2 Poslovni broj: Povrv-195/2024-15
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić-Grad, Športska 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, po sucu toga suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nataši Owens, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Ivamont d.o.o. iz Ivanić-Grada, Vulinčeva 24, OIB 86660343460, zastupanog po direktoru CZ, a on po punomoćniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku u Ivanić-Gradu, radu i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenika njenog punomoćnika i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 9. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice broj Ovrv-4633/2024 od 14. kolovoza 2024. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužiteljici isplati iznos od 12.500,00
EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
na iznos od 3.125,00 EUR od 2. ožujka 2024.
na iznos od 3.125,00 EUR od 4. travnja 2024.
na iznos od 3.125,00 EUR od 4. svibnja 2024.
na iznos od 3.125,00 EUR od 4. lipnja 2024.
pa do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke odnose za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici u roku od 8 dana naknadi trošak javnobilježničkog postupka ovrhe u iznosu od 352,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 14. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da u istom roku
tužiteljici naknadi trošak javnobilježničkog postupka ovrhe u iznosu od 352,03 EUR sa istim zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od dana donošenja rješenja o ovrsi 14. kolovoza 2024. do isplate.
II Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice broj Ovrv-4633/2024 od 14. kolovoza 2024. ukida se u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužiteljici isplati iznos od 262,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
III Nalaže se tuženiku Ivamont d.o.o. iz Ivanić-Grada, Vulinčeva 24, OIB 86660343460 da u roku od 15 dana tužiteljici BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi još i daljnji trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.424,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od donošenja ove presude 9. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan odbija za iznos od 464,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1 Tužiteljica BZ je kao ovrhovoditeljica primjenom Ovršnog zakona temeljem vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Ranke Spevec u Velikoj Gorici pokrenula ovršni postupak protiv tuženika trgovačkog društva Ivamont d.o.o. kao ovršenika, i ishodila rješenje o ovrsi broj Ovrv-4633/2024 od 14. kolovoza 2024. godine. Rješenjem o ovrsi naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana tužiteljici isplati iznos od 12.762,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te naknadi trošak javnobilježničkog postupka ovrhe u iznosu od 352,03 EUR.
2 Tuženik je kao ovršenik protiv citiranog rješenja o ovrsi pravodobno izjavio prigovor (list 26-27), kojim je potraživanja tužiteljice kao ovrhovoditelja osporio u cijelosti. Stoga je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak se nastavio kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga. Konkretno, u ovoj parnici sud treba odlučiti da li se platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomice održava na snazi, ili se ukida. 3 Tužiteljica je osnovu svojeg potraživanja obrazložila u podnescima (list 37-39, 91-92, 125) u bitnome navodeći da je sa tuženikom 1. svibnja 2021. zaključila ugovor o zakupu poslovnog prostora odnosno nekretnina u svojem vlasništvu na neodređeno vrijeme, a nakon toga 1. veljače 2024. ponovo ugovor o zakupu istih nekretnina, ali sada na određeno vrijeme od 6 mjeseci. Ugovorom od 1. veljače 2024. ugovorena je mjesečna zakupnina 2.500,00 EUR uvećano još za porez, a osim toga tuženik se obvezao plaćati i vodu, struju i plin utrošen u tom poslovnom prostoru. Tuženik nije platio zakupninu za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2024. račun za vodu za prosinac 2023., zatim za vodu i struju za travanj i svibanj 2024. Račune za vodu i struju podmirila je tužiteljica, a tuženiku 1. srpnja 2024. otkazala ugovor u zakupu i pokrenula ovaj postupak. Ujedno je tuženik pozvan do 31. srpnja 2024. isprazniti nekretnine koje su predmet zakupa. Nakon više molbi tuženika taj rok je produljen do 30. kolovoza 2024. Budući tuženik ove nekretnine nije ispraznio niti u ovom produljenom roku, tužiteljica je kod ovoga suda pokrenula parnicu poslovni broj Ps-10/2024 radi iseljenja (list 61- 62). Tijekom ove parnice tužbeni zahtjev tužiteljice u toj je parnici usvojen presudom broj Ps-10/2024-13 od 21. ožujka 2025. (list 126-130), kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici preda u posjed nekretnine koje su bile predmet gore spomenutih ugovora o zakupu.
4 Saslušana kao stranka, tužiteljica BZ navodi (list 132-133) kako je sa tuženikom 1. svibnja 2021. zaključila ugovor o zakupu nekretnina na neodređeno vrijeme, ali je tijekom zakupa bilo „problema s plaćanjem“ kako zakupnine tako i režija. Budući posluje u sustavu poreza na dodanu vrijednost, morala je po osnovi faktura svaki mjesec plaćati porez, dok istovremeno tuženik te fakture nije plaćao. Zbog takvog neurednog plaćanja sa tuženikom se sporazumjela o raskidu ugovora. Na prijedlog direktora tuženika koji joj je izložio svoj poslovni plan pristala je ponovo sa tuženikom 1. veljače 2024. zaključiti ugovor o zakupu istih nekretnina, ali iz opreza samo na određeno vrijeme od 6 mjeseci. Ipak, problemi s neplaćanjem su se nastavili, pa je te probleme nastojala razriješiti pisanom komunikacijom sa direktorom tuženika CZ putem mobitela (list 47-51). Računi za režije dolazili su na njeno ime kao vlasnice nekretnina i potrošača - kupca evidentiranog kod isporučitelja usluga struje i vode. Nakon što je te režije platila, račune za te režije je „prefakturirala“ na tuženika. Ne zna zbog čega su tuženiku prefakturirani iznosi veći od iznosa u računima za vodu i struju koji su joj ispostavljeni.
5 Svjedok DZ za tužiteljicu obavlja računovodstvene usluge, pa ima saznanja o već spomenutim ugovorima o zakupu. Potvrđuje (list 133) da su računi za utrošenu vodu i struju za nekretnine koje su bile u zakupu dolazili od isporučitelja tih usluga na ime tužiteljice, jer su isporučitelji u svojim evidencijama imali tužiteljicu kao korisnika usluga odnosno potrošača vode i struje. Račune za vodu i struju „prefakturirao“ je na tuženika, ali u većem iznosu jer je tužiteljica tuženika na opisani način teretila za iznos računa bez odbitka iznosa državne subvencije. Računi za struju kasnije su korišteni za odbijanje predporeza. Dakle, tužiteljica je plaćala utrošak vode i struje po računima koji su sadržavali umanjenje po osnovi državne subvencije (potpore), a od tuženika potraživala iznose kod kojih je subvencija zanemarena. 6 Iz isprava u spisu predmeta proizlazi (kronološki) da su parnične stranke 1. svibnja 2021. zaključile ugovor o zakupu nekretnina (list 69-71) nesporno u vlasništvu tužiteljice na neodređeno vrijeme, zatim 1. veljače 2024. ugovor o zakupu istih nekretnina u vlasništvu tužiteljice na određeno vrijeme od 6 mjeseci (list 74-76), kojeg je tužiteljica raskinula izjavom od 1. srpnja 2024. (list 56). Tužiteljica je zbog iseljenja tuženika sa nekretnina koje su predmet zakupa na koncu zaista morala tužbom pokrenuti parnicu (list 61-62), te je presudom od 21. ožujka 2025. njezin tužbeni zahtjev usvojen list 126-130). Ugovorom o zakupu od 01. veljače 2024. stranke su ugovorile zakupninu u iznosu od 2.500,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno 3.125,00 EUR. Tužiteljica tvrdi (list 37) da tuženik nije platio ovu zakupninu za ukupno četiri mjeseca (ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2024.), dok tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je to platio. Zbog toga je platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi po osnovi zakupnine održan na snazi za iznos od 12.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao pod točkom I izreke.
7 Osim zakupnine, kako je već navedeno, predmet spora su i neplaćene režije koje se tuženik obvezao plaćati prema odredbama čl. 5 ugovora o zakupu od 1. veljače 2024. (list 74). Temeljem neplaćenih režija tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa od 18,99 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2024. do isplate, zatim 134,33 EUR sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2024. do isplate, i 108,82 EUR sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2024. do isplate, ili ukupno 262,14 EUR. Ovi iznosi sa ovako navedenim dospijećima ne mogu se povezati sa iznosima računa za utrošak vode i struje koji prileže spisu (list 54-55, 58-60, 67-68, 95, 97, 99) odnosno uplatama tužiteljice (list 42-46). Računovođa tužiteljice DZ saslušan kao svjedok (list 133) doduše objasnio je da su računi za utrošak struje tuženiku prefakturirani bez umanjenja po osnovi državne subvencije, međutim tijekom postupka tužiteljica nije preciznije objasnila o kojim se iznosima radi. I na koncu, tuženik je 22. svibnja 2024. platio iznos od 608,67 EUR (list 93) uz opis plaćanja „uplata režija“, bez navoda da li se radi o uplati za utrošak vode ili za utrošak struje. Ako se radi o uplati za vodu i za struju, nije navedeno koji se iznos odnosi na vodu a koji na struju. S druge strane, tužiteljica se o ovoj uplati tijekom postupka nije ni na koji način očitovala, pa nije jasno da li je tu uplatu uračunala ili nije.
8 Prigovor prijeboja kojeg je tuženik istaknuo na ročištu 10. travnja 2025. (list 134) nije osnovan, jer tuženik nesporno nije platio niti jedan od „prefakturiranih“ računa za režije, pa zato potraživanje tuženika koje bi se prebijalo niti ne postoji. 9 Tuženik također neosnovano na ročištu 10. travnja 2025. prigovara (list 133) podnesku tužitelja od 21. siječnja 2025. s prilozima (list 91-120), jer je sud taj podnesak punomoćniku tuženika elektroničkom komunikacijom proslijedio 22. siječnja 2025. Stoga je tuženikov propust ako taj podnesak nije preuzeo prije zaključenja pripremnog postupka 28. siječnja 2025. jer je za to tuženik imao dovoljno vremena. 10 Stoga je pod točkom I izreke ove presude primjenom odredaba čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice broj Ovrv-4633/2024 od 14. kolovoza 2024. održan na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužiteljici (po osnovi zakupnine) isplati iznos od 12.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. S druge strane, također primjenom odredaba čl. 451 st. 3 Zakona o parničnom postupku pod točkom II. izreke ove presude platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi ukinut je (po osnovi režija) za iznos od 262,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
11.1 Pod točkom III. izreke sud je odlučio o troškovima ovog paničnog postupka primjenom odredaba čl. 154 st. 3 Zakona o parničnom postupku, budući tužiteljica u sporu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljica je troškovnikom (list 136) potraživala troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.013,60 EUR, od čega po osnovi sudske pristojbe na presudu 174,07 EUR, i po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife 1.839,53 EUR, što uključuje porez na dodanu vrijednost i javnobilježnički trošak ovrhe.
11.2 Primjenom odredaba čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku sud tužiteljici nije priznao kao potreban trošak sastavljanja podneska od 8. travnja 2025. (list 125) u iznosu od 250,00 EUR (sa porezom), jer je taj podnesak tužiteljica dostavila samo radi ovosudne presude u prilogu tog podneska, što je tužiteljica mogla u spis predmeta predati već na slijedećem ročištu (samo dva dana kasnije) 10. travnja 2025. (list 132-135).
11.3 Po osnovi troška javnobilježničkog postupka ovrhe sud je primjenom čl. 451 st. 3 Zakona o parničnom postupku pod točkom I izreke pobijano rješenje o ovrsi održao na snazi za ovaj trošak u iznosu od 352,03 EUR, koliko je tužiteljici dosuđeno pobijanim javnobilježničkim rješenjem o ovrsi od 14. kolovoza 2024. (list 20).
11.4 Sve druge zatražene troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.424,07 EUR sud je tužiteljici priznao kao potrebne i pod točkom III izreke dosudio. To se odnosi na sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 174,07 EUR i trošak zastupanja u iznosu od 1.125,00 EUR (sa porezom). Zastupanje se sastojalo od sastavljanja tri obrazložena podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR (za svaki podnesak), i dolaska na dva ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR (za svako ročište). Svi navedeni iznosi sadrže porez na dodanu vrijednost po Tbr. 46 odvjetničke Tarife.
11.5 O trošku zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 EUR (sa porezom) sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tužiteljice.
Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška valjalo djelomice odbiti kao neosnovan za iznos od 464,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kao pod točkom III izreke.
U Ivanić Gradu, 9. svibnja 2025.
Sudac:
Nenad Tudor
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
