REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14a

Poslovni broj: P-1250/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB:94472454976, Listopadska 2, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika BN, Repno 38 OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivica Vego odvjetnik u Zagrebu, Stonska 7, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranka, na ročištu za objavu presude dana 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 684,61 € zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana 12. siječnja 2022. godine do isplate, po stopi koja se do 31. 12. 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine, uvećanjem kamatne stope tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.476,16 € € te dio tog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 684,61 € koja teče u razdoblju od 9. lipnja 2020. do 11. siječnja 2022. godine.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 874,31 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. svibnja 2025. godine, do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.766,84 €.

V Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 732,80 €, u roku od 15 dana.

VI Odbija se tuženik sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.454,70 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 21. veljače 2020. u 21:40 h u Loboru, dogodila se prometna nezgoda na način da je tuženik bez položenog vozačkog ispita, upravljao osobnim automobilom reg. oznaka i br. [registarska oznaka], te se nije zaustavio na znak STOP policije zbog prethodnog počinjenog prekršaja, već je nastavio s vožnjom. Policijski službenici su ga pratili službenim vozilom 170-306 sa upaljenom zvučnom i svjetlosnom signalizacijom, pokušavajući ga zaustaviti, a kada je tuženik odlučio naglo zaustaviti vozilo kojim je upravljao , tako da su policijski službenici udarili prednjim dijelom službenog vozila 170-306 u stražnji dio vozila reg. oznaka i br. [registarska oznaka] koji je imao uređaj za vuču priključnog vozila, a tuženik je pobjegao s mjesta nezgode. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta.

Zbog počinjenog prekršaja tuženiku je Općinski sud u Zlataru, Prekršajni odjel, posl.br. : Pp P- 1007/2020 odredio odgojnu mjeru- sudski ukor.

Tužitelj je oštećeniku RH, MUP nadoknadio imovinsku štetu nastalu na službenom policijskom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] (Ford Focus), u predmetnoj prometnoj nesreći, tako da je dana 12. siječnja 2022., po završetku obrade odštetnog zahtjeva isplatio iznos od 16.280,30 kn. Šteta je nadoknađena je temeljem police broj [broj police] koju je osiguranik imao ugovorenu kod tužitelja.

Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika u visini 16.280,30 kn / 2.160,76 €, jer je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku sukladno odredbama iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio bez važeće vozačke dozvole, a slijedom čega je sukladno odredbi čl. 24. st. 1. t. 2. i t. 4. ZOOP- a je izgubio prava iz osiguranja

Odredbom čl. 24. st. 3. ZOOP-a propisano je da društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga (toga) članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

Tužitelj se tuženiku obratio s regresnim zahtjevom, ali se tuženik oglušio na taj zahtjev.

S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud tuženika obveže da mu vrati navedeni novčani iznos.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi činjeničnim navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neutemeljenim kako po osnovi tako i po visini. Tuženik ističe da unatoč prekršajnom postupku, niti u jednom trenutku nije priznao uzročnu vezu između svojeg upravljanja vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i štete na policijskom vozilu.

Osporava da bi skrivio štetu na policijskom vozilu odnosno tvrdi da nije odgovoran za nastanak prometne nezgode dana 27.02.2020. godine.

Ukazuje da je policijsko vozilo skrivilo prometnu nezgodu i da je odgovorno i za nastanak štete te da priče o kuki za priključna vozila i o naglom zaustavljanu nije uopće relevantna za nastanak štete, već je to nesmotrenost vozača policijskog vozila. Predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka tužitelja u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom.

3. Tijekom postupka pročitani su podaci o plaćanju – detalji naloga tužitelja od 12. siječnja 2022. godine, polica auto odgovornosti tužitelja broj 068202354488 od 12. kolovoza 2019., regresni zahtjev tužitelja od 21. siječnja 2020. godine upućen tuženiku sa nacrtom sporazuma o postojanju i obročnoj otplati regresnog duga, opomena tužitelja od 14. listopada 2022. upućena tuženiku, regresni zahtjev tužitelja od 14. listopada 2022. upućen GN, odgovor tuženika od 7. veljače 2022. godine na regresi zahtjev tužitelja, dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa:030-01/20- 12/1 Urbroj:511-01-165-20-111 od 17. kolovoza 2020., Uvjeti Adriatic osiguranja za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti Dodatak Tablice o sustavu popusta za svaku godinu bez prijavljene štete, potvrda PU Krapinsko-zagorske, PP Zlatar Bistrica Klasa:211-04/20-P/4553 Urbroj: 511-17-10/06-P-26-1/2020 od 7. ožujka 2020., prigovor PU Krapinsko-zagorske broj 511-17-04/1-1009/3-2020 od 17. kolovoza 2020. upućen tužitelju, . prijava i zahtjev za naknadu materijalne štete iz AO. predmet 2082 1051 0963 podnositelja PBZ Leasing d.o.o. podružnica Krapina, tužba Republike Hrvatske protiv Adriatic osiguranje d.d. od 31. ožujka 2022. radi naknade štete, zahtjev za mirno rješenje spora od 27. prosinca 2021., izviješće o postupanju PU Krapinsko- zagorske, Policijske postaje Zlatar Bistrica od 25. veljače 2020., spis ovog suda Pp P- 1007/2020 protiv CN, ugovor o operativnom leasingu između PBZ Leasing d.o.o. i Ministarstva unutarnjih poslova od 10. listopada 2017., potvrda o preuzimanju objekta leasinga u ime PBZ-Leasing d.o.o. od 8. studenog 2017., preslika prometne dozvole za vozilo marke Ford tip i model Focus mca trend 1.5 TDCI, 94 KS, karavan, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] , ugovor o ustupanju prava između PBZ- Leasing d.o.o. i Ministarstva unutarnjih poslova od 2. prosinca 2021. godine, prijava i zahtjev za naknadu štete iz AO podnositelja PBZ Leasing d.o.o. od 26. veljače 2020., račun Auto-Zagorje d.o.o. broj 923/10/1 od 12. lipnja 2020., račun PBZ Leasing d.o.o. broj 83566-1-1 od 14. listopada 2020., potvrda o zaprimljenoj uplati od 24. studenog 2020., obračun djelomične štete 2082 10510963 od 2. ožujka 2020. godine, izvid štete 208210510963 od 28. veljače 2020. i dopunski izvid štete-1 208110510963 od 5. lipnja 2020.. Saslušani su svjedoci ĐN, IN, HN. Proveden je uviđaj na mjestu štetnog događaja i prometno vještačenje po PN dip. ing. te je saslušan i tuženik.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporna je činjenica, a koja proizlazi i iz dokumentacije koju je tužitelj priložio svojoj tužbi, da se dana 21. veljače 2020. godine, u 21:40 h u Loboru , dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tada maloljetni tuženik u upravljajući bez položenog vozačkog ispita, osobnim automobilom registracijske oznake [registarska oznaka], kada je na stražnji dio tog vozila naletjelo policijsko vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] koje ga je pratilo, te je tada na tom službenom vozilu policije nastala materijalna šteta.

6. Isto tako nesporna je činjenica da je protiv tuženika, a vezano za ovu prometnu nezgodu, kod ovog suda, vođen prekršajni postupak poslovni broj Pp P- 1007/2020, a u kojem mu se optužnim prijedlogom PU Krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar Bistrica od 19. ožujka 2020. stavljalo na teret da je naglo zaustavio svoj automobil ne vodeći računa da se neposredno iza njega kreće osobno vozilo policije 170-306 uslijed čega je došlo do udara prednjeg dijela tog vozila u straži dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka] koji je imao uređaj za vuču priključnog vozila (EURO kuku), a nakon prometne nezgode da je tuženik napustio mjesto događaja ne ostavivši svoje podatke i podatke o vozilu ili sa oštećenim popunio Europsko izviješće, čime je počinio prekršaj iz članka 176 stavka 3, prekršaj iz članka 216. stavak 2., prekršaj iz članka 293. stavak 1., prekršaj iz članka 52. stavka 1., te prekršaj iz članka 90. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024.)

Rješenjem suda od 10. prosinca 2020. godine, a nakon što je izjavio da se smatra krivim, prema počinitelju prekršaja BN, ovdje tuženiku, na temelju članka 227. stavak 1. Prekršajnog zakona primijenjena je odgojna mjera – sudski ukor, time da je rješenje postalo pravomoćno 9. siječnja 2021. godine.

Dakle, sud u tom postupku nije provodio nikakve dokaze na okolnosti dinamike prometne nesreće.

7. Razjašnjenja radi, u obrazloženju te odluke navodi se da je sud primijenio odgojnu mjeru "jer je on priznao prekršaje i izrazio žaljenje zbog učinjenog, uz to što do sada nije bio osuđivan te se radilo o jednom izoliranom slučaju inače poslušnog i marljivog mlt. počinitelja prekršaja…".

8. Nadalje je nesporna činjenica da je policijsko službeno vozilo koje je oštećeno u toj nezgodi, bilo u vlasništvu PBZ Leasing d.o.o., sa kojim je Ministarstvo unutarnjih poslova zaključilo ugovor o operativnom leasingu, da je davatelj leasinga podnio ovdje tužitelju Adriatic osiguranje d.d, kod kojeg je policom osiguranje od automobilske odgovornosti bilo osigurano vozilo registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo FN (oca tuženika), odštetni zahtjev tražeći da mu naknadi štetu prema računu za popravak tog vozila u iznosu od 20.350,38 HRK prema računu Auto-Zagorje d.o.o., da je PBZ Leasing d.o.o. Ugovorom o ustupanju prava od 2. prosinca 2021. prenijelo na Ministarstvo unutarnjih poslova RH, svoja prava koja proizlaze iz predmetnog štetnog događaja, a vezano za koja se kod ovdje tužitelja Adriatic osiguranje vodio postupak pod brojem 2081 1051 0963 te da je dana 12. siječnja 2022. godine tužitelj na ime naknade predmetne štete u državni proračun RH uplatio iznos od 16.280,30 HRK.

9. Isto tako nije sporno da je, prije podnošenja tužbe, tužitelj regresnim zahtjevom od 21. siječnja 2022. godine tražio od tuženika da mu vrati taj iznos na što je tuženik odgovorio 7. veljače 2022., navodeći da ističe prigovor podijeljene odgovornosti vozača službenog policijskog vozila koji nije držao razmak u kretanju, te je osporavao i visinu štete.

10. Sporno je da li je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja te da li je dužan naknaditi tužitelju štetu i u kojoj visini.

11. Glede osnove zahtjeva tužitelja, mjerodavan je članak 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023), koji regulira pitanje naknade štete u slučaju gubitka prava iz osiguranja.

Naime stavak 1. tog članka određuje da:

"(1) Osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u sljedećim slučajevima: 2. ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje 4. ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odnosno ako se odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti ili ispitivanju prisutnosti droga te psihoaktivnih tvari i psihoaktivnih lijekova, odnosno ako je vozač napustio mjesto prometne nesreće prije nego što je:

- popunio Europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima u slučaju imovinske štete ….. " (4) Društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga članka

oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto- plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku."

12. S obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik upravljao vozilom a da nije imao vozačku dozvolu te da je napustio mjesto prometne nesreće a da nije popunio Europsko izviješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima, to je on izgubio prava iz osiguranje koja mu pripadaju kao vozaču vozila osiguranog policom osiguranja od automobilske odgovornosti, pa tužitelj, kao društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo, pod pretpostavkom da je tuženik odgovoran za štetu, na naknadu te štete.

13. Prekršaji iz članka 176. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024 ; krat. ZSPNC) prema kojem: " U slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću." te iz članka 216. stavak 2. tog Zakona koji određuje: " Pravo na samostalno upravljanje vozilom dokazuje se vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi za upravljanje vozilima u prometu 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva", nisu u svezi s nastankom materijalne štete na vozilu osiguranika tužitelja.

14. Što se pak tiče prekršaja iz članka 52. stavak 1. istog Zakona koji propisuje da vozač ne smije mijenjati način upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine kretanja vozila, osim u slučaju neposredne opasnosti, nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, vezano za dinamiku prometne nesreće, utvrđeno je slijedeće:

Tuženik je upravljao osobnim vozilom većom uzbrdicom kolnika Trga Svete Ane u Loboru i dolaskom do kbr. 8 ispred račvastog raskrižja desno i ravno usporio do najviše naglim prikočivanjem, kada je na stražnji dio njegovog vozila, opremljenog kukom za vuču prikolice, naletjelo prednjim dijelom službeno policijsko osobno vozilo, koje je bilo u potjeri za njim.

Kojim su se brzinama vozila kretala neposredno prije nesreće i na kojem je razmaku vozilo oštećenika pratilo vozilo tuženika nije moguće utvrditi tehničkim putem, s time da bi kod naleta vozilo oštećenika bilo brže za oko 10 km/h od vozila tuženika, pa ako je vozilo tuženika pred nalet ili kod naleta stajalo, onda je naletna brzina vozila oštećenika na vozilo tuženika iznosila 10 km/h.

Ako su se vozila prije nesreće kretala uzbrdo manje ili više podjednakim brzinama, s obzirom da je vozilo oštećenika moralo kod naleta imati zadržanu brzinu od najmanje 10 km/h, znači da je do naleta došlo zato jer je vozač vozila oštećenika za okolnost održavanja primjerenog uzdužnog sigurnosnog razmaka koji bi odgovarao brzini slijeđenja zakasnio pravodobno reagirati kočenjem na zaustavljanje vozila tuženika na kojem su se prije fizički vidljivog usporenja morala upaliti stop svjetla ili je kočio s nedovoljnim usporenjem da bi se zaustavio iza vozila tužitelja, a ako je razmak bio manji od sigurnosnog za vožnju jednog vozila iza drugog za neku podjednaku brzinu kada se prednje vozilo zaustavlja kočenjem iz bilo kojeg razloga, koje kočenje intenzitetom nije bilo snažno jer nisu ostali vidljivi tragovi kočenja, već do najviše naglog prikočivanja, onda je nalet izravno povezan s nedovoljnim razmakom na kojem je vozač vozila oštećenika pratio vozilo tuženika.

Tuženik je na nesreću utjecao u toliko što se zaustavljao i moguće u potpunosti zaustavio ispred vozila oštećenika, možebitno na nagliji način prikočivanjem, ali ne i snažnim kočenjem, koja je okolnost iz nekog razloga, koji nije prometno-tehnički, iznenadila vozača vozila oštećenika.

15. Naime, iz iskaza svjedoka IN, policijske službenice koja se nalazila na mjestu suvozača u policijskom vozilu proizlazi da je to vozilo bilo u potjeri za vozilom kojim je upravljao tuženik, jer je to vozilo krivudalo po cesti pa su ona i kolega ĐN, pretpostavili da je riječ o vozaču pod utjecajem alkohola zbog čega su krenuli za njim u upalili rotaciona svjetla, na koje znakove tuženik nije reagirao, tj. nije se zaustavljao. Dalje svjedokinja opisuje da su se kretali nekih 4-5 metara iza vozila tuženika, koji je u centru Lobora skrenuo desno uzbrdo da bi na uzbrdici naglo stao, a oni se nisu uspjeli pravovremeno zaustaviti te su prednjim dijelom vozila udarili u zadnji kraj vozila tuženika.

16. Svjedok ĐN, a koji je upravljao policijskim vozilom, izjavio je da se ne može sjetiti te prometne nezgode, dok je svjedok HN, putnik u vozilu tuženika, naveo da ih je policijsko vozilo počelo slijediti upalivši rotaciona svjetla i sirenu pa su se on i tuženik prestrašili i nastavili vožnju prema Loboru. Dolaskom do raskrižja su usporili vožnju pa kad su stali policijsko je vozilo koje se kretalo iza njih na jako maloj udaljenosti, možda metar, udarilo u zadnji kraj njihovog vozila. Potvrdio je činjenicu da je udarac bio malog intenziteta. Naveo je i okolnost da ih policija prije nego što je krenula za njima u potjeru nije pokušala zaustaviti sa znakom stop.

17. Sam tuženik priznaje da je da je vozilom upravljao kao maloljetnik bez vozačke dozvole, a da se kretao prema centru Lobora brzinom od maksimalno 60 km/h dok je policijsko vozilo bilo jako blizu njegovog vozila, te je na uzbrdici krećući se prema župnom dvoru usporio vožnju i prikočio da bi tada policijsko vozilo udarilo u zadnji dio njegovog auta, time da se radilo o slabijem udarcu, a nakon čega je on nastavio vožnju jer ga je bilo strah budući da nije imao vozačku dozvolu.

Priznaje činjenicu da je na njegovom vozilu bila montirana kuka za vuču priključnog vozila, te da na njegovom vozilu nisu nastala nikakva oštećenja.

18. Naprijed navedeni iskazi su suglasni u pogledu bitnih činjenica, a to je da je vozilo policije slijedilo vozilo tuženika želeći ga zaustaviti, te da je, kad je tužitelj usporio vožnju tj. prikočio, to vozilo naletjelo na vozilo tuženika.

19. Polazeći od mišljenja vještaka, kako se radilo o maloj naletnoj brzini te da je do naleta došlo zato jer je vozač vozila oštećenika za okolnost održavanja primjerenog uzdužnog sigurnosnog razmaka koji bi odgovarao brzini slijeđenja zakasnio pravodobno reagirati kočenjem na zaustavljanje vozila tuženika na kojem su se prije fizički vidljivog usporenja morala upaliti stop svjetla, odnosno da je razmak bio manji od sigurnosnog za vožnju jednog vozila iza drugog za neku podjednaku brzinu kada se prednje vozilo zaustavlja kočenjem iz bilo kojeg razloga, koje kočenje intenzitetom nije bilo snažno jer nisu ostali vidljivi tragovi kočenja, već do najviše naglog prikočivanja, onda je nalet izravno povezan s nedovoljnim razmakom na kojem je vozač vozila oštećenika pratio vozilo tuženika, sud smatra da je ne postoji krivnja tuženika za izazivanje ove prometne nesreće.

20. Kod toga valja imati na umu da je svrha potjere bila upravo zaustavljanje vozila tuženika, koje je konačno i stalo (nebitno iz kojeg razloga jer bi isto bilo i da je stalo zbog svjetlosnih i zvučnih znakove policije), pri čemu je vozač policijskog vozila bio dužan i u konkretnoj situaciji držati potreban razmak, tako da ne ugrožava sigurnost prometa, odnosno da ne naleti na to vozilo ispred sebe.

21. Prometni je vještak, a glede visine štete procijenio da šteta na policijskom vozilu odgovara troškovima popravka tj. iznosu od 16.280,30 HRK sada 2.160,77 €.

22. Isto tako dopunski se očitujući o tome da li je i u kojoj mjeri kuka za vuču koja je bila montirana na vozilu tuženika od utjecaja na obim nastale štete, vještak je naveo da je kuka za vuču na stražnjem dijelu vozila tuženika povećala opseg štete na vozilu oštećenika jer da nje nije bilo izostalo bi probojno oštećenje zbog kojeg se mijenjala obloga prednjeg branika, budući da raspoređivanjem kontakta na veću širinu zbog relativno male naletne brzine ne bi bilo potrebno zamijeniti oblogu prednjeg branika već bi se ista mogla popraviti, dok se za ostale dijelove ne može na siguran način zaključiti da li bi bili oštećeni ili ne, odnosno isključiti mogućnost da se s obzirom na svoje krute karakteristike ne bi oštetili iako bi se obloga branika kao elastičnija mogla popraviti.

Da kuke na vozilu tuženika nije bilo, šteta na vozilu oštećenika bi bila manja za iznos od 5.158,21 kn (684,61 €) i prema ispostavljenom računu popravka iznosila bi 11.122,09 kn (1.476,16 €) bez poreza na dodanu vrijednost u odnosu na plaćenih 16.280,30 kn (2.160,77 €) sa zamjenom obloge branika.

23. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka sud je prihvatio jer se temelji na vjerodostojnoj dokumentaciji policije- foto elaboratu, fotografijama mjesta štetnog događaja, podacima prikupljenim prilikom uviđaja, te sačinjenim izvidima štete i računu o popravku policijskog vozila, pri čemu je vještak uzeo u obzir i navode svjedoka očevidaca, naprijed navedenih.

Taj nalaz je dan od strane stručne i ovlaštene osobe po pravilima znanosti i vještine te u njemu nema nelogičnosti odnosno nejasnoća, a na primjedbe tužitelja vještak se usmeno očitovao na glavnoj raspravi.

24. Posljedično tome odbijen je prijedlog tužitelja da se provodi novo prometno vještačenja.

25. Slijedom ovako utvrđenih činjenica, sud je tuženika je upravljao vozilom opremljenim rastavljivim vučnim uređajem za vuču priključnog vozila, a koje nije vuklo priključno vozilo, što je suprotno članku 90. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i što je povećalo visinu štete, obvezao da taj dio štete koji potječe od kuke naknadi tužitelju, tj. iznos od 5.158,21 HRK odnosno 684,61 €, sve sukladno odredbi članka 1045. stavak 1., članka 1046., vezano za članak 1072. stavak 1. i 2. te odredbi članka 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023; kraće: ZOO),.

26. Zato je presuđeno kao u stavku I izreke ove presude.

27. Temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2., a vezano za odredbu članka 1086. ZOO-a, tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana kad je za tužitelja nastala šteta, tj. od dana kada je izvršio plaćanje po zahtjevu za naknadu štete.

28. Preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 1.476,16 € € te dio zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 684,61 € koja teče u razdoblju od 9. lipnja 2020. do 11. siječnja 2022. godine, iz naprijed navedenih je razloga valjalo odbiti.

29. Rješenje o parničnim troškovima osniva se na odredbi članka 154. stavak 2. i 3. u vezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155 /2023; kraće ZPP).

Uzimajući u obzir da je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, njegov uspjeh u parnici iznosi 68,32 %, a uspjeh tužitelja 31,68 %.

30. Zbog toga tuženik ima pravo na razmjernu naknadu parničnih troškova u visini razlike od 36,64 %.

31. Trošak tuženika odnosi se na odvjetničke usluge odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje Tarifa) i to sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1) zatim sastava dva obrazložena podneska od 4. svibnja 2024. i 2. lipnja 2024., svaki po 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. ), kao i zastupanja na ročištima od 11. listopada 2023., 22. studenog 2023., 5. veljače 2024., 10. listopada 2024. i 26. ožujka 2025. godine, svako pod 100 bodova (Tbr. 9. t. 1.), što ukupno iznosi 800 bodova.

Vrijednost boda prema Tbr. 54 Tarife iznosi 2,00 EUR pa se radi od 1.600,00 EUR, što je sukladno Tbr. 46. uvećano za 25 % poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 400,00 EUR.

Razmjerno uspjehu tuženiku pripada 36,64 % tih troškova tj. iznos naknade od ukupno 732,80 €.

32. Preostali dio zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.454,70 € je neosnovan.

33. Zato je odlučeno kao u stavku V i VI i izreke.

34. S druge strane tužitelj ima pravo na naknadu troškova koji su bili nužni za vođenje ovog postupka, a to je u konkretnom slučaju trošak provođenja uviđaja te prometnog vještačenja.

Trošak održavanja uviđaja iznosi 56,29 €, a trošak prometnog vještačenja ukupno 774,90 €.

Isto tako ima pravo na razmjerni dio sudske pristojbe na tužbu iznosi 21,56 € te na presudu u iznosu od 21,56 €, obzirom na odredbe Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019) te članku 7. stavak 1. i 3. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine br. 118/2018).

35. Preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.766,84 € je neosnovan.

36. Zato je riješeno kao u stavcima III i IV.

U Zlataru, dana 9. svibnja 2025.

S u d a c

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika