023. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotnih poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.440,59 eura od s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. veljače 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javna bilježnica Valerija Pernar, Zagreb, Savska cesta 9, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 13995/2023 (UPP/OS-Ovrv-203/2023) od 7. travnja 2023. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 1.341,99 eura i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor od 12. travnja 2023. kojim je u bitnome naveo da se u konkretnom slučaju radi o ošasnoj imovini, a da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini odnosno gradu mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine, kao i da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, koja u konkretnom slučaju nije dostatna za namirenje dugovanja. Ujedno je istaknuo prigovor zastare te naveo da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio pasivno legitimiran u ovoj parnici, a ujedno je naveo da nema pravne osnove na temelju koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja budući da uz prijedlog za ovrhu nisu priloženi relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila osnovanost tražbine.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1784/2023-2 od 31. svibnja 2023., navedeni sud oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovome sudu dana 27. listopada 2023. Potom je ovaj sud pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Povrv-939/2023-4 od 30. studenoga 2023., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Očitujući se na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je u podnesku od 15. prosinca 2023. naveo da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. DP utvrđeno da se njegova ostavina sastoji od novčanih potraživanja i novčanih sredstava na bankovnim računima u neutvrđenom iznosu te osobnog automobila, kao i da su se u ostavinskom postupku svi poznati nasljednici odrekli nasljednog prava. Pozvao se na odredbu članka 6. Zakona o nasljeđivanju prema kojoj smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad, kao i da tuženik kao nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Konačno, istaknuo je da će tek prilikom provedbe ovrhe specificirati na kojim predmetima imovine tuženika provodi ovrhu te će u toj fazi tuženik moći koristiti pravna sredstva ako je provođenjem ovrhe zahvaćen predmet na kojem se ne može provesti ovrsi.

5. Podneskom od 11. siječnja 2024. tuženik se očitovao na navode iz tužiteljevog podneska od 15. prosinca 2023., sve sukladno odredbi članka 461.a stavak 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), te naveo kako izvadak iz poslovnih knjiga kao jednostrana isprava tužitelja ne može biti dokaz osnove i visine predmetnog potraživanja. Uputio je da tužitelj nije dokazao niti osnovu niti visinu svog potraživanja, a podredno je istaknuo da visina vrijednosti naslijeđene imovine nije dostatna za namirenje dugova, odnosno da tuženik po računima Zagrebačke banke d.d. nije naslijedio novčana sredstva, a da je naslijedio samo novčana sredstva od HZZO-a u iznosu od 8,44 eura, i to na ime preplaćene premije dopunskog zdravstvenog osiguranja, koja je tuženik 15. svibnja 2023. uplatio na račun tužitelja.

6. Tužitelj se podneskom od 12. kolovoza 2024. očitovao na navode tuženika na način da je naveo da utvrđivanje vrijednosti vozila u predmetnom postupku nije u skladu s pozitivnim pravom, kao i da će u eventualnom postupku ovrhe samo na naslijeđenom vozilu, tuženik odgovarati tužitelju samo do visine iznosa postignutog prodajom vozila u ovršnom postupku.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 8. i 23. spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 10.-11., list 25.-26. i list 69.-70. spisa), dopis tužitelja od 7. travnja 2022. (list 12. -13. i 27.-28. spisa), dopis tužitelja od 10. veljače 2022. (list 71. spisa), izvod iz poslovnih knjiga tuženika (list 73. -75. spisa), nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića od 3. srpnja 2024. iz spisa Povrv-1123/2023 (list 93.- 99. spisa) zajedno s prigovorom tuženika i nalazom i mišljenjem vještaka Nikole Šubića od 3. studenoga 2023. (list 100. -123. spisa), presudu i rješenje, poslovni broj Povrv- 1123/2023-24 od 29. studenoga 2024. (list 131. -141. spisa) i usmeni iskaz vještaka Igora Jakoplića s ročišta iz spisa Povrv-1123/2023 (list 142.-143. spisa).

8. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika provođenjem prometnog vještačenja radi utvrđenja visine vrijednosti vozila budući da nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a stranke su se ujedno na ročištu od 2. srpnja 2024. usuglasile da se koristi nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića iz spisa Povrv- 1123/2023. Osim toga, nije niti proveden dokazni prijedlog tuženika provođenjem financijskog vještačenja radi utvrđenja visine naslijeđenih novčanih sredstava budući da nije bilo sporno da je tuženik naslijedio novčana sredstva u iznosu od 8,44 eura na ime preplaćene premije dopunskog zdravstvenog osiguranja.

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.341,99 eura po osnovi duga po tekućem računu prednika tuženika.

11. Između stranaka je sporna osnova i visina potraživanja, odnosno, sporno je je li pok. DP imao kod tužitelja otvoren tekući račun (tj. je li s tužiteljem imao sklopljen ugovor o tekućem računu) te je li isti u trenutku smrti imao dug po predmetnom tekućem računu te ako jest, u kojem iznosu, a ujedno je sporno do kojeg iznosa tuženik može odgovarati tužitelju za taj dug, uzevši u obzir vrijednost naslijeđene imovine. Sporno je i je li u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara.

12. Prema odredbi članka 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.; dalje: ZN), smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.

13. Sukladno odredbi članka 139. stavak 3. ZN-a, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

14. Predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine (članak 139. stavak 6. ZN-a). Međutim, ta odredba se ne primjenjuje se ako je stvar ili pravo koje je sastavni dio ostavine otuđeno prije podnošenja ovršnog prijedloga, odnosno prijedloga za osiguranje (članak 139. stavak 7. ZN-a).

15. Stoga, ako u trenutku eventualnog pokretanja ovršnog postupka od strane tužitelja prema tuženiku, tuženik više ne bude raspolagao predmetima iz ostavine pok. DP, tada se ne može primijeniti pravilo o ograničenju ovrhe samo na te predmete ostavine. Dakle, odredbom članka 139. stavak 7. ZN-a izrelativiziran je učinak odredbe stavka 6. istog članka budući da će u slučaju otuđenja naslijeđene ostavine nasljednik ošasne imovine odgovarati kao svaki drugi nasljednik, dakle cijelom svojom imovinom, i to do vrijednosti naslijeđene imovine. Imajuću u vidu navedeno, a protivno stavu tužitelja, sud mora po prigovoru tuženika utvrditi vrijednost imovine koju je on naslijedio iza pok. DP.

16. Međutim, s obzirom da je tuženik u ovoj pravnoj stvari osporio i osnovanost i visinu potraživanja, potrebno je prije svega utvrditi navedene sporne činjenice.

17. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, Karlovačka 2, poslovni broj O-1211/2021 (UPP/OS-117/2021-14) od 23. rujna 2021. (listovi 10.-11., 25.-26. i 69.-70. spisa), utvrđeno je da je pok. DP preminuo **.**.2021., kao i da njegovu ostavinu čine pokretnine koje su prešle u vlasništvo tuženika, i to novčano potraživanje u neutvrđenom iznosu prema HZZO-u s naslova preplaćene premije dopunskog zdravstvenog osiguranja, osobni automobil marke Fiat tip Panda, kao i novčana sredstva u neutvrđenom iznosu na tri bankovna računa otvorena kod tužitelja, brojevi računa: HR 8123600003115690322, HR 8623600003239531490 i HR 09223600003232750248.

18. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 30. siječnja 2023. (listovi 8. i 23. spisa) proizlazi da je tužitelj na dan 30. siječnja 2023. evidentirao potraživanje prema tuženiku po osnovi duga pok. DP u iznosu od 1.341,99 eura, za transakcijski račun broj 3232750248.

19. Povezujući gore navedene isprave te dovodeći ih u međusobnu vezu, proizlazi da je pok. DP s tužiteljem imao sklopljen ugovor o bankovnom tekućem računu IBAN [broj bankovnog računa], po osnovi kojeg je tužitelj u svom izvatku iz poslovnih knjiga evidentirao postojanje duga u iznosu od 1.341,99 eura na dan 30. siječnja 2023. te je na temelju predmetnog izvatka pokrenuo ovaj parnični postupak. Iz dokumentacije koja je dostavljena u spis nije vidljivo stanje duga na dan smrti DP (**.**.2021.), niti spisu prileži bilo kakva druga knjigovodstvena dokumentacija iz koje bi bio razvidan saldo tekućeg računa pok. DP.

20. Tuženik je u ovoj parnici izričito osporio vjerodostojnost predmetnog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja kao jednostrane isprave (podnesak od 11. siječnja 2024.), kao i visinu duga naznačenog na tom izvatku, dok tužitelj, na kojem je teret dokaza, na navedene okolnosti nije predložio niti predočio druge dokaze na temelju kojih bi ovaj sud mogao utvrditi odlučne činjenice o postojanju duga te njegove visine (kao primjerice, financijskim vještačenjem, dostavom izvadaka po transakcijskom računu za pojedina razdoblja iz kojih bi bio vidljiv saldo transakcijskog računa pok. DP s obračunatim kamatama itd.).

21. Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici, a kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Predmetna pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

22. U konkretnom slučaju, izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja jednostrani akt poslovnog subjekta - računovodstvenu dokumentaciju iz odredbe članka 7. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22.), a ne javnu ispravu iz odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

23. Dakle, valja zaključiti da izvadak iz poslovnih knjiga kao jednostrana isprava sama po sebi nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva, niti se njome dokazuje visina, kao niti dospijeće utužene tražbine. Premda on predstavlja vjerodostojnu ispravu iz odredbe članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.), u slučaju kad tuženik osporava osnovanost i visinu dugovanja koje je naznačeno na izvatku iz poslovnih knjiga, tužitelj tada mora predložiti i druga odgovarajuća dokazna sredstva kojima bi dokazao osnovanost i visinu svog zahtjeva jer, kako je izneseno - svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne i na kojima zasniva svoje zahtjeve.

24. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a u svezi s odredbama članaka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog sadržan u predmetnom javnobilježničkom rješenju o ovrsi ukinut je u cijelosti, a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. S obzirom da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, tužitelj u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a nema pravo na naknadu zatraženih troškova ovršnog i parničnog postupka, dok tuženik, koji bi imao pravo na naknadu tih troškova, nije potraživao njihovu naknadu.

26. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).