REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: P-433/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Grada Vukovara, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, OIB 84060189362, radi utvrđenja vlasništva, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 24. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva na dijelu čestice kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a u površini od 241 m2 kako je to ucrtano Geodetskom situacijom iz listopada 2023.g., a koja je sastavni dio ove Presude, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te je tuženik Grad Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, OIB 84060189362 dužan trpjeti da se na temelju ove presude i ovjerenog prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Vukovar i parcelacijskog elaborata kao priloga prijavnom listu, ishodi parcelacija (cijepanje) kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a sa 782 m2 kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša grada Vukovara na nove parcele i to kč. br. [katastarska čestica] parkiralište ulica Dragovoljaca HOS-a u površini od 241 m2, pa je tuženik Grad Vukovar dužan trpjeti otpis novoformirane čestice kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a u površini od 241 m2 i pripis u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužitelja ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Grad Vukovar, OIB:50041264710, Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 1, da tužitelju ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 954,64 eura (slovima:devetstopedesetčetirieuraišezdesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. studenoga 2023. podnio tužbu protiv tuženika Grada Vukovara radi utvrđenja vlasništva. U tužbi navodi da je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća k.b. 13 ulica Savezne Republike Njemačke, pomoćna zgrada i dvorište sa 751 m2 , kuća k.b. 13 ulica Savezne Republike Njemačke sa 88 m2, pomoćna zgrada sa 120 m2 i dvorište sa 543 m2, dok je tuženik upisan kao vlasnik susjedne čestice kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a sa 782 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].

1.1. Tužitelj dalje u tužbi tvrdi da su predmetne nekretnine koje su sada u vlasništvu tuženika nekada bile objedinjene kao jedna čestica kč. br. [katastarska čestica], a koja čestica je 1965.g. nacionalizirana kao građevinsko neizgrađeno zemljište, te nakon toga djelomično deposedirana od majke tužitelja, sada pok. PR. Međutim dio kč. br. [katastarska čestica] nisu deposedirane, odnosno posjed istih nikada nije bio oduzet kako od prednika tužitelja, tako niti od tužitelja, te su cijelo vrijeme u mirnom i nesmetanom posjedu navedene čestice od 1965. godine do danas, tj. 58 godina.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da tuženik predmetne nekretnine koje su u njegovom vlasništvu nikada nije priveo svrsi (izgradnja objekta od javnog interesa i sl.) budući da se dio kč. br. [katastarska čestica] u površini od 241 m2 nalazi u okviru dvorišta kojeg koristi tužitelj i koje dvorište je skupa sa spornom česticom ogradom odvojeno od ulice, a što je vidljivo iz Geodetske situacije stvarnog stanja broj 126/2023 iz listopada 2023.g. izrađenog po ŠR, ovlaštenom inženjeru geodezije. Prema prijedlogu parcelacije stara čestica kč. br. [katastarska čestica] je ukupne površine 782 m2, te je ista isparcelirana na način da je novonastala čestica dobila istu oznaku, tj. podbroj 8, ali sada sa površinom od 241 m2 . Sve do nekog vremena tužitelj nije imao nikakvih saznanja da bi nekretnina koju on uživa, kako za vrijeme života njegove majke PR, tako i nakon njezine smrti, bila u formalnom vlasništvu tuženika, jer nikada nije niti provjeravao zemljišnoknjižno stanje, tako da je bio u uvjerenju kako je nasljeđivanjem, naslijedio i dio čestice koja je u vlasništvu tuženika. Niti majka tužitelja mu nikada nije govorila da bi ta nekretnina bila izuzeta iz njegovog vlasništva, pogotovo iz razloga što pravni prednik tuženika nikada nije izvršio bilo kakovo plaćanje za tu oduzetu nekretninu, niti joj je bio posjed oduzet.

1.3. Prema odredbama tada važećeg Zakona o eksproprijaciji oduzeta imovina je morala biti privedena svrsi u roku od 2 godine, odnosno na toj nekretnini su morali makar biti izvedeni znatni radovi, a nakon toga je prijašnji vlasnik imao pravo potraživati povrat oduzete imovine. Evidentno je kako na nekretninama nikada nisu privedene svrsi niti su ikada bile u posjedu tuženika. Tužitelj podnosi tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću budući da ga do sada nitko nije uznemiravao u njegovom posjedu niti mu osporavao vlasništvo, te navodi da su u cijelosti ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 159. i čl. 160., a u svezi čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Majka tužitelja je bio u samostalnom posjedu kako prije oduzimanja vlasništva nad spornom česticom, tako i nakon oduzimanja 1965.g. pa do svoje smrti, a nakon toga njezini pravni slijednici, te je slijedom toga posjed i istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, odnosno zloupotrebom povjerenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik da je I. točna tvrdnja tužitelja da je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zemljišnim knjigama nadležnog suda kao kuća broj 13 u ulici Savezne Republike Njemačke, pomoćna zgrada i dvorište površine 751 m2, dok je Grad Vukovar vlasnik susjedne nekretnine upisane na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 782 m2 koja je u zemljišnim knjigama nadležnog suda upisana kao parkiralište u [adresa] Đa.

2.1. Tuženik navodi da je nesporno da tužitelj nema zakonsko uporište za stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom dosjelošću te se protivi predloženoj primjeni materijalnog prava, odnosno čl. 159. ičl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) i utvrđenju prava vlasništva dosjelošću jer tužitelj nije dokazao odlučujuću činjenicu, odnosno je li osobnim posjedom i posjedom putem prednika ispunio uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 01. siječnja 1997 god. kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i 17. studenog 1999. god. dana kada je ukinut članak 388. st. 4. tog Zakona Od strane Ustavnog suda.

2.2. Budući da tužitelj nije dokazao je li osobno ili putem svojih prednika, do najkasnije 17. studenog 1999. godine, bio u poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina nisu se ispunili uvjeti iz čl. 159. st. 4. ZV-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 5-6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa) i geodetsku situaciju predloženog novog stanja, k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica] (list 8 spisa), proveo je dokaze saslušanjem svjedoka MR i saslušanjem tužitelja ĐR u svojstvu parnične stranke. Na glavnoj raspravi održanoj 24. travnja 2025. sud je rješenjem odlučio da se neće provoditi dokazi saslušanjem svjedoka OR i KR jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

4. Predmet spora je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na dijelu čestice kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a u površini od 241 m2, k. o. [katastarska općina].

5. Nesporno je između stranaka da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća k.b. 13 ulica Savezne Republike Njemačke, pomoćna zgrada i dvorište sa 751 m2 , kuća k.b. 13 ulica Savezne Republike Njemačke sa 88 m2, pomoćna zgrada sa 120 m2 i dvorište sa 543 m2, dok je tuženik upisan kao vlasnik susjedne čestice kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a sa 782 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a kako to i slijedi iz izvatka iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 5-6 spisa) i izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa).

6. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na navode tuženika da tužitelj nije dokazao odlučujuću činjenicu, odnosno je li osobnim posjedom i posjedom putem prednika ispunio uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 01. siječnja 1997 god. kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i 17. studenog 1999. god. dana kada je ukinut članak 388. st. 4. tog Zakona Od strane Ustavnog suda.

7. Uvidom u geodetsku situaciju predloženog novog stanja, k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica] (list 8 spisa) vidljivo je da dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u površini od 241 m2 k. o. [katastarska općina], a koji je u vlasništvu tuženika Grada Vukovara nalazi iza, odnosno u nastavku nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja.

8. Iz iskaza tužitelja slijedi da je 1961. godine njegov otac kupio 2250 m2 zemlje koja se nalazi u ulici Svetozara Markovića broj 9, a sada je to Savezne Republike Njemačke broj 13, te kada se gradilo Pionirsko naselje njegovim roditeljima je oduzeto 1250 m2, te im je u vlasništvu ostalo 1000 m2, a koje je on naslijedio. Za ovih oduzetih 1250 m2 njegovi roditelji su dobili naknadu. Kada je htio izvaditi vlasnički list shvatio je da je upisan kao vlasnik samo 750 m2, a preostalih 250 m2 nije, a to je upravo ova nekretnina koja je predmet postupka. Naveo je da tih 250 m2 zajedno sa preostalim dijelom od 750 m2 kojih je on vlasnik čini jednu cjelinu te se nalazi u sklopu njegove nekretnine i da to koristi. Za sve vrijeme otkada je ta nekretnina u njegovom vlasništvu, odnosno ranije u vlasništvu njegovih roditelja nitko ih nije uznemiravao u posjedu iste niti im osporavao vlasništvo. Tih 250 m2 se nalazi u produžetku njegove nekretnine i to na izlazu prema [adresa] Đ te to koristi i održava. Kada je ishodio vadio vlasnički list i shvatio da nije vlasnik predmetne nekretnine susjede koje su bile u istoj situaciji kao i on su mu rekle da je to u vlasništvu Grada Vukovara te su one vodile sudske postupke u kojima im je utvrđeno njihovo pravo vlasništva. Na predmetnoj nekretnini nitko od djelatnika tuženika nije niti dolazio niti isto održavao odnosno izvodio bilo kakve radove.

9. Iz iskaza svjedoka MR proizlazi da od svoga rođenja zna da je predmetna nekretnina u vlasništvu prvo njegovih djeda i bake, a kasnije njegovog oca, ovdje tužitelja. Naveo je da je njegova baka na tom dijelu i sadila bašču prije te je bilo sve ograđeno, zajedno s nekretninom odnosno zemljom koja je upisana kao vlasništvo njegovo oca odnosno bake i djeda. Predmetnu nekretninu zajedno s ocem redovito održava i kose travu. Ne sjeća se da je ikada na predmetnoj nekretnini netko od djelatnika tuženika dolazio vršiti bilo kakve radove. Njegovog oca te ranije baku i djeda nitko nije uznemiravao u posjedu te nekretnine niti im osporavao pravo vlasništva i posjeda iste. 1960-ih godina djed je postao vlasnik predmetne nekretnine, pretpostavlja da ga je djed kupio. Sjeća se da mu je djed pričao da je još oko 1000 i nešto kvadrata prema [adresa] Đ bilo u njegovom vlasništvu ali mu je to oduzeto kada se gradilo naselje nakon poplave.

10. Na temelju rezultata dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Sukladno odredbi članka 11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: Zakon o vlasništvu) tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik (stavak 1.). Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno (stavak 2.). Svatko može u pravnom prometu valjano postupati pouzdajući se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako (stavak 3.).

12. Prema odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o vlasništvu ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

13. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVSP) propisano je da se dosjelošću se stječe pravo vlasništva samostalnim posjedovanjem stvari ako posjedovanje ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari.

13.1. Odredbom čl. 159. st. 2. ZVSP propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a odredbom stavka 3. istoga članka da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

13.2. Odredbom čl. 159. st. 4. ZVSP propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

14. Člankom 18. stavkom 1. ZVSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

14.1. Člankom 18. stavkom 2. ZVSP propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

14.2. Člankom 18. stavkom 3. ZVSP propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (stavak 5.).

15. Odredbom članka 160. ZVSP propisano je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (stavak 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2.). Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (stavak 3.)

16. Cijeneći svaki dokaz pojedinačno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti i dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama proizlazi osnovanost tužbenih navoda tužitelja o tome da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao dosjelošću.

17. Ovo stoga što tužitelj u konkretnom slučaju ima pravni status barem poštenoga posjednika u smislu odredbe članka 11. te članka 18. stavka 3. u vezi s člankom 17. stavkom 1. ZVSP.

18. Naime, iz provedenih dokaza, koji su međusobno sukladni i nadopunjujući, posebice iz uvjerljivih i životnih iskaza tužitelja i svjedoka MR, koji zajedno s tužiteljem održava nekretninu koja je predmet postupka i u čiju istinitost sud nije imao razloga posumnjati, proizlazi kako je predmetna nekretnina u vlasništvu i posjedu tužitelja, kao i njegovih prednika, da su i prednici tužitelja koristili predmetnu nekretninu, da im nitko nije osporavao posjed i vlasništvo istih, da se nalaze u nastavku iza nekretnine tužitelja na kojoj je stambeni objekt i pomoćne prostorije, te da Grad Vukovar nije nikada pristupio na premetne nekretnine niti ih obrađivao, odnosno da nije stupio u posjed predmetnih nekretnina. Također, iz navedenih iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno je da niti tužitelju niti njihovim roditeljima prije toga nitko nije osporavao pravo vlasništva niti pravo na posjed predmetne nekretnine. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u površini od 241 m2 u posjedu tužitelja, a ranije njegovih prednika odnosno roditelja.

Stoga je sud utvrdio da posjed tužiteljice barem pošten i takav posjed traje cijelo vrijeme dosjelosti odnosno posjedovanja, koje se računa počevši od stjecanja te nekretnine kupoprodajom odnosno 1961. godine. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je tužitelj, kao i njegovi prednici na spornoj nekretnini izvršavao svoju faktičnu vlast iz čega se zaključuje da je njegov posjed bio samostalan.

19. Za istaknuti je da se prema Ustavu iz 1974. (Službeni list 9/74) nije se moglo dosjelošću stjecati pravo korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu u klasičnom smislu privatnog građanskog prava. Zakonom o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. , odredbom čl. 29. izričito je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Nakon donošenja Ustava RH (1990) ne postoji više društveno vlasništvo, a odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO (NN 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., stavljena je izvan snage navedena odredba čl. 29 ZOVO- a o zabrani stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-58/97 od 17. studenog 1999. ukinuo tadašnju odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP koja je propisivala da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. (prije 1999. g. ).

20. Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu P protiv RH od 11. lipnja 2009. dovela je do ponovne djelomične promjene sudske prakse u vezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. U navedenom predmetu ESLJP je u bitnom zaključio: „Podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koje su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“ Dakle, ESLJP je u predmetu Trgo protiv RH zaključio da se radi o povredi prava na mirno uživanje vlasništva iz. čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju i zapravo zauzeo pravno shvaćanje da su posjednici u odnosu na koje su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 1. siječnja 1997. (kao dana stupanja na snagu ZV-a) na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a pa do ukidanja te odredbe od strane Ustavnog suda RH 17. studenog 1999., stekli pravo vlasništva nekretnine ukoliko ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes. Dakle, sudska praksa VSRH morala se u tom smislu izmijeniti, što je i učinjeno u kasnijim odlukama VSRH.

21. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-291/14 od 17. travnja 2018., zauzeo shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388 st. 4 ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinile državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je USRH naknadno ukinuo, posebno u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Takvo shvaćanje VSRH zauzeo je i u odluci broj Rev- 2771/13 od 13. kolovoza 2019.

22. Za zaključiti je da je nakon odluke ESLJP u predmetu Trgo protiv RH moguće uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

23. Činjenica što sporna nekretnina prednicima tužitelja niti tužitelju nije izuzeta iz posjeda i privedena namjeni, upućuje na zaključak da deposediranje faktično nije ni provedeno, pa slijedom toga da su prednici tužitelja i tužitelj nakon njih bili vlasnici cijelo vrijeme posjedovanja. Navedena utvrđenja upućuju da su tužitelj i njegovi prednici bili u poštenom i samostalnom posjedu nekretnine dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 241 m2.

24. Kako se tužitelj poziva na dosjelost kao osnovu za stjecanje prava vlasništva, a ima pravo na posjed, pošteni je posjednik i primjenom odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP stekao je pravo vlasništva predmetnih nekretnina protekom 40 godina koji rok se računa počevši najmanje od 1961. godine pa je pravo vlasništva stekao 1. siječnja 2001.

25. Odredbom čl. 129. st. 1. ZVDSP propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka, a temeljem st. 2. istog članka stjecanjem vlasništva temeljem zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari u konkretnom slučaju prestalo je pravo vlasništva Grada Vukovara. U odnosu na nekretnine odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnina temeljem zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog vlasništva u zemljišnoj knjizi, a stjecanje prava vlasništva dosjelošću je originaran način stjecanja prava vlasništva na nekretnini.

26. Osnovano tužitelj zahtjeva da je tuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude i ovjerenog prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Vukovar i parcelacionog elaborata kao priloga prijavnom listu, ishodi parcelacija (cijepanje) kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a sa 782m2 kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša grada Vukovara na nove parcele i to kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a u površini od 241 m2, pa je tuženik Grad Vukovar dužan trpjeti otpis kč. br. [katastarska čestica] parkiralište Ulica Dragovoljaca HOS-a u površini od 241 m2 i pripis u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužitelja ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

27. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio istoga vlasnikom predmetne nekretnine kako je to odlučeno pod točkom I. izreke.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. , a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

28.1 Tužitelju, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: OT) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška, trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 7.1. OT, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 5. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura ( Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na glavnoj raspravi od 24. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), te trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 100 eura (Tbr. 9. t. 3. OT), odnosno ukupno 700,00 eura, sve uvećano za PDV od 25% odnosno 175,00 eura što ukupno daje 875,00 eura.

28.2. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 954,64 eura.

28.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Vukovaru 9. svibnja 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika Stjepana Šporčića, odvjetnika u Vukovaru

2. Tuženiku Gradu Vukovaru