Poslovni broj: UsI-42/25-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: FFA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika:

Općina Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 11, OIB: 85606488440, radi poništavanja rješenja, 28. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje načelnika Općine Sveti Ivan Žabno, KLASA: UP/I-080-07/23-01/01, URBROJ: 2137-19-01/1-24-8 od 20. studenog 2024. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak upravnom tijelu, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

Obrazloženje

Tužiteljica kao pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela Općine Sveti Ivan Žabno tužbom osporava rješenje tog tuženika od 20. studenog 2024. godine (doneseno po općinskom načelniku), kojim je i u ponovljenom upravnom postupku kao službenica za 2022. godinu ocijenjena ocjenom „ne zadovoljava“.

Tužiteljica u tužbi navodi da je i za 2022., kao i za 2023. godinu dobila nagradu za radne rezultate te ističe da je još za 2021. godinu bila ocijenjena ocjenom „odličan“. Navodi da je 04. travnja 2023. godine pokrenula internu istragu zbog zapošljavanja načelnikove kćeri u općinskom vrtiću te ukazuje na svoj korektan odnos prema kolegama i strankama, dok s druge strane ukazuje na neprimjereno ponašanje općinskog načelnika prema strankama i općenito. Tužiteljica također u svojoj opširnoj tužbi detaljno osporava pojedine navode kojima je u isto tako opširnom osporavanom rješenju tuženik obrazlagao dodjelu najniže ocjene za njezin rad u 2022. godini; ovi navodi će biti posebno analizirani u nastavku ove presude. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. Općinski načelnik je zbog zdravstvenih problema opravdao svoj izostanak, ali istovremeno nije zatražio odgodu ročišta.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano rješenje je nezakonito.

Tužiteljica je najprije tuženikovim rješenjem od 19. travnja 2023. godine bila ocijenjena ocjenom „ne zadovoljava“ za 2022. godinu, ali je Upravni sud u Splitu svojom presudom UsI-3201/23 od 28. listopada 2024. godine poništio to rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, uz obrazloženje da je u rješenju propušteno dati razumljive razloge po svakom pojedinom kriteriju ocjenjivanja.

Novim, sada osporavanim tuženikovim rješenjem od 20. studenog 2024. godine je tužiteljica ponovno za 2022. godinu ocijenjena ocjenom „ne zadovoljava“, pri čemu je sada u tom rješenju detaljno nabrojen niz propusta u radu tužiteljice. Tužiteljici je tako stavljeno na teret da je propustila podnijeti prijavu na objavljen poziv za financijsku potporu za održavanje i razvoj predškolske djelatnosti u 2022. godini, čime je tuženik propustio ostvariti financijsku potporu od 29.199,00 €. Tuženik je istaknuo da je tužiteljici kao općinskoj pročelnici u opisu poslova sudjelovanje u prijavama na natječaje.

Tužiteljica je u tužbi navela da je prijavu trebala podnijeti druga službenica, ali istovremeno nije osporila tuženikovu tvrdnju iz osporavanog rješenja da je na temelju Pravilnika o unutarnjem redu prijava na natječaj u opisu poslova njezinog radnog mjesta.

Tužiteljica u tužbi osporava da bi propustila uskladiti sklopljene općinske ugovore o zakupu sa stopom inflacije, iako joj se to uopće ni ne stavlja na teret u osporavanom rješenju, nego je zbog toga kažnjena u disciplinskom postupku na službeničkom sudu.

Tužiteljica ukazuje na propuste podređene službenice (koju je ona inače ocijenila ocjenom „odličan“), zatim na nepopunjenost radnih mjesta (posebno visokoobrazovanim kadrovima) te na činjenicu da radi sa skraćenim radnim vremenom. Međutim, tužiteljica nije osporila tvrdnju tuženika da je upravo ona trebala raspisati natječaj za nepopunjena radna mjesta.

Osporavanim rješenjem tuženika je tužiteljici stavljeno na teret kašnjenje s djelomičnom provedbom jedne preporuke Državnog ureda za reviziju u pogledu revizije učinkovitosti upravljanja i raspolaganja nogometnim stadionima i igralištima u vlasništvu općine.

Tužiteljica je u tužbi ukazala na to da registar imovine u koji su bila upisana nogometna igrališta nije bio povezan s drugim evidencijama, jer je bio rađen na zastarjelom softveru, zbog čega je bilo potrebno prijeći na novi softver - čiju kupnju nije odobravao upravo načelnik općine. Tuženik u nastavku upravnog spora nije osporio ovu tvrdnju tužiteljice.

Tužiteljici se stavlja na teret i da je propustila otkloniti uočenu nepravilnost po provedenim provjerama Izjave o fiskalnoj odgovornosti za 2021. godinu. Tužiteljica je to osporila, ukazujući u tužbi na konkretan propis po kojem je ovo postupanje bilo u domeni načelnika općine; tuženik ni ovu tužiteljičinu tvrdnju u nastavku upravnog spora nije osporio.

Nadalje, tužiteljici se stavlja na teret da ne zna samostalno sastavljati ugovore i razne podneske, zbog čega je općina primorana koristiti usluge javnog bilježnika i odvjetnika.

Tužiteljica je pak u tužbi ukazala na to da je općinski načelnik angažirao jedan odvjetnički ured kojem općina plaća mjesečni paušal. Stoga ističe da zbog takvog načina plaćanja odvjetničkih usluga treba i koristiti usluge angažiranog odvjetničkog ureda. Na ovaj način je tužiteljica osporila tuženikovu tvrdnju da zbog nužnosti angažiranja odvjetnika za općinu nastaju dodatni troškovi.

Tužiteljici se dalje u osporavanom rješenju stavlja na teret da nije ustrojila evidenciju komunalne infrastrukture.

Iako je tužiteljica u tužbi navela da nije stigla obavljati sve poslove i da zbog toga nije tko imao ustrojiti evidenciju komunalne infrastrukture, ona nije osporila tuženikovu tvrdnju da je upravo na njoj bila obveza raspisivanja natječaja za popunu slobodnih radnih mjesta u općini.

Tuženik tužiteljici stavlja na teret da je propustila poduzeti radnje za zakonom propisanu organizaciju i financiranje obavljanja poslova skupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja, nakon što je istekao prethodno sklopljen ugovor za obavljanje tih poslova s Veterinarskom stanicom Koprivnica.

Tužiteljica je u tužbi ukazala na ponašanje općinskog načelnika iz kojeg bi proizlazilo da mu uopće nije stalo do adekvatnog zbrinjavanja napuštenih životinja, ali time nije odgovorila na ukazani propust u svom postupanju iz osporavanog rješenja.

Tužiteljici je stavljeno na teret i da je propustila raspisati javne natječaje za zakup poslovnih prostora u vlasništvu općine, zbog čega su pojedine udruge te poslovne prostore koristile bez valjane pravne osnove.

Tužiteljica je u tužbi navela da općinski načelnik donosi odluku o raspisivanju javnog natječaja za zakup poslovnih prostora, ali pritom nije osporila daljnju tvrdnju tuženika, istaknutu u ovom upravnom sporu, da je upravo ona trebala načelniku pripremiti nacrt odluke o raspisivanju javnog natječaja.

U osporavanom rješenju je navedeno da je tužiteljica propustila poduzeti mjere i radnje za uspostavljanje informacijskog sustava općine do kraja 2022. godine, kao propisanog roka, u skladu s Uredbom o uredskom poslovanju.

Tužiteljica je u tužbi navela da je spomenuti informacijski sustav uspostavljen, ali istovremeno nije osporila tvrdnju iz osporavanog rješenja da taj sustav nije bio uspostavljen do kraja 2022. godine, što je bio propisani rok.

Nadalje je u osporavanom rješenju navedeno da tužiteljica nije provodila zakonom propisano savjetovanje s javnošću u propisanom roku prije donošenja općih akata, odnosno drugih strateških ili planskih dokumenata kada se njima utječe na interese građana i pravnih osoba.

U vezi ovoga je tužiteljica u tužbi istaknula da je općinski načelnik propuštao osnivati radne skupine na temelju propisa o pravu na pristup informacijama. Međutim, tužiteljica je propustila utvrditi da se u skladu s tim propisom radne skupine mogu osnivati, ali istovremeno nije propisana i obveza njihovog osnivanja, niti je to direktno povezano s obvezom provedbe javnog savjetovanja.

Tuženik se u osporavanom rješenju zatim poziva na pojedine nepravilnosti, utvrđene inspekcijskim nadzorom Ministarstva pravosuđa i uprave, odnosno zapisnikom o tom nadzoru od 28. kolovoza 2023. godine.

Tužiteljica s pravom u tužbi ukazuje na to da se radi o manjim nepravilnostima, i to utvrđenim tek 2023. godine, koje su i otklonjene tokom te godine, pa je točno da se tuženik na te nepravilnosti nije mogao pozvati prilikom donošenja ocjene o radu tužiteljice za 2022. godinu.

S druge strane, tužiteljica nije osporila dvije nepravilnosti u uredskom poslovanju prilikom sastavljanja rješenja tokom 2022. godine, a na koje je ukazano u osporavanom rješenju.

Iz svega do sada navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o izrazito narušenim međuljudskim odnosima između tužiteljice kao općinske pročelnice i općinskog načelnika.

Iz činjenice da je tužiteljica još za 2021. godinu bila ocijenjena ocjenom „odličan“, da je sama u tužbi navela kako je 04. travnja 2023. godine pokrenula „internu istragu“ zbog zapošljavanja načelnikove kćeri u općinskom vrtiću i da je potom 19. travnja 2023. godine općinski načelnik donio prvu odluku o tužiteljičinoj ocjeni za 2022. „ne zadovoljava“ - sud zaključuje da je ovakva najniža i nezadovoljavajuća ocjena iz čl. 96. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19 - ZSN) donesena (po općinskom načelniku) upravo kao neposredna reakcija na inače sasvim neprimjeren tužiteljičin službeni postupak otvaranja „interne istrage“ zbog zapošljavanja načelnikove kćeri u općinskom vrtiću.

Opisano načelnikovo postupanje - ako je do njega došlo - eventualno može dovesti do kaznene odgovornosti, ali to znači da se postupanje tužiteljice nakon saznanja o navedenim činjenicama trebalo svesti samo na podnošenje kaznene prijave nadležnom državnom odvjetništvu.

S druge strane, ovakvo neprimjereno postupanje tužiteljice ne može sâmo po sebi predstavljati opravdanje za ocjenjivanje njezinog rada najnižom, nezadovoljavajućom ocjenom za 2022. godinu.

Iz osporavanog rješenja je vidljivo da se tuženik potrudio tužiteljici na teret staviti cijeli niz pogrešnih postupanja ili propuštanja postupanja, kako bi opravdao ocjenjivanje ocjenom „ne zadovoljava“.

Iako iz prethodno provedene analize u obrazloženju ove presude proizlazi da je tužiteljica tokom 2022. godine počinila niz propusta zbog kojih doista u smislu čl. 96. st. 1. ZSN-a ne bi bilo moguće očekivati donošenje bilo koje iznadprosječne ocjene za njezin rad tokom 2022. godine - s druge strane je također očito da je tužiteljica svojom tužbom uspješno osporila pojedine stvari iz osporavanog rješenja koje joj se stavljaju na teret.

Tu sud prije svega ima u vidu situaciju oko propusta u provedbi jedne preporuke Državnog ureda za reviziju zbog nepostojanja nove softverske podrške (za što je odgovoran općinski načelnik), situaciju u vezi uočene nepravilnosti po provedenim provjerama Izjave o fiskalnoj odgovornosti za 2021. godinu (u vezi čega tuženik nije osporio tvrdnju tužiteljice da se radi o domeni općinskog načelnika), situaciju po pitanju tuženikovog angažiranja odvjetničkog društva koje se plaća mjesečnim paušalom (zbog čega je općini sa strane tog odvjetničkog društva zapravo osigurana potpuna i cjelovita pravna podrška), kao i situaciju po pitanju uočenih nepravilnosti u inspekcijskom nadzoru (koje datiraju tek iz iduće, 2023. godine).

Osim toga, iz priloženog obrasca za ocjenjivanje tužiteljice za 2022. godinu proizlazi da je tužiteljica ispodprosječnom ocjenom ocijenjena i po kriterijima odnosa prema kolegama na radnom mjestu i prema strankama, a da za to u osporavanom rješenju nisu dani nikakvi konkretni razlozi.

Zbog svega navedenog sud zaključuje da tužiteljica za 2022. godinu nikako nije mogla biti ocijenjena najnižom, nezadovoljavajućom ocjenom, pa je zbog toga osporavano rješenje po sadržaju svog obrazloženja u odnosu na njegovu izreku nepravilno i nezakonito, jer takva ocjena u smislu čl. 96. st. 1. ZSN-a znači da bi rad i učinkovitost tužiteljice bio ispod minimuma standarda kvalitete te da nije dovoljan da osigura pouzdano i prihvatljivo obavljanje službe.

Iako ni po mišljenju ovog suda zbog nespornih i neosporenih propusta tužiteljica za 2022. godinu nije mogla očekivati ocjenjivanje bilo kojom iznadprosječnom ocjenom iz čl. 96. st. 1. ZNS-a, sud smatra da je otpadanjem niza razloga iz osporavanog rješenja otpala i bilo kakva mogućnost da se tužiteljica za 2022. godinu ocijeni najnižom, nezadovoljavajućom ocjenom.

Zbog toga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev usvojen i osporavano rješenje poništeno, a predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku, koji će biti dužan u ponovljenom postupku u cijelosti postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iz obrazloženja ove presude. Sud je na raspravnom ročištu kao nepotrebne odbio tužiteljičine dokazne prijedloge za njezinim saslušanjem i za saslušanjem trojice svjedoka.

U Zagrebu, 28. travnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. FFA, [adresa]

2. Općina Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 11, [adresa] Sveti Ivan Žabno