Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj Povrv-115/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene ŽN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 02. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andreje Juričan, odvjetnice u Čakovcu, tužene osobno, te zamjenika punomoćnika tužene, KN, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu Bojana Bacingera, odvjetnika u Čakovcu, 09. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e:

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ruže Hoblaj iz Murskog Središća, posl.br. Ovrv-1394/2023 od 04. svibnja 2023. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženici EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, isplati novčani iznos od 2.619,07 eur/19.733,38 HRK, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.619,07 eur/19.733,38 HRK od 29.04.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, te se tužbeni zahtjev tužitelja Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417 odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417 da tuženici ŽN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.197,64 eura (tisuću sto devedeset sedam eura i šezdeset četiri centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je 22. ožujka 2023. javnom bilježniku Ruži Hoblaj iz Murskog Središća, Trg braće Radića 8a podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene kao ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.619,07 eura sa zateznim kamatama te je povodom navedenog prijedloga javni bilježnik Ruža Hoblaj izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-1394/2023, UPP7OS-Ovrv-172/2023 od 04. svibnja 2023.

2. Tužena je protiv predmetnog rješenja o ovrsi podnijela prigovor u kojem navodi kako osporava osnovu i visinu dugovanja jer u vjerodostojnoj ispravi nisu naznačeni predmet, vrsta i opseg novčane obveze, te tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazio nekakav poslovni odnos između stranaka, te stoga predlaže da se platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi stavi u cijelosti izvan snage, te da se odbije tužbeni zahtjev.

3. Ovosudnim rješenjem broj Povrv-115/2023-2 od 02. lipnja 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ruže Hoblaj iz Murskog Središća, Trg braće Radića 8a, broj: Ovrv-172/2023 od 04. svibnja 2023. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se očitovao na prigovor tužene podneskom od 13. lipnja 2023. u kojem navodi kako je tužena s Ferratum Bank 29. prosinca 2021. sklopila Ugovor o kreditu na daljinu, elektroničkim putem. Tužena je pristupom internetskoj stranici Ferratum Bank p.l.c. zatražila potrošački kredit osiguran jamstvom treće osobe u iznosu od 20.000,00 kuna i obvezala se vratiti navedeni iznos zajedno s premijom, te podmiriti naknadu za jamstvo. Navodi kako je tužena dostavila potrebne osobne podatke i dokumentaciju, te je nakon apliciranja za kredit i prihvata Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu, tuženoj ponuđeno jamstvo po svom izboru. Tužena je odabrala jamstvo SIA DEP (čije potraživanje je otkupio Guarantee Services OÜ, a kasnije tužitelj), te je automatski preusmjerena na njegove stranice, kako bi mogla prihvatiti Opće uvjete za davanje jamstva. Označavanjem polja "Prihvaćam", tužena je na internetskoj stranici Ferratum bank p.l.c. dala svoj izričiti i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te je dostavila svu potrebnu dokumentaciju za sklapanje ugovora o kreditu, kao i za sklapanje ugovora o jamstvu. Iz Standardnih uvjeta Ferratum bank p.lc. proizlazi kako tužena nije mogla sklopiti ugovor o kreditu bez određivanja jamca. Nadalje, tužena je svojim odabirom tužitelja kao jamca prihvatila i Opće uvjete za davanje jamstva. Tuženica je primila iznos kredita, koji je osigurao jamstvom, prihvativši Opće uvjete za davanje jamstva SIA DEP, društvo osnovano prema latvijskom pravu. Navodi tuženice su netočni i paušalni, a naročito da ne postoji njegov dug prema tužitelju. Ističe kako su prigovori tuženice neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima točno utvrđenim u Općim uvjetima tužitelja, na koje je izričito pristala prilikom apliciranja za potrošački kredit i sklapanja ugovora o kreditu i sklapanja ugovora o jamstvu. Kako bi se dovršila prijava za jamstvo tuženica je priložila potpisani ugovor o kreditu i jamstveni obrazac te odabirom polja „Potvrdi“ je odabrala jamstvo tužitelja.

5. Podneskom zaprimljenim 06. rujna 2023. tužena navodi kako je ugovor o kreditu sklopila kao potrošač, te joj daljnji odnosi tužitelja i povezanih društva, kao i svi prijenosi potraživanja na treće osobe, kao potrošaču, nisu bili poznati. Navodi kako nikada nije potpisala ugovor o jamstvu te s tužiteljem kao jamcem nije u nikakvom ugovornom odnosu. Jedini ugovor kojeg je sklopila jest onaj s Ferratum bank p.l.c., te je kredit u cijelosti vraćen.

6. U podnesku zaprimljenom 02. veljače 2024. tužitelj je ostao kod svojih navoda, te ističe kako potraživanje tužitelja nakon izvršenih uplata tužene iznosi 2.619,07 eura.

7. Na pripremno ročište održano 25. siječnja 2024. pristupila je zamjenica punomoćnika tužitelja, te zamjenik punomoćnika tuženice, te je na istom zaključen prethodni postupak.

8. Na glavnu raspravu održanu 02. travnja 2025. pristupila je zamjenica punomoćnika tužitelja, tužena osobno, te je zamjenik punomoćnice tužene. Na glavnoj raspravi saslušana je tužena, te je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u spis Ovrv-1394/2023, u izvadak iz poslovnih knjiga na listu 7 spisa, u račun br. 384/VP/1 od 04. svibnja 2023. na listu 13 spisa, u Standardne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj na listovima 35-53 spisa, u informativni obrazac na listovima 54-59 spisa, u Posebne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 29.12.2021. na listovima 60-61 spisa, u ovjereni prijevod s engleskog jezika od 31. ožujka 2023. na listovima 62-73 spisa, u obavijest o prijenosu potraživanja od 29. prosinca 2022. na listu 74 spisa, u ugovor o kupoprodaji (ustupu) potraživanja od 22. studenog 2022. na listovima 75-88 spisa, u Opće uvjete za davanja jamstva na listovima 89-97 spisa, u Jamstvo sklopljeno na današnji dan 29.12.2021. na listovima 98-104 spisa, u naknadu za pružanje jamstva u odnosu na ugovor o kreditu broj 1034488 od 29. prosinca 2021. na listovima 105-106 spisa, u e- mail korespondenciju od 26.5.2022. na listovima 115 spisa, u otplatni plan na listovima 116-118 spisa, u priloženu sudsku praksu, u naknadu za pružanje jamstva u odnosu na ugovor o kreditu broj 1034488 na listovima 133-135 spisa, te je saslušana tužena.

10. U svom iskazu tužena je navela kako je ugovor o kreditu sklopila s Ferratum bankom putem interneta 2021. godine. Vidjela je na televiziji reklamu za takve kredite i zbog toga se za njega odlučila. Kredit je sklopila za iznos od 20.000,00 kn jer su joj trebali novci za potpomognutu oplodnju. Sjeća se da je potpisala posebne uvjete o kreditu koje je e-mailom poslala banci, ali te e-mailove više nema. Ne sjeća se da je sklopila bilo kakav ugovor o jamstvu, niti da li je plaćena naknada za jamstvo. Ne sjeća se da bi potpisivala opće uvjete jamstava. Zna samo da joj je Ferratum banka isplatila novac i da je taj iznos vratila banci. Sjeća se da je u više navrata vratila novac, a veći iznos od 17.000,00 kn je platila odjedanput. Nije joj poznato da je nešto trebalo vratiti po osnovi jamstva. Kad joj je banka napisala koji iznos mora vratiti, ona je taj iznos i vratila i mislila je da je u potpunosti ispunila obvezu. O pojedinim ugovornim odredbama nije mogla pregovarati te joj nije ništa pojašnjeno. Također joj nije pojašnjen niti način otplate kredita. Kad je u potpunosti otplatila kredit nije više dobivala nikakve obavijesti, niti opomene od banke sve dok nije pokrenut ovaj postupak. Na posebno pitanje zamjenika punomoćnika tuženice kada je prvi put čula da ju se tereti za nekakvo jamstvo, odgovorila je da tek kad je pokrenuta ova ovrha, a prije toga nije znala za to jer je mislila da je u potpunosti isplatila dug.

11. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku), ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Nesporno je kako je tužena s Ferratum bank p.l.c. 29. prosinca 2021. sklopila ugovor o kreditu elektroničkim putem.

14. Sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je sporna činjenica je li tužena sklopila Ugovor o jamstvu s pravnim prednikom tužitelja.

15. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Predmet potraživanja tužitelja jest novčani iznos od 2.619,07 eura po osnovi sklopljenog Ugovora o jamstvu između tužene i pravnog prednika tužitelja, SIA DEP.

17. Sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje Zakon o obveznim odnosima) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok se sukladno čl. 286. Zakona o obveznim odnosima ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Nije sporno sa su stranke sklopile ugovor o zajmu u elektroničkom obliku, te je sukladno čl. 293. Zakona o obveznim odnosima takav ugovor sklopljen kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

18. Prema čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok se prema čl. 500. Zakona o obveznim odnosima zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

19. Sukladno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 – koji se primjenjuje na predmetni ugovor o zajmu) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Čl. 52. Zakona o zaštiti potrošača je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

20. Prema čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

21. Nadalje, čl. 3. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl. 7. Zakona o obveznim odnosima sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8. Zakona o obveznim odnosima propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

22. Sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23. Sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

24. Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima prema kojem ista ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, uvećana za polovinu te stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a ukoliko su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata.

25. Sud smatra kako utuženi iznos, a koji se odnosi na naknadu s osnove ugovora o jamstvu, zapravo predstavlja kamate, odnosno cijenu koju zajmoprimac plaća zajmodavcu temeljem sklopljenog ugovora o zajmu, te samim time predstavlja i bitan sastojak predmetnog ugovora o zajmu.

26. Također, sud smatra kako su pojedine ugovorne odredbe Ugovora o kreditu 1034488 stoga nejasne i nepoštene. O istima ugovorne strane nisu pregovarale, već su jednostrano sastavljene od strane zajmodavca – ovdje tužitelja. Tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije pojašnjen način otplate kredita, niti joj je pojašnjeno da mora platiti naknadu za izvršenu uslugu jamstva.

27. Iz iskaza tužene naime proizlazi kako ista prilikom sklapanja ugovora o zajmu na internetskoj stranici tužitelja nije bila posebno informirana na koji način se jamstvo, odnosno naknada obračunava. Također tužena nije bila informirana o načinu oplate kredita. Stoga sud smatra kako je tužitelj trebao tuženu informirati o tome na koji način se otplaćuje glavnično potraživanje, kao i jamstvo, odnosno naknada za izvršeno jamstvo, a koja predstavlja kamatu, odnosno profit tužitelja kao financijske institucije. Navedene odredbe ugovora o zajmu nisu u tom pogledu razumljive, te ne sadrže dovoljno informacija iz kojih bi bilo jasno vidljivo koja je ugovorena kamatna stopa, te kako se ista, obračunava, odnosno na koji način se uplatama u mjesečnim ratama zatvara potraživanje zajmoprimca. Navedeno proizlazi iz iskaza tužene. Valja napomenuti kako tužitelj nije niti dostavio u spis predmetni ugovor o kreditu, temeljem kojeg potražuje naknadu po osnovi jamstva.

28. Iz navedenog proizlazi kako je zajmodavac – ovdje tužitelj na opisani način ugovorio za sebe korist koja nije u srazmjeru s onim što je zajmodavcu dao. Čl. 329. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, dok je st.2. istog članka propisano kako se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

29. Tužitelj nije dokazao da bi osnova po kojoj potražuje iznos od 2.619,07 eura, naknada za jamstvo, između parničnih stranaka bila pregovarana, odnosno da su se parnične stranke sporazumjele o ugovaranju takve naknade. Stoga je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako su pojedine ugovorne odredbe ništetne, a na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, sukladno čl. 189. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku platni nalog ukinut u cijelosti i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

30. Sukladno čl. 14. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, a sukladno st. 4. istog članka da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. U navedeni trošak ulazi sukladno sudskoj praksi i trošak cjelokupnog postupka budući da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage, pa je ovršni postupak prešao u ovaj parnični postupak u okviru kojeg je obuhvaćen i trošak odvjetnika. Kada se ovršni postupak povodom prigovora ovršenika nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga tada se troškovi postupka obračunavaju jedinstveno bez razlučivanja istih na ovršne i parnične troškove postupka, time da zakonska zatezna kamata na iste teče od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana donošenja rješenja o ovrsi.

31. Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na čl. 154. i čl.155. Zakona o parničnom postupku te je donijeta sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; u daljnjem tekstu Tarifa).

32. Tuženici su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi ovršnog postupka i to za sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8.toč.1. Tarife, sastav podneska od 06. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8.toč.1. Tarife, zastupanja na ročištu 25. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 9.toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 02. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 9.toč.1 Tarife, zastupanja na ročištu za objavu presude po Tbr. 9.toč.3. Tarife u iznosu od 100,00 eura., sve uvećano za pripadajući PDV po Tbr. 42. Tarife u iznosu od 225,00 eura, kao trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 72,64 eura.

33. Tako ukupno priznati trošak tuženika iznosi 1.197,64 eura, a na platež je pozvan tužitelj koji je izgubio spor.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

Čakovec, 09. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Viša sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tužena po pun.