Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1686/2024-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja VRGORKA – VINARIJA d.d., Fra Ivana Rožića 35, 21276 Vrgorac, OIB: 68329484134, koju zastupa punomoćnik Jan Gebauer, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BRADVICA MARIĆ WAHL CESAREC d.o.o., Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika 1. ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-9/2022-32 od 25. travnja 2024., dana 9. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-9/2022-32 od 25. travnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. odbačena je tužba spram prvotuženika ŽH, dok je toč. II. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite spram drugotuženika EH kao i zahtjev za naknadu troškova te je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 500,00 eura (toč. III).

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga predlažući je preinačiti prihvaćanjem zahtjeva te obvezivanjem tuženika na naknadu troškova tužitelju, podredno, ukidanjem rješenja i vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

4.Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe članka 365. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, – dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda kako nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer rješenje sadrži dostatne, jasne i međusobno sukladne razloge tako da se odluka može ispitati, a nije nađeno obilježja povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. na koje se pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u obrazloženju rješenja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica na kojima temelji svoju ocjenu o prigovoru presuđene stvari u odnosu na tuženika pod 1. ŽH i neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika pod 2. ZH, ista utemeljio na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, pa sadržaj obrazloženja prvostupanjske odluke opravdava odluku sadržanu u izreci, slijedom čega ovaj sud nije našao postojanje nikakvih nedostataka na koje tužiteljica ukazuje u žalbi.

4.2.Žalba u bitnome osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenje relevantnih činjenica, pri čemu se način na koji se u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je temeljena odluka ne može prihvatiti pravilnim jer nema uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, već predstavlja subjektivno mišljenje na temelju vlastite analize i ocjene provedenih dokaza koja je u suprotnosti sa sadržajem postupka.

4.3.S tim u svezi na žalbu je odgovoriti kako relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako je ovdje i postupljeno.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu posjeda na dijelovima kat. čestice [katastarska čestica], upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižni odjel Metković, Katastarska općina: [katastarska općina], Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], sa ukupnom površinom od 949620 m2 i dijelovima kat. čestice [katastarska čestica], upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižni odjel Metković, Katastarska općina: [katastarska općina], Broj ZK uloška: [broj ZK uloška]; da tuženici uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja posjeda i to uklanjanjem električne ograde pod naponom te uklanjanjem stoke-krava s dijelova kat. čestice [katastarska čestica] i dijelova kat. čestice [katastarska čestica], te da se ubuduće klone od svakog takvog ili sličnog smetanja tužiteljeva posjeda.

6.Prvostupanjski je sud tužbu prema tuženiku pod 1.ŽH odbacio, a prema tuženiku pod 2. tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio nakon što je utvrdio:

-kako je pravomoćnim rješenjem tog suda poslovni broj Psp-17/2020 od 16. ožujka 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika pod 1. ŽH kojim je tražio zaštitu posjeda, između ostalih i u odnosu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-

[adresa] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-kako prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marka Vukše, dipl. ing. geodezije, na koje stranke nisu imale primjedbi, predmet spora predstavljaju površine ograđene žičanom-električnom ogradom na drvenim stupovima pod naponom na dijelovima k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], što je prikazano na dvije skice, od čega na skici kao prilogu 1. dijelovi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 135.493 m2, u naravi vinograd, pod tamo navedenim slovnim oznakama, a u skici kao prilogu 2 likovi “2-8“ dijelovi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], ukupne površine 643 685m2, sa slovnim oznakama svakog dijela kako je to na skicama od 2-8 pojedinačno navedeno, od čega je „Lik 2“ u naravi oranica, a svi ostali u naravi vinograd,

-kako je predmet spora vidljiv na fotografijama snimljenim na dan očevida kao prilogu 3. nalaza i mišljenja vještaka,

-kako tuženici nesporno drže svoju stoku na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to na predjelu zvanom "[adresa], smještenom uz cestu na relaciji [adresa] – [adresa] te da su postavili električnu ogradu pod naponom,

-kako iz iskaza svjedoka FH radnika tužitelja proizlazi kako su tuženici i nakon parnice P-17/2020 na određenim lokacijama stavljali žicu na kojim područjima do tada nisu napasali stoku, a što je predmet ovog postupka, što su radnici tužitelja utvrdili kada su došli rezati lozu u ožujku 2022., koju u godini prije toga nisu rezali jer je tužitelj bio u stečaju,

-kako iz iskaza svjedoka GH, također radnika tužitelja, proizlazi da su tuženici od 2021. i 2022. drže stoku na više lokaliteta, a prema skici na listu 392 da drže u posjedu sve lokacije od 2-8 i to neke od 2021., a neke od 2022., pri čemu mu nije poznato kada je postavljena žičana ograda,

-kako iz iskaza svjedoka VH, radnika tužitelja do prije pet godina, proizlazi da tuženici drže stoku na lokalitetu [adresa] više od 15 godina i da su odmah stavljali ogradu da stoka ne može izaći, da se vinogradi nisu obrađivali, pa od tada drže i lokalitete od 2-8 prikazane na skici na str. 392., a lokalitet na skici označen 1. da drže preko 10 godina,

-kako iz iskaza svjedoka NH, radnika Hrvatskih voda, koji za potrebe posla obilazi polje gdje je predmet spora, proizlazi da sve što sada drže tuženici i što je ograđeno, to čine već sigurno više od 10 godina pa tako i sve lokalitete prikazane na skici na listu 392 kao i onaj prikazan na skici 1,

- kako iz iskaza svjedoka HH, vlasnika vinograda u polju, proizlazi da tuženici drže stoku već više od 10 godina i da je davno postavljena ograda, što se odnosi na lokalitete prikazane na skici priloženoj spisu na listu 392,

- kako je sud na ročištu od 21. ožujka 2024 upozorio tužiteljevog punom na potrebu uređenja tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, što tužitelj nije učinio.

7.Utvrđujući kako je tužitelj ponovo (nakon pravomoćnosti odluke u predmetu Psp-17/2020) podnio tužbu protiv tuženika pod 1. ŽH u odnosu na iste nekretnine za koje je već pravomoćno bio odbijen njegov tužbeni zahtjev, a da pri tome nije precizirao zahtjev tražeći posjedovnu zaštitu na drugim dijelovima iste nekretnine, prvostupanjski je sud u odnosu na tuženika pod 1. odbacio tužbu.

7.1.Nadalje je ocjenom provedenih dokaza, osobito saznanja utemeljenih na iskazima saslušanih svjedoka GH, NH i KH zaključio kako je drugotuženik EH zajedno s prvotuženikom "u dugogodišnjem posjedu nekretnina, a svakako još od 2017.", a posjed vršio na način da je na istima držao stoku, a prije više godina su tuženici postavili i električnu ogradu pod naponom, dok s druge strane tužitelj nije dokazao da bi ga tuženik zasmetao na nekom drugom dijelu navedenih čest. zem., osim onih za koje je već utvrđeno da je u dugogodišnjem posjedu, slijedom čega je tužbeni zahtjev za pružanje posjedovne zaštite prema drugotuženiku odbio.

8.Među strankama u ovom stadiju postupka nije sporno da tuženici drže i napasaju stoku na dijelovima k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pobliže označenim na skicama sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše, dok je sporno je li u odnosu na tuženika pod 1. ŽH osnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari u parnici Psp-17/2020, je li tužitelj u posljednjem mirnom posjedu i je li posjedovna zaštita zatražena u zakonskom roku,

9.Žalitelj neosnovano osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je u pitanju presuđena stvar u odnosu na tuženog pod 1. ŽH kada smatra da ne postoji identitet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici i pravomoćno okončanoj parnici Psp - 17/2020 istog prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

9.1.Ovo stoga jer i po ocjeni ovog suda usporedbom ranijih tužbenih zahtjeva sa predmetnim tužbenim zahtjevima utvrđeno je da postoji identitet tih zahtjeva u odnosu na ovdje utužene nekretnine, koje su u ranijoj parnici utužene kao cjeline, a ovdje kao dijelovi koji nisu određeni.

9.2.Nadalje je za navesti da su u ovom slučaju kumulativno ispunjena sva tri uvjeta za postojanje pravomoćno presuđene stvari: 1. identitet stranaka, 2. identitet zahtjeva i 3. identitet činjeničnog osnova.

9.3.Glede pozivanja žalitelja na obrazloženje rješenja u parnici Psp-17/2020 od 16. ožujka 2021. odgovoriti je kako pravomoćna postaje odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva koja je sadržana u dispozitivu, dok razlozi kojima se opravdava odluka ne postaju pravomoćni, čemu je dodati kako u ranijoj parnici, prema sadržaju spisa, uopće nije bio obavljen uviđaj na licu mjesta ni geodetsko vještačenje, da se radi o ogromnim površinama gdje je samo k.č [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], s ukupnom površinom od 949620m2, da je u ovoj parnici obavljen uviđaj i geodetsko vještačenje s izrađenim preglednim skicama predočenim svjedocima, pri čemu su se svjedoci VH, KH i NH, kojima je sud s osnovom vjerovao, izričito izjasnili kako su površine prikazane na tim skicama iste one koje su bile godinama ranije po tuženicima zauzete, pa tako i u ranijoj parnici, vjerodostojnost čijih iskaza i po ocjeni ovog suda ne dovode u pitanje ostali rezultati postupka niti žalbeni navodi.

9.4.U takvoj situaciji, kada nema osnova zaključivanju da je tuženik pod 1. ŽH po okončanju parnice Psp-17/2020 u kojoj je prema njemu odbijen tužbeni zahtjev a predmet spora se odnosio na uznemiravanje posjeda cjeline tih nekretnina, zauzeo nešto drugo što nije bilo predmet spora, to je pravilnom primjenom odredbe iz članka 333. stavak 2. ZPP-a u odnosu na tuženika pod 1. tužba odbačena.

10.I u odnosu na odluku kojom je prema tuženiku pod 2. EH odbijen tužbeni zahtjev prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito rješenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijanog rješenja. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

11.Sukladno regulativi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje:ZV) posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, posjed nije pravo, već činjenica, dakle posjednik ne mora biti i vlasnik. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede određene stvari koja mora biti razmjerno trajna i vidljiva, a tu posjednikovu faktičnu vlast štiti zakon. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Odredbom čl. 21. ZV-a propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće.

11.1.Odredbom članka 441. ZPP-a, sukladno naprijed navedenoj materijalnopravnoj odredbi propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjeda, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12.Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene utvrdio da je tuženik pod 2. EH skupa s tuženikom pod 1. ŽH u posjedu dijela utuženih nekretnina godinama, što uključuje i vrijeme ranije parnice i to upravo onih lokaliteta koji su utvrđeni uviđajem i geodetskim vještačenjem kao sporni, čiji je rezultat u vidu prikaza na skicama nesporan, iz čega je zaključivati kako tužitelj utužene prigode nije bio u posljednjem mirnom, faktičnom posjedu predmetnih nekretnina u kojemu je bez njegove volje uznemiren (članak 20. stavak 2. ZPP), radi čega ne ostvaruje sudsku zaštitu u smislu članka 22. ZV- a, koju je prvostupanjski sud s osnovom otklonio, što se s osnovom ne dovodi u pitanje, niti se u ovom predmetu raspravljaju okolnosti vezane za pravo na posjed.

13.Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno pobijano rješenje.

14.Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, valjano utemeljena i odmjerena sukladno članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a u svezi sa Tbr. 7. stavak 2. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23) radi čega je i tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku odluku.

15.Glede označenog pravnog oblika tužitelja uputiti je prvostupanjski sud na odredbu članka 342. ZPP-a o ispravci odluke.

U Splitu, 9. svibnja 2025.

SUTKINJA

Mirjana Rubić