REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-810/2024-26

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U I M E R E P U B L I K E  H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu –Stalna služba u Trogiru, po sucu Mirni Veža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: MC rođ. M OIB: 98334316481Kerschbaummergasse 12/3-7 Tulln an der Donau Austrija, , zastupana po punomoćniku Marini Šare Tudor odvj. u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja: ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] Šbuchingerstr. 30-32/20, 3430, Tulln, Austrija, zastupan po punomoćniku Draški Krajina odvj. u Trogiru, radi: isplate, nakon zaključene glavne rasprave od 25. ožujka 2025.u nazočnosti punomoćnika stranaka, a po objavi na ročištu 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik-protutužitelj isplatiti tužiteljici-protutuženoj iznos od 10.617,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9 svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, dok se za više tražene zatezne kamate koje su zatražene od svakog pojedinog mjesečnog iznosa, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju ŠC, Š. 30-32/20, 3430 Tulin, Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.456,05 € sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedinačni iznos od dospijeća pa do konačne isplate, kako slijedi:

- na iznos od 16,05 € od 21.07.2014. godine

- na iznos od 43,55 € od 30.09.2014. godine

- na iznos od 22,57 € od 01.04.2015. godine

- na iznos od 4,37 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 4,52 € od 18.07.2015. godine

- na iznos od 3,92 € od 03.08.2015. godine

- na iznos od 20,55 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 6,10 € od 07.05.2016. godine

- na iznos od 2,95 € od 08.08.2016. godine

- na iznos od 6,96 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 2,75 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 5,98 € od 03.06.2017. godine

- na iznos od 12,08 € od 25.07.2017. godine

- na iznos od 11,92 € od 07.09.2017. godine

- na iznos od 43,55 € od 30.09.2017. godine

- na iznos od 32,88 € od 01.08.2014. godine

- na iznos od 19,91 € od 09.09.2014. godine

- na iznos od 40,57 € od 16.10.2014. godine

- na iznos od 10,21 € od 01.04.2015. godine

- na iznos od 26,19 € od 01.04.2015. godine

- na iznos od 99,54 € od 07.08.2015. godine

- na iznos od 59,31 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 20,19 € od 07.05.2016. godine

na iznos od 1,65 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 97,95 € od 07.05.2016. godine

- na iznos od 23,23 € od 07.01.2017. godine

- na iznos od 66,89 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 33,45 € od 07.05.2016. godine

- na iznos od 54,50 € od 03.06.2017. godine

- na iznos od 33,45 € od 25.07.2017. godine

- na iznos od 42,31 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 42,61 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 86,41 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 42,83 € od 08.01.2016. godine

- na iznos od 23,13 € od 13.03.2016. godine

- na iznos od 271,38 € od 15.03.2016. godine

- na iznos od 5,11 € od 24.03.2017. godine

- na iznos od 23,30 € od 14.01.2015. godine

- na iznos od 33,54 € od 29.07.2015. godine

- na iznos od 33,54 € od 12.08.2016. godine

-na iznos od 30,32 € od 25.07.2017. godine

-na iznos od 77,78 € od 30.03.2015. godine

- na iznos od 66,69 € od 01.08.2014. godine

- na iznos od 101,54 € od 01.08.2014. godine

- na iznos od 169,22 € od 28.07.2015. godine

- na iznos od 56,45 € od 12.08.2016. godine

-na iznos od 5,50 € od 23.03.2017. godine

- na iznos od 11,67 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 13,63 € od 31.08.2015. godine

- na iznos od 27,25 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 4,21 € od 08.01.2016. godine

- na iznos od 13,61 € od 15.02.2016. godine

- na iznos od 48,74 € od 27.07.2016. godine

- na iznos od 23,66 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 42,96 € od 02.06.2017. godine

- na iznos od 27,37 € od 25.07.2017. godine

- na iznos od 17,64 € od 07.09.2017. godine

- na iznos od 7,36 € od 6.06.2015. godine

- na iznos od 18,08 € od 06.07.2015. godine

- na iznos od 75,97 € od 12.07.2015. godine

- na iznos od 1,86 € od 13.07.2015. godine

- na iznos od 47,17 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 4,47 € od 20.08.2015. godine

- na iznos od 6,50 € od 21.08.2015. godine

- na iznos od 7,82 € od 25.08.2015. godine

- na iznos od 132,73 € od 22.07.2015. godine,

sve po stopi koja se do 31. 07. 2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju ŠC, Š. 30-32/20, 3430 Tulin, Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.450,00 € sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedinačni iznos od dospijeća pa do konačne isplate, kako slijedi:

- na iznos od 200,00 € od 01. 08. 2015. godine

- na iznos od 200,00 € od 01. 09. 2015. godine

- na iznos od 150,00 € od 01. 05. 2016. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 06. 2016. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 07. 2016. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 08. 2016. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 09. 2016. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 10. 2016. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 11. 2016. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 12. 2016. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 01. 2017. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 02. 2017. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 03. 2017. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 04. 2017. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 05. 2017. godine

- na iznos od 300,00 € od 01. 06. 2017. godine

sve po stopi koja se od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

3. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate.“

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici-protutuženoj na ime parničnog troška iznos od 7.662,87 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 9.svibnja 2025. sve do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, dok se u ostalom dijelu zahtjev za trošak koji prelazi iznos od 7.662,87 eur-a do zatraženog iznosa od 10.810,74 eur-a, dakle za iznos od 3.147,13 eur-a, odbija kao neosnovan

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podigla tužbu 21. veljače 2017 . radi isplate na ime naknade zbog nemogućnosti korištenja nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška]. koja da je u suvlasništvu stranaka svaka za od po ½ dijela.

1.1. Činjenično se tužbom navodi kako su stranke ovog spora zaključile brak 08. veljače 1996.; da je tužiteljica početkom veljače 2015. podnijela tužbu za rastavu braka, koji je razveden presudom Općinskog suda u Tulin broj 1C 10/15t – 7 od 15. lipnja 2015.;. da su odnosi između tužiteljice i tuženika bili narušeni i ranije, a koji su kulminirali razvodom braka; da je tuženik krajem 2014. uzeo ključeve obiteljske kuće označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], te na taj način onemogućio tužiteljicu u korištenju iste; da se je u tijeku postupka razvoda braka ishodio od Ureda državne uprave u Splitsko- Dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Trogir , rješenje KLASA: UP/I-335-02/15-01/211, Ur.broj: 2181-01/09-15-3 od 02. travnja 2015. kojim mu se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na ime tuženika.

1.2. Nadalje, navodi se da je tužiteljica pred Općinskim sudom u Splitu Stalna služba u Trogiru podnijela tužbu radi upisa prava vlasništva na svoje ime za ½ suvlasničkog dijela te da je u predmetu Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru posl. broj P-6912/15 sklopljena sudska nagodbu 15. travnja 2016. na temelju koje je Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela istog suda, posl. broj Z-1428/16, od 19. travnja 2016. dopuštena uknjižba prava vlasništva na ime tužiteljice za ½ suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] i ½ suvlasničkog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška].

1.3. Tužbom se navodi i da je tužitelj tijekom 2015. i 2016. koristio cijelu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] u svoju korist, na način da je istu iznajmljivao u cijelosti, te postupajući na ovaj način, iako je znao da je tužiteljica suvlasnica za ½ suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] i ½ suvlasničkog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], uporabio tuđu stvar u svoju korist. Tužitelj je navedene nekretnine, 4 stambene jedinice, iznajmljivao te za to ubirao najamninu, prisvojivši istu u cijelosti za sebe. Stambene jedinice sačinjavaju: 1. Prizemlje - Pomoćne prostorije površine cca 70 m2; 2. Prvi kat -Stan lijevo površine cca 50 m2; 3.Prvi kat -Stan desno površine cca 45 m2;

4. Drugi kat – Stan površine cca 100 m2. Kako se obiteljska kuća označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od četiri stambene jedinice to je tuženik a temeljem prosječne visine mjesečne najamnine za predmetne stambene jedinice, navedene u točci 2. tužbe, koje se nalaze u obiteljskoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k.o.

Okrug, ubirao 8.000,00 kuna najamnine.

1.4. Kako je tužiteljica suvlasnica za ½ suvlasničkog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ½ suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to ista potražuje od tuženika, za period kada je isti uporabio njenu stvar u svoju korist, mjesečni iznos od 4.000,00 kuna. Tužiteljica da je u više navrata, nakon što je tuženik uzeo ključeve obiteljske kuće te na taj način onemogućio tužiteljicu u korištenju iste, pozivala tuženika da urede odnos oko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] te da na miran način riješe svoj međusobni odnos što je tuženik uporno odbijao. Tuženik da je na opisani način postupao nepošteno pa tužiteljica ustaje tužbom sa zahtjevom da joj tuženik naknadi korist koju je imao od uporabe tuđe tj. njene stvari stvari.

1.5. Tužbi je priložen Izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] iz kojeg proizlazi da su stranke uknjižene svaka za od po ½ suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Trogir KLASA: UP/I-335-02/15-01/211, Ur.broj: 2181-01/09-15-3 od 02. travnja 2015., i rješenje KLASA: UP/I-335-02/16-01/752, Ur.broj: 2181-01/09-16-2 od 28. srpnja 2016., ovjerovljeni prijevod presude Općinskog suda Austrije Tulln s njemačkog jezika,-1428/16 od 19. travnja 2016., rješenje o uvjetima građenja Upravnog odjela za prostorno uređenje u dopis tužiteljice tuženiku za mirno rješenje spora od 7. srpnja 2015, 2. svibnja 2016., Splitsko dalmatinskoj županiji Ispostava Trogir KLASA: UP/I- 361-03/08-02/42 URBROJ: 2181/1-14-08-09-08 od 15.05.2009.

1.6. Podneskom od 6. veljače 2025. tužiteljica –protutužena konačno je uredila tužbeni zahtjev

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu podnesenim 31. ožujka.2017., osporio navode iz tužbe kao i tužbeni zahtjev naveo da je primao turiste isključivo tijekom 2015.kada da je prema podacima Turističke zajednice Općine Okrug ostvario ukupno 58 dolazaka te je ostvareno 386 noćenja i to isključivo u periodu od 09.07.2015.g. – 06.09.2015.g. , dok prema potvrdi Turističke zajednice Općine Okrug 2016.nije ostvario niti jedno noćenje. Tuženik stavlja i prigovor prijeboja tražbina do visine svakog mjesečnog potraživanja tužiteljice jer da je tuženik imao mjesečni trošak za – režijski troškovi (struja , voda, čistoća, paušal turističkoj zajednici, Internet ); za održavanje kuće, primanje i odjava gostiju, pranje i izmjena posteljina za što je tuženik plaćao radnicu IC 400 Eura mjesečno budući tuženik živi i radi u Austriji. Stranke su zajednički podigle kredit za potrebe uređenja kuće u iznosu od 50.000,00 eura sa mjesečnim obrokom od 600 Eura pa je prema tome tužiteljica u obvezi podmiriti polovicu kredita. U okviru prijeboja tuženik potražuje 300,00 eura mjesečno za ostatak potraživanja, s osnova cjelokupnog kredita tuženik pridržava pravo podnijeti protutužbu ili zasebnu tužbu. Uz odgovor je priložena potvrda Turističke zajednice Općine Okrug od 23.ožujka 2017.

2.1. Podneskom od 02 ožujka 2018. tuženik je ustao protutužbom kojom je od tužiteljice- protutužene potražio isplatu iznosa od 18.546,28 kn na ime troškova 18.546,28kn za režiju i održavanje kuće te 400,00€ za čistačicu i posebno 4.050,00€ za kredit a koji protutužbeni zahtjev pod poslovnim brojem P-1083/18 je rješenjem suda na ročištu od 24 travnja 2018.g. pripojen predmetu P-939/17 radi jedinstvenog raspravljanja i odlučivanja .

2.2. Podneskom od 18. ožujka 2025. tuženik -protutužitelj uredio je protutužbeni zahtjev.

3. Protutužbenom zahtjevu tuženika – protutužitelja (dalje tuženik) tužiteljica – protututužena ( dalje tužiteljica ) se usprotivila, navela da su troškovi nastali u vrijeme kada je tuženik isključio tužiteljicu od posjedovanja predmetne nekretnine, a određeni troškovi da nisu u svezi s upravljanjem suvlasničkom stvari, posebno se protiveći isplati zatraženog iznosa za kredit budući da je u odluci suda u Tullnu, a temeljem sudske nagodbe na zapisniku od 01.07.2016. svi odnosi između stranaka pravomoćno riješeni pa bi u odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev ovo bilo ponovno suđenje u istoj stvari, i time da je riječ o prigovoru presuđene stvari. Naime, baš tom sudskom nagodbom utvrđeno je da se tužiteljica oslobodila povrata osam mjesečnih obroka kredita tako da su svi njihovi međusobni odnosi u tom pogledu riješeni a da je razliku ista uplatila te predočila uplatnicu na račun banke koja joj je dala kredit tako da tuženik umjesto nje nije imao što plaćati.

4. Ovaj sud donio je prvostupanjsku presudu 28. svibnja 2021. prihvatio tužbeni zahtjev u visini od 80.000 kn s zzk od 1.2. 2015., kao i zahtjev za naknadom parničnog troška u visini od 36.638,40 kn, dok je odbio protutužbeni zahtjev. Rješenjem Županijskog suda u Sisku posl.br Gž-746/2021 od 11. siječnja 2024. ukinuta je prvostupanjska presuda i vraćen je predmet na ponovno postupanje ovom sudu jer da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da se radi o naknadi štete za izmaklu korist, a obzirom na činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev iz kojih proizlazi da tužiteljica kao suvlasnica nekretnine traži isplatu naknade za uporabu tuđe stvari, a ne naknadu štete. Dakle, Da nema mjesta primjeni odredbe članka 1089. ZOO jer da tužiteljica traži isplatu naknade za uporabu njene stvari kao suvlasnica nekretnine, pa da nije odlučno da li ju je tuženik onemogućavao u korištenju iste, jer za osnovanost takvog zahtjeva to nije odlučna činjenica. Tužiteljica kao suvlasnica nekretnine koju je tuženik iznajmljivao ima pravo na isplatu naknade proporcionalno svom suvlasničkom omjeru i to sukladno članku 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/00 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje ZV) kojim je u stavku 1. propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ju je zanemario. Visina tužbenog zahtjeva pogrešno utvrđena temeljem podataka Porezne uprave o visini tržišne cijene nekretnine za stanovanje na navedenoj lokaciji, jer iz do sada provedenih dokaza proizlazi da se radi o zgradi s apartmanima namijenjenima za turističke svrhe, a ne o zgradi sa stanovima, kao i da su se stranke i prije razvoda braka bavile iznajmljivanjem apartmana samo za vrijeme turističke sezone. Visinu tužbenog zahtjeva da treba utvrditi upravo prema podacima o cijeni iznajmljivanja apartmana za vrijeme turističke sezone po danu/noćenju, a koju je tuženik ostvario, odnosno eventualno mogao ostvariti. Uputom je drugostupanjski sud naveo da treba ispraviti sve na što je ukazano rješenjem, prije svega utvrditi da li su predmetne nekretnine iznajmljivane u cijelom utuženom razdoblju ili samo u tijeku turističke sezone, da li je iznajmljivana i etaža u prizemlju, ukoliko su apartmani iznajmljivani samo tijekom turističke sezone na nedvojben način će utvrditi koliko dana/noći su isti bili iznajmljeni, po kojoj cijeni za dan/noć, koje troškove i u kojem iznosu je tuženik imao radi iznajmljivanja apartmana.

5. U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige ZU 1197 k. o. [katastarska općina] od 22.02.2017.g. označen kao KI-15061/2017 , pregledao rješenje Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji Služba za gospodarstvo Ispostava Trogir KLASA: UP/I -335-02/15-01/211 URBROJ: 2181-01/09-15-3-SŠ od 02 travnja 2015.g. i rješenje KLASA: UP/I-335-02/16-01/752 URBROJ: 2181-01/09- 16-2 od 28 srpnja 2016.g., pregledana Odluka Općinskog suda Tulnn Republika Austrija I C 10/15t7 od 09 lipnja 2015.g. , pregledano rješenje Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru Z-1428/16 od 19 travnja 2016.g., pregledao rješenje o uvjetima građenja Upravnog odjela za prostorno uređenje uSplitsko dalmatinskoj županiji Ispostava Trogir KLASA: UP/I-361-03/08-02/42 URBROJ: 2181/1-14-08-09-08 od 15.05.2009.g., pregledana prepiska tužiteljice tuženiku od 07 srpnja 2015.g., 02 svibnja 2016.g., pregledana potvrda Turističke zajednice Općine Okrug od 23 ožujka 2017.g. , pregledana ukupna noćenja grupirana po statusima turista i mjesecima za 2015.g., pregledana knjiga gostiju za period od 01.01.2015.g. – 31.12.2015.g., na platitelja ŠC iz [adresa], te pregledan ovjereni prijevod zapisnika Okružnog suda u Tulinn broj IFAM-160/15 od 11.07.2016.g., od strane sudskog tumača za Njemački jezik Smlatić Ibrahima te ovjereni prijevod potvrde banke Raiffeisen bank Tulinn od 06.12.2016.g. po sudskom tumaču za Njemački jezik Vilim Solariček od 19.05.2017.g., pregledani računi tuženika sadržani na listovima 80-98 spisa , pregledana objava predmetnih apartmana na Internet stranicama za sezonu 2017.g., pregledan nalog za plaćanje potvrda naloga Raiffeisen bank Tulln od 06.12.2016.g. s preslikom stanja računa tužiteljice ( list 143 – 144 spisa ) , pregledana prepiska tužitelja i tuženika ( sadržana na listu 152-158 spisa saslušani svjedoci AC pok. O i IC ž. I, proveden očevid na licu mjesta dana 10 sijčenja 2019.g., pregledan nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo, arhitekturu i procjenu nekretnina GC od 30.01.2019.g., i izjašnjenje od 04.12.2020.g., pregledan dopis Porezne Uprave Područni ured Split Ispostava Trogir od 04.06.2019.g. , saslušani su tužiteljica i tuženik kao stranke u dva navrata, saslušani su svjedoci ĐC, TC i ĆC.

6. Od daljnjih predloženih, a neizvedenih dokaznih prijedloga, odustalo se kao suvišnih pozivom na članaka 10 ZPP.-a ( pribava podataka od Booking stranica, iznos provizije) odnosno kako su stranke na ročištu utvrdile nespornim visinu turističkog najma dostavljenu od Turističke zajednice Općine Okrug, smatra se da se od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja odustalo.

7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev kao suvlasnice da joj tuženik naknadi korist koju je imao od upotrebe njene stvari u vremenskom periodu od 01.veljače 2015. do 01.rujna.2016 na ime ½ suvlasničkog dijela tužiteljice na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim u svezi trebalo je utvrditi u prvom redu je li tuženik, pošteni ili nepošteni posjednik predmetne nekretnine u suvlasničkom dijelu tužiteljice te pripada li tužiteljici slijedom toga naknada za koristi ostvarene tim posjedom kao i je li osnovano potraživanje tuženika sada protutužitlja istaknuto protutužbenim zahtjevom, da mu tužiteljica protutužena kao suvlasnica ½ predmetne nekretnine, naknadi pola troškova koje je imao za režije i održavanje kuće .

8. Između stranaka nesporno je:

- da su stranke bivši bračni drugovi:

- da je brak razveden 7. lipnja 2016. presudom suda u Austriji gdje stranke i žive;

- da su stranke suvlasnici, svaki u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da te nekretnine u naravi predstavljaju kuću i dvorište, a nesporno je i da kuća ima tri uređena apartmana, dva na prvom katu, jedan na drugom katu te da ima i prostor u prizemlju.

- da je tuženiku rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Trogir od 2. travnja 2015. odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u tri objekta za ukupno 10 osoba, kao i da je tuženik bio evidentiran kao iznajmljivač u Turističkoj zajednici Okrug od 2. travnja 2015. do 26. srpnja 2016. kada je obrt odjavljen.

- da je tuženik navedene nekretnine iznajmljivao,

-da su stranke predmetne nekretnine iznajmljivale u turističke svrhe i dok su bili u bračnoj zajednici.

9. Između strankama sporno je:

- je li navedena nekretnina, u suvlasništvu stranaka, bila iznajmljena u cijelom utuženom razdoblju kako to tvrdi tužiteljica protutužena ili je, kako tvrdi tuženik protutužitelj, bila iznajmljena samo u vrijeme turističke sezone, odnosno tri mjeseca (od 9. srpnja do 6. rujna 2015.) odnosno ne i tijekom ljeta 2016. kada da nekretnina nije bila iznajmljena.

-jesu li se iznajmljivala tri apartmana ili je nekretnina bila iznajmljena cijela, dakle i prizemlje.

- je li ostvarivao tuženik protutužitelj koristi od korištenja dijela tužiteljice protutužene na predmetnim nekretninama iznajmljivanjem ;

- visina tužbenog zahtjeva;

- je li tužiteljica-protutužena obvezna tuženiku-protutužitelju platiti troškove koje je on imao vezano za predmetne nekretnine (režijske troškove, održavanje, ali i za rate kredita) proporcionalno svom suvlasničkom dijelu nekretnine, što tuženik zahtjeva protutužbenim zahtjevom.

10. Sukladno članku 7. stavak 1., članku 219. stavak 1.Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. dalje: ZPP), sud nema inkvizitornih ovlasti već je teret inicijative za prikupljanje dokaza na strani stranaka, a obzirom na izjašnjenje istih na ročištu na kojem je zaključeno raspravljanje da je pravna stvar zrela za odluku, sud je uvažavajući njihovo procesno izjašnjenje, u nastavku postupka vrednovao spisu priloženu materijalnu dokumentaciju i izvedene personalne dokaze.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan u pogledu glavnog traženja dok je u pogledu potraživanja zakonske zatezne kamate, djelomično neosnovan.

12. Protutužbeni zahtjev je neosnovan.

13. Iz naprijed izvedenih dokaza u postupku pregledane dokumentacije, stranačkih iskaza, iskaza vještaka, a posebno iz iskaza svih saslušanih svjedoka ovaj sud zaključuje slijedeće:

- tužiteljica je onemogućena u posjedu nekretnine koja je u suvlasništvu svake stranke za ½ a tuženik, joj je priječio pristup nekretnini onemogućujući uživanje njezinih suvlasničkih ovlaštenja na odgovarajućem dijelu koji bi iznosilo ½ suvlasničkog dijela nekretnine, zbog čega je isti bio nesavjestan, i istoj pripada naknada,

-tuženikov protutužbenim zahtjevom postavljen na iznos ovo na ime troškova režija i održavanja kuće, kredita, ne bi bio osnovan.

14. Očevidom na licu mjesta 10. siječnja 2019 utvrđeno je da se nekretnina nalazi u [adresa] anagrafske oznake [adresa] koji objekt se sastoji od visokog prizemlja sa 2 apartmana s terasama , sa južne i sjeverne strane stepenicama za drugi kat s jednim velikim stanom dok je u prizemlju stan .

15. Nalazom i mišljenjem vještaka Mirka Jelčića utvrđeno da se radi o objektu koji ima četiri zasebne jedinice i to :

-u suterenu stan neto površine 83,62 m odnosno neto korisne površine 72,59 m2 , --

-prizemlje stan neto površine 55,37 m2 2 stana ( stan A ) neto korisne površine 50,37 m2 i stan B neto površine 44,53 m2 neto korisne površine 39,11 m2

- kat potkrovlje čini stan neto površine 101,68 m2 neto korisne površine 91,05 m2,do kojeg se dolazi vanjskim skalama na terasu

a koji stanovi su uređeni i opremljeni upravo za stanovanje i obavljanje turističkog smještaja. Elaboratu vještaka prileže i fotografije te skica tlocrta.

16. Na nalaz i mišljenje vještaka građevinara tužitelj nije imao primjedbi

17. Na traženje suda po prijedlogu tuženika, vještak je dao i usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja na ročištu 5. ožujka 2020. kazao da se ne može se očitovati o visini najma jer da za isto trebaju biti dostupni podaci o karakteru stanova, odnosno njihovoj kategorizaciji izdanom kod Turističke zajednice Grada Trogira i sukladno kategorizaciji prosječnoj cijena najma, do koje se može doći putem putem Porezne uprave.

18. U nastavku postupka zatražen je podatak od Porezne uprave Ispostave Trogir od 04.06.2019.g. te su isti dopisom izvijestili sud da bi visina tržišne cijene nekretnine za stanovanje na navedenoj lokaciji kvadrature do 50m2 iznosi cca 1.000 – 1.500,00 kn a za kvadraturu od 50 – 80 m2 cca 1.500,00 – 2.500,00 kn ovisno o poziciji i stupnju uređenosti. Minimalna tržišna cijena za poslovni prostor na navedenoj lokaciji I zona [adresa] za 1 m2= 51.00 kn.

19. Podneskom tužiteljice od 16. ožujka 2020 sudu je dostavljeno rješenje o kategorizaciji objekta I apartmana iz kojeg proizlazi da su utvrđena istim tri smještajna objekta :

-jedan apartman 1/2 (3 dvokrevetne sobe) tri zvjezdice, jedan apartman ½ tri zvjezdice jedan apartman 2/2, tri zvjezdice.

20. Dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 4. prosinca 2020 .isti se izjasnio da podatak o prosječnim cijenama najma stanova nisu stvar dopune građevinskog vještačenja prihodovnom metodom slijedom čega osporava da bi po prijedlogu tužiteljice mogao dati prosječnu cijenu najma stambenog prostora.

21. Nakon takvog očitovanja vještaka, a nakon zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica je podneskom od 21. siječnja 2021. predložila angažman vještaka procjenitelja, jer da nije znala da vještak neće vještačiti na okolnost visine najma, čemu se protivio tuženik.

22. Tijekom postupka sud je izveo i dokaze saslušanja svjedoka te stranačkog saslušanja

23. Svjedokinja ĆC saslušana 11. lipnja 2018 u bitnom je kazala kako je sestra tužiteljice koja daje 2015. izašla iz predmetne kuće koja se sastojala od prizemlja kata i polukata, da je 2017 bila sa sestrom kad da su ušle u srednji kat na II katu jer daje tuženik na njih vikao u prizemlju.; da je zet tuženik imao agenciju za najam , da se i sestra najmom bavila do iseljenja, da je rodbina zeta dolazila u prizemlje, a on da je u prizemlju i na prvom katu

24. Svjedok AC na ročištu 25. rujna 2018. iskazao je da mu je tužiteljica sestra, da nije mogla doći u kuću koju čine apartmani a koje tuženik iznajmljuje, da je sestra kod dolaska u Okrug bila prisiljen iznajmiti apartman drugdje zbog njihovih loših odnosa i intervencije policije,. Na par dana, da joj tuženik brani dolazak u predmetnu kuću, a to da je trajalo par godina, ni sad ( 2018) nije u kući, da ništa novaca nije tuženik dao tužiteljici, on da nije boravio u predmetnoj kući možda prije deset godina,

25. Svjedokinja UC u iskazu danom na ročištu 14. studenog 2018. iskazala je da ne poznaje tužiteljicu , da tuženika zna isključivo kao zaposlenica koja da je dolazila čistiti apartmane dva mjeseca i 10 dana ih je čistila održavala ih do smjene gostiju, on da tada nije bio tu, da je dobila novac za dva mjeseca 400 eura a za 10 dana 200/30 eura., ugovor nije imala, kuća da se sastoji od dva apartmana na prvom katu, na katu iznad veći apartman dakle tri apartmana gdje da dolaze gosti, dok u dijelove gdje oni da žive nije ulazila

26. Tužiteljica protutužena je iskazom od 11. lipnja 2018. ponovila navode iz tužbe te u bitnom još istakla kako se iznajmljuju I i II kat dok da u prizemlju stoji tuženik, i obitelj, ne zna koliki su troškovi održavanja kuće u 2015. jer da joj nije dao pristup istoj, ali kad je vidjela protutužbu da mu priznaje troškove koje je imao za vrijeme godišnjeg odmora protive se boravišnoj pristojbi i trošku čistačice i izgradnji ogradnih zidova; kredit da je riješen, zadnji put pred rastavu; da je u kući bila u 8 mj 2014, troškove vodovoda kanalizacije 2014. da su plaćeni; u 2017. da je tek tri dana koristila kuću; on da ih je tjerao, kad dođe u Trogir primjerice za davanje iskaza na sud, mora iznajmiti apartman; tražila je da mu se ukine dozvola za najam 2016., režijske troškove 2015. nje plaćala jer on tu stanuje, troškovi za pripremu sezone 2015 da nije bilo jer je sve već ranijih godina pripremljeno; 2016 je pokušala dogovoriti pola najma da joj da, ali on to nije htio.

27. Na istom ročištu tuženik protutužitelj je ostao u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu i protutužbu, dodatno iskazao da je tužiteljica protutužena imala ključ ,da je on platio sve troškove; ona da nije podmirila svoj dio na ime kredita, da ih je napustila ostavila bez sredstava, u 10. mj 2014., da je 2015. iznajmljivao i pola, ne bježi , bi pripalo tužiteljici, 2016. da nije koristio niti dao u najam kuću, od 2014. kad su se razveli dozvolio je svojoj rodbini dolazak, 2015 je ukupno zaradio 7.500,00 eur-a za razdoblje od 11.7.2015 do 6.9.2015. , da se apartman ne može dati u najam kao stan za cijelu godinu, da je spremačici davao 400 eur.a, u svibnju .a je isplaćen kredit 32 rate, austrijski sud je sudio po austrijskom pravu

28. Pregledom rješenja Ureda državne uprave u Splitsko Dalmatinskoj županiji službe za gospodarstvo Ispostava Trogir od 02. travnja 2015.g. odobreno je pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koje glasi na tuženika ŠC, a koje usluge se odnose u tri objekta za ukupno 10 gostiju, dok je iz potvrde Turističke zajednice Općine Okrug od 23 ožujka 2017.g. utvrđeno da je bio iznajmljivač u evidenciji TZ Okrug u razdoblju od 02.04.2015 -26.07.2016.g. a kada je isti obrt odjavljen a što je razvidno iz rješenja istog odjela od 28 srpnja 2016.

29. Pregledom sadržaja ovjerovljenog prijevoda s njemačkog jezika iz zapisnika Okružnog suda Tulln od 1. srpnja 2016. utvrđuje se kako su stranke pred tim sudom sklopile nagodbu kojom se utvrđuje da su međusobna potraživanja po pitanju imovine koja se nalazi u Austriji i po pitanju prava povrata kredita po pitanju zajedničkog kredita kod Raiffeicenbank u Tulln u razdoblju od osam mjeseci konačno isplaćena i podmirena . Nisu podmirena prava povrata ukoliko se ista tiču razdoblja koji prelazi osam mjeseci ni sva eventualna potraživanja po pitanju nekretnina u inozemstvu.

29.1. U svezi presude suda u Austriji između istih stranaka ukazuje se i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu B. protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) prema kojoj sklop postupka, i pod pretpostavkom da se ne radi o istovjetnom zahtjevu prema mjerodavnom domaćem pravu, a koji obuhvaća iste stranke i odnosi na iste pravne odnose i iste okolnosti, spada pod isti materijalni opseg te bi ponovno raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14 (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

29.2. No, kako je spisu priložena i potvrda stanja računa tužiteljice kod Raiffeisen banke valja navesti da iz sadržaja iste proizlazi da je ista sa svog štednog računa podizala te novce i isplaćivala za kredit, a dio i dala preko djece tuženiku, a čemu nije proturječio ni sam tuženik u svom iskazu ovaj sud je utvrdio da protutužbeni zahtjev tužitelja i za ovo tužbeno traženje neosnovan i istog odbio u cijelosti. Budući da je tuženik još u odgovoru na tužbu na ime "tih neplaćenih rata kredita" u iznosu od 4.050,00 Eura istakao prigovor prijeboja mjesečno po 300 Eura ovakav prigovor prijeboja nije osnovan jer je utvrđeno da je tužena podmirila taj kredit,.

29.3. Naime, upravo iz iskaza tužiteljice kao stranke i isprava koje je priložila odnosno iz zapisnika o zaključenoj sudskoj nagodbi kod Općinskog suda Tulln od 01.07.2016.g. je utvrđeno da kredit koji su zajednički stranke uzele i korišten za financiranje kuće u [adresa] ista oslobođenja plaćanja 8 mjesečnih obroka kredita odnosno stavkom 4 te nagodbe sadržane na listu 166 , 167 je utvrđeno da je po pitanju svih prava povrata iz kredita po pitanju zajedničkog kredita kod Raiffeisen bank Tulln u razdoblju koju obuhvaća 8 mjeseci konačno isplaćena i podmirena a sukladno čemu je tužiteljica i dala potvrdu Raiffeisen banke. Ostatak rata od 4.050,00 Eura je platila na način što je 2.400,00 Eura dala direktno na banku a 1.500,00 Eura podigla i djeci dala da njemu daju što su isti i učinili , a što je potvrđeno i iz iskaza saslušanog tuženika kao stranka ( list 183 spisa ) .

30. Nakon ukidne odluke u ponovljenom postupku, podneskom tužiteljica- protutužena od 5.svibnja 2024. predlaže izvođenje mnogobrojnih dokaza,no, dokazi koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je zaključen u ovom postupku 24. travnja 2018., za iste je prekludirana, jer je ukidnim rješenjem drugostupanjski sud predmet vratio u fazu glavne rasprave. Pri tom ni činjenica što je tužiteljica izmijenila osobu punomoćnika, ne ispričava ne znanje o pravilu pravovremene dostave dokaznih prijedloga prema odredbi 299. ZPP-a ovo jer je i ranije bila zastupana po ovlaštenom punomoćniku iz reda odvjetnika.

31. U nastavku ponovljenog postupanja stranke su nastojale i mirno riješiti predmet spora, što je izostalo pa je u nastavku sud izveo tzv."dopunsko" saslušanje stranaka sukladno uputi drugostupanjskog suda. Naime tu je za istaknuti kako su u svojim iskazima i stranke izjavile da ne spore određene dijelove protivnog potraživanja, no navedeno je ocijenjeno tek kao nastojanje za mirno rješenje spora, ali kako su do kraja zaključenja glavne rasprave stranke u cijelosti osporavale jedan drugoj međusobna potraživanja, zaključak je sud da su ista sporna u cijelosti.

32. Iskazom danim na ročištu 17. prosinca 2024. tužiteljica protutužena kazala je kako u cijelosti ostaje kod onog ranije dano, dodala da su između njezinog bivšeg supruga i nje, bili konfliktni odnosi; da on izgubio skrbništvo nad zajedničkim tada maloljetnim djetetom od 13 god.; da se ne može se sjetiti kad da je dobila natrag ključ odnosno mogućnost pristupa kući, ali zna da nije smjela tu odsjedati jer tijekom 2015/2016 da joj to nije dozvoljavao bivši suprug. Zbog uznemiravanja, tijekom 2017. prilikom njezinog dolaska u tu kuću, da je zbog ponašanja bivšeg supruga urgirala policija., da tijekom 2015 2016. kada bi dolazila u Okrug sa sinom, odsjedali su u obližnjoj kući možda 200 metara udaljenoj od predmetne za što da bi plaćala 70,00 eur-a najma po noćenju za jednosobnu prostoriju s pomoćnim kaučem, ali zbog nemogućnosti plaćanja tog prostora da nisu odsjedali dulje od 4 dana. Nakon 2015./2016. kada da je počeo ovaj postupak, dolazila bi po potrebi i tad bi boravila u jednoj prostoriji koju je uzela u najam za 50,00 eur-a a koja se nalazila poviše autobusne stanice u Trogiru, no to da su sve bila kratka razdoblja boravka, zbog nemogućnosti plaćanja najma. Tijekom 2015. i 2016. da je uz pomoć prijateljice, a preko njezinog Facebook računa, vidjela objavljeni najam predmetne, cijene koje su tad bile oglašene po noćenju iznosile bi za gornji apartman 250,00E, za srednji apartman na prvom katu 180,00E, a za najmanji apartman na prvom katu 120,00E. Još 2017. bilo je problema na način da joj je bivši suprug onemogućavao boravak u kući, no djeci je dozvoljavao, a negdje tijekom 2017. je ipak i njoj dozvolio pristup i to nakon urgiranja policije. Sve od 2017. pa do unatrag dvije godine kuća nije više bila izdavana u najam, sada to rade njihovi sinovi. Prije 2015. bivši suprug i ona da su iznajmljivali kuću, ali ne preko agencije nego poznanicima. Napominje da u svezi održavanja kuće za 2015 i 2016. iste je snosio suprug, ali da je ona izrazila volju da iste podmiri u odgovarajućem dijelu prilikom rješavanja svih ostalih imovinsko pravnih odnosa, da se točno podjeli nekretnina da se zna čije je čije. Međutim ni dan danas da ta podjela nekretnine između njih nije razriješena. Cijene koje su tad bile oglašene za noćenje kako sam ranije rekla putem Facebook ticale su se razdoblja 7,8 i 9 mjesec 2015., dok da se za 2016. ne mogu točno sjetiti razdoblja. Opet ističem da se nisam mogla puno koncentrirati na taj dio, jer je imala brigu zbog mlađeg maloljetnog djeteta koji je imao operaciju srca. Tuženik-protutužitelj živi u [adresa] tamo je živio 2015 i 2016, ali dolazio je u Okrug sjeća se da je operirao koljeno i da je došao na oporavak ovdje, a ona to da zna jer je do tog saznanja došla za potrebe naplate alimentacije. Iskazala je i da je sve kreditne obveze na temelju nagodbe isplatila, i to koliko se sjeća preko banke, koju obvezu da je riješila prije zaključenja nagodbe tužiteljica-protutužena odgovara: Ne zna točno koliko je iznosila obveza po kreditu ali da se sjeća da je sudac u Austriji odredio i spominjala se brojka od 10.000,00 E. Na poseban upit je li boravila ikada u Okrugu kada tuženik ne bi bio tamo, odnosno je li netko od njezine obitelji boravio kada tuženik ne bi bio tamo, odgovarila je niječno, osim jedne prigode kada je njezina sestra bila s njom, ali tada da je tuženik-protutužitelj bio prisutan.

33. U svom iskazu tuženik protutužitelj na istom ročištu ostao je kod ranijeg uz dopunu na način da je kazao kako sin A od odlaska bivše supruge s niim je živio i ostavio mu je stan, dok da je mlađi sin G živi s majkom, iskazao je i da je plaćao alimentaciju ; da su on i bivša supruga još za vrijeme braka iznajmljivali tri apartmana, dakle da se nikada nije prizemlje davalo u najam, kao što to ona pogrešno tvrdi, jer nije bilo uređeno. Osporava cijene koje je navela iskazom njegova bivša supruga, jer da primjerice njihova djeca koja i danas daju te apartmane u najam za prošlu godinu cjenovno nisu dosegli najam u visini onoga što tužiteljica traži. Tijekom 2015. u najam da su tijekom 7,8 i prvog tjedna 9 mjeseca bili veliki apartman za 170,00E, srednji apartman(dvosoban) za 100,00 E, te mali apartman za 80,00E po noćenju. To da su bile maksimalne cijene, koje su kao takve oglašene putem Booking- a a koje da su u toj visini i prije 2015. iznajmljivali zajedno kao supružnici. Navodim da nisu točni navodi tužiteljice da bi se te cijene mogle vidjeti na Facebook-u iz razloga što se tada najam obavljao putem agencije. Na upit koliko je na ime najma uprihođeno 2015 godine, odgovorio je da jest zaradio ali da je to točan podatak koji ovisi o broju noćenja koji se dobije od Turističke zajednice,, a da je tad ukupno ostvareno 386 noćenja, u tri apartmana u kojima je ukupno 10 ležajeva te da je isto sve uredno prijavio

. Uz napomenu da prizemlje nije nikada davano u najam. 2016. godini apartmani se nisu iznajmljivali, te zbog zabrane bivše supruge, da je apartmanizacija odjavljena u 7 mjesecu 2016. i nadao se da će se ta zabrana srušiti kako mu je bivša supruga sama obećala, i da će se 2016 apartmani moći dati u najam. Plaćao je sve troškove koji su mu došli u svezi apartmana i kuće.Od troškove koje traži za 2015. i 2016. na ime nužnih troškova koje da bi imao u svezi kuće odnosno apartmana navodi da je tiječ o troškovima kupnje za potrebe ostvarenja iznajmljivanja apartmana, što da je priložio njegov raniji punomoćnik u spis predmeta.Istaknuo je i da je sudska nagodba postignuta u sedmom mjesecu 2016., da je sadržajem te nagodbe bivša supruga oslobođena osam rata od zajedničkog kredita, da je bivša supruga u decembru 2016 uplatila 2.200,00E, a prije tog iznosa da je plaćala od po 50,00E kroz 4-5 uplata ovo sve na ime kredita. No kada on sad računa, da međusobno dugovanje od oktobra 2014. kada je bivša supruga napustila bračnu zajednicu, ona njemu da duguje 4.050,00 E od kredita. Od dana kada je bivša supruga napustila obitelj nitko nije kročio u tu kuću, od prijatelja poznanika odnosno njegove rodbine. Dodatno je osporio da bivša supruga kako je kazala ne bi imala ključ od kuće jer da ga je imala, boravila je u kući, čak da je prao posteljinu nakon nje

34. Tu je za kazati kako je stranački iskaz supsidijarno dokazno sredstvo a ne oblik stranačkog raspravljanja pred sudom. No, zaključak o navedenim činjenicama ovaj sud nije donio samo na temelju iskaza stranaka, već i na iskazima svjedoka

35. Pa je tako iz iskaza tužiteljice kao i saslušanih svjedoka AC , IC kao i ĆC pok. O kao i samog tuženika utvrđeno da u utuženom vremenskom periodu od 01.02.2015.g. – 01.09.2016.g. tužiteljica nije mogla koristiti svoj suvlasnički dio od ½ na predmetnim nekretninama jer je tuženik branio , prijetio te je ista morala koristiti smještaj kod trećih osoba a ne u svojoj obiteljskoj kući a istovremeno da je tuženik koristio za iznajmljivanje turistima 1 i 2 kat kuće i to tri apartmana, ali tijekom tri mjeseca 2015 i dva 2016 . do kojeg zaključka se došlo upravo iz sadržaja rješenja kojim je dozvoljeno obavljanje turističkog najma za tri smještajna objekta u razdoblju od 2.4.2015-26.7.206dokle mu je i trajala dozvola za turistički najam, no pri tom vrednujući i personalne dokaze o stvarnom periodu najma u ljetnim mjesecima, ne za cijelu godinu. Dakle ponašanjem tuženika koji je samo sebi pribavio koristi, a koju bi i imala i tužiteljica da je nesmetano kao suvlasnica ½ dijela mogla koristiti tu nekretninu utvrđena je njegovo nepoštenje ovo posebno kad je iz spisa razvidno da je tužiteljica protutužena na temelju nagodbe uknjižena u zk kao suvlasnica, dakle svojstvu tuženika protutužitelja svo ovo razdoblje je postojala o tom da je riječ o nekretnini koja je bračna stečevina dakle i prije nego li se imenovana uknjižila za ½.

36. Nadalje, sagledavajući prigovor tuženika da tužiteljica nije tražila predaju u posjed tu je za ukazati na pravnim shvaćanjima zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održanoj 1. ožujka 2021., u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članaka 164. i 165. ZV-a pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

37. Nadalje ističe se i kako je Vrhovni sud RH na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV- 16/2021-5 da se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju članci 164. i 165. ZV-a, te da je u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su (vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

38. Kako je tužiteljica suvlasnica sa tuženikom cijele nekretnine, pa su njezina prava jednaka a to uključuje posjedovanje i korištenje dijela nekretnine odnosno na temelju članka 42. ZV ima pravo na suposjed nekretnine, prema članku 46. ZV-a ima pravo glede cijele stvari postavljati tuženiku protutužitleju kao suvlasniku zahtjeve koji proizlaze iz suvlansništva . S tim u svezi ima pravo na naknadu koja se prosuđuje prema odredbama članka 164 i 165 ZV-a pri čemu je odlučujući pravni položaj posjednika je li pošten ili nepošten.

39. Odredbom članka 165. ZVDSP-a propisan je pravni položaj nepoštenoga posjednika, primjenjiv u konkretnom slučaju.(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari.(6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

40. Odredbom članka 18. stavka 3. ZVDSP-a propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, stoga, prema mišljenju ovog suda u postupku je utvrđeno da je tužena odnosno pravni prednik iste, znao da tužiteljici pripada pravo na suposjed kuće u njenom suvlasničkom omjeru od ½ budući da je predmetna kuća bračna stečevina.

41. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, sukladno uputi iz ukidnog rješenja, od Turističke zajednice Trogir i Okrug zatražena je dostava podatka o visini prosječne cijene prosječnog dnevnog najma za objekt na području sličnom kao i predmetna nekretnina za 2015 i 2016 te je Turistička zajednica Okrug dostavila dopis iz kojeg proizlazi da je prosječna dnevna cijena najma u 2015 i 2016:

- za apartman 3/2 površine cca 91m2 , 90,00 EUR-a,

-za apartman ½ površine cca 50m2, 60,00 EUR-a i

-za apartman ½ površine cca 39m2., 50 ,00EUR-a.

42. Slobodnom ocjenom dokaza, sud je izračunao visinu tužbenog zahtjeva upravo uvažavajući podatke Turističke zajednice Općine Okrug te druge materijalne, ali i personalne dokaze sve uz uvažavanje uputu drugostupanjskog suda kojim je ukazano ovom sudu, da se nekretnina iznajmljivala u turističke svrhe, te da sud treba voditi računa kako je riječ o zgradi s apartmanima upravo za tu svrhu, ne zgrada sa stanovima, te da tužiteljica nije dokazala da je tuženik predmetne nekretnine iznajmljivao tijekom cijelog utuženog razdoblja od veljače 2015 do rujna 2016. kao stanove za stanovanje. Dakle, da treba utvrditi visinu po danu/ noćenju za svaki apartman tijekom turističke sezone, a koju je tuženik-protutužitelj ostvario, odnosno mogao ostvariti, za vrijeme tri mjeseca korištenja.

43. Dakle, uvažavajući da su stranke na ročištu na kojem se zaključilo raspravljanje, učinile nespornim visinu najma upravo prema podacima Turističke zajednice Okruga, iz koje proizlazi da je prosječna dnevna cijena apartmana površine:

- cca 91m2, prosječna cijena najma za 2015 i 2016. 90,00 EUR-a,

- cca 50m2, prosječna cijena za 2015. i 2016. 60 EUR-a i

-površine cca 39m2, prosječna cijena za 2015. i 2016.50 EUR-a. te kako prema nalazu i mišljenju vještaka Jelćiča proizlazi da je gornji apartman veličine 101 m2, te dva apartmana ispod od kojih je jedan 55m2 drugi 44,53 m2, slobodno ocjenom dokaza ovaj sud utvrdio je da bi za najam apartmana od 101 m2 zaradio tuženik 90 eur-a, za druga dva od po 60 eur-a po danu/noćenju. Kako iz rješenja Ureda državne uprave od 2.travnja 2015 proizlazi da je tuženiku odobreno pružanje usluga turističkog najma u odnosu na tri objekta te je iz potvrde Turističke zajednice utvrđeno da je bo iznajmljivač od 2.4.2015 do 26.7.2016 kada je obrt odjavljen, te dovodeći tu potvrdu u svezi s personalnim dokazima, zaključuje se kako je tužiteljica dokazala da je za jedan dan najma tužitelj mogao utržiti 210. eur-a dakle u 30 dana (210 x30) 6.300 eur-a odnosno u tri mjeseca 2015., 18.900,00 eur-a te za dva mjeseca u 2016- ( lipanj 12.600 eur- a) i 26 dana srpnja (5.460 eur-a) do kada je vrijedila dozvola, turistički najam bi iznosio 36.960,00 eur-a te kad se taj iznos podijelili na pola, tužiteljici protutuženoj bi pripao iznos od 18.480,00 eur-a. No kako je tužbenim zahtjevom tužiteljica zatražila iznos od 10.617,82 kojim je sud vezan pozivom na članak 2. ZPP-a, toliko joj je i presuđeno, uz napomenu da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da tuženik-protutužitelj nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobađale obveze na isplatu utuženog iznosa.

( čl. 219 i 220 ZPP-a).

44. Sud je tužiteljici-protutuženoj priznao pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate. Na temelju članka 165 ZVDSP-a je je nepošteni stjecatelj obvezan na povrat svih koristi od uporabe tuđe stvari od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

45. No, kako je tek u predmetnom postupku utvrđena visina najma prema podatcima o površini iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka i potom podatka Turističke zajednice Orkug, to tuženik dolazi u zakašnjenje, ne s danom dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa najamnine, već od dana presuđenja, ovo jer stranke nisu bile u ugovornom odnosu da bi tužena- protutužiteljica znala za visinu najma prije donošenja ove presude.

46. Slijedom navedenog, tužiteljici-protutuženoj pripadaju kamate na način kako to stoji u izreci presude pod točkom I. izreke presude pozivom na članak 29. ZOO-a koji propisuje kada dužnik upadne u zakašnjenje da je obvezan platiti pored glavnice i zatezne kamate.

47. U svezi protutužbenog zahtjeva tu je za kazati kako je tužiteljica-protutužena istakla prigovor zastare protutužbenog zahtjeva.

Zastara je protek vremena nakon kojeg dužnik može uskratiti ispunjenje svoje obveze zbog pasivnog držanja vjerovnika od trenutka dospjelosti do proteka vremena određenog zakonom. Prigovor zastare dužnik može istaknuti tijekom prvostupanjskog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, a riječ je o prigovoru materijalnopravne prirode pa pri odlučivanju o njemu, sud o tužbenom zahtjevu treba meritorno odlučiti. S tim u svezi kako je tužiteljica protutužena prvovremeno istakla prigovor zastare, a člankom 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisano je da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu

47.1. Na temelju članka 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO).

47.2. Podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine zastara se prekida (čl. 241. ZOO).

47.3. Iz upisnika radnje u sustavu e-Spis proizlazi da je tuženik- protutužitelj podnio protutužbu 2. ožujka 2018. što znači da je zastara nastupjela za sva potraživanja koja se odnose za režijske troškove, troškove komunalije vode struje, te je isto trebalo odbiti. Tu je za dodati kako troškove na ime održavanja kuće te režija snosi onaj tko ih je uzrokovao, pa svakako tuženikov protutužbeni zahtjev s te osnove ne bi bio osnovan

48. Dok protutužba koji se odnosi na potraživanje s osnova neisplaćenog taj zahtjev je neosnovan kako je to ranije početno objašnjeno (točka 29. ove presude) dok na ime opremanja kuće, tuženik -protutužitelj nije dokazao tu tražbinu, jer je njegova riječ protiv riječi tužiteljice-protutužene koja takvo ulaganje spori navodeći da je ranije sve pripremila za sezonu budući su se bavili turizmom i ranije.

49. U svezi naprijed navedenog, sukladno pravilu o teretu dokaza kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

50. Dok u svezi troškova na ime izgradnje ugradnih zidova također protutužbeni zahtjev ne bi ibo osnovan upravo jer iz personalnih dokaza saznajemo da tužena nije ni znala za navedeno, dakle nije niti kao suvlasnica predmetne kuće dala suglasnost za tu vrst poslova koji predstavljaju poslove izvanredne uprave sukladno članku 41 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za koju je potrebna njezina suglasnost, a koja suglasnost je u ovom slučaju izostala .

51. Odluka o trošku donesena je sukladno članku 155.st 1 .i članku 154 st. 5. u svezi s člankom 164. st.1 i 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad ( „Narodne Novine“ broj: 128/2023 ),a odnosi se na trošak punomoćnika tužitelja i to:

- sastav tužbe 100 b (Tbr 7 t 1 OT) i sastav 4 obrazložena podneska od 09.10.2017., ,21.1.2021., 25.10. 2024. i 19.11.2024. svaki od po 100b (Tbr 7.t.1. u svezi s Tbr 8. t.3 OT) 14.10.2019.

Za sastav podnesaka od 14. 10.2019.12.3.2020 priznat je trošak od po 50 b svaki ( Tbr 7t 1 u svezi s Tbr 8 t .3 OT)

-zastupanje na ročištima 06.06.2017., 05.10.2017., 28.11.2017., 24.04.2018. , 11.06.2018., 14.11.2018.,27.01.2020., 05.03.2020., 07.10.2020.,31.10.2024, 17.12.2024., 6.2.2025., 25.3.2025. svako od po 100 b (Tbr 7 t1 u svezi s Tbr 9.t.1.OT),

- za pristup ročištu odgoda:

05.03.2018., 08.04.2019.,22.05.2019.,15.10.2019.,20.11.2019., 6.5.2024., 24.6. 2024., 31.10.2024. svaki od po 50 b po ( Tbr 7 t 1 u svezi s Tbr 9. t. 2 OT)

- dok se pristup ročištu od 28. 11.2017 nije priznao jer nije ni nastao, dok se trošak za pristup ročištu 22.1.2021. nije priznao jer se priznao sastav podneska od 21.1.2021 a ovo ročište je zbog tog podneska i odgođeno,

- dok se za ročišta održana 30.06.2020. i 23.11.2020. priznalo 25 b pod Tbr 9 t.5 u svezi s tbr 7 t 1 OT)

- trošak sastava podnesaka od 20.3.2018. 3.6.2019.12.3.2020.,22.3. 2021. 23.3.2024. se nije priznao jer isti nisu bili bitni za odluku u predmetu, pozivom na članak 155. st.1 ZPP-a,što daje ukupno 2350 b pomnoženo s 2.00 eur-a ( 1 b=2.00 eura po Tbr 50 OT) daje iznos od 4.700,00 eura koji iznos predstavlja trošak tužitelja-protutuženika , uvećano za PDV od 25% (1.175,00 eur-a) daje iznos od 6.450,00 eur-a .

Kada se ovim troškovima pridoda i zatražena pristojba za tužbu i presudu u visini svaka od po 152,63 eur-a , dakle 305,26 eur-a te trošak vještačenja u iznosu od 907.61 eur-a onda je sveukupni trošak tužiteljice-protutužene u visini od 7.662,87 eur-a dok je za više zatraženo, do iznosa od 10.560,74 eur-a, dakle za iznos od 3.147,13 eur-a, zahtjev odbijen kao neosnovan.

52. Kamata na navedeni trošak ide od presuđenja prema članku 29. ZOO-a.

53. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 9. svibnja 2025.

SUTKINJA

Mirna Veža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste.Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 3 primjerka, odnosno putem e komunikacije ( članak 106 a ZPP-a) a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA:

- pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis