Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-125/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan, Jankomir 11, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-172/2023-51 od 22. siječnja 2025., dana 9. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-172/2023-51 od 22. siječnja 2025. u točki II. izreke u dijelu kojim je dosuđen tužitelju trošak postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 219,42 eura bruto, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 482,50 eura uvećan za zakonsku kamatu od presuđenja do isplate. U točki III. izreke odbijen je tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva na ime razlike plaće za iznos od 554,36 eura, kao neosnovan.

2. Protiv odluke o trošku sadržane u točki II. prvostupanjske presude, žali se tuženik i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže uvažiti žalbu i dosuditi troškove postupka tuženiku. Zatražio je trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od lipnja 2014. do listopada 2015. U ovoj fazi postupka sporna je odluka o parničnom trošku.

6. Odredbom članka 167. stavak 1. ZPP-a propisano je kako se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Kako se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem u smislu odredbe članka 129. stavak 5. ZPP-a te kako tuženik u žalbi ne osporava odluku o glavnoj stvari, to je valjalo žalbu smatrati žalbom na rješenje.

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154., 155. i 156. ZPP-a te je sud prvog stupnja pravilno priznao tužitelju trošak zastupanja po odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (vps 219,42 eura) i sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa).

9. Tužitelj je prvotno naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kuna te je u podnesku od 20. svibnja 2020. zatražio isplatu iznosa od 5.826,57 kuna. Tuženik se povlačenju dijela zahtjeva nije protivio te je zatražio trošak za taj dio. Tužitelj je konačno potraživao iznos od 773,32 eura, a zahtjev je prihvaćen u dijelu za iznos od 219,42 eura, dok je u preostalom dijelu za iznos od 554,36 eura sud odbio tužbeni zahtjev.

10. Žalitelj smatra kako je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o trošku pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu jer da je u odnosu na jedno vremensko razdoblje tuženik uspio u cijelosti te da mu nije dosuđen trošak za povučeni dio zahtjeva.

11. Međutim, prema stavu ovoga suda, odlučujući o trošku postupka, sud prvog stupnja vodio je računa o uspjehu obje stranke u parnici kako u pogledu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva tako i u pogledu visine, dok povlačenje dijela nije uzrokovalo dodatne troškove koji bi opravdali posebnu naknadu tuženiku. Stoga je sud prvog stupnja pravilno obračunao omjer uspjeha stranaka u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a na način da je od uspjeha tužitelja od 64,17% (uspjeh u osnovi 100% i uspjeh u visini 28,35%, 128% podijeljeno sa 2), oduzet omjer uspjeha tuženika kojeg je sud prvog stupnja procijenio sa 35,82% te je obvezao tuženika naknaditi tužitelju 28,35% opravdanog i potrebnog troška.

12. Osim toga, protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a) te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi. Pri tome je sud prvog stupnja vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

13. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara pravilnosti odluke o trošku postupka u dijelu u kojem je priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (Tbr. 9. t. 3. Tarife). Ovo stoga što je pristup na ročište za objavu presude osobito važan zbog pravila sadržanih u odredbi članka 335. ZPP-a, u svezi uručenja presude gdje je pravilo da se presuda uručuje na ročištu za objavu, a ne izuzetak, kao i zbog pravila o računanju roka za žalbu koji teče od dana objave presude.

14. Tužitelju je također pravilno priznat trošak vještačenja po vještaku financijske struke kao nužan za odluku u postupku, koji iznosi ukupno 265,45 eura pri čemu nije bitno tko je u njegovo ime uplatio navedeni predujam.

15. Stoga je osporavanje odluke o troškovima postupka neutemeljeno jer je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud obvezao tuženika naknaditi tužitelju parnični trošak pravilnom primjenom citiranih odredbi zakona jer je tuženik izgubio spor i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (članak 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo te je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

17. Zahtjev žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 9. svibnja 2025.

SUTKINJA

dr. sc. Daniela Pivčević