Poslovni broj: P-105/2022-57

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tvrtko Klobučar, odvjetnik iz Zagreba, I. Vranovski ogranak 2, protiv tuženika MEDULINSKA RIVIJERA d.o.o. Medulin, Centar 223, OIB: 11127035918, kojeg zastupa Luka Šumberac, odvjetnik iz Pule, Flanatička 16, radi kršenja prava industrijskog dizajna i autorskih prava, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tvrtka Klobučara, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Luke Šumberca, odvjetnika iz Pule, a objavljene dana 9. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio pravo industrijskog dizajna i autorsko pravo tužitelja postavljanjem kabina za presvlačenje na području Općine Medulin prema tuženikovom "Katalogu presvlačilišnih mjesta na plažama na području Općine Medulin" u vremenskom razdoblju ljetne sezone od 2021. do 2024. godine.

II. Zabranjuje se tuženiku daljnja povreda prava industrijskog dizajna i autorskog prava tužitelja kojima se povrjeđuje tužiteljevo pravo iz registriranog industrijskog dizajna reg. broj [registarska oznaka] autorsko pravo tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 23.481,63 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 45.143,65 EUR.

V. Nalaže se tuženiku da uništi kabine za presvlačenje kojima je izvršena povreda prava industrijskog dizajna (reg. broj [registarska oznaka]; kod DZIV-a) i autorskog prava tužitelja, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da o svom trošku izvrši objavu uvoda i izreke ove presude u glasilima "Novi list", "Glas Istre", "Slobodna Dalmacija" i "Jutarnji list" u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev za objavom preostalog dijela presude (obrazloženje i upute o pravnom lijeku) u glasilima "Novi list", "Glas Istre", "Slobodna Dalmacija" i "Jutarnji list".

VIII. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 2.831,39 EUR na ime naknade štete za povredu moralnih prava tužitelja.

Obrazloženje

1. U tužbi od 14. ožujka 2022. godine tužitelj je naveo da je nositelj industrijskog dizajna registriranog u [adresa] kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pod brojem D20010197-1 koji vrijedi do 6. studenoga 2026. godine. Tužitelj da je i dizajner i autor predmetnog djela. Predmet zaštite da se odnosi na kabine za presvlačenje koje tužitelj postavlja duž jadranske obale, a koje da je postavio i na području Općine Medulin kojim da upravlja tuženik. Stranke da su bile u poslovnim odnosima u razdoblju od 2004. do svibnja 2020. godine. Tužitelj da je postavljao kabine za presvlačenje na području obale koju je tuženik imao u koncesiji. Kabine da su, sukladno dogovoru stranaka, postavljene besplatno, a tužitelj da je naplaćivao reklamni prostor na platnima kabina za presvlačenje. Navedeno da je bilo dogovoreno s djelatnicima Općine Medulin i s gospodinom NE. Poslovni odnos da je funkcionirao 16 godina i da se radilo o 20 kabina za presvlačenje. U tu svrhu da je Općina Medulin betonirala postolja na kojima su se montirale kabine. Na kraju ljetne sezone 2019. godine utvrđeno je da je uklonjena jedna kabina. Takav događaj da se ranije nije događao. Nakon toga da je nova predsjednica uprave protivnika osiguranja mailom od 1. travnja 2020. godine zatražila od tužitelja da ukloni sve kabine na plažama kojima upravlja Općina Medulin, a čime da je konkludentno prekinut poslovni odnos između stranaka. Tužitelj da je sredinom svibnja 2020. godine uklonio sve svoje kabine. Početkom ljeta 2021. godine tužitelj je uočio da na mjestima s kojih je uklonio svoje kabine stoje nove kabine koje su identične njegovim i na kojima su stajali oglasi. Time da je prekršeno pravo intelektualnog vlasništva tužitelja (industrijski dizajn i autorsko pravo). Smatra da je tuženik iskopirao tužiteljeve kabine služeći se ukradenom kabinom. Tuženik da otvoreno javno nudi na prodaju oglasne prostore na kabinama. Tužitelj da je tuženika pozvao na prestanak kršenja i uklanjanje svih kabina no da do toga nije došlo. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi zatražio je utvrđenje kršenja prava industrijskog dizajna i autorskog prava predlagatelja osiguranja, zabranu kršenja tih prava ubuduće kao i naknadu štete u iznosu od 250.000,00 kn. Prijedlogom za određivanje privremene mjere zatražio je uklanjanje svih kabina za presvlačenje na području Medulina, na mjestima gdje su postavljene bez znanja i dozvole tužitelja kao i zabranu ponovnog postavljanja do okončanja spora. Zatražio je i dostavu dokaza o uklanjanju.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio, kao prenisko označenom, vrijednost predmeta spora po svakom od istaknutih zahtjeva. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da je u registru DZIV-a upisana licencija u korist društva Boje medija d.o.o. Naveo je da stranke nisu bile u ugovornom odnosu i da je tuženik, vezano za kabine za presvlačenje, imao kontakte s gospodinom ĆE iz društva CRO dizajn d.o.o. Zagreb koji da je tuženiku predložio otkup metalnih konstrukcija presvlačilica za 5.000,00 kn po komadu + PDV, a što da je tuženik odbio. Tuženik da je zatražio od tužitelja da ukloni kabine za presvlačenje do 19. travnja 2020. godine. Pritom da nije bilo govora o zaštiti industrijskog dizajna. Tuženik da nikada nije imao saznanja da bi se radilo o zaštićenom industrijskom dizajnu tužitelja. Postavljene kabine da su i prije ostvarene zaštite bile poznate u svijetu. Kabine koje je postavio tuženik da nisu identične tužiteljevim kabinama jer da se razlikuju po izgledu i dimenzijama. Osporio je osnovanost visine zahtjeva za naknadom štete kao i činjenicu da bi tužitelj pretrpio štetu.

3. Tijekom postupka, tužitelj je u bitnome naveo da je ugovor o licenciji bio na snazi do 6. studenoga 2011. godine i da tužitelj nije prenosio prava na društvo CRO dizajn d.o.o. Na pripremnom ročištu od 21. rujna 2022. godine precizirao je tužbeni zahtjev za utvrđenjem povrede postavljanjem kabina za presvlačenje na presvlačilišna mjesta na području Općine Medulin kao i zahtjevom za uništenjem novopostavljenih kabina za presvlačenjem. Zatražio je i objavu presude u javnim glasilima "Novi list", "Glas Istre", "Slobodna Dalmacija" i "Jutarnji list".

4. Sud je dozvolio preinaku tužbe izmjenom tužbenog zahtjeva na način preciziran na ročištu od 21. rujna 2022. godine cijeneći ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka te imajući u vidu da se radilo o preinaci do zaključenja prethodnog postupka.

5. Za razdoblje od 2021. do 2022. godine tužitelj je povisio zahtjev za naknadom štete na iznos od 293.000,00 kn temeljeći osnovanost tog dijela zahtjeva na objavljenim podacima od prihoda koje ostvaruje tuženik iznajmljivanjem kabina. Tužbeni zahtjev povisio je i za sezonu 2023. godinu za daljnji iznos od 12.000,00 EUR (800,00 EUR po kabini - 15 kabina), a koje je preinake sud dozvolio imajući u vidu činjenicu da se radi o potraživanju iz istog pravnog odnosa, cijeneći ih svrsishodnima za konačno rješenje odnosa između stranaka. Rješenje od 21. rujna 2022. (str. spisa 74) temelji se na primjeni odredbe čl. 190. st. 1 ZPP-a, a rješenja od 2. veljače 2023. (str. spisa 90) i 21. rujna 2023. godine (str. spisa 148) temelje se na primjeni odredbe čl. 190. st. 2 ZPP-a budući da se radi o situaciji u kojoj je tužbom zahvaćeno razdoblje nakon podnošenja tužbe.

6. Tuženik je u postupku naveo da nije dao ovlaštenje društvu Boje medija d.o.o. za postavljanje kabina za presvlačenje te da tužitelj nije plaćao naknadu za korištenje javnog prostora u vezi postavljanja kabina za presvlačenje.

7. Rješenjem od 12. listopada 2023. godine određen je dokaz očevidom na licu mjesta i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za dizajn sa zadatkom da se vještak izjasni je li na vanjskom izgledu zatečenih kabina za presvlačenje sadržan ili primijenjen industrijski dizajn čiji je nositelj prava tužitelj IE iz [adresa], pod registarskim brojem [registarska oznaka] DZIV-u.

8. Na ročištu za očevid tuženik je izjavio da su iste kabine postavljene na svim presvlačilišnim mjestima kojima upravlja tuženik.

9. Po primitku pisanog nalaza i mišljenja vještaka tuženik je iznio primjedbe osporavajući zaključke vještaka kao neosnovane i kontradiktorne osobito u pogledu izostalog izjašnjenja vještaka o utjecaju visine postavljenih kabina kao i utjecaju otiska na platnu te izostaloj ocjeni ostavlja li boja, tekstura ili ornament promjenu na ukupni dojam vanjskog izgleda kabine. Navedeno je obrazložio navodom da je vještak naveo da je tužitelj zaštitio jednobojnu površinu ispuna bez vidljivih učvršćenja zbog čega smatra kontradiktornim zaključak vještaka da postavljene kabine za presvlačenje sadrže registriran dizajn tužitelja.

10. U podnesku od 21. listopada 2024. godine tužitelj je naveo da je tuženik uprihodio po sezoni iznos od 5.500,00 kn + PDV na svakoj kabini za iznajmljivanje oglasnog prostora. Za 15 presvlačilišnih mjesta prihod po sezoni da iznosi 103.125,00 kn. Za sezonu 2024. godinu povisio je zahtjev za naknadom štete za iznos od 17.737,50 EUR (1.182,00 EUR s PDV-om za 15 presvlačilišnih mjesta). Sud je preinaku povišenjem tužbenog zahtjeva, unatoč tuženikovom protivljenju, dopustio budući da se radi o iznosu dospjelom tijekom trajanja parnice, a cijeneći istu svrsishodnom za konačno rješenje spora između stranaka pozivom na čl. 190. st. 2 ZPP-a Tuženik je osporio osnovanost tužiteljevih izračuna visine naknade štete. Istaknuo je prigovor zastare te naveo da je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i dokaza.

11. Rješenjem od 7. veljače 2025. godine sud je odredio privremenu mjeru radi povrede prave iz industrijskog dizajna i autorskog prava tužitelja (str. spisa 343-349). Rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-1136/2025 od 19. ožujka 2025. godine potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (str. spisa 665-669).

12. Tuženik se, u podnesku od 3. veljače 2025. godine, pozvao na isprave vezane za iznajmljivanje oglasnih površina na ceradama presvlačilišnih kabina za razdoblje od 2020. do 2024. godine. Podneskom od 31. ožujka 2025. godine tuženik je obavijestio sud i protivnu stranu da je uklonio sve kabine za presvlačenje, a kako je to bilo naloženo privremenom mjerom. U prilog izvršenog pozvao se na fotografije na str. spisa 657-663.

13. Na ročištu za glavnu raspravu održanoj 1. travnja 2025. godine tužitelj je predložio da se za odmjeravanje osnovanosti visine zahtjeva za naknadom štete uzme u obzir cjenik na str. spisa 18 i 81 za obračun za 2021. i 2022. godinu, a za 2023. i 2024. godinu tuženikov cjenik na str. spisa 340. Izrijekom je naveo da financijsko-knjigovodstveno vještačenje ne predlaže. Povisio je tužbeni zahtjev s osnova povrede moralnih prava tužitelja za iznos od 2.831,39 EUR čemu se tuženik protivio. Kako nema utemeljenih razloga zašto zahtjev za isplatom neimovinske štete na ime povrede moralnih prava nije istaknut u tužbi odnosno do zaključenja prethodnog postupka sud je odbio dopustiti preinaku tužbe za taj iznos zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja. Tuženik je ustrajao kod osporavanja pravilnosti obračuna visine naknade štete umnoškom broja presvlačilišnih mjesta s podacima iz cjenika. Tužitelj je naveo da nema dokaznih prijedloga i predložio je zaključenje glavne rasprave.

14. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem svjedoka AE (str. spisa 91-92), svjedoka ME (str. spisa 93-94),

tužitelja IE (str. spisa 94-95), zastupnice po zakonu tuženika FE (str. spisa 96), uvidom u pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za dizajn Andree Kordić od 14. veljače 2024.g. (str. spisa 186-193), saslušanjem vještaka Andree Kordić (str. 33-332) i uvidom u dopunsko očitovanje vještaka (str. spisa 334-336).

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

16. Nesporna je okolnost da je tužitelj dizajner registriranog industrijskog dizajna kod DZIV-a pod reg. brojem [registarska oznaka] ispravi na str. spisa 7-8, a koji vrijedi do 6. studenoga 2026. godine.

17. Okolnost da je tužitelj nositelj autorskog prava na djelu industrijskog dizajna, sud je utvrdio iz stranačkog iskaza tužitelja IE (str. spisa 94-95) u kojem je tužitelj uvjerljivo izjavio da je predmetne kabine za plažu dizajnirao u 2001. godini, crtajući iz hobija prilikom osmišljavanja pogodnog prostora za oglašavanje shvativši da oglašivačima trebaju veće oglasne površine.

18. Po stavu ovoga suda, predmetni dizajn uživa i autorsko-pravnu zaštitu budući da udovoljava originalnoj intelektualnoj tvorevini individualnog karaktera, a kako je to bilo predviđeno ranije važećim čl. 5. st. 1 i 2 alineja 7 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (2003) ("Narodne novine" br. 167/03., 79/07., 125/11., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17., 96/18., 111/21.) koji je bio na snazi u vrijeme stvaranja djela (2001. godine). Navedeno iz razloga što složenost u osmišljavanju detalja oko dijelova, oblika zakrivljenosti i međusobnog položaja zakrivljenih elemenata daje proizvodu na koji je djelo primijenjeno originalan i individualan karakter. Dostavom fotografija na str. spisa 49 i 50, tuženik nije s uspjehom osporio novost dizajna, a niti individualni karakter budući da se ne radi o fotografijama podobnim za procjenjivanje ukupnog dojma kojeg ostavlja na upućenog korisnika u smislu čl. 5. Zakona o industrijskom dizajnu ("Narodne novine" br. 173/03., 54/05., 76/07., 30/09., 49/11., 46/18.).

19. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja s obzirom na upisanu licenciju u korist društva Boje media d.o.o. Zagreb (str. spisa 7-8).

20. Sporna je pasivna legitimacija tuženika s obzirom na prigovor tuženika da je bio u poslovnom odnosu s društvom CRO dizajn d.o.o. Zagreb.

21. Sporna je činjenica je li tuženik povrijedio pravo tužitelja kao dizajnera i autora, a u vezi toga sporna je osnovanost zahtjeva za utvrđenjem povrede prava, zabrane daljnjeg kršenja tužiteljevih prava, zahtjeva za uništenjem kabina za presvlačenje i objavom odluke u javnim glasilima.

22. Sporna je okolnost je li od utjecaja na utvrđivanje povrede tuženikovo saznanje radi li se o zaštićenom industrijskom dizajnu i autorskom djelu tužitelja.

23. Sporna je osnovanost visine zahtjeva za naknadom štete.

24. Tužitelj je i kao autor i kao dizajner aktivno legitimiran na traženje pravne zaštite zbog povrede prava industrijskog dizajna i autorskih prava. Činjenica upisane licencije u korist društva Boje media d.o.o. Zagreb prema ispravi na str. spisa 7-8 naknadno je brisana prema rješenju DZIV-a od 31. siječnja 2023. godine (str. spisa 144-145). Osim toga, i u vrijeme podnošenja tužbe 14. ožujka 2022. godine ugovor o licenciji sklopljen između tužitelja kao davatelja licencije i društva Boje media d.o.o. kao primatelja od 8. siječnja 2007. godine bio je vremenski ograničen na razdoblje do 6. studenoga 2011. godine (str. spisa 76-77, 78-79). Stoga je pravni učinak predmetnog ugovora o licenciji prestao nakon 6. studenoga 2011. godine.

25. Tuženik je pasivno legitimiran budući da je nesporna činjenica da upravlja komunalnom infrastrukturom na području Općine Medulin, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka AE (str. spisa 91-92), bivše zaposlenice tuženika do početka listopada 2021. godine. Iz njezinog iskaza također proizlazi da je u vezi konstrukcija za presvlačilice načelnik Općine Medulin rekao da se nije uspjela dogovoriti suradnja. Inače da su te presvlačilice bile postavljene 15 godina, da metalna konstrukcija stoji cijelu godinu, a da se oglasne cerade stavljaju prije Uskrsa do blagdana Svih svetih. Dodatno, da je od Općine dobila uputu da se postavljene presvlačilice trebaju maknuti i da se o tome treba dogovoriti s g. ME iz društva CRO dizajn d.o.o. Postavljanje presvlačilica da pridonosi urednijem izgledu plaža. Po uputi načelnika LE i zamjenika I da je kontaktirala g. ME iz društva CRODIZAJN i da ga je obavijestila da tuženik preuzima gospodarenje tim prostorom. Gospodin ME da je molio da se sezona 2020.g. odradi jer da imaju već ugovorene poslove oglašavanja no da je nakon konzultiranja s općinom odgovoreno da se to ne može omogućiti jer da su presvlačilice postavljene ilegalno. Tada da je ME ponudio otkup metalnih konstrukcija presvlačilica po cijeni od 5.000,00 kn + PDV po komadu što tuženik da nije prihvatio iz razloga što je postojala povoljnija ponuda koju je dao PE iz Kazalac Metali iz Pule. Po njezinim saznanjima nitko nije radio nove nacrte niti je ponuda PE bila osmišljena po nekom nacrtu. Po uputi i dogovoru s općinom Medulin tuženik da je stoga naručio od PE nove presvlačilice. Ona da je osobno dala nalog za to. Nacrti za izradu novih konstrukcija da se nisu radili. Jedino da se promijenila visina presvlačilica i to na prijedlog ZE iz društva Asat iz Pule koja je izrađivala cerade, a koji je predložio da se visina konstrukcije skrati kako se materijal cerade ne bi trebao rezati, a sve zbog uštede materijala. Takav prijedlog da je prihvaćen i nove konstrukcije koje je naručio tuženik napravljene su kraće za nekih 10 cm visine. Tih 10 cm je kraće od poda do donje šipke tako da je cijela konstrukcija kraća od one koje je postavilo društvo Crodizajn. Tuženik da je dao društvu CRO dizajn d.o.o. rok da ih ukloni do 19. travnja 2020.g. no to se društvo pravdalo epidemiološkim mjerama kao razlogu nepoštivanja roka. Ipak, u drugoj polovici svibnja 2020.g. da su uklonili svoje presvlačilice. Na nekim lokacijama da su ih pomaknuli izvan granica pomorskog dobra ali unutar kampova Kažela i Medulin. U 2020. godini tuženik da je postavio 10 komada novih konstrukcija presvlačilica. Objava oglasnih površina na ceradama vršena je prema cjenicima koji su bili javno objavljeni. Tuženik da je počeo s marketinškim aktivnostima sredinom srpnja 2020. godine budući da je pet novih presvlačilica postavljeno krajem lipnja, a u srpnju preostalih pet. U 2021. godini da je postavljeno još dodatnih pet presvlačilica.

26. Iz iskaza svjedoka AE (str. spisa 91-92) utvrđeno je da je tuženik postavio nove presvlačilice (kabine za plažu) nakon uklanjanja tužiteljevih. Zbog toga je pasivno legitimiran u ovoj parnici.

27. Uloga društva CRO dizajn d.o.o. Zagreb u pregovorima s Općinom Medulin, prema iskazu svjedoka ME (str. spisa 93-94) bila je operativne naravi budući da se radilo o društvu koje je, po ovlaštenju tužitelja, fakturiralo prihode od oglašavanja na ceradama kabina za plažu. Navedeno je potvrdio u svom stranačkom iskazu i sam tužitelj IE (str. spisa 94-95) koji je naveo da nije postojala licencija ustanovljena u korist društva CRO dizajn d.o.o., da je CRO dizajn d.o.o. imalo po njegovom nalogu pravo izdavanja faktura oglašivačima, a da je on od poslovnih aktivnosti tog društva, kao član društva, ostvarivao profit. Ujedno je izjavio da se osobno uvjerio da se u 2021. godini na plažama kojima upravlja tuženik nalaze kabine identične kabinama za plažu na kojima je sadržan njegov dizajn. Tada da se obratio Centru za patente i da je putem njih zatražio uklanjanje kabina s upozorenjem da se radi o registriranom industrijskom dizajnu. Slijedom iznijetih, uvjerljivih i vjerodostojnih tvrdnji tužitelja IE sud je utvrdio da za postavljanje novih kabina (presvlačilica) nije postojala suglasnost tužitelja kao autora/dizajnera. Činjenicu da je na novopostavljenim kabinama za presvlačenje sadržan dizajn i autorsko djelo tužitelja sud je utvrdio na temelju provedenog očevida na licu mjesta i rezultata provedenog vještačenja po vještaku dizajnerske struke Andree Kordić. Vještak je, u pisanom nalazu i mišljenju od 13. veljače 2024. godine ( str. spisa 186- 193) iznio mišljenje da je registrirani industrijski dizajn broj D20010197-1, nositelja IE sadržan u vanjskom izgledu zatečenih kabina za presvlačenje pregledanih na očevidu na licu mjesta održanom 12. siječnja 2024. godine. Na tom ročištu tuženik je naveo da su iste kabine postavljene na presvlačilišnim mjestima na plažama kojima upravlja tuženik no da je razlika u podlozi na koje se kabine postavljaju. U svom iskazu vještak Andrea Kordić (str. spisa 330-332) je navela da je zakrivljenost ploha u dizajnu tužitelja toliko specifična i prepoznatljiva da drugačiji otisak na platnu ne mijenja njezin zaključak da je dizajn tužitelja sadržan u tuženikovoj kabini za presvlačenje. Isto tako da drugačiji otisak na plohama može dovesti do drugačijeg ukupnog dojma no da se to ne odnosi na ovaj slučaj slijedom analize elemenata dane u pisanom nalazu i mišljenju od 14. veljače 2024. godine (str. spisa 180-193) iz kojeg da proizlazi da su razlike vidljive u dijelu koji nije predmet zaštite registriranog dizajna, a koji se odnosi na pričvršćenje platna s konstrukcijom. Okosnicu dizajna da čine dva zakrivljena elementa i ravni element kojih ih spaja u cjelinu. Razlika u podlozi na koju se pričvršćuje kabina da ne utječe na vanjski izgled.

28. Mišljenje vještaka te pojašnjenja iz iskaza vještaka (str. spisa 330-332) sud je prihvatio kao temeljita, detaljna i stručna zbog čega je sud utvrdio činjenicu neovlaštenog korištenja tužiteljevog autorskog prava i povrede industrijskog dizajna tužitelja na kabinama na presvlačenje koje je postavio tuženik. Tuženikovo osporavanje mišljenja vještaka sud je stoga ocijenio neutemeljenim, zbog čega je ocijenio da je suvišno i nepotrebno novo vještačenje po vještaku dizajnerske struke ( rješenje od 1. travnja 2025. godine).

29. Odredbom čl. 17. st. 1 i 2 Zakona o industrijskom dizajnu propisano je da nositelj industrijskog dizajna ima isključivo pravo korištenja registriranog dizajna i sprječavanja drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja. Korištenje obuhvaća stavljanje u promet odnosno korištenje proizvoda u kojem je dizajn sadržan ili na koji je dizajn primijenjen. Objavom usluga oglašavanja na cerade kabina za presvlačenje odnosno marketinške aktivnosti koje su u svojim iskazima opisale svjedok AE (str. spisa 91-92) i zastupnica po zakonu tuženika FE (str. spisa 96) predstavlja korištenje proizvoda - kabina za presvlačenje na kojima je sadržan dizajn tužitelja za ostvarenje prihoda od oglašavanja. Na opisani način tuženik je također neovlašteno koristio i autorska prava tužitelja i to pravo reproduciranja (pravo umnožavanja) iz čl. 18. alineja 1 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 111/21.). Navedeno iz razloga što prema odredbi čl. 32. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja te svakog drugog iz toga isključiti osim ako zakonom nije drugačije određeno.

30. Zbog nespornog kontinuiteta u odvijanju marketinških aktivnosti prodaje oglasnog prostora na ceradama na kabinama za plažu utvrđena je povreda naznačenih prava u ljetnim sezonama od 2021. do 2024. godine budući da je utvrđeno da metalna konstrukcija s ceradom predstavlja zaštićeni izgled dizajna čiji je nositelj i autor tužitelj. Stoga je zahtjev za utvrđenjem povrede prava ocijenjen osnovanim na temelju odredbe čl. 54. st. 1 Zakona o industrijskom dizajnu i čl. 273. st. 2 ZAPSP-a. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

31. Iz provedenih dokaza kao i uvjerljivog očitovanja samog tuženika utvrđeno je da su predmetne kabine uklonjene do 31. ožujka 2025. godine prema fotografijama na str. spisa 627-653, a povodom pravomoćnosti rješenja o određenoj privremenoj mjeri (str. spisa 343-349,665-669). No i neovisno od toga, sud je ocijenio pravno osnovanim zahtjev za zabranom budućih daljnjih kršenja tužiteljevih prava. Navedeno iz razloga što je i taj dio tužbenog zahtjeva ocijenjen pravno osnovanim s obzirom da tuženik bez izričitog naloga suda nije pokazao spremnost za prestankom povrede tužiteljevih prava. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke pozivom na odredbe čl. 54. st. 2 Zakona o industrijskom dizajnu i čl. 279. st. 1 ZAPSP-a.

32. Iz dostavljenih tuženikovih dokaza u pogledu prometa ostvarenog s osnova oglašavanja na ceradama kabina za presvlačenje, sud je utvrdio da je tuženik stekao koristi od oglašavanja na proizvodima na kojima je sadržan industrijski dizajn i autorsko pravo tužitelja pa tako u 2021. godini prema rekapitulaciji usluga (str. spisa 360) u iznosu od 41.500,00 kn odnosno 5.508,00 EUR (bez PDV-a) s osnova usluga oglašavanja na presvlačilicama, u 2022. godini prema rekapitulaciji usluga (str. spisa 361) iznos od 43.200,00 kn (bez PDV-a) odnosno 5.733,63 EUR, u 2023. godini prema rekapitulaciji usluga (str. spisa 362) iznos od 6.720,00 EUR dok je u 2024. godini s osnova prihoda od sezonskog oglašavanja prema kartici na str. spisa 363 utvrđeno da tuženik potražuje od trećih osoba iznos od 5.520,00 EUR. U vezi tako iskazanog negativnog salda za 2024. godinu, stav je ovoga suda da će tuženik za fakturirane usluge oglašavanja izgledno naplatiti iznose po izlaznim fakturama zbog čega je i za taj iznos, utvrđeno da je tuženik stekao korist činjenicom povrede tužiteljevih prava. Stoga je s osnova naknade stečenih koristi povredom tužiteljevih prava dosuđen tužitelju iznos od 23.481,63 EUR (5.508,00 EUR + 5.733,63 EUR + 6.720,00 EUR + 5.520,00 EUR) za razdoblje od 2021. do uključivo 2024. godine pozivom na odredbu čl. 56. st. 3 Zakona o industrijskom dizajnu i čl. 282. ZAPSP-a zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke. Navedeno osobito i iz razloga što tužitelj u postupku nije predlagao provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost dokazivanja osnovanosti visine novčanog dijela tužbenog zahtjeva s osnova naknade štete koju je pretrpio tužitelj s osnova izmakle zarade, a koji, po naravi stvari, čini zahtjev za naknadom štete. Kako sud nije vezan označenom pravnom osnovom, tužitelju su dosuđeni iznosi s osnova stečenih koristi. Isprave tuženika s iskazanim fakturiranim uslugama oglašavanja (str. spisa 360-363), sud je prihvatio kao vjerodostojne i istinite. U preostaloj razlici zahtjeva za isplatom iznosa od 68.625,28 EUR, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan, primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), zbog nedokazane osnovanosti visine zahtjeva za isplatom izmakle zarade tužitelja slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

33. Odluka o uništenju kabina za presvlačenje (točka V. izreke presude) temelji se na primjeni odredbe čl. 55. st. 1 Zakona o industrijskom dizajnu i čl. 284. st. 1 ZAPSP-a. Pritom sud smatra da se radi o mjeri razmjernoj trajanju povrede (2021.- 2024. iako iz iskaza svjedoka AE proizlazi da su s postavljanjem novih deset kabina započeli još u 2020. godini-str. spisa 91-92) te opsegu i intenzitetu povrede (15 kabina), a sve sa svrhom sprječavanja ponovnog bespravnog korištenja utuženih predmeta zaštite.

34. Odluka o objavi uvoda i izreke presude u javnim glasilima (točka VI. izreke presude) odgovara svrsi propisanoj čl. 283. st. 1-3 ZAPSP-a i 56. a Zakona o industrijskom dizajnu pri čemu je sud utvrdio da je dovoljna objava uvoda i izreke iz kojih je vidljiva vrsta povrede, nositelj prava i osoba koja je izvršila povredu prava, a sve kako bi se postigla i generalna i specijalna prevencija odnosno odvraćanje od budućih kršenja prava nositelja industrijskog dizajna odnosno prava autora. Zahtjev za objavom preostalog dijela presude valjalo je stoga odbiti zbog čega je odlučeno kao u točki VII. izreke.

35. Tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neutemeljenim budući da je tužba za novčane iznose dospjele u ljeto 2021. godine podnijeta 14. ožujka 2022. godine, za 2022. godinu preinačena 2. veljače 2023. godine ( sr. spisa 90), za 2023. godinu preinačena 21. rujna 2023. godine ( str. spisa 148), a za 2024. godinu preinačena 30. siječnja 2025. godine, da se radi o dospijeću obveza po završetku svake od naznačenih ljetnih sezona, najkasnije do blagdana Svih svetih za svaku sezonu, od kojih datuma nije protekao petogodišnji zastarni rok za isplatom stečenih koristi.

36. Odluka o troškovima postupka u točki VIII. izreke temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 4 ZPP-a prema kojoj je propisano da ako stranke djelomično uspiju u parnici sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Pritom je sud utvrdio da je tužitelj u pretežitom dijelu uspio s nenovčanim dijelom tužbenog zahtjeva prema kojem je na pripremnom ročištu od 30. lipnja 2022. godine utvrđena vrijednost predmeta spora od 250.000,00 kn (33.180,70 EUR) budući da v.p.s. za novčani dio tužbenog zahtjeva nije potrebno utvrđivati u postupku. Zbog navedenog, sud je cijenio činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom na koji se odnosi utvrđeni v.p.s. od 33.180,70 EUR budući da zbog odbijanja dijela zahtjeva za objavom presude u postupku nisu nastali posebni troškovi dok je s novčanim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj uspio u iznosu od 23.481,63 EUR od ukupno zatraženih 68.625,28 EUR (za razdoblje od 2021-2024. godine). Imajući u vidu ukupnu vrijednost predmeta spora od 101.805,98 EUR, tužiteljev uspjeh s nenovčanim dijelom tužbenog zahtjeva čiji je v.p.s. 33.180,73 EUR i novčanim dijelom u iznosu od 23.481,63 EUR utvrđen je u razmjeru od 55,66%. Takav razmjer uspjeha opravdava odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Rijeci, 9. svibnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.