Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-11/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja CIPICCO d.o.o. u stečaju, Zagreb, Rockfellerova 36, OIB: 41706469731, kojeg zastupa punomoćnik Damir Barišić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Barišić - Vedran Barišić iz Koprivnice, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom, 6. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Određuje se prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnosti odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj Ovr-906/2020 u svezi otvaranja stečajnog postupka nad društvom CIPICCO d.o.o. u stečaju, Zagreb, Rockfellerova 36, OIB 41706469731.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 19. lipnja 2020. i tužbenim zahtjevom traži da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenosa novčane tražbine po Zahtjevu za izravne naplate koju je tuženik Financijskoj agenciji Zagreb, pokrenuo na temelju ovršne odluke upravnog tijela, rješenja o troškovima izvršenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu, Klasa: UP/I-363-02/12-02/02548 od 25. rujna 2015. i rješenja o ispravci greške od 28. rujna 2015. koja odluka je dana 2. listopada 2015. postala ovršna i da se ukinu sve provedene radnje.

2. Presudom ovog suda poslovni broj P-26/2022-36 od 3. svibnja 2024. proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine po Zahtjevu za izravnu naplate koju je tuženik Financijskoj agenciji Zagreb, pokrenuo na temelju ovršne odluke upravnog tijela, rješenja o troškovima izvršenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu, Klasa: UP/I-363-02/12-02/02548 od 25. rujna 2015. i rješenja o ispravci greške od 28. rujna 2015. koja odluka je dana 2. listopada 2015. postala ovršna, te su ukinute sve provedene ovršne radnje.

3. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2674/2024-2 od 21. studenoga 2024. ukinuta je citirana presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-26/2022-36 od 3. svibnja 2024. te je predmet vraćen na ponovno suđenje te se sada vodi pod brojem P-11/2025.

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine po zahtjevu za izravnu naplatu koju je tuženik Financijskoj agenciji Zagreb, pokrenuo na temelju ovršne odluke upravnog tijela, rješenja o troškovima izvršenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu, Klasa: UP/I-363-02/12-02/02548 od 25. rujna 2015. i rješenja o ispravci greške od 28. rujna 2015. koja odluka je dana 2. listopada 2015. postala ovršna.

5. Prema stanju ovog spisa i priloženih spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-906/2020 i Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-2948/2016 proizlazi da je:

- prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe podnesen 22. srpnja 2015., a podnio ga je ovdje tužitelj,

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 22. rujna 2016. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe nad tužiteljem,

- tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave i to rješenja o troškovima izvršenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu Klasa:UP/I-363-02/12-02/02548 od 25. rujna 2015. i ispravljenog rješenjem od 2. listopada 2015.,

- tužitelj je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-906/2020 od 12. svibnja 2020. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom, zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), budući da je tužitelj tvrdio da tražbina koja je predmet ovrhe nije bila prijavljena u predstečajnom postupku i da je stoga prestala odnosno da je tužitelj ne može naplaćivati u ovršnom postupku,

- tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u ovom predmetu 19. lipnja 2020. iz navedenog razloga,

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-516/2020 od 2. ožujka 2021. otvoren je stečajni postupak nad tužiteljem, te je tužitelj tražbinu u vezi koje se vodi ovaj postupak prijavio u stečajnom postupku, a stečajni upravitelj je tražbinu osporio pa je upućen na parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja.

6. Prema ocjeni ovog suda odlučna je činjenica da u vrijeme kada je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 2020. upućen na pokretanje ove parnice iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, stečajni postupak nad tužiteljem još nije bio otvoren budući da je rješenje o otvaranju stečajnog postupka doneseno 2. ožujka 2021.

7. Odredbama čl. 169. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ) propisano je da nakon otvaranja stečajnog postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu ili na drugoj imovini stečajnog dužnika, a postupci ovrhe koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju se bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavit će sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku, a sud koji vodi postupak ovrhe koja je u tijeku dužan je u roku od 8 dana od dana otvaranja stečajnog postupka utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak.

8. Prema shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz ukidne odluke broj Pž-2674/2024-2 od 21. studenoga 2024. nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem ovršni postupak trebalo je prekinuti, a nakon što bude nastavljen, ovršni sud ga je trebao obustaviti.

9. Utvrđuje se da je tuženik dostavio podnesak 25. ožujka 2025. u prilogu kojeg dostavlja na spis presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4357/2024-2 od 4. ožujka 2025. i navodi da ista ima utjecaj na tužbeni zahtjev postavljen u ovom postupku. Navedeni podnesak je 1. travnja 2025. uručen tužitelju po punomoćniku.

10. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 6. svibnja 2025. navodi da tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te u odnosu na drugostupanjsku odluku navodi da je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda iz ukinute prvostupanjske presude o nedopuštenosti ovrhe nedopuštenom i prijenosom sredstva bilo pravilno jer se temeljilo na prisilnoj normi iz čl. 169. Stečajnog zakona koju u svojoj ukidnoj rješidbi citira Visoki trgovački sud RH sud čime implicira zaključak da bi ovrha pljenidbom i prijenosom sredstava stečajnog dužnika ipak bila dopuštena iako je kogentna norma čl. 169. st. 1. SZ-a izrijekom zabranjuje. To što redovni sud u ovršnom postupku nije donio odluku o prekidu postupka ovrhe da ne poništava značenje odredbe st. 1. čl. 169. SZ-a i bez obzira na propust u postupanju redovnog suda za ovaj predmet da je odlučno da je zbog prisilne norme čl. 169. st. 1. SZ-a potrebno je usvojiti tužbeni zahtjev i ovrhu proglasiti nedopuštenom jer da je ona po toj normi SZ-a nedopuštena. Nadalje, navodi da nije razumljivo kojim bi to mehanizmom ovaj sud mogao izvršiti uputu iz točke XIV ukidne rješidbe i "narediti" redovnom sudu da donese neku odluku u ovršnom postupku. Isto tako da je očito da bilo kakva naknadna odluka ovršnog suda ne može promijeniti činjenicu da je u vrijeme podnošenja tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj postupao po uputi tog istog redovnog suda, upustio se u ovu parnicu u kojoj se tuženik od početka protivi tužbenom zahtjevu ali istovremeno u ovršnom postupku koji i dalje egzistira pred sudom ne poduzima nikakvu pravnu radnju kojom bi se taj postupak dovršio. Presuda na koju se ovdje tuženik poziva broj Pž-4357/2024 samo da je naizgled povezana s ovim predmetom jer razlozi nedopuštenosti ovrhe samo jednim dijelom dodiruju predmet spora iz kojeg izvire ta odluka. Stoga tužitelj i dalje ustraje kod tužbenog zahtjeva da se ovrhu pljenidbom i prijenosom sredstava oglasi nedopuštenom jer da je ona protivna odredbi čl. 169. SZ-a i to bez obzira na odluku koju uz svoj podnesak od 25. ožujka 2025. predaje ovdje tuženik.

11. Zastupnik po zakonu tuženika na glavnoj raspravi navodi da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda te navodi da tuženik niti jednom svojom radnjom nije inicirao u stečajnom postupku ovaj parnični postupak. Zahtjev za izravnu naplatu da je podnijet prije otvaranja stečajnog postupka. Sve ostale radnje vezano za ovrhu bile su u nadležnosti kako ovršnog suda tako i ovog stečajnog suda.

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj ukidnoj odluci broj Pž- 2674/2024-2 od 21. studenoga 2024. naveo da je s obzirom na novo nastalu situaciju nakon što je tužitelj upućena na pokretanje ove parnice odnosno zbog činjenice da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak da je ovaj prvostupanjski sud bio dužan utvrditi je li ovršni sud postupio sukladno odredbi čl. 169. SZ-a i shodno tome donijeti pravilnu odluku o zahtjevu za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčane tražbine po zahtjevu za izravnu naplatu, a ukoliko nije obustavljen postupak ovrhe, da će prekinut ovaj postupak do donošenja odluke ovršnog suda.

13. Iz po tuženiku priložene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4357/2024-2 od 4. ožujka 2025. proizlazi da je istom preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-12/2022-31 od 6. rujna 2024. i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanim osporavanja tuženikove tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 936.873,09 eura u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem St-516/2020. U tom predmetu tužitelj je također CIPICCO d.o.o. u stečaju, a tuženik Republika Hrvatska, Državni inspektorat Republike Hrvatske.

14. Sud je izvršio uvid u priloženi spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-906/2020 i utvrdio da u navedenom ovršnom postupku nije donesena odluka o prekidu postupka, niti je postupak ovrhe obustavljen.

15. S obzirom na činjenicu da je nakon što je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, a ovršni sud nije postupio sukladno odredbama čl. 169. SZ-a i nije obustavio postupak ovrhe, valjalo je sukladno uputi iz ukidne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2674/2024-2 od 21. studenoga 2024. i primjenom odredbi čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odrediti prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnosti odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj Ovr- 906/2020 u svezi otvaranja stečajnog postupka nad društvom CIPICCO d.o.o. u stečaju, Zagreb, Rockfellerova 36, OIB 41706469731 i odlučiti kao u izreci rješenja.

Bjelovar, 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (čl.218. st.1. ZPP).