REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-128/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CN, rođenog **.**.1998. u mjestu Gujranwala, državljanina Islamske Republike Pakistan, sa smještajem u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21199, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 30. prosinca 2024.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/21199, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 30. prosinca 2024. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je predmetnim rješenjem povrijeđen zakon, pogrešno je i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, prvenstveno jer tuženik nije na valjani način ispitao objektivne okolnosti koje u ovom predmetu prate tužitelja, te je u tom smislu propustio obrazložiti razloge o odlučnim činjenicama. Proizvoljnim klasificiranjem tužitelja kao ekonomskog emigranta, izostalo je ispitivanje pravih razloga tužiteljeva odlaska iz zemlje podrijetla, a koji razlog u cijelosti odgovora onima koji se predviđaju člancima 21. i 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: ZMPZ).

2.1. Tužitelj ističe da se za uspjeh u ovakvoj vrsti sporova traži da tražitelji međunarodne zaštite dokažu, kako objektivne okolnosti u zemlji podrijetla, tako i subjektivne okolnosti koje terete konkretnog tražitelja. To je standard. Navodi da je poznato da objektivne okolnosti tuženik sa svojim dugogodišnjim iskustvom ima prikupljene u svojoj bazi podataka i to nije ništa loše, jer je tuženik počesto i prilično objektivan iznoseći te objektivne okolnosti. Međutim, samo to ga ne ekskulpira da u obrazloženju pobijanog rješenja ponešto navede i o objektivnim okolnostima. Tužitelj je kao objektivne okolnosti koje utječu na njegov konkretan slučaj naveo teško siromaštvo i neimaštinu, kao i nemogućnost zaposlenja i zarade. Ono što je propušteno u ovom postupku jest ispitati radi čega je tome tako, tj. postoji li razlog zbog kojega je tužitelj u zemlji podrijetla doveden do takve situacije. U tom smislu ćemo se složiti s Priručnicima UN da sami po sebi razlozi koji su maloprije nabrojeni nisu oni koji bi omogućavali primjenu odredbi ZMPZ-a koji se odnosi na azilske razloge. Međutim, tužitelj je u tom smislu diskriminiran s obzirom na njegovu obitelj koja je doživjela teške opasnosti i mučenja iz razloga što je traženo od te obitelji da se odrekne ono malo zemlje koju imaju kao zemljoradnici, a od koje zemlje ionako mizerno žive. Naime, od strane općinske vlade 2014. godine oduzeto je poljoprivredno zemljište od kojega je tužitelj i njegova obitelj živjela i prehranjivala se, a zemljište mu je oduzeto upravo temeljem akta općinske vlade u korist određenih projekata divlje industrijalizacije. Tako je ostao bez svog poljoprivrednog zemljišta koje je obrađivao, a iako zakoni nalažu da se za takvu vrstu oduzimanja treba platiti određena naknada nije dobio ništa. Nadalje navodi da je u postupku naveo da je bio pretučen od strane policije, pa je i tu njegovu priču trebalo ispitati, stoga je potrebno saslušati ga pred sudom.

2.2. Predlaže donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe.

2.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja opunomoćeniku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su netočni navodi tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. Ističe da tužitelj tijekom cijelog postupka međunarodne zaštite nigdje nije navodio probleme vezane za oduzimanje zemljišta već je tvrdio da je glavni razlog zbog kojeg je otišao siromaštvo te da je u cijelom Pakistanu ista situacija. Navodi kako je netočno da je proizvoljno tužitelj utvrđen ekonomskim migrantom bez da je dodatno istražio razloge napuštanja zemlje podrijetla, jer je tužitelj samog sebe klasificirao kao ekonomskog migranta odnosno tražitelja posla i boljeg života, i to nekoliko puta: na zahtjevu, na saslušanju i na naknadnom zahtjevu. Tužitelj na naknadnom zahtjevu potvrđuje da nema nikakav konkretni problem u Pakistanu te da si želi osigurati bolji i kvalitetniji život. Kao razlog, navodi da je Vlada u Pakistanu loša te da nemaju plaće od kojih mogu preživjeti i živjeti. Uz navedeno, tužitelj je sam naveo na zahtjevu da u zemlji podrijetla, nije nikada bio kažnjavan tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretresano, nije bio izložen mučenju, maltretiranju niti fizičkom nasilju.

3.1. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu, u odnosu na žalbu utvrditi da ista ne odgađa izvršenje presude sukladno članku 51. stavku 3. ZMPZ-a.

4. Sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), 9. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

4.1. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. ZMPZ-a, sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda, a ista je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

4.2. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika. Od predloženog dokaza za saslušanjem tužitelja opunomoćenik tužitelja je odustao obzirom na utvrđeno, uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu od 11. ožujka 2025. da je tužitelj napustio Prihvatilište 8. ožujka 2025. i u isto se nije vratio niti je prijavio novo boravište u određenom mu roku.

4.3. Opunomoćenik tužitelja odustao je na raspravi od prijedloga za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

5. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze provedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

5.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, prema slobodnom uvjerenju, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po naknadnom zahtjevu tužitelja podnesenom 18. prosinca 2024. o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21199, URBROJ: 511-01-213-24-3 od 18. prosinca 2024. Uvidom u isti utvrđeno je da je tužitelj naknadni zahtjev obrazložio na način da nema nikakav problem konkretno u Pakistanu, htio si je osigurati bolji i kvalitetniji život, vlada u Pakistanu je jako loša i jako je teško tamo preživjeti jer nema posla s plaćama od kojih se može preživjeti i živjeti. Misli da zaslužuje bolji život sa plaćom, sigurnost i stabilnu budućnost. Odgovarajući na pitanje kada je saznao za te činjenice /dokaze tužitelj je ponovio kako samo želi bolji život i ekonomsku sigurnost, sviđa mu se u Hrvatskoj u kojoj radi od kada je tu, misli da je to dobra država za život, zadnjih deset godina je izvan Pakistana, a u Srbiji je živio šest godina. Dodao je i to da prevoditelj koji je bio na prethodnom zahtjevu nije sve prevodio kako je rekao.

6.1. Naknadni zahtjev je odbačen temeljem odredbe članka 43. stavka 2. u vezi s člankom 47. ZMPZ-a. U obrazloženju razloga tuženik u bitnome navodi da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju činjenica i dokaza sadržanih u obrazloženju istoga te u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, pa je tako izvršen uvid u spis predmeta i utvrđeno da je zahtjev tužitelja odbijen rješenjem KLASA: UP/I-216-03/24-06/3568, URBROJ: 511-01-212- 24-9 od 15. listopada 2024., a vidljivo je da je već u prvom zahtjevu tužitelj naveo kako je zemlju podrijetla napustio zbog ekonomskih razloga.

6.2. Odlučujući o podnesenom naknadnom zahtjevu tuženik je obrazložio da je ocjenjujući činjenice iz naknadnog zahtjeva u vezi s činjenicama i dokazima iznijetima u prijašnjem postupku utvrđeno da tužitelj nije iznio nove relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na rješavanje njegova zahtjeva, budući da nije iznio nove i relevantne činjenice ili dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjim postupcima, a koje se odnose na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

7. Člankom 43. stavkom 2. ZMPZ-a propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

8. Člankom 47. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.

8.1. Prema stavku 3. članka 47. ZMPZ-a naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

8.2. Nadalje prema stavku 4. članka 47. ZMPZ-a dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

8.3. Prema stavku 5. članka 47. ZMPZ-a ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti, dok će se prema stavku 6. istog članka naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.

9. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje.

9.1. Tuženik je obrazložio zašto okolnosti i razloge koje je tužitelj naveo u naknadnom zahtjevu smatra takvima da se ne radi o novim i relevantnim činjenicama koje bi bile od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, jer da se radi o razlozima koje je tužitelj iznio i u prethodnom postupku odlučivanja o njegovu zahtjevu za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koje su razmotrene u postupku odlučivanja o zahtjevu za međunarodnu zaštitu, a iz kojih nedvojbeno proizlazi da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla ekonomske prirode.

10. Sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju, pa tako i sadržaj prvo podnesenog zahtjeva tužitelja u odnosu na koji je doneseno rješenje KLASA: UP/I- 216-03/24-06/3568, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 15. listopada 2024.

10.1. Iz navedene dokumentacije tog spisa i sadržaja podnesenog zahtjeva utvrđeno je da su razlozi na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom pravilno prema ocjeni suda utvrđeni ekonomskim razlozima, a ne strahom od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, a koji prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite.

11. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da razlozi na kojima tužitelj temelji i naknadni zahtjev nisu nove činjenice ili novi dokazi u smislu zakonskih odredaba članka 47. stavka 3. ZMPZ-a.

12. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

13. Člankom 21. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

14. Sud prvenstveno navodi kako je smisao odobrenja zahtjeva za azil, odnosno supsidijarne zaštite, zaštita stranca koji se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno postojanja opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

15. U konkretnom predmetu navedeni razlozi nisu utvrđeni, pa je imajući u vidu ovlaštenja i dužnosti tijela u utvrđenju činjenica i provođenju postupka o naknadnom zahtjevu, opravdana odluka tuženika, pozivom na odredbe članka 43. i 47. ZMPZ-a da naknadni zahtjev tužitelja nije dopušten.

15.1. Utvrđeno je naime da se razlozi podnošenja naknadnog zahtjeva u cijelosti iscrpljuju u ponavljanju navoda i razloga o činjenicama i okolnostima koje su bile razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelja, a koje su razmotrene u prethodnom postupku odlučivanja o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj i pravilno utvrđene ekonomskim razlozima.

15.2. Nema podataka u naknadnom zahtjevu o činjenicama i okolnostima koje tužitelj navodi u tužbi, a vezano za oduzimanje poljoprivrednog zemljišta koje je tužitelj i njegova obitelj obrađivala, stoga osnovano navodi tuženik u odgovoru da se ne radi o činjenicama iznesenima u naknadnom zahtjevu.

15.3. Budući da je tužitelj napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite te se u isto nije vratio niti je prijavio boravak u propisanom roku, a na zakazanu raspravu nije pristupio, propustio je mogućnost da neposredno pred sudom bude saslušan te objasni razloge koje sada iznosi u tužbi, kako u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tako eventualno i za povrede odredaba postupka, imajući u vidu navod o propustima u prevođenju. Ovo posebno stoga, što je tuženik koristeći ovlaštenje iz citiranih odredaba ZMPZ-a zahtjev odbacio kao nedopušten, bez meritornog ispitivanja.

15.4. Da se ne radi o novim činjenicama i dokazima proizlazi i iz sadržaja zapisnika iz prethodnog postupka odlučivanja o zahtjevu tužitelja te sadržaja naknadnog zahtjeva iz kojih je vidljivo da je u razlozima napuštanja zemlje podrijetla tužitelj naveo probleme vezane za zapošljavanje, osiguranje egzistencije odgovarajućom plaćom, koje su pravilno ocijenjeni razlozima koji nisu osnov za odobravanje međunarodne zaštite u smislu članka 20. i 21. ZMPZ-a.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa i citiranim odredbama.

17. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja o povredi odredaba upravnog postupka. Ovo zato, jer podaci spisa dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu ne daju osnova za takav zaključak. Pri tom se ističe da se u skladu sa odredbom članka 35. stavka 8. točke 3. ZMPZ-a saslušanje tražitelja međunarodne zaštite može izostaviti kad se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku 47. ovoga Zakona, pa nisu utvrđene povrede odredaba ZMPZ-a, na koje ukazuje tužitelj.

18. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

18.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I.).

19. Tužitelj je zatražio odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu te naknadu troškova sukladno odredbama Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik) i to: trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost (PDV) za svaku od navedenih radnji, pa ukupno zatraženi trošak iznosi 1.250,00 eura.

20. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

20.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

20.2. Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstava ili stvari veće vrijednosti.

21. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

21.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

22. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

22.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

23. Odlučujući o pravu na besplatnu pravnu pomoć izvršen je uvid u spisu priložen zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći iz kojeg proizlazi da tužitelj nema odnosno ne posjeduje nikakva sredstva, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

24. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura, za dvije radnje (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1250,00 eura, naveden u izreci. Kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, naloženo je tuženiku platiti imenovanom troškove pružene pravne pomoći.

24.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis