Pr-344/2023-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste ŽK, u pravnoj stvari tužiteljice HK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun.Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 1.travnja 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 9.svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici HK OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 9,37 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,75 EUR teče od 15. siječnja 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. siječnja 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,07 eura teče od 15.veljače 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,07 eura teče od 15.svibnja 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,46 eura teče od 15.kolovoza 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 1.550,63 eura za razdoblje od 01.04.2018. -01.12.2018., od 01.01.2019.- 01.12.2021., od 01.02.2022.- 01.04.2023., od 01.05.2023. -01.07.2024., od 01.08.2024.- 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 20,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 687,50 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 2.svibnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za očne bolesti. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da radnici imaju pravo na uvećanje plaće za 11%, odnosno 14% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada).Odredbom čl.58 KU propisano je da zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4% odnosno 8% od 1.rujna 2019. Koji nije isplaćena tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22, 58/23) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 11.listopada 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.560,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 20,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 25.ožujka 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje. Međutim, da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva sa 1.560,00 eura na 9,37 eura, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog sud RH od 26.04.2021. prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) je djelomično povlačenje za kojeg je potreban pristanak tuženika. Ujedno ističe da tuženik nije uspio u većem dijelu u postupku u odnosu na zatražene osnove. Naime, da je tužiteljica ukupno utužila 78 mjeseci, a da konačnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu za samo 5 mjeseci, Nadalje, protivi se točki II. predmetnog tužbenog zahtjeva na način da se trošak postupka isplati na račun pun. tužitelja.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom manje isplaćene plaće za dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, za dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, odnosno pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a.

7.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.1.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.1.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ivanu Buljanu, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je prema zatraženoj i dostavljenoj dokumentaciji i nakon proučavanja predmetnog spisa u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da su tužiteljici u utuženom razdoblju od travnja 2018. do zaključno rujna 2024. nepravilno isplaćene samo naknade za godišnji odmor i bolovanje u ukupnom iznosu od 9,37 eura.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahjtev potražujući sada iznos od 9,37 eura, i to samo po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja za prosinac 2018., prosinac 2021., siječanj 2022., travanj 2023. i srpanj 2024.

11.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

12.Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi, sud je, a radi otklanjanja toga prigovora, raspravnim rješenjem pozvao tužitelja da postupi u smislu čl.186b ZPP-a, odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev.

13.Tužiteljica je podneskom od 11.listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.560,00 eura za razdoblje od 01.04.2018. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavila tužbeni zahtjev na iznos od 9,37 eura samo na ime manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad.

14.Tužitelji je podneskom od 25.ožujka 2025. smanjila svoj tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev od 11.listopada 2024.

15.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahjteva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavila određeni tužbeni zahtjev. No, razvidno je da je tužbeni zahtjev iz podneska od 11.listopada 2024. postavljen previsoko i preširoko kako u odnosu na visinu tako i u odnosu na osnove. Naime, tužiteljica utužuje sve osnove za ukupno 87 mjeseci (01.04.2018.-30.09-2024.) dok vještak utvrđuje da joj pripada samo potraživanje za nepravilno isplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje i to za svega pet mjeseci.

16.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.560,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 9,37 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljenje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). U konkretnom slučaju tuženik se takvom djelomičnom povlačenju usprotivio.

17.Stoga kako je tužitelj tužbeni zahtjev najprije postavio u iznosu od 1.560,00 eura da bi ga kasnije, po primitku vještakovog nalaza i mišljenja, snizio na 9,37 eura podneskom od 25.ožujka 2025., čime je prema pravnom shvaćanju VS RH djelomično povukao tužbu, a na što tuženik ne pristaje, bilo je potrebno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu prije djelomičnog povlačenja.

18.Kada se uzme u obzir sve gore navedeno, tužiteljica je kako u odnosu na osnove tako i u odnosu na visinu uspjela u razmjerno neznatnom dijelu u parnici, odnosno u ovom slučaju u sasvim neznatnom dijelu od 0,6 % (prema sudskoj praksi neznatan uspjeh je uspjeh manji od 10%-Županijski sud u Splitu, Gžx-641/14 od 17.02.2016.).

18.1.S obzirom na neznatni dio tužbenog zahtjeva s kojim je tužitelj uspio, prilikom odmjeravanja troškova postupka mjerodavna je vrijednost predmeta spora od 1.560,00 eura s obzirom na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe i to prema odredbi čl.154 st.5. ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.-155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023). Tuženiku je priznat trošak: sastav podneska od 05.02.2025. -25 bodova (Tbr.8. toč.4), za sastav podneska od 01.04.2025. -100 bodova, za zastupanje na ročištu od 01.04.2024.-100 bodova, te za ročište za objavu-50 bodova, ukupno 275 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 550,00 eura+25% PDV=687,50 eura.

20.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 9.svibnja 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika

- u spis