REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2201/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, OIB: 80572192786, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 6.654,46 EUR, zaključio je glavnu raspravu 7. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika L B i tuženikovog punomoćnika Dinka Rebrovića, te donio i objavio presudu 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.654,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 6.654,46 EUR za dan 22. listopada 2019. i u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 6.654,46 EUR po stopi koja prelazi stopu zatezne kamate određenu u točki I. izreke ove presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove u iznosu od 226,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 9. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 226,00 EUR po stopi koja prelazi stopu zatezne kamate određenu u točki

III. izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 6.654,46 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. listopada 2019. do isplate. U bitnome navodi kako je 21. prosinca 2009., u 5 sati i 26 minuta, došlo do udara vlaka broj 5100 u prsobran (betonski zid na kraju kolosijeka) IV. perona Glavnog kolodvora u Zagrebu, koji vlak je prometovao na relaciji Sisak Caprag-Zagreb, a sastojao se od lokomotive broj: 1 141-007 i jednog vagona broj: BI 50 78 20- 00 012-7. Nadalje navodi da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja navedena lokomotiva bila u vlasništvu društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. koje je, nakon podjele trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., temeljem Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. (NN 153/05, 57/12), jedino osnovano za obavljanje djelatnosti vuče vlakova, da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja društvo HŽ Vuča vlakova d.o.o. imalo ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženikovog pravnog prednika Kvarner Vienna Insurance Group d.d., broj police [broj police]-00011957, koja polica je vrijedila u periodu od 31. prosinca 2008. do 31. prosinca 2009., dakle i u vrijeme štetnog događaja, te da je tužitelj jedan od pravnih slijednika društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. nad kojim društvom je izvršena podjela – razdvajanje s preuzimanjem na društva HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. Nadalje navodi da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) dopisom Klasa: 140-01/13-29/5, Urbroj:

341-15-14/1-19-35 od 14. kolovoza 2019. pozvao je tužitelja na plaćanje naknade štete

– regresa u iznosu od 100.276,03 kn, vezano za isplatu invalidske mirovine osiguraniku zavoda LU za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2019., da je osiguranik HZMO-a LU stradao kao putnik u vlaku u nesreći 21. prosinca 2009., koji je vlak prometovao na relaciji Sisak – Zagreb GK, imenovani je zbog teških povreda koje je zadobio u navedenoj nesreći izgubio radnu sposobnost te mu je od strane HZMO-a priznata invalidska mirovina koju mu isplaćuje HZMO, da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5575/10 od 30. prosinca 2013., te Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžn-669/14 od 10. studenoga 2015. utvrđena solidarna odgovornost tužitelja i HŽ Carga d.o.o., kao pravnih sljednika pravnih slijednika HŽ Vuče vlakova d.o.o., za štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nesreći u kojoj je stradao LU. S obzirom na osnovanost zahtjeva HZMO-a, društva slijednici HŽ Vuče vlakova d.o.o. platili su navedeni iznos od 100.276,03 kn po jednu polovicu s time da je tužitelj 22. listopada 2019. HZMO-u platio iznos od 50.138,01 kn / 6.654,46 EUR. Navodi da je tužitelj tuženiku10. rujna 2024. uputio regresni zahtjev radi pokušaja mirnog rješenja spora, koji je tuženik osporio. Navodi da je za predmetni štetni događaj, temeljem odredaba članaka 1061., 1063., 1064. Zakona o obveznim odnosima, nedvojbeno odgovorno društvo HŽ Vuča Vlakova d.o.o., tuženikov osiguranik i tužiteljev pravni prednik, te da je tuženikova odgovornost za predmetni štetni događaj utvrđena i presudom ovoga suda poslovni broj P-2892/2015 od 10. lipnja 2019., koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-5185/2019 od 16. lipnja 2021., koja presuda, u skladu s odredbom članka 230. Zakona o parničnom postupku, predstavlja javnu ispravu te dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor zastare pozivajući se na odredbe članka 234. stavaka 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima u bitnome navodeći kao su tužitelj i tuženik u ugovornom odnosu na temelju ugovora o osiguranju zbog čega se primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Budući da je tužitelj obavio isplatu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 22. listopada 2019, dok je tužbu podnio 21. listopada 2024., nastupila je zastara sporne tražbine. Osporio je tijek zatezne kamate.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to:

Istražnog izvješća Id-3 broj 3-3753-17/09 od 20. siječnja 2010. (str. 5. – 12. spisa), Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, broj: 511-19-27/3-6832/10 od 15. travnja 2010. (str. 13. – 15. spisa), Plana podjele trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. (str. 16. – 53. spisa), Ugovora o podjeli i preuzimanju društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. s prilozima (str. 54. – 83. spisa), konto kartica za lokomotivu 1141-007 (str. 84. – 85. spisa), police osiguranja od odgovornosti broj 1307-00011957 (str. 91. – 92. spisa), Ugovora o osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim pravnim i fizičkim osobama iz djelatnosti HŽ Vuča vlakova d.o.o. od 31. prosinca 2008. (str. 86. – 90. spisa), povijesnih izvadaka iz sudskog registra za društvo HŽ Vuča vlakova d.o.o. i tužitelja (str. 93. – 119. spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra društva Kvarner Vienna Insurance Group d.d., (str. 120. – 152. spisa), presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5575/10 od 30. prosinca 2013. (str. 153. – 159. spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-669/14 od 10. studenoga 2015. (str. 160. – 162. spisa), potvrde o izvršenom nalogu (str. 163. spisa), regresnog zahtjeva (str. 164. – 165. spisa), e-mail korespondencije (str. 166. – 167. spisa), pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2892/2015 od 10. lipnja 2019. (str. 168. – 178. spisa), izvješća o provedenom vještačenju (str. 179. – 193. spisa), radne knjižice (str- 194. – 197. spisa), izvansudske nagodbe (Str. 198. -199. spisa), prijave šteta od odgovornosti (str. 200. spisa).

Budući da u konkretnom slučaju između parničnih stranaka nisu sporne odlučne činjenice, već je sporno samo pravno pitanje je li nastupila zastara predmetne tražbine, sud je odbio tužiteljeve dokazne prijedloge za provođenje kombiniranog knjigovodstvenog vještačenja i vještačenja po vještaku željezničke struke te za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.654,46 EUR koji je tužitelj, kao jedan od pravnih sljednika društva HŽ Vuča vlakova d.o.o., 22. listopada 2019., nesporno platio HZMO-u za isplaćene invalidske mirovine oštećeniku LU, koji je kao putnik stradao u vlaku u predmetnom štetnom događaju za koji je isključivo odgovoran tuženikov osiguranik i tužiteljev pravni prednik HŽ Vuča vlakova d.o.o.

7. Nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja 21. prosinca 2009., u 5 sati i 26 minuta, do kojeg je došlo udarom vlaka broj 5100 u prsobran (betonski zid na kraju kolosijeka) IV. perona Glavnog kolodvora u Zagrebu, koji vlak je prometovao na relaciji Sisak Caprag-Zagreb, a sastojao se od lokomotive broj: 1 141- 007 i jednog vagona broj: BI 50 78 20- 00 012-7, a te činjenice proizlaze i iz Istražnog izvješća Id-3 broj 3-3753-17/09 od 20. siječnja 2010. (str. 5. – 12. spisa) i Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, broj: 511-19-27/3-6832/10 od 15. travnja 2010. (str. 13. – 15. spisa). Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja predmetna lokomotiva bila u vlasništvu društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. koje je, nakon podjele trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., temeljem Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. (NN 153/05, 57/12), jedino osnovano za obavljanje djelatnosti vuče vlakova, niti činjenica da je tužitelj jedan od pravnih slijednika društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. nad kojim društvom je izvršena podjela – razdvajanje s preuzimanjem na društva HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o., a te činjenice proizlaze i iz Plana podjele trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. (str. 16. – 53. spisa), Ugovora o podjeli i preuzimanju društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. s prilozima (str. 54. – 83. spisa), konto kartice za lokomotivu 1141-007 (str. 84. – 85. spisa), te povijesnih izvadaka iz sudskog registra za društvo HŽ Vuča vlakova d.o.o. i tužitelja (str. 93. – 119. spisa), koje isprave, kao niti ostale isprave u spisu, tuženik nije osporio.

Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja društvo HŽ Vuča vlakova d.o.o. imalo ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00011957, koja je vrijedila u periodu od 31. prosinca 2008. do 31. prosinca 2009., kod društva Kvarner Vienna Insurance Group d.d., a ta činjenica proizlazi i iz navedene police (str. 91. – 92. spisa) i Ugovora o osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim pravnim i fizičkim osobama iz djelatnosti HŽ Vuča vlakova d.o.o. od 31. prosinca 2008. (str. 86. – 90. spisa).

Nije sporna niti činjenica da je tuženik pravni sljednik društva Kvarner Vienna Insurance Group d.d., a ta činjenica proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra navedenog društva (str. 120. – 152. spisa).

Nije sporna činjenica da je u predmetnoj prometnoj nesreći, kao putnik u vlaku, stradao LU koji je zbog teških povreda koje je zadobio u toj nesreći izgubio radnu sposobnost pa mu je od strane HZMO-a priznata invalidska mirovina koju mu isplaćuje HZMO,

Nije sporna niti činjenica da je HZMO, dopisom Klasa: 140-01/13-29/5, Urbroj: 341-15-14/1-19-35 od 14. kolovoza 2019., pozvao tužitelja na plaćanje naknade štete

– regresa u iznosu od 100.276,03 kn, vezano za isplatu invalidske mirovine osiguraniku HZMO-a LU za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2019., niti činjenica da su društva slijednici HŽ Vuča vlakova d.o.o. platili HZMO-u navedeni iznos od 100.276,03 kn na način da je svaki platio jednu polovicu toga iznosa, s time da je iznos od 50.138,01 kn / 6.654,46 EUR tužitelj platio HZMO-u 22. listopada 2019., a ta činjenica proizlazi i iz potvrde o izvršenom nalogu (str. 163. spisa).

Nije sporna niti činjenica da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5575/10 od 30. prosinca 2013., utvrđena solidarna odgovornost tužitelja i HŽ Carga d.o.o., kao pravnih sljednika HŽ Vuče vlakova d.o.o., za štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nesreći u kojoj je stradao LU, a ta činjenica proizlazi i iz citirane presude (str. 153. – 159. spisa) i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-669/14 od 10. studenoga 2015. (str. 160. – 162. spisa), kojom su navedena društva kao tuženici obvezana na solidarnu isplatu iznosa od 397.450,00 kn po osnovi naknade neimovinske štete s pripadajućim zakonskim zatezanim kamatama LU, u kojoj parnici je kao umješač na strani tuženika sudjelovao i pravni prednik tuženika iz ovog postupka.

Nije sporna niti činjenica da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-2892/2015 od 10. lipnja 2019. utvrđena isključiva odgovornost tuženikovog osiguranika društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. za predmetni štetni događaj te da je tom presudom tuženik iz ovog postupka kao tuženik obvezan platiti tužitelju iz ovog postupka kao tužitelju iznos od 64.879,76 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a te činjenice proizlazi i iz citirane presude (str. 168. – 178. spisa).

8. Sporno je pravno pitanje primjenjuje li se u konkretnom slučaju petogodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), kao što to tvrdi tužitelj, ili trogodišnji zastarni rok iz članka 234. ZOO-a, kao što to tvrdi tuženik. Sporno je, dakle, je li u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetne tražbine.

9. Odredbom članka 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, tom odredbom je propisan opći zastarni rok od pet godina koji se primjenjuje samo ako zakonom nije propisan neki drugi zastarni rok.

Odredbom članka 234. ZOO-a propisani su rokovi zastare kod ugovora o osiguranju. Tako je odredbom članka 234. stavak 1. ZOO-a propisano da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Odredbom članka 234. stavka 4. ZOO-a propisano je da kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu.

10. U konkretnom slučaju je nesporna činjenica postojanja pravnog odnosa na temelju Ugovora o osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim pravnim i fizičkim osobama iz djelatnosti HŽ Vuča vlakova d.o.o. od 31. prosinca 2008. (str. 86. – 90. spisa; dalje: Ugovor), za koji je izdana polica osiguranja od odgovornosti broj 1307-00011957, sklopljenog između tužiteljevog pravnog prednika kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te tuženikovog pravnog prednika kao osiguratelja. Međutim, iz činjenične osnove tužbe kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZOO), proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu / tražbini iz ugovora o osiguranju, već o regresnom zahtjevu / tražbini (isplati s pravom na subrogaciju) tužitelja prema tuženiku kao pravnoj osobi kod koje je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja društvo HŽ Vuča vlakova d.o.o., kao štetnik, sklopio Ugovor. Naime, iz činjenične osnove tužbe, koje činjenice u konkretnom slučaju nisu niti sporne između parničnih stranaka, a proizlaze i iz isprava u spisu, proizlazi kako je, 22. listopada 2019., tužitelj, kao jedan od pravnih sljednika društva HŽ Vuča vlakova d.o.o., platio HZMO-u iznos od 50.138,01 kn / 6.654,46 EUR po osnovi isplaćene invalidske mirovine oštećeniku BU, koji je kao putnik stradao u vlaku u predmetnom štetnom događaju za koji je isključivo odgovoran tuženikov osiguranik i tužiteljev pravni prednik HŽ Vuča vlakova d.o.o. Budući da je tužitelj nesporno platio navedeni iznos po osnovi predmetnog štetnog događaja za koji je nesporno utvrđena isključiva odgovornost tuženikovog osiguranika i tužiteljevog pravnog prednika HŽ Vuča vlakova d.o.o., isplatom toga iznosa, umjesto tuženikovog osiguranika HŽ Vuča vlakova d.o.o., tužitelj je učinio isplatu za navedeno društvo kao štetnika, dakle, isplatu za drugoga.

11. Navedeno i iz razloga što prema odredbi članka 161. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZMO), HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Kada se šteta sastoji u obvezi HZMO na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine ili drugog davanja i tablicama aktuarske matematike koje donosi HZMO po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. HZMO može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (članak 161. stavak 4. ZMO). HZMO ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (članak 162. stavak 1. ZMO). HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ZMO i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) (članak 164. stavak 1. ZMO). Ako je šteta nastala uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila (članak 164. stavak 2. ZMO).

12. Uzevši u obzir i citirane odredbe ZMO prema kojima HZMO ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete ne samo izravno od štetnika, već i izravno od osiguravajućeg društva, kao i činjenicu da je, na zahtjev HZMO, tužitelj naknadio štetu za koju je pravomoćnom presudom već utvrđeno da je isključivo odgovoran upravo tuženikov osiguranik i tužiteljev pravni prednik HŽ Vuča vlakova d.o.o., sud je utvrdio da je isplatom iznosa od 6.654,46 EUR po osnovi predmetnog štetnog događaja za koji je nesporno utvrđena isključiva odgovornost tuženikovog osiguranika i tužiteljevog pravnog prednika HŽ Vuča vlakova d.o.o., tužitelj učinio isplatu za navedeno društvo kao štetnika, dakle, isplatu za drugoga. Stoga se u konkretnom slučaju radi o regresnoj tražbini tužitelja, a ne o tražbini iz ugovora o osiguranju, na koju se, u nedostatku posebnih odredbi, primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZZO-a, kao što to osnovano ističe tužitelj, a ne posebni zastarni rok iz članka 234. ZOO-a, kao što to neosnovano ističe tuženik. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio sporni iznos od 6.654,46 EUR, 22. listopada 2019., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 21. listopada 2024., proizlazi kako je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a zbog čega nije nastupila zastare predmetne tražbine. Slijedom navedenog sud je utvrdio neosnovanim prigovor zastare.

13. Budući da odlučne činjenice nisu sporne između parničnih stranaka, da je, osim prigovora zastare kojeg je sud utvrdio neosnovanim, tuženik samo paušalno osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, bez da je, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, činjenično obrazložio zbog kojih razloga osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, to je sud utvrdio da, u skladu s odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu spornog iznosa od 6.654,46 EUR, koji je tužitelj nesporno platio po osnovi naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, od tuženika kao osiguratelja osobe isključivo odgovorne za predmetnu štetu.

14. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio sporni iznos naknade štete 22. listopada 2019., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od dana obavljene uplate, dakle, od 23. listopada 2019., a ne od 22. listopada 2019., kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora odnosno za odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o tražbini po osnovi izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu, a ne o tražbini iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

16. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.654,46 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 113,00 EUR i za presudu u iznosu od 113,00 EUR, u skladu s odredbama Tar. broj 1. stavak 1. i Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 226,00 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora odnosno za odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj.

17. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 9. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.