Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-18/2025-83

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Područni ured Pazin, Pazin, Prolaz Otokara Keršovanija 2, OIB 02958272670, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d. Zagreb, Antuna Heinza 4, Zagreb, Podružnica Pula, Trierska 5, Pula, OIB 29743547503, kojeg zastupa Viktor Pezelj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavlak i partneri j.t.d., Rijeka, radi isplate 5.862,26 eura /44.169,22 kn, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja AK, zaposlenika tužitelja i punomoćnika tuženika Viktora Pezelja, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Pavlak i partneri j.t.d., 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.461,81 eura / 26.083,01 kn te zakonsku zateznu kamatu tekuću na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 12,08 eura / 91,00 kn sa kamatom tekućom od 22.10.2010.g.,

- iznos od 12,81 eura / 96,51 kn sa kamatom tekućom od 22.10.2010.g.,

- iznos od 1.800,15 eura / 13.563,21 kn sa kamatom tekućom od 03.08.2010.g.,

- iznos od 4,78 eura / 36,01 kn sa kamatom tekućom od 06.05.2008.g.,

- iznos od 11,98 eura / 90,26 kn sa kamatom tekućom od 29.05.2008.g.,

- iznos od 622,25 eura / 4.688,32 kn sa kamatom tekućom od 12.06.2008.g.,

- iznos od 7,36 eura / 55,44 kn sa kamatom tekućom od 17.06.2008.g.,

- iznos od 7,42 eura / 55,94 kn sa kamatom tekućom od 27.06.2008.g.,

- iznos od 283,4 eura / 2.135,25 kn sa kamatom tekućom od 03.07.2008.g.,

- iznos od 7,35 eura / 55,38 kn sa kamatom tekućom od 06.08.2008.g.,

- iznos od 9,92 eura / 74,72 kn sa kamatom tekućom od 07.08.2008.g.,

- iznos od 12,66 eura / 95,38 kn sa kamatom tekućom od 07.08.2008.g.,

- iznos od 84,92 eura / 639,80 kn sa kamatom tekućom od 20.08.2008.g.,

- iznos od 8,29 eura / 62,43 kn sa kamatom tekućom od 26.08.2008.g.,

- iznos od 419,89 eura/ 3.163,63 kn sa kamatom tekućom od 03.09.2008.g.,

- iznos od 37,39 eura / 281,75 kn sa kamatom tekućom od 08.09.2008.g.,

- iznos od 14,43 eura /108,69 kn sa kamatom tekućom od 08.09.2008.g.,

- iznos od 1,26 eura /9,49 kn sa kamatom tekućom od 18.09.2008.g.,

- iznos od 1,26 eura / 9,49 kn sa kamatom tekućom od 18.09.2008.g.,

- iznos od 1,26 eura /9,49 kn sa kamatom tekućom od 18.09.2008.g.,

- iznos od 7,67 eura / 57,81 kn sa kamatom tekućom od 26.09.2008.g.,

- iznos od 22,18 eura /167,10 kn sa kamatom tekućom od 10.10.2008.g.,

- iznos od 2,84 eura / 21,41 kn sa kamatom tekućom od 21.10.2008.g.,

- iznos od 24,16 eura /182,00 kn sa kamatom tekućom od 20.04.2009.g.,

- iznos od 21,09 eura /158,90 kn sa kamatom tekućom od 25.10.210.g.,

- iznos od 23,04 eura /173,60 kn sa kamatom tekućom od 25.10.210.g., pa do do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.400,45 eura / 18.086,19 kn.“

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 109,10 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 41.874,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose. U obrazloženju tužbe je naveo da su osiguranici tužitelja PK i TK **.**.2008. zadobili tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao FK upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranom kod tuženika po polici br. [broj police]. Stoga tužitelj smatra kako mu pripada pravo na naknadu štete, temeljem odredbe čl. 124. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 85/06, 105/06, 118/06, 77/07, 111/07 i 35/08), dok je tuženik temeljem odredbe čl. 131. st. 3. citiranog zakona te čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima dužan tužitelju naknaditi i kamatu za pretrpljenu štetu od dana nastanka štete odnosno od plaćanja računa do konačne isplate. Tuženik je djelomično naknadio štetu tužitelju i to iznos od 215,59 kn na ime glavnice te 29,98 kn na ime kamata za troškove liječenja PK te iznos od 4.144,29 kn na ime glavnice i 175,16 kn na ime kamata na ime troškova liječenja TK.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navod tužitelja u svezi odgovornosti tuženikova osiguranika, navodeći kako rezultati vještačenja u postupku koji se pred Općinskim sudom u Puli vodi radi naknade štete tužitelja TK protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., a glede istovjetnog događaja, upućuju na drugačiji zaključak, pa stoga predlaže nastavak konkretnog postupka nakon pravomoćnog dovršetka postupka pred Općinskim sudom u Puli. Ne spori izvršene isplate PK i TK, međutim smatra kako zatezna kamata može teći samo od trenutka dostavljanja zahtjeva za isplatu, kako je to propisano odredbom članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima, dakle od 30. rujna 2010. kada je zahtjev podnijet.

3. Podneskom od 2. travnja 2014. tužitelj je, pozivajući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, predložio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli pod posl. br. P-1653/09 i P-613/11, koji prijedlog je sud usvojio donijevši rješenje o prekidu 21. svibnja 2014.

4. Nastavno na prijedlog tužitelja od 2. srpnja 2018., postupak je po pravomoćnom dovršetku postupaka koji su se vodili pred Općinskim sudom u Puli pod posl. br. P-1653/09 i P-613/11., nastavljen rješenjem od 27. svibnja 2019.

5. Na pripremnom ročištu te nastavno na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. studenoga 2019. tuženik je istaknuo prigovor zastare obzirom da je tužba podnijeta 28. listopada 2013. dok se štetni događaj desio 28. travnja 2008., te je također prigovorio tijeku utuženih kamata na pojedine troškove jer tužitelj potražuje kamate za zdravstvene usluge prije nego li su one uopće bile pružene, a to su iznosi u tužbenom zahtjevu naznačeni u retku: 2., 4., 8., 11., 17. , 21., 25., 26., 28., 29., 30., 32. i 36.

6. Na tom istom ročištu stranke su na poziv suda suglasno utvrdile nespornim da je 28. travnja 2008. godine došlo do prometne nesreće koju je uzrokovao FK, a u kojoj su stradali UK i TK, da je oštećenik TK doprinio prometnoj nesreći u omjeru 30:70, a što proizlazi iz pravomoćne presude OS u Puli posl. br. P-613/11, da se pružene usluge liječenja oštećenicima odnose na štetni događaj, da je tužitelj isplatio oštećenicima iznos koji je utužen predmetnom tužbom te da je isplaćen u vezi sa štetnim događajem, te da je tuženik isplatio tužitelju iznose koji su naznačeni u točki III. obrazloženja tužbe, suglasno predloživši da se u dokaznom postupku čitaju presude i provede uvid u predmete Općinskog suda u Puli P-1653/09 i P-613/11.

7. Dana 27. prosinca 2019. sud je objavio presudu kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Sud je naime, u toč. I. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu glavnice od 3.260,85 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je to precizirano u izreci presude, u toč. II. izreke presude sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 38.613,38 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to precizirano u izreci presude, dok je u toč. III. izreke presude naložio tužitelju naknaditi troškove postupka tuženiku.

8. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-2148/2020-2 od 2. kolovoza 2020. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Pazinu poslovnog broja P-265/2019-23 od 27. prosinca 2019. u točkama II. i III. izreke te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U nastavku postupka ovaj sud je, sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, rješenjem od 19. studenoga 2021. naložio tužitelju da u roku od 8 dana sukladno odredbi članka 109. stavka 1. u svezi odredbe članka 186. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ispravi tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva na način da jasno odredi novčanu tražbinu čiju isplatu u ovom postupku potražuje budući da predmetni tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 41.874, 23 s kamatama na pojedine iznose "umanjeno za iznos od 215,59 kn na ime glavnice i 29,98 kn na ime kamate koji se odnose na troškove zdravstvene zaštite za EK te iznos od 4.144,29 kn na ime glavnice i 175,16 kn na ime kamate koji se odnose na troškove zdravstvene zaštite za TK", nije podoban za raspravljanje.

10. Podneskom od 1. prosinca 2021. (list 182. do 184. spisa) tužitelj je ispravio tužbu navodeći da obzirom da tuženik nije dao izjavu o uračunavanju, osim u dijelu oznake plaćanja na glavnicu i zakonske zatezne kamate, te s obzirom na činjenicu da su uplate za osiguranika tužitelja PK izvršene dana 25.10.2010. a za TK dana 22.10.2010. tužitelj je primjenom članka 171. Zakona o obveznom odnosima uračunao isplate iznosa od 215,59 kn (PK) i iznosa od 4.144,29 kn (TK) izvršene na ime dugovane glavnice koja nakon navedenog uračunavanja iznosi 37.514,35 kn. Nadalje tužitelj je radi uračunavanja plaćanja iznosa na ime zakonske zatezne kamate uglavničio iznose zakonske kamate na iznose glavnice s najstarijim iznosima dospijeća tako da iste iznose:

- 90,13 kn za zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 257,57 kn za razdoblje od 25.04.2008. do **.**.2010. (PK)

- 45,59 kn za zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 130,00 kn za razdoblje od 20.04.2008. do **.**.2010. (TK)

- 47,87 kn za zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 137,87 kn za razdoblje od 29.04.2008. do **.**.2010. (TK) te

- 6.676,42 kn za zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 19.376,01 kn za razdoblje 06.05.2008. do **.**.2010. (TK). Navedeni iznosi čine uglavničenu kamatu u ukupnom iznosu od 6.860,01 kn te tužitelj uz ispravak tužbe dostavlja obračun kamata „kalkulator kamata“ od 30.11.2021. Nakon uračunavanja isplata iznosa od 29,98 kn na ime dugovane zakonske zatezne kamate za troškove liječenja PK te iznosa od 175,16 kn na ime dugovane zakonske zatezne kamate za troškove liječenja TK tužitelj potražuje na ime uglavničene kamate na opisani način iznos od ukupno 6.654,87 kn. Stoga tužitelj potražuje iznos od 37.514,35 kn na ime glavnice, 6.654,87 kn na ime uglavničene kamate odnosno ukupno 44.169,22 kn te zakonske zatezne kamate na pojedine iznose glavnice od 37.514,35 kn. Slijedom izloženog tužitelj je ispravio tužbu na način da ista glasi: „Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 44.169,22 kuna te zakonsku zateznu kamatu tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

– 173,60 kn od 23.06.2008.,

– 41,98 kn od 26.10.2010.,

– 79,20 kn od 17.06.2008.,

– 15.499,59 kn od 23.10.2010.,

– 51,44 kn od 6.05.2008.,

– 914,00 kn od 20.08.2008.,

– 128,94 kn od 29.05.2008.,

– 6.697,60 kn od 12.06.2008.,

– 79,92 kn od 27.06.2008.,

– 79,11 kn od 6.08.2008.,

– 3.050,35 kn od 03.07.2008.,

– 28,38 kn od 27.02.2009.,

– 13,56 kn od 18.09.2008.,

– 260,00 kn od 20.04.2009.,

– 106,74 kn od 07.08.2008.,

– 20,52 kn od 27.02.2009.,

– 39,59 kn od 27.02.2009.,

– 952,00 kn od 02.03.2009.,

– 136,26 kn od 07.08.2008.,

– 55,53 kn od 29.01.2009.,

– 309,66 kn od 23.12.2008.,

– 30,59 kn od 21.10.2008.,

– 89,19 kn od 26.08.2008.,

– 4.519,47 kn od 03.09.2008.,

– 402,50 kn od 08.09.2008.,

– 155,27 kn od 08.09.2008.,

– 82,59 kn od 26.09.2008.,

– 238,71 kn od 10.10.2008.,

– 121,64 kn od 27.11.2008.,

– 95,30 kn od 24.02.2009.,

– 268,37 kn od 25.03.2009.,

– 85,77 kn od 31.12.2008.,

– 46,00 kn od 20.04.2009.,

– 204,00 kn od 20.04.2009.,

– 125,84 kn od 09.04.2009.,

– 124,00 kn od 20.04.2009.,

– 418,00 kn od 31.03.2009.,

– 124,00 kn od 20.04.2009.,

– 92,63 kn od 31.03.2009.,

– 96,00 kn od 26.01.2010.,

– 64,19 kn od 14.07.2009.,

– 60,00 kn od 18.08.2009.,

– 95,17 kn od 16.09.2009.,

– 459,90 kn od 16.10.2009.,

– 25,00 kn od 18.08.2009.,

– 199,45 kn od 19.08.2009.,

– 102,00 kn od 26.01.2010.,

– 31,35 kn od 10.09.2009.,

– 35,09 kn od 09.10.2009.,

– 5,79 kn od 25.02.2010.,

– 14,54 kn od 16.04.2010.,

– 102,00 kn od 26.01.2010.,

– 5,79 kn od 31.03.2010.,

– 19,09 kn od 18.05.2010.,

– 5,79 kn od 29.04.2010.,

– 14,54 kn od 28.06.2010.,

– 102,00 kn od 26.01.2010.,

– 107,70 kn od 24.03.2010.,

pa do isplate, a sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. siječnja 2022. tuženik je ustrajao na istaknutom prigovoru zastare potraživanja te je također osporio obračun zatezne kamate na pojedina potraživanja.

12. Na istom ročištu sud je, sukladno načelu otvorenog pravosuđenja, upozorio stranke da isti ne raspolaže stručnim znanjem vještaka financijske struke te da u tom smislu nije u mogućnosti izvršiti obračun kamata niti obračunavanje ispunjenja obzirom na pravomoćnost točke I. prvostupanjske odluke od 27. prosinca 2019., cijeneći ujedno i pogrešno obračunato umanjenje tražbine s obzirom na doprinos osiguranika tužitelja od 30%. Osim toga, sud je upozorio stranke da je pravno stajalište u svezi primjene članka 231. Zakona o obveznim odnosima prvostupanjski sud izrazio u svojoj odluci, koje mišljenje je potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u ukidnoj odluci od 2. kolovoza 2021. dajući ujedno mišljenje i u pogledu prekida roka zastarijevanja s obzirom na okolnost kaznenog progona.

13. S obzirom na izneseni stav suda kako je za obračun kamata i obračun uračunavanja potrebno stručno znanje vještaka financijske struke, te cijeneći da je sud u ovom postupku izrazio pravno mišljenje da se tijek zastare potraživanja ne prekida obzirom na okolnost kaznenog progona s kojim stavom se tužitelj ne slaže, tužitelj je na tom ročištu predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost uračunavanja ispunjenja već uplaćenog iznosa od 215,59 kn koji iznos se odnosi na glavnicu i iznosa od 29,98 kn koji se odnosi na kamate za troškove liječenja PK te iznos glavnice od 4.144,29 kn i iznos kamata od 175,16 kn koji iznosi se odnose na iznose liječenja TK. Tužitelj je dalje naveo da je vještak u obvezi navedene plaćene iznose uračunati u tražbinu tužitelja prema tužbenom zahtjevu postavljenom tužbom od 25. listopada 2013. Vještak je pritom dužan voditi računa o načinu ispunjenja obveze sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Vještak također treba izračunati umanjenje tražbine tužitelja na ime doprinosa osiguranika koji iznosi 30%, i to, s obzirom na stav prvostupanjskog suda o tijeku zastare, na ona potraživanja tužitelja koja dospijevaju u razdoblju od 25. listopada 2008. pa nadalje. Uz navedeno, vještak bi trebao izračunati umanjenje tužiteljeve tražbine za iznos od 30% kao iznos doprinosa osiguranika i u odnosu na tražbine koje su, po mišljenju prvostupanjskog suda, u zastari, dakle i u odnosu na one tražbine koje dospijevaju prije 25. listopada 2008. Konačno, vještak je dužan uzeti u obzir presudu ovog suda od 27. prosinca 2019. u točci I. izreke koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. S obzirom na prigovor tuženika, tužitelj je ukazao sudu da su sve tražbine koje su obuhvaćene prigovorom tuženika u svezi dospijeća tražbine s obzirom na trenutak izvršenja zdravstvene usluge, po mišljenju suda u zastari, osim tražbine koja se odnosi na troškove liječenja TK na iznos od 85,77 kn za koju je tužitelj zatražio isplatu kamate od 31. prosinca 2008. S obzirom na potonju tražbinu, u iznosu od 85,77 kn tužitelj čini nespornim da je zdravstvena usluga osiguraniku pružena 20. siječnja 2009., pa je ovisno o stavu suda potrebno naložiti vještaku da uzme u obzir tijek kamate od 31. prosinca 2008. odnosno od 20. siječnja 2009. pa do isplate.

14. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja glede provođenja dokaza financijskim vještačenjem o čemu je odlučio rješenjem od 28. siječnja 2022.

15. Na ročištu održanom 29. ožujka 2022. sud je proveo dokaz usmenim saslušanjem vještakinje Bojane Galinac, te je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja prema podnesku od 1. prosinca 2021. Naime, podnesak tužitelja od 1. prosinca 2021. kojega je tužitelj dostavio na poziv suda da ispravi tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kako je ranije precizirano, sud nije cijenio kao ispravak već kao preinaku sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a budući da je tužitelj uračunavanjem podmirenog iznosa obračunao dospjelu zateznu kamatu (na podmireni dio glavnice) te je pridodao postojećoj glavnici uslijed čega je glavnica povećana sa 41.874,23 kn na 44.169,22 kn. Sud je takvu preinaku prihvatio na temelju odredbe članka 190. stavak 2. u svezi stavka 4. ZPP-a budući da je tužitelj tek nakon poziva (da ispravi tužbu suda) u ponovljenom postupku izvršio uračunavanje koje je rezultiralo prema tužiteljevom izračunu povećanjem glavnice. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi te se preinaci nije protivio, sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva prema podnesku od 1. prosinca 2021. Konačno, sud smatra da je svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama dopustiti preinaku tužbe.

16. Na istom ročištu, a budući da nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga stranaka, sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, čitanjem nalaza i mišljenja vještakinje Bojane Galinac, te čitanjem spisa Općinskog suda u Puli posl. br. P-613/11 i P-1653/09, te je zaključio glavnu raspravu.

17. Presudom od 29. travnja 2022. sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Sud je, naime, cijeneći odredbu članka 123. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'' br. 150/08, 94/09, 153/09, dalje u tekstu ZOZO) kojom je propisano da tražbine naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zastarni rok počinje teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja, na utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbu članka 225. ZOO-a kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, pa je uvažavajući nalaz i mišljenje vještakinje Bojane Galinac o izvršenom uračunavanju plaćene te pravomoćno utvrđene novčane tražbine, utvrdio da je (preostali) tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan.

18. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je odlukom posl. br. Pž-2752/2022-2 od 21. rujna 2022. potvrdio presudu ovog suda od 29. travnja 2022.

19. Povodom izjavljene revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Rev-836/2023-2 od 23. listopada 2024. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2752-2 od 21. rujna 2022. i presudu ovog suda posl. br. P-217/2021-54 od 29. travnja 2022. te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju odluke uputio na primjenu odredbe članka 377. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje u tekstu: ZOO/91) kojom je propisano da zahtjev za naknadu štete zastarijeva kad istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona, obrazlažući kako je navedeno pravno shvaćanje izraženo u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Navedena odredba sadržajno odgovara odredbi članka 231. stavka 1. ZOO-a.

20. U nastavku postupka sud je 1. travnja 2025. održao ročište za glavnu raspravu na kojem je tužitelj ustrajao na tužbenom zahtjevu odnosno na tužbi preinačenoj podneskom od 1. prosinca 2021. Predložio je da se prihvati nalaz i mišljenje vještakinje Bojane Galinac s varijantom B, a budući da je odlukom VSRH potvrđen stav tužitelja kako se i kod regresnog potraživanja, dakle i na ovaj konkretan slučaj, imaju primijeniti pravila o privilegiranoj zastari obzirom da je šteta nastala počinjenjem kaznenog djela. Što se tiče navoda protive strane da je iz dokumentacije tužitelja razvidno da bi uslugu ugovornim partnerima plaćao prije izvršene usluge, dakle u konkretnom slučaju prije izvršenog liječenja osiguranika tužitelja, ističe da tužitelj kao javna ustanova svojim ugovornim parterima provodi periodična plaćanja predujma u određenom iznosu, pa primjerice bolnice kao ugovorni partneri iz tog predujma naplaćuju troškove liječenja prema vremenu nastanka tih troškova, međutim tužitelj obračunava naplatu troškova iz ranije plaćenog predujma u vrijeme kada je predujam uplaćen. Tako primjerice tužitelj pojedinoj bolnici kao ugovornom partneru uplati konkretan predujam u travnju za troškove liječenja koji će nastati u svibnju iste godine, međutim smatrat će se da je tužitelj te troškove podmirio datumom uplate predujma, radi se knjigovodstvenom standardu koji se oduvijek primjenjuje kod tužitelja. Za slučaj da sud ne prihvaća tužiteljevo obrazloženje tijeka zateznih kamata, tužitelj ističe da u svakom slučaju ima pravo na zatezne kamate od dana izvršene usluge. Slijedom svega navedenoga tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev sa varijantom B nalaza i mišljenja vještakinje Bojane Galinac slijedom čega potražuje glavnicu u iznosu od 25.750,51 kn u protuvrijednosti u valuti euro prema fiksnom tečaju te zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne iznose navedene u nalazu i mišljenju vještakinje Bojane Galinac u tablici 1. teče prema datumu dospijeća navedenog u stupcu broj 1., pritom su pojedinačni iznosi na koje tužitelj polaže pravo na zatezne kamate pojedinačno navedeni na str. 4. nalaza i mišljenja vještakinje odnosno u tablici 1. nalaza i mišljenja vještakinje a odnosi se na troškove liječenja osiguranika TK o kojim nije pravomoćno presuđeno, sve u protuvrijednosti u valuti euro prema fiksnom tečaju.

20.1. Na istom ročištu tuženika je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu, svih navoda odnosno istaknutih prigovora. U odnosu na odluku VSRH skreće pozornost na obrazloženje u točci 10. iz kojeg proizlazi da činjenično stanje o ovoj pravnoj stvari nije u cijelosti utvrđeno. Glede navoda tužitelja vezano za plaćanje predujmova zatraženih ustanova i zatraženog tijeka kamata ističe kako tuženik ne može odgovarati za troškove usluga prije nego li su one pružene odnosno prije nego li su troškovi nastali. Dodatno tuženik upućuje na činjenicu da je već izvršio djelomična plaćanja za usluge koje su pružene, i to u mirnom postupku te dio po pravomoćnoj presudi, a također upućuje i na doprinos osiguranika u omjeru od 30%. Konačno tuženik se protivi danas istaknutom usklađenju tužbenog zahtjeva jer isti predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

20.2. Na tom ročištu, a budući da stranke postupka nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to tužbau (stranica 1 - 4 spisa), dopis PP Poreč od 18. ožujka 2010. sa zapisnikom o očevidu (stranica 5 – 10 spisa), zahtjev za naknadu štete od 28. rujna 2010. (stranica 11 – 19, 85 - 88 spisa), račune HZZO-a (stranica 15 – 79 spisa), u spis OS u Puli posl. br. P- 613/11 i P-1653/09, žalbu tužitelja s prilozima (stranica 160-167 spisa), odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (stranica 175- 178 spisa), podnesak tužitelja od 1. prosinca 2021. sa obračunom kamata (stranica 223 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja vještakinje Bojane Galinac (stranica 206-215 spisa), čitanjem izvatka o promjenama i stanju na računu tuženika (stranica 223 spisa), te iskaza vještakinje Bojane Galinac sa ročišta održanog 29. ožujka 2022. (stranica 227-229 spisa).

21. Ocjenom svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

22. Predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja prema preinačenoj tužbi od 1. prosinca 2021. s naslova isplate troškova liječenja (i obračunate kamate) u ukupnom iznosu od 5.862,26 eura / 44.169,22 kn (fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro) svojim osiguranicima TK te EK koji su zadobili tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. travnja 2008.

22.1. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. travnja 2025. naveo kako usklađuje tužbeni zahtjev sa varijantom B nalaza i mišljenja vještakinje Bojane Galinac od 6. ožujka 2022. u dijelu naknade troškova liječenja za TK, pa potražuje isplatu iznosa od 25.750,51 kn u protuvrijednosti u valuti euro prema fiksnom tečaju (3.417,68 eura) te zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne iznose navedene u nalazu i mišljenju vještakinje Bojane Galinac u tablici 1. teče prema datumu dospijeća navedenog u stupcu broj 1., pritom su pojedinačni iznosi na koje tužitelj polaže pravo na zatezne kamate pojedinačno navedeni na str. 4. nalaza i mišljenja vještakinje odnosno u tablici 1. nalaza i mišljenja vještakinje. Budući da je tužitelj prema preinačenoj tužbi od 1. prosinca 2021. potraživao iznos od 5.862,26 eura / 44.169,22 kn a da je na glavnoj raspravi ustrajao na isplati iznosa od 3.417,68 eura / 25.750,51 kn, to navedenu dispoziciju tužitelja sud cijeni kao djelomično povlačenje tužbe, a ne usklađenje zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještakinje Bojane Galinac. Tužitelj je, naime, odustao od djela zahtjeva, pritom je u cijelosti odustao od dijela (preostalog) zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja osiguranika PK, a kako se tuženik na istom ročištu tome protivio, to sud nije uzeo u obzir djelomično povlačenje tužbe već je donio meritornu odluku o zahtjevu prema tužbi od 1. prosinca 2021.

23. Nije sporno da su osiguranici tužitelja TK te PK zadobili tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. travnja 2008. a u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik vozila u trenutku nezgode imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti kod tuženika. Navedena utvrđenja o nastanku prometne nezgode i zadobivenim tjelesnim ozljedama osiguranika, te u svezi s time uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja (za koji je odgovoran osiguranik tuženika, FK) te isplate troškova liječenja osiguranicima tužitelja (TK i EK) nisu sporna. Nadalje, nesporno je da je tužitelj isplatio svojim osiguranicima, u svezi štetnog događaja (predmetne prometne nesreće) iznos od ukupno 41.874,23 kn (5.557,67 eura) kako je navedeno u tužbenom zahtjevu prije izvršene preinake tužbe, kao i da je KK doprinio prometnoj nezgodi u omjeru 30:70. Osim toga, nesporno je da je šteta nadoknađena uplatom iznosa od 245,57 kn dana 25. listopada 2010. na ime troškova liječenja PK i iznosa od 4.319,45 kn dana 22. listopada 2010. na ime troškova liječenja TK. Konačno, nesporno je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlukom poslovnog broja Pž-2148/2020-2 od 2. kolovoza 2020. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-265/2019-23 od 27. prosinca 2019. u toč. I. izreke kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.260,85 kn, a koji iznos je po pravomoćnoj presudi naknađen tužitelju.

23.1. Međutim sporno je pitanje zastare utuženog potraživanja. Sporan je nadalje tijek zateznih kamata na utužene iznose, obzirom da tuženik smatra kako tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od trenutka podnošenja zahtjeva a ne od trenutka isplate troškova liječenja, a sporno je također pitanje ima li tužitelj pravo na zatraženu zateznu kamatu glede isplate troškova liječenja iznosa naznačenih u tužbenom zahtjevu u retku: 2., 4., 8., 11., 17., 21., 25., 26., 28., 29., 30., 32. i 36, obzirom da tuženik prigovara da su zatezne kamate zatražene prije nego li je isplata izvršena.

24. U odnosu na prigovor zastare ističe se da je člankom 123. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 150/08, 94/09, 153/09; dalje u tekstu ZOZO) propisano da tražbine naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a stavkom 2. istog članka propisao je da zastarni rok počinje teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja. Prema uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskoj odluci posl. br. Rev-836/2023-2 od 23. listopada 2024. u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe članka 377. stavka 1. ZOO/91 koje sadržajno odgovaraju odredbi članka 231. stavka 1. ZOO-a, kojom je propisano da zahtjev za naknadu štete zastarijeva kad istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona, dok je odredbom članka 231. stavak 2. ZOO-a propisano da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete.

24.1. Uvidom u predmet Općinskog suda u Puli posl.br. P-613/11 i posl.br. P- 1653/09, kojemu prileži kazneni spis Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl.br. K- 238/08 utvrđeno je kako je 12. prosinca 2008. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu Općinskom sudu u Poreču podnijelo optužni prijedlog protiv okr. FK Prodana radi počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće opisano u članku 272. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 272. stavak 2. Kaznenog zakona, kojim nalogom mu se stavlja na teret da je, u bitnome, 28. travnja 2008., oko 14,00 sati u mjestu Vrvari, upravljajući osobnim vozilom marke Citroen Berlingo izazvao prometnu nesreću u kojoj je teške tjelesne ozljede zadobio TK koji je upravljao osobnim vozilom marke Golf, dok je PK koji je upravljao osobnim vozilom marke Audi zadobio lake tjelesne ozljede. Općinski sud u Poreču je u predmetu posl. br. K-225/2008 16. prosinca 2008. donio presudu kojom je izdao kazneni nalog protiv okr. FK radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona. Povodom prigovora okrivljenika proveden je kazneni postupak te je presudom Općinskog suda u Pazinu posl.br. K-113/2014 od 16. siječnja 2015., potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Kž-128/2015 od 19. ožujka 2015., okr. FK oglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, kažnjivo po članku 272. stavak 2. KZ/97.

24.1.1. Prema odredbi članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012, dalje u tekstu: KZ/97) tko kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina (stavak 1.). Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine (stavak 2.). Nadalje, prema odredbi članka 19. stavka 1. KZ/97 kazneni progon radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad se radi o kaznenim djelima navedenim u članku 18. stavka 2. ovoga Zakona, ne može se poduzeti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to: – tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom. Slijedom navedenog, a u skladu s uputom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju vrijedi zastarni rok od tri godine.

24.1.2. Prema odredbi članka 20. stavka 1. KZ/97 Zastara kaznenog progona počinje teći od dana kad je kazneno djelo počinjeno. Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti (stavak 2.). Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela (stavak 3.). Zastara se prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo (stavak 4.). Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći (stavak 5.). Zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona Stavak 6.).

24.1.3. S time u svezi prema odredbi članka 164. stavak 1. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 143/2012, dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni postupak započinje izdavanjem kaznenog naloga. Prema tome, u konkretnom slučaju kazneni postupak (kazneni progon u strogom smislu) započeo je danom donošenja presude kojom je izdan kazneni nalog, dakle 16. prosinca 2008., pa je s tim danom došlo do prekida tijeka zastare kaznenog progona sukladno odredbi članka 20. stavka 3. KZ/97. Budući da je kazneno djelo počinjeno 28. travnja 2008., da je do prekida tijeka zastare kaznenog progona došlo 16. prosinca 2008., da je kazneni postupak (kazneni progon) pravomoćno dovršen 19. ožujka 2015., cijeneći pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci posl. br. Rev-365/2023-2 od 24. travnja 2024. da „prema odredbi članka 231. stavak 2. ZOO/05 prekid zastarijevanja kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, odnosno zastarijevanje koje je bilo prekinuto pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka počinje ponovno teći pravomoćnošću osuđujuće kaznene presude“, sud zaključuje da tražbina tužitelja (dospjela danom naknade troškova, pritom najranija naknada troškova isplaćena je o kojoj se raspravlja u ovom postupku, a obzirom da je tužba podnijeta 25. listopada 2013., nije u zastari.

25. Tužitelj je priloženim izlistima računa (stranica 15-79 spisa) dokazao činjenicu plaćanja troškova liječenja svojih osiguranika zdravstvenim ustanovama jer, naime, te isprave ne predstavljaju izvatke iz njegove interne evidencije, već potvrde o plaćanju koje je tužitelj izdao prilikom obavljanja povjerenih mu javnih ovlasti u sustavu zdravstvenog osiguranja (tako i VTSRH u odlukama posl. br. Pž-3603/2014-3 od 10. lipnja 2016.). Prema odredbi članka 230. stavka 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Kako iz izlista računa kao javne isprave proizlazi i vrijeme plaćanja predmetnih troškova liječenja, to sud cijeni navedenu činjenicu kao vjerodostojnu sve dok se ne dokaže suprotno. Glede prigovora tuženika o tijeku zateznih kamata valja reći kako je iz pečata tužitelja (u desnom donjem kutu) s naznakom vremena plaćanja na izlistu računa, razvidno vrijeme plaćanja, a pregledom izlista računa te usporedbom vremena dospijeća svake pojedine tražbine tužitelja prema zahtjevu tužitelja istaknutom na ročištu održanom 1. travnja 2025. (kada je zahtjev usklađen sa nalazom i mišljenjem vještakinje Bojane Galinac i u pogledu dospijeća svake pojedine tražbine/isplate odnosno tijeka zateznih kamata), sud je utvrdio kako je tužitelj osnovano zatražio zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća pa do isplate.

25.1. S time u svezi, odredbom članka 124. stavka 1. ZOZO-a propisano je da kada se utvrdi da je nastala šteta, Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu. Ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, Zavod tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda (st. 2.). Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima od dana nastale štete (st. 3.). Citirana odredba prema mišljenju suda predstavlja poseban propis u odnosu na opće odredbe Zakona o obveznim odnosima, a iz njenog sadržaja jasno proizlazi da tijek kamata ne veže uz činjenicu pozivanja pravne osobe za osiguranje imovine na isplatu prije podnošenja tužbe. Drugim riječima, postupanje ili pak ne postupanje Zavoda po odredbi čl. 124. st. 1. ZOZO ne isključuje primjenu odredbe članka 122. stavka 3. ZOZO i nije od utjecaja na početak tijeka zateznih kamata na potraživanje naknade štete. Time tužitelju, u smislu odredbe članka 124. stavka 3. ZOZO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana nastanka štete, odnosno u ovome slučaju od dana plaćanja računa čime se tuženikovi prigovori usmjereni na to da tužitelj nezakonito potražuje kamate ukazuju neosnovanima. Stoga je tužitelj pravilno zatražio zakonske zatezne kamate koje su određene prema odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, obzirom da se u predmetnom slučaju ne radi o trgovačkom ugovoru.

26. U predmetu Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-613/11, u predmetu tužitelja TK protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., radi naknade štete, sud je pravomoćnom odlukom od 19. svibnja 2014. utvrdio odgovornim, u omjeru 70:30, osiguranika tuženika FK, te razmjerno utvrđenoj odgovornosti naložio naknadu (imovinske) štete tužitelju TK. Između stranaka konkretnog spora činjenica doprinosa oštećenika TK štetnom događaju, u navedenom omjeru nije sporna. Uvidom u predmet Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1653/2009, tužitelja TK protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., radi naknade (imovinske i neimovinske) štete, Županijski sud u Puli-Pola je rješenjem posl. br. GŽ-123272015 od 19. listopada 2017. ukinuo presudu Općinskog suda u Puli-Pola od 7. travnja 2015. te utvrdio da je tužba povučena.

27. Dakle, iz naprijed navedenog nesporno proizlazi odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru 70:30, s čime su stranke suglasne.

28. Odredbom članka 113. stavka 1. ZOZO-a propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe. Odredbom članka 117. ZOZO-a propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete u slučajevima iz članka 113. ovoga Zakona i neposredno od društva za osiguranje (kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu). Odredbom članka 119. ZOZO-a propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim ovim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna. Nadalje, odredbom članka 120. ZOZO-a propisano je da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz članka 112., 113., 115. do 119., ovoga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod. Odredbom članka 122. ZOZO-a propisano je da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzročene Zavodu primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete.

29. Prema odredbi članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, dalje u tekstu: ZOOP) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2).

30. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Obzirom na citirane odredbe ZOZO-a i ZOOP-a u svezi ZOO-a, tužitelj ima pravo na regres odnosno naknadu isplaćenih troškova liječenja za osiguranika TK, s time da isplaćeni iznos valja umanjiti za doprinos osiguranika od 30%,

31. Kao što je ranije navedeno sud je tijekom postupka proveo dokazni postupak vještačenjem po vještakinji financijske struke Bojani Galinac koja je izvršila izračun preostalog potraživanja tužitelja u dvije varijante, varijantu A cijeneći prigovor zastare tuženika kojeg je sud uvažio prema ukidnoj odluci te varijantu B cijeneći stajalište tužitelja o primjeni privilegiranog zastarnog roka (kaznenog progona obzirom je šteta nastupila kao posljedica kaznenog djela), te ujedno uračunavajući već podmirene troškove liječenja, odnosno doprinos osiguranika TK.

32. Bojana Galinac kao ovlašteni vještak u trgovačkom društvu Galprom d.o.o. Pula dostavila je nalaz i mišljenje 6. ožujka 2022. u sudski spis, te je kod istog nalaza ostala iznoseći ga usmeno na ročištu održanom 29. ožujka 2022. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Galinac budući se radi o stručnom, objektivnom te jasno obrazloženom nalazu i mišljenju na koje ni stranke nisu imale primjedbe. Sud je prihvatio B varijantu nalaza i mišljenja obzirom je sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskoj odluci na utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbe članka 231. ZOO-a te utvrdio kako potraživanje tužitelja nije u zastari, kako je ranije obrazloženo.

32.1. Imenovana vještakinja je u varijanti B nalaza i mišljenja dala izračun tužiteljeva potraživanja, cijeneći dakle već podmirene troškove liječenja te doprinos osiguranika TK, pa je utvrdila da je tuženik u obvezi tužitelju, za troškove liječenja TK, isplatiti preostali iznos od 3.417,68 eura / 25.750,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dana isplate svakog pojedinog troška odnosno teče kako slijedi: