REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Povrv-352/2019-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025., na ročištu za objavu 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Imotskom, Petra Ujevića pod posl. brojem Ovrv-176/2018 od 18. listopada 2018. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku/sad tuženiku CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju/sad tužitelju odvjetniku ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.241,22 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 26.09.2018. godine do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 128,55 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 18.10.2018. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 728,55 EUR (sedamstodvadesetosam eura dvadesetdva centa) na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 28. rujna 2018. podnesen je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku u [adresa], Petru Ujeviću, te je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-176/2018 od 18. listopada 2018.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da je prijedlog za ovrhu neutemeljen i neosnovan iz razloga što ovršenik nema nikakvih obveza prema ovrhovoditelju.

3. Po izjavljenom prigovoru ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-2678/2018 od 15. studenog 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u [adresa], Petra Ujevića poslovni broj Ovrv-176/2018 od 18. listopada 2018. i po pravomoćnosti spis ustupio parničnom odjelu ovog suda na daljnje postupanje.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom računa br. 36/FIN/1 od 17. rujna 2018., prijepis rješenja Hrvatske odvjetničke komore o preuzimanju ureda od 24. listopada 2013., pribavljen je spis ovog suda pod posl. br. Povrv-183/2021 i spis Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu pod posl. br. P-2326/10, izvadak iz obrtnog registra za firmu tuženika (list 24 spisa)saslušane su parnične stranke (listovi 37-39 spisa), dok su drugi dokazni prijedlozi odbijeni kao prekludirani.

4.1. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

4.2. Pregledom računa br. 36/FIN/1 tužitelja od 17. rujna 2018. vidljivo je da tužitelj potražuje od tuženika plaćanje duga po osnovi odvjetničkih usluga pruženih za zastupanje pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnom službom u Karlovcu u predmetu pod posl. br. P-2326/10 i za sastav prijedloga za ovrhu u postupku vođenom kod javnog bilježnika u [adresa] Petra Ujevića pod posl. br. Ovrv-247/09. Iz navedenog računa proizlazi da je izdan na ime tuženika na adresu [adresa], te da račun glasi na ukupan iznos od 5.241,22 eura (prikazan u tadašnjoj valuti 39.490,00 kuna).

5. Tuženik, poričući osnovu potraživanja, je podneskom od 17. veljače 2025. naveo da negira u cijelosti dug prema tužitelju. Pregledavajući staru dokumentaciju o obrtu, tuženik da je među tom dokumentacijom našao četiri potvrde. Dvjema potvrdama (ona od 19. prosinca 2016. i ona bez datuma) tužitelj potvrđuje, i to prvom da mu je tuženik isplatio 5.000 kuna, a drugom da s tuženikom ima sporazum da će mu ovaj isplatiti 5.000 kuna. Dvjema drugim potvrdama ona od 19 . prosinca 2016. i ona od 18. siječnja 2017.) tuženik potvrđuje da mu je tužitelj kao odvjetnik isplatio novčane iznose koje je naplatio od firme VIADUKT d.d. po presudi Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovcu broj P 2326/10, i to po prvoj potvrdi 510.000 kuna, a po drugoj iznos od 540,000 kuna. Iz priloženih potvrda da proizlazi da je tužitelj tuženiku u dva navrata isplatio ukupno 1.050.000 kuna, koje je kao odvjetnik prethodno naplatio od firme VIADUKT d.d. po presudi Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovcu broj P 2326/10. Greškom da je tužitelj kod saslušanja na raspravi dana 09.06.2022. u predmetu ovog suda broj Povrv 183/2021 naveo, i to na posebno pitanje tužitelja, kako mu je isplaćen iznos od 1.080.000 kn odnosno da su mu isplaćene dvije rate i da je ostala na naplatu još treća rata. K tome je ponovno spomenuo kako je dogovor sa pok. odvjetnikom Odakom bio da će on troškove izravno naplatiti od Viadukta. Nije tada tuženik raspolagao potvrdama, pa je na pitanje tužitelja je li točno da mu je isplaćen iznos od 1.080.000 kn odgovorio potvrdno. Ističe da je stvarno primljeni iznos 1.050.000 kuna. Tuženik posebno ističe da je tužitelju tada platio tri rate po 5.000 kuna, a ne dvije. Za dvije da je dobio potvrde, a za treću nije. Ako je tužitelj naplatio od Viadukta 1.080.000 kuna, a tuženiku isplatio 1.050.000 kuna, i ako je primio od tuženika dodatnih 15.000 kuna, onda iznos kojeg je na ime troškova zadržao tužitelj iznosi 45.000,00 kuna. Usporedi li se ovaj iznos sa onim iz prijedloga za ovrhu da je razvidno kako je tužitelj tražene troškove naplatio u cijelosti, i kako je njegovo traženje neutemeljeno. Neovisno o navedenom tuženik opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja.

6. Predmet ovog spora tako predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu troškova izvršenih odvjetničkih usluga u ukupnom iznosu od 5.241,22 eura, na temelju računa br. 36/FIN/1 tužitelja od 17. rujna 2018.

7. Nesporno je da je odvjetnik ĐŽ preuzeo ured odvjetnika Frane Odaka te da je nastavio zastupati tuženika u priloženom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu.

8. U ovoj pravnoj stvari bilo je potrebno utvrditi je li tuženik platio tužitelju trošak za usluge zastupanja, i je li mu tužitelj prebacio na račun iznos od 1.080.00,00 kuna ili pak 1.050,000,00 kuna.

9. Između parničnih stranaka prijeporna je osnova tužbenog zahtjeva.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Naime, odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 126/21, dalje: ZO-a) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa.

11.1. Sukladno odredbi čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) ugovorom o nalogu (čija pravila valja primijeniti na pravni odnos tužiteljice i tuženika) obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije određeno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Odredbom čl. 776. ZOO-a propisano je da ako nije drukčije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, slijedom čega tužiteljica (nalogoprimca) ima pravo tražiti od tuženika (nalogodavca) naknadu za svoj trud odmjeren prema odredbama Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

12. Odredbom članka 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje ZPP) propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

13.1. Uzevši u obzir činjenicu da je prethodni postupak zaključen 27. ožujka 2019. , a tuženik je potvrde koje navodi u točki 5. ovog obrazloženja priložio tek uz podnesak 17. veljače 2025. navodeći da nema nikakvog razloga da sud ne prihvati izvesti dokaz uvidom, odnosno čitanjem potvrda budući da ih iz opravdanih razloga nije mogao dostaviti ranije jer da su se nalazile među starom dokumentacijom obrta. Posebice dovodi u vezu prihvaćanje izvođenja tog dokaza s izvođenjem dokaza pregleda ovosudnog spisa Povrv-183/2021.

13.2. Navodi tuženika iz prethodne točke su neutemeljeni, odnosno zaključak da je trebalo prihvatiti predloženi dokaz šest godina nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga što je prihvaćen prijedlog za izvođenje dokaza pregledom naprijed navedenog ovosudnog spisa.

13.3. Naime, uvidom u spis Povrv-183/2021 utvrđeno je da je tuženik saslušan kao svjedok u tom postupku 9. lipnja 2022., dakle tri godine nakon što je zaključen prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari.

13.4. Slijedom navedenog, odbijen je prijedlog tuženika od 17. veljače 2025. za izvođenje tog dokaza budući da je sud stava da činjenica što je našao četiri potvrde pregledavajući staru dokumentaciju o obrtu ne predstavlja "opravdanje" tuženika da ih nije mogao priložiti pravovremeno u spis, odnosno nije u skladu s člankom 299. ZPP- a. Imajući u vidu navedeno, nije bilo svrsishodno izvoditi dokaz grafološkim vještačenjem potpisa na priloženoj potvrdi.

14. Sud je, osim uvida u priloženu dokumentaciju u spisu, izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

14.1. Tužitelj prilikom saslušanja u bitnome navodi da je preuzeo ured odvjetnika Frane Odaka, pa tako i zastupanje tuženika. LŽ da se dogovorio s tuženikom da će mu prebaciti na račun dobiveni iznos od Vijadukta. Budući da je tuženik (Viadukt) u predmetu Trgovačkog suda bio u financijskim problemima, da su se tuženik i on s njima dogovorili da će nam "mirnim putem" isplatiti ukupan iznos po presudi Trgovačkog suda. Oni da su platili gore navedeni iznos, a nakon toga je otvoren stečaj i taj "ostatak" da je tuženik prenio cesijom na obrt [obrt]. Nikada da mu nije plaćen parnični trošak. Činjenica da je na njegov račun Vijadukt isplaćivao tražbinu po navedenoj presudi do sad nije ni bila sporna. Iznos od 10.000,00 kuna koje mu je tuženik dao što se vidi u potvrdama- "kao naknadu" što je primio novce od Vijadukta na svoj račun i tu naknadu da mu je ponudio tuženik. Na poseban upit je li tuženik inzistirao da se blokira račun Vijadukta i naplati sve ovrhom odgovara da nije, već potpuno suprotno, inzistirao je da mirnim putem bude isplaćen.

14.2. Tuženik je u bitnome naveo da mu je tužitelj isplatio 1.050.000,00, kn a ne 1.080.000,00 kn kako on to govori. Također napominje da nikada nije "pregovarao" s Vijaduktom oko plaćanja gore navedenog iznosa, već da ga je tužitelj zvao i obavijestio da se dogovorio s Vijaduktom da će mu isplatiti novac u tri rate. Ističe da se nije protivio takvom dogovoru tužitelja s Vijaduktom. Što se tiče njegovog svjedočenja u predmetu ovog suda Povrv-183/2021 na raspravi održanoj 9. lipnja 2022. godine, ističe da je zabunom rekao da mu je isplaćen iznos od 1.080.000,00 kn, da je riječ o lapsusu. Ne može se sjetiti koliko je tužitelju platio za troškove zastupanja, sve što je tražio da mu je platio ( u podnesku od 17. veljače 2025. napominje da je podmirio dug plativši 45.000,00 kuna)

15. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, posebice iskaza stranaka, materijalne dokumentacije (računa i dr.) ovaj sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je između, da tuženik nije isplatio tužitelju dugovanje po predmetnom računu na ime troškova zastupanja i poduzetih radnji zastupanja tuženika.

15.1. Ne mogu se prihvatiti kao osnovane tvrdnje tuženika da se tužitelj "sam naplatio" od iznosa uplaćenog na njegov račun na način da bi sebi ostavio 30.000,00 kuna, a tuženiku da bi prebacio na račun preostali iznos od 1.050.000,00 kuna, jer suprotno proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, čiji iskaz sud prihvaća kao vjerodostojan i objektivan, već i prema kazivanju tuženika kao svjedoka u priloženom predmetu ovog suda Povrv-183/2021 kada ovaj navodi da mu je isplaćen iznos od 1.080.000,00 kuna.

15.2. Budući da se radi o povećem iznosu novca, a i sam tuženik potvrđuje u naprijed navedenom predmetu da mu je tužitelj prebacio iznos od 1.080.000,00 kuna, nije logično i životno da bi bila riječ o lapsusu, tim više što je to naveo na raspravi koja se održala četiri godine nakon pokretanja ovog postupka, dakle u vrijeme svjedočenja znao je da je pokrenut ovaj spor i o čemu se radi. Navodi da je tužitelju uplaćivao u 3 navrata po 5.000,00 kuna na ime troškova zastupanja nisu potkrijepljeni dokazima, kao što je neuvjerljiv navod tuženika da je potvrde koje je "zakasnio" priložiti u spis našao tek nakon zaključenja prethodnog postupka jer da su se nalazile među starom dokumentacijom obrta. Navodi da je isplatio tužitelja na način da mu je tri puta platio po 5.000,00 kuna te pridodao tome iznos od 30.000,00 kuna koje je tužitelj navodno zadržao za troškove zastupanja, a da mu pritom još tužitelj nije dao treću potvrdu o plaćanju nisu uvjerljivi ni potkrijepljeni dokazima.

15.3. Jesu li tužitelj ili tuženik inzistirali da se blokira račun Vijadukta ili da se spor, odnosno plaćanje duga bude isplaćeno mirnim putem, u tri rate su, ili pak utvrđenje tko je od njih dvojice uopće pregovarao s navedenom firmom su potpuno irelevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Ni sam tuženik prilikom saslušanja se ne može sjetiti koliko je platio tužitelju za troškove zastupanja, ali da mu je platio sve što je ovaj tražio. Nelogično je da bi tužitelj, na "svoju ruku" zadržao iznos od 30.000,00 eura te se samoinicijativno naplatio, a da bi nakon toga ispostavio račun koji je u naravi vjerodostojna isprava u ovršnom postupku.

16. Zaključno, na pripremnom ročištu održanom 27. ožujka 2019. tuženik ističe da je došlo do naplate dvije rate od druge strane (Vijadukta), ali ne i treće rate te da ne zna, ali da ne tvrdi da se odvjetnik naplatio iz tih naplata te predlaže da se tužitelj naplati od te treće rate od tvrtke Viadukt koja je u stečaju. Dakle, tuženik tek kasnije u postupku ističe da se tužitelj već naplatio od Vijadukta, što je potpuno kontradiktorno naprijed navedenim navodima. Štoviše, čak predlaže da se tužitelj naplati od treće rate od Vijadukta, čime ne da ne spori potraživanje, već isto i priznaje.

17. Nadalje, što se tiče prigovora zastare za istaknuti je da isti po ocjeni ovog suda nije osnovan. Naime, odredbom čl. 216. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje ZOO ) određeno je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, dok je odredbom čl. 225. ZOO-a određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom na to da je tužitelj zastupao opunomoćenika u naprijed navedenom spisu Trgovačkog suda, Stalne službe u Karlovcu, a postupak je pravomoćno okončan 14. rujna 2016. (odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-323/20013, te je od tada počeo teći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa s obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 13. studenog 2018., očito je da nije nastupila zastara.

17.1. Naprijed navedeno je u skladu s odredbom članka Tbr.48. stavka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015) kojim je propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a. Obistinjeni trošak tuženiku u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife se odnosi se na trošak sastavljanje podneska od 19. ožujka 2025. i pristupa na ročišta održana 19. ožujka 2025. i 10. travnja 2025., sve u iznosu od po 200,00 eura, što uz trošak ovršnog postupka (128,55 eura) daje ukupni iznos 728,55 eura.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Imotski, 9. svibnja 2025.

S U D A C

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.