REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-259/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Kseniji Čerin, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Nicro d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB-71179651211 zastupanog po punomoćniku Mići Ljubenko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva "Ljubenko & partneri" d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja Odluke o otkazu nedopuštenom, sudskog raskida i naknade štete nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika LI i zamjenika punomoćnika tuženika Vanje Vargeca, odvjetnika, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. siječnja 2023. koju je je tuženik Nicro d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 71179651211 izjavio tužitelju KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Raskida se Ugovor o radu sklopljen dana 15.01.2004. između tužitelja, kao zaposlenika i tuženika kao poslodavca s danom 30. studenog 2023.

Nalaže se tuženiku Nicro d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 71179651211 da isplati tužitelju KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 9.475,62 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana utuženja do isplate sve po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku Nicro d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 71179651211 da isplati tužitelju KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate sve po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

II Nalaže se tužitelju RI iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Nicro d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB- 71179651211 u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. veljače 2023. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja Odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad. U tužbi navodi da je kod tuženika bio neprekidno u radnom odnosu od 01. srpnja 2001. do 17. siječnja 2023., kada mu je tuženik, protuzakonito otkazao Ugovor o radu. Nadalje navodi da je temeljem Ugovora o radu od 15. siječnja 2004. bio zaposlen na radnom mjestu Voditelj pogona proizvodnje, montaže i konstrukcije.

Zatim navodi da je 16. siječnja 2023. zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2023. kojom mu je otkazan Ugovor o radu od 2. siječnja 2002. te se utvrđuje da mu radni odnos prestaje s danom dostave Odluke, da nema pravo na otkazni rok, kao ni pravo na otpremninu. Također navodi da je pobijanom Odlukom utvrđeno da je iskoristio godišnji odmor za 2022. i razmjerni dio godišnjeg odmora za 2023. pa mu ne pripada pravo na bilo kakvu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor te se poziva da vrati tuženiku sva sredstva rada, predmete i dokumentaciju koje su vlasništvo tuženika.

Ističe da je protiv navedene Odluke 25. siječnja 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, sukladno čl. 133. Zakona o radu, a kojeg je tuženik zaprimio 31. siječnja 2023. i isti nije usvojio niti se u roku od 15 dana na njega očitovao. Naglašava da tuženik u pobijanoj Odluci navodi da je prvenstveni razlog za otkaz Ugovora u radu u tome što je 9. siječnja 2023. u e-mail prepisci sa nadređenim radnikom, na upit koji se odnosio na pojašnjenje sadržaja poslova koje obavlja odgovorio, nakon kratkog opisa poslova da „Zbog pada kvalitete, prevara i laži (detalje mogu poslati pismeno, ako te interesira) ne radim na konkretnim projektima, čisto zato jer se prešla crvena crta dobre inženjerske prakse, uglavnom sve se svelo na prevare. Angažiran sam na radu kod sudskog vještaka za strojarstvo već godinama i predao sam zahtjev za polaganjem istoga, tako da svakodnevno gledam takve stvari, gdje se vara investitor i država, a na žalost to radi i naša firma.“ Nadalje naglašava da se u pobijanoj Odluci navodi da svoje tvrdnje nije potkrijepio nikakvim dokazima, te je u usmenom razgovoru sa istim nadređenim radnikom, operativnim direktorom tuženika g. MI, iste optužbe ponovio, bez da ih je dokazao ili uputio na postojanje kakvih dokaza.

Ističe da je zaposlenik kod tuženika već preko 20 godina, u kojem razdoblju nikada nije dao povoda da se sumnja u njegove radne sposobnosti ili predanost radnome mjestu i poslodavcu, te je svoje radne zadatke obavljao savjesno i pažljivo. Također ističe da su netočni navodi tuženika da svoje tvrdnje nije potkrijepio nikakvim dokazima budući je jasno i nedvosmisleno u e-mail poruci od 9. siječnja 2023. naveo svom nadređenom da mu sve detalje može poslati i pisanim putem, ali neposredno nadređeni nije tražio da mu pisanim putem opiše nepravilnosti i dostavi dokumentaciju.

Čini nespornim da je s neposredno nadređenim MI, naknadno razgovarao i tom prilikom ga je upoznao o nepravilnostima koje su mu poznate. Ističe da mu je tada naveo da je u lipnju 2021. imenovan za Glavnog inženjera gradilišta za radove Dogradnje uređaja za pročišćivanje otpadnih voda „Centar“ – Zadar, u okviru Projekta: „Projekt poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Zadar – Petrčane“, a koji Projekt se financira iz EU fondova, ali mu Odluka o imenovanju nikada nije dostavljena. Nadalje navodi da je upoznao MI s činjenicom da nije imao nikakvih saznanja da je imenovan Glavnim inženjerom gradilišta sve do studenog ili prosinca 2021. kada mu je dostavljena dokumentacija koju je trebao potpisati, a što je odbio jer nije bio prisutan na sastancima, koordinacijama i gradilištu te je o tome odmah izvijestio tadašnjeg neposrednog rukovoditelja VI i tražio da se odmah imenuje novi Glavni inženjer gradilišta. Također navodi da je nova Odluka o imenovanju Glavnog inženjera gradilišta donesena tek 19. travnja 2022., pa je opravdano postavio pitanje tko je potpisao dokumentaciju o tijeku gradnje i vršio nadzor nad radovima do tog trenutka i tko će, u slučaju nepravilnosti za isto i odgovarati. Naglašava da navodi koje je iznio u spornoj prepisci s nadređenim radnikom predstavljaju unutarnju prijavu nepravilnosti, kako je definirana čl. 19. st. 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti u vezi sa čl. 22. st. 5. istog Zakona jer je prijava zaprimljena od osobe koja nije ovlaštena za postupanje po istoj, a koja osoba je bila dužna bez odgode i bez izmjena proslijediti prijavu povjerljivoj osobi uz zaštitu identiteta prijavitelja nepravilnosti i povjerljivosti podataka iz prijave. Također naglašava da nadređeni radnik nije postupio sukladno navedenoj odredbi čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, već je navode iz iste prijave prenio poslodavcu, ovdje tuženiku, koji se suprotno kogentnim odredbama istog Zakona odlučio osvetiti tužitelju na način da donese pobijanu Odluku, odnosno uruči mu izvanredni otkaz. Nadalje naglašava da čl. 9. st.1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti izrijekom određuje da se poslodavac ne može osvećivati ili prijetiti osvetom radniku koji je prijavio nepravilnost, s time da se st. 2. istog članka određuje da se osvetom smatra otkaz ugovora o radu, a upravo je to tuženik učinio kada je saznao da je prijavio nepravilnost.

Ističe da je tuženik odbio postupiti po odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu i omogućiti tužitelju iznošenje obrane, a obrazloženje tuženika da nije opravdano očekivati od poslodavca da pozove radnika na iznošenje obrane jer to ionako ne bi utjecalo na odluku poslodavca je u suprotnosti s preostalim dijelom obrazloženja pobijane Odluke. Pojašnjava da tuženik navodi da nije svoju izjavu potkrijepio nikakvim dokazom, a iz čega bi se moglo zaključiti da kada bi svoju izjavu potkrijepio dokazom da mu tuženik ne bi izjavio izvanredni otkaz Ugovora o radu. Smatra da mu je stoga tuženik bio dužan omogućiti iznošenje obrane i ukoliko zaista nije imao saznanja o nepravilnostima na koje je upozoravao, saznati o kojim nepravilnostima se radi.

Nadalje ističe da je netočna tvrdnja tuženika da nije obavijestio ovlaštenu osobu tuženika – direktora o nepravilnostima u poslovanju jer je u studenom ili prosincu 2021. rekao direktoru tuženika da nije u redu da ga se imenuje Glavnim inženjerom gradilišta bez da ga se o tome obavijesti i onemogući mu da vrši stvarnu kontrolu radova na gradilištu i da ne može preuzeti odgovornost za način na koji su radovi obavljani, jer nema nikakvih saznanja o tome. Naglašava da od tog trenutka više nije bio pozvan niti na jedan sastanak, a direktor tuženika je prekinuo svaku komunikaciju s njim.

Nadalje naglašava da čak i da je točno da nije direktoru tuženika dao informacije o nepravilnostima, sama činjenica da je o tome izvijestio čak dva radnika koji su mu neposredno nadređeni jasno ukazuje da je njegova namjera bila otklanjanje nepravilnosti.

Navodi da tuženik zapošljava preko 50 radnika te je sukladno čl. 20. i čl. 21. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti dužan donijeti opći akt kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovati povjerljivu osobu i njezinog zamjenika koja je ovlaštena za zaprimanje prijava o nepravilnostima i postupanje po istima.

Ističe da je sukladno odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti izvršio prijavu nepravilnosti poslodavcu putem neposredno nadređene osobe, a s obzirom da je prijavljenu nepravilnost počinio upravo direktor tuženika. Naglašava da je u najboljoj namjeri i dobroj vjeri iznio svoje sumnje u postojanje raznih nepravilnosti u poslovanju tuženika, stavljajući iste na znanje neposredno nadređenom nadajući se da će dobiti podršku i uputu kako dalje postupati. Također naglašava da je ovakav način unutarnje prijave u potpunosti razuman i očekivan, s obzirom da je zaposleni radnik g. MI operativni direktor poslovanja i u opisu posla mu je, između ostalog, rukovoditi i nadgledati svakodnevno poslovanje, uključujući i moguće unutarnje nepravilnosti u poslovanju. Nadalje naglašava da je nerazumno za pretpostaviti da bi zaposlenik sa 20 godina radnog staža kod istog poslodavca naprasno i neutemeljeno bez povoda počeo širiti neistine o istome, a pogotovo neposredno nadređenoj osobi koja je u upravljačkoj strukturi poslodavca. Opreza radi navodi da mu je tuženik otkazao Ugovor o radu sklopljen 2. siječnja 2002., a s tuženikom je 15. siječnja 2004. sklopio Ugovor o radu pa mu je tuženik otkazao nepostojeći ugovor o radu, a što pobijanu Odluku čini ništavom. Nadalje navodi da se u točki 5. pobijane Odluke netočno navodi da je iskoristio srazmjerni dio godišnjeg odmora za 2023. u trajanju od dva radna dana pa da mu ne pripada naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora.

Slijedom navedenog predlaže da sud utvrdi da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2023., da mu radni odnos kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku da ga vrati na posao koji je obavljao do donošenja Odluke o otkazu. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj u podnesku od 19. rujna 2024. navodi da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika te predlaže da se s danom 30. studenog 2023. utvrdi sudski raskid Ugovora o radu. Također navodi da je kod tuženika bio u radnom odnosu 21,5 godinu te da ima 54 godine i obvezu uzdržavanja jednog djeteta koji je redovan student 5. godine te smatra da bi primjerena naknada štete iznosila 6 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih mu 3 mjeseca prije prestanka Ugovora o radu. Slijedom navedenog uređuje tužbeni zahtjev na način da predlaže da se utvrdi da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu njegova Ugovora o radu od 12. siječnja 2023., da se raskine Ugovor o radu s danom 30. studenog 2023. (budući je od 1. prosinca 2023. zaposlen kod drugog poslodavca) te da mu tuženik na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 9.475,62 eur s kamatom koja teče od dana utuženja do isplate. Također potražuje troškove postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik tužitelju osporava postojanje procesnih pretpostavki, a time i procesnih ovlasti za vođenje ovog postupka, budući mu nije dostavio zahtjev za zaštitu prava radnika u skladu sa zakonom. Poziva se na čl. 133. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) te navodi da je tužitelj svoj zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa ovlašten podnijeti osobno ili putem punomoćnika, no takav zahtjev u svakom slučaju mora imati pisanu formu i u istome se mora navesti koje se pravo smatra povrijeđenim, opisati postupak poslodavca za koji se smatra da je to pravo povrijedio, te zaključno isti mora biti uredno potpisan, a poslodavcu dostavljen u izvorniku.

Ukazuje da je od odvjetnika Nenada Horvata sa sjedištem ureda u Zagrebu, koji je navodno u to vrijeme zastupao tužitelja, preporučenom poštom s povratnicom primio ispis elektroničkog dokumenta naslovljenog „Zahtjev za zaštitu prava radnika" od 25. siječnja 2023., koji nije uredno potpisan niti po tužitelju osobno, niti po navodnom punomoćniku tužitelja, odvjetniku Nenadu Horvatu. Ističe da se na kraju samog dokumenta naslovljenog „Zahtjev za zaštitu prava radnika" ne nalazi izvornik bilo kakvog vlastoručnog potpisa ispisanog kakvom olovkom, već isključivo ispis potpisa koji nalikuje digitalnom potpisu kakav koriste odvjetnici (u ovom slučaju se kao potpisnik navodi gore imenovani odvjetnik Horvat), formiranom u elektroničkom dokumentu u PDF formatu. Posljedično navedenom, ističe da dokument naslovljen „Zahtjev za zaštitu prava radnika" od 25. siječnja 2023. nije valjano potpisan, budući da je čl.12. Zakona o odvjetništvu (NN 09/94,117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21) propisano kako odvjetnik svaki podnesak ili ispravu koju sastavi dužan potpisati i na njih staviti pečat svog odvjetničkog ureda ili ih potpisati kvalificiranim elektroničkim potpisom. Nadalje navodi da je kvalificirani elektronički potpis - potpis koji se koristi za potpisivanje elektroničkih isprava, koje se dostavljaju odgovarajućim servisom, kao što je primjerice sustav e-komunikacije kojim se elektronički dokumenti i pismena dostavljaju sudovima u propisanim postupcima, no ispisani elektronički dokument koji ne sadrži fizički potpis (i ako je primjenjivo pečat) već isključivo sadrži ispisani elektronički potpis nije valjano potpisani dokument te se u najboljem slučaju radi o kopiji koja nema pravnu snagu izvornika.

Također ističe da je sporno i je li je odvjetnik Nenad Horvat uopće bio ovlašten za zastupanje tužitelja u postupku podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika, budući punomoć dostavljena u prilogu ispisanog dokumenta sadrži isključivo pečat navedenog odvjetnika, bez potpisa, te izuzev imena i prezimena ne navodi nikakve druge podatke iz kojih bi se mogao zaključiti identitet potpisnika iste, dok uz relativno nečitak potpis na kraju same punomoći ne navodi jasnim i čitkim rukopisom osobno ime potpisnika, posljedično je za zaključiti kako je i sama punomoć odvjetniku nevaljana.

Zaključno ističe kako dokumentu naslovljenom „Zahtjev za zaštitu prava radnika" od dana 25. siječnja 2023. nedostaje propisana forma te kako mu tužitelj nikada nije formalno ispravno podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, koji predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje sudskog spora radi zaštite prava radnika. Slijedom naprijed iznesenog, smatra kako tužitelju nedostaju procesne pretpostavke, te posljedično i ovlasti za vođenje ovog postupka, te predlaže odbaciti tužbu kao nepravovremenu.

Nadalje, opreza radi, podredno i za slučaj da sud ne prihvati osporavanje procesnih pretpostavki, ističe kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako osnovu, tako i visinu istog.

Čini nespornim da je tužitelj bio njegov zaposlenik u razdoblju od 01. srpnja 2001. do 17. siječnja 2023., no osporava da bi Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2023. bila nezakonita.

Ističe kako tužitelj doista nikada nikome nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojim tvrdnjama te je objede na račun svog poslodavca iznio na upit nadređenog zaposlenika g. MI, o sadržaju i opisu poslova koje obavlja, dakle ne u namjeri da podnese prijavu nepravilnosti kako to tužitelj, pokušavajući opravdati svoj postupak, prikazuje navodima tužbe. Nadalje naglašava da ne može biti mjesta tvrdnji kako je riječ o prijavi, budući u konačnici nedostaje inicijativa na strani tužitelja, a iz sadržaja njegove tvrdnje vidljivo je da nema namjeru prijavljivati nepravilnosti, niti se nadređenom radniku obraća s tim ciljem i svrhom, već opisuje svoje radne zadatke i daje svoje viđenje razloga zbog kojih je taj opseg smanjen, grubo vrijeđajući poslodavca.

Pojašnjava da je opseg poslova koje je tužitelj obavljao značajno smanjen zbog propusta tužitelja da u toku radnog staža vrši dodatne edukacije potrebne da bi mogao biti upoznat s novim metodama, načinima, ali i sredstvima rada, posljedično čemu tužitelj u praksi nije mogao pratiti radne procese niti u istima adekvatno sudjelovati, što je rezultiralo smanjenjem u opsegu radnih zadataka koje je tužitelj obavljao, a posljedica čega je nezadovoljstvo na strani tužitelja, koje je iskazao iznoseći neistinite tvrdnje i to neposredno nadređenom radniku.

Ističe kako tužitelj nije neposredno nadređenom radniku prišao s namjerom da izvrši kakvu prijavu nepravilnosti, niti je iz sadržaja njegove tvrdnje moguće zaključiti njegovu namjeru da prijavi nepravilnosti, u protivnom ne bi čekao da ga se pita koji su njegovi radni zadaci, te ne bi u odgovoru na pitanje, u formi opravdanja, a ne prijave, iznio objede na račun poslodavca. Naglašava kako g. MI navode tužitelja, upravo uslijed konteksta u kojem su dani, nije doživio kao prijavu, niti je po istima smatrao potrebnim postupiti na bilo koji način, osobito stoga što mu tužitelj i nakon dodatnog razgovora na istu temu nije dao nikakav konkretan primjer ili dokaz koji bi navodio na zaključak kako isti iznosi istinite tvrdnje.

Također naglašava da je tužitelj nedvojbeno bio upoznat s činjenicom imenovanja za Glavnog inženjera gradilišta, i to već u procesu koji je prethodio sklapanju Ugovora za radove na projektu dogradnje uređaja za pročišćivanje otpadnih voda „Centar" - Zadar na koji se tužitelj navodima tužbe poziva, međutim isti svojevoljno nije prisustvovao sastancima, te je posljedično manjku zalaganja tužitelja za Glavnog inženjera gradilišta u konačnici imenovan g. ŽI. U odnosu na konkretni projekt Dogradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda „Centar" - Zadar, ističe kako je na istome nadzor vršen na još dvije više instance, i to strojarski nadzor, gdje ovlaštena osoba nadzire izvršenje obaveza iz područja rada tuženika, te nadzor nad cijelim projektom, a koji nisu imali primjedbi na rad tuženika. Nadalje naglašava da nije smatrao potrebnim omogućiti tužitelju iznošenje obrane budući je nejasno što bi točno tužitelj mogao reći da opravda svoj postupak, jer se u svom poslovanju u svemu pridržava ne samo važećih propisa, već i pravila struke, te je svjestan kako tužitelj ne bi mogao producirati nikakav dokaz u korist svojih tvrdnji, a niti posljedično opravdati iste.

Ističe da opisano postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obaveza iz radnog odnosa utvrđenu Pravilnikom o radu, te je dodatno, obzirom na sadržaj iskaza tužitelja, izgubio povjerenje u istoga, a posljedično je njihov odnos uslijed postupaka tužitelja narušen te nastavak radnog odnosa tužitelja više nije bio moguć, stoga je bio prisiljen donijeti Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja.

Slijedom naprijed iznesenog, predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaci kao nepravovremene i naloži tužitelju da mu naknadi trošak vođenja ovog postupka, podredno, da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, te naloži tužitelju da mu naknadi troškove vođenja ovog parničnog postupka.

4. Na ročištu održanom 15. travnja 2024. stranke su učinile nespornim da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik.

5. Na ročištu održanom 10. travnja 2025. tuženik je učinio nespornim da je tužitelj u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu imao obvezu uzdržavanja jednog djeteta koje se redovno školuje te da je prosječna plaća tužitelja u prethodna tri mjeseca prije otkazivanja Ugovora o radu iznosila 1.579,27 eur.

6. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u potvrde HZMO-a od 14. veljače 2023. i 10. travnja 2024. (str. 7-9 i 118-121 spisa), Ugovor o radu od 15. siječnja 2004. (str. 10-12 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2023. (str. 13-15 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 25. siječnja 2023. (str. 16-18 spisa), e-mail tužitelja od 9. siječnja 2023. (str. 19 spisa), Odluku tuženika od 19. travnja 2022. (str. 20 spisa), izjavu tužitelja od 19. svibnja 2023. (str. 37 spisa), rješenje Hrvatske komore inženjera strojarstva od 18. veljače 2020. (str. 38-40 spisa), potvrdu Hrvatskog društva za zaštitu materijala do 19. svibnja 2014. (str. 41. spisa), uvjerenje da je tužitelj pohađao seminar za proizvođače specijalne Ex opreme od 5. prosinca 2019. (str. 42 spisa), potvrdu Hrvatske komore inženjera strojarstva od 19. svibnja 2023. (str. 43 spisa), uvjerenje o položenom stručnom ispitu za obavljanje poslova prostornog uređenja i graditeljstva od 30. studenog 2012. (str. 44 spisa), Odluku tuženika od 21. ožujka 2022. (str. 56 spisa), Odluke tuženika o imenovanju povjerljive osobe i zamjenika povjerljive osobe za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti od 5. lipnja 2023. i 15. srpnja 2019. (str. 57-59 i 123-125 spisa), poništeni građevinski dnevnik (str. 60-63 spisa), e-mail od 11. srpnja 2018. (str. 64 spisa), građevinski dnevnik (str. 68-76 spisa), e-mail korespondenciju od 12. travnja 2022. (str. 86 spisa), privremenu situaciju br. 1, račun 647/1/1 za radove izvršene od 1. ožujka 2022. do 31. ožujka 2022. (str. 87 spisa), obavijest o potraživanju 1/2021 od 3. studenog 2021. (str. 89 spisa), građevinsku dozvolu od 7. svibnja 2019. (str. 96- 100 spisa), izmjenu i dopunu građevinske dozvole od 9. prosinca 2021. (str. 101-105 spisa), zahtjev za izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole od 29. lipnja 2023. (str. 113 spisa), Prvi dodatak Ugovora o javnoj nabavi broj 943/2021 od 2. ožujka 2022. (str. 114-115 spisa) i obračunske liste plaća tužitelja od listopada 2022. do prosinca 2022. (str. 136-138 spisa).

7. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 128-130 spisa), zz tuženika LI (str. 130-133 spisa) te svjedoka MI (str. 146- 148 spisa) i ŽI (str. 160-162 spisa).

8. Na ročištu održanom dana 10. travnja 2025. punomoćnici stranaka su odustali od preostalih dokaznih prijedloga.

9. Na temelju provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu 15. siječnja 2004. na neodređeno vrijeme kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove voditelja pogona proizvodnje, montaže i konstrukcije te ostale poslove po nalogu direktora.

11. Među parničnim strankama je sporno je li tužitelj dostavio zahtjev za zaštitu prava tuženiku sukladno odredbama Zakona o radu, je li tuženik proveo postupak otkazivanja Ugovora o radu tužitelju u skladu sa odredbama Zakona o radu, je li postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju, je li tužitelj e- mailom od 9. siječnja 2023. izvršio unutarnje prijavljivanje nepravilnosti sukladno odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i je li posljedica pogrešno navedenog datuma Ugovora o radu koji se otkazuje ništetnost otkaza.

12. Iz zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa proizlazi da ga je tužitelj sačinio 25. siječnja 2023., s time da tuženik ne spori da je zaprimio predmetni zahtjev i da mu je sadržaj istog poznat, međutim, ističe da zahtjev mora imati pisanu formu i da treba biti dostavljen poslodavcu u izvorniku. Također navodi da isti nije potpisan od strane tužitelja i da mu tužitelj nikada nije formalno ispravno podnio zahtjev za zaštitu prava, s time isto predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje sudskog spora radi zaštite prava radnika te stoga predlaže odbaciti tužbu. Odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje ZR) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Dakle, iz navedene odredbe ZR- a ne proizlazi da je propisana forma zahtjeva za zaštitu prava, kao što nije propisano niti da isti mora biti u izvorniku ili ovjerenoj preslici. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je propisan rok od 15 dana u kojem je radnik dužan podnijeti zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, a što je tužitelj i učinio po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba. Naime, iz zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da je podnositelj tužitelj, da istu podnosi putem punomoćnika i da je prilog iste punomoć te da je podnosi jer smatra da mu je Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2023., koju je zaprimio 16. siječnja 2023., povrijeđeno njegovo pravo i predlaže da se ista stavi izvan snage. Tuženik nije dostavio punomoć kojom je tužitelj opunomoćio odvjetnika Nenada Horvata i koja je priložena uz zahtjev za zaštitu prava i za koju je naveo da ima nedostataka te sud njegove navode o nedostacima punomoći nije mogao provjeriti. Međutim bez obzira na navedeno, odnosno za slučaj da punomoć odvjetniku Nenadu Horvatu ima nedostataka, tužitelj je dostavio svoju Izjavu (str. 37 spisa) sukladno odredbi čl. 1129. Zakona o obveznim odnosima, kojom je odobrio radnje odvjetnika Nenada Horvata odnosno odobrio je podnošenje zahtjeva za zaštitu prava po navedenom odvjetniku. Slijedom navedenog sud smatra da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio sukladno odredbi čl. 133. st.1. ZR-a, a navode tuženika da treba odbaciti tužbu ocijenio je neosnovanim.

Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. veljače 2023., ista je pravovremena, odnosno podnesena je u roku propisanom odredbom čl. 133. st.2. ZR-a.

13. S obzirom da je nesporno da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, nije postojala obveza tuženika za savjetovanjem u smislu odredbe čl. 150. ZR-a.

14. Vezano za navode tužitelja da je Odluka o otkazu ništetna jer mu je otkazan Ugovor o radu od 2. siječnja 2002. (nepostojeći ugovor) budući je s tuženikom sklopio Ugovor o radu 15. siječnja 2004., treba ukazati da omaška u navođenju datuma Ugovora o radu koji se otkazuje nema za posljedicu ništetnost Odluke o otkazu, budući se može otkazati samo Ugovor o radu koji je u to vrijeme na snazi.

15. Iz e-maila tužitelja od 9. siječnja 2023. pod nazivom "poslovi Mario" proizlazi da je tužitelj na upit svog neposredno nadređenog MI o poslovima koje obavlja, istog izvijestio:

1) da pomaže mladim inženjerima vezano za proizvodnju,

2) održava strojeve i opremu (aparati za zavarivanje, kompresijska stanica, kotlovnica, škare …), umjerava aparate za zavarivanje,

3) priprema i obavlja atestacije zavarivača,

4) brine o tehničkim plinovima, instalacijama istih…

5) brine oko opreme i potrošnog materijala za zavarivanje.

Nadalje tužitelj u navedenom e-mailu navodi: „ zbog pada kvalitete, prevara i laži (detalje mogu poslati pismeno, ako te interesira) ne radim na konkretnim projektima, čisto zato jer se prešla crvena crta dobre inženjerske prakse, uglavnom sve se svelo na prevare. Angažiran sam na radu kod sudskog vještaka za strojarstvo već godinama i predao sam zahtjev za polaganje istog, tako da svakodnevno gledam takve stvari, gdje se vara investitor i država, a na žalost to radi i naša firma.“

16. Iz Odluke tuženika broj NIC-012/22 od 19. travnja 2022. proizlazi da se za glavnog inženjera gradilišta za radove Dogradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda "Centar" – Zadar u okviru projekta " Projekt poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Zadar- Petrčane" imenuje ŽI dipl.ing. stroj. U istoj je navedeno da se danom stupanja ovog imenovanja stavlja van snage imenovanje tužitelja od 25. lipnja 2021.

17. Iz Odluke tuženika broj NIC-012/22 od 21. ožujka 2022. proizlazi da se za glavnog inženjera gradilišta za radove Dogradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda "Centar" – Zadar u okviru projekta " Projekt poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Zadar- Petrčane" imenuje ŽI dipl.ing. stroj.

18. Iz rješenja Hrvatske komore inženjera strojarstva od 18. veljače 2020. proizlazi da se tužitelj upisuje u Imenik inženjera gradilišta i/ili voditelja radova Hrvatske komore inženjera strojarstva pod rednim brojem 281 s danom upisa 18. veljače 2020. te mu se izdaje pečat i iskaznica inženjera gradilišta.

19. Iz potvrde Hrvatskog društva za zaštitu materijala od 19. svibnja 2014., Uvjerenja Fiditas d.o.o. od 5. prosinca 2019., Potvrde Hrvatske komore inženjera strojarstva od 19. svibnja 2023. i Uvjerenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja od 30. studenog 2012. proizlazi da se tužitelj educirao, odnosno prisustvovao je radionicama i seminarima tijekom rada kod tuženika.

20. Iz građevinskog dnevnika koji se nalazi na str. 60-63 spisa proizlazi da je isti poništen, a iz građevinskog dnevnika koji se nalazi na str. 68-76 spisa proizlazi da je isti ispisan i da je potpisan od strane odgovorne osobe koja vodi građenje/radove.

21. Iz građevinske dozvole Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja od 7. svibnja 2019. (str. 96-100 spisa) proizlazi da se dozvoljava investitoru Odvodnja d.o.o. Zadar Rekonstrukcija – dogradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Centar- Zadar, građevine infrastrukturne namjene vodnogospodarskog sustava (odvodnja otpadnih voda) 1. skupine na postojećoj građevnoj čestici 5455/1 k. o. [katastarska općina] u Zadarskoj županiji u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake H-262 koji je sastavni dio ove građevinske dozvole.

1 0

22. Iz izmjene i dopune građevinske dozvole Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine od 9. prosinca 2021. (str. 101-105 spisa) proizlazi da se mijenja i dopunjuje toč. I. izreke građevinske dozvole od 7. svibnja 2019. tako da se mape glavnog projekta pod brojem 1.1. 2. mijenjaju i dodaju se nove mape.

23. Iz obavijesti o potraživanju 1/2021 od 3. studenog 2021. proizlazi da se direktor tuženika obratio naručitelju Odvodnja d.o.o. vezano za projekt Dogradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, "Centar"-Zadar navodeći da je dana 26. listopada 2021. dostavio inženjeru elektronskim putem dopis u kojem je izdao prvu obavijest o problemu u dokumentaciji Glavnog projekta dogradnje UPOV-a Centar Zadar te da su u navedenom dokumentu opisane nedorečenosti i neusklađenosti između Glavnog projekta i stvarno zatečenog stanja na lokaciji UPOV-a Centar koje bi potencijalno mogle utjecati na kvalitetu izvođenja radova, postupak ishođenja uporabne dozvole te u konačnici i na provedbu ovog ugovora (rok dovršetka, dodatna plaćanja). U istoj se također navodi da je usmenom uputom od 28. listopada 2021. inženjer dao nalog da izvođač (tuženik) ne poduzima nikakve aktivnosti (radove) do uručenja izmjena i dopuna u Glavnom projektu, zajedničke oznake H-262 od strane naručitelja. U obavijesti se također ističe da s obzirom da iznesena uputa inženjera direktno utječe na izvršenje ugovora za koju nije odgovoran izvođač (dinamika izvođenja radova, demobilizacija i mobilizacija), izvođač prema iznesenoj uputi, a sukladno čl. 20.1. Ugovora (potraživanje izvođača), izdaje obavijesti inženjeru da prema čl.8.toč.4. (produljenje roka dovršetka) ima pravo na produljenje roka dovršetka radova i dodatna plaćanja sukladno čl.13. (izmjene i usklađenja).

24. Iz prvog dodatka Ugovora o javnoj nabavi br. 943/2021 kojim je sklopljen Ugovor o javnoj nabavi radova „Dogradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda „Centar“ Zadar od 3. ožujka 2022. proizlazi da su naručitelj Odvodnja d.o.o. i izvođač (tuženik) sklopili isti te se u čl. 1. suglasno utvrđuje da su dana 26. svibnja 2021. ugovorne strane sklopile Ugovor o javnoj nabavi br. 943/2021 kojim je sklopljen Ugovor o javnoj nabavi radova „Dogradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda „Centar“- Zadar, a predmet istog je uvođenje novog podugovaratelja i to CONVEXUS d.o.o.

25. Iz 1. privremene situacije broj 1, račun 64/1/1 proizlazi da je izvođač radova tuženik, a naručitelj Odvodnja d.o.o. Zadar i da se odnosi na radove Dogradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda "Centar"-Zadar izvršene od 1. ožujka 2022. do 31. ožujka 2022., s time da je datum izdavanja računa 14. travnja 2022. Navedena privremena situacija potpisana je od strane ovlaštenog inženjera građevinarstva, predstavnika izvođača, voditelja projekta i direktora.

26. Iz zahtjeva Odvodnje d.o.o. od 29. lipnja 2023. proizlazi da traži od Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da se izda druga izmjena i dopuna građevinske dozvole, dogradnje Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda "Centar" Zadar prema čl. 106.a. Zakona o gradnji.

27. Iz potvrde (elektronički zapisnik HZMO-a) od 10. travnja 2024. proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen od 1. srpnja 2001. do 17. siječnja 2023. te da je zaposlen kod novog poslodavca 1. prosinca 2023.

28. Iz Odluke o imenovanju Povjerljive osobe i Zamjenika povjerljive osobe za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti od 15. srpnja 2019. proizlazi da se kao

1 1

povjerljiva osoba za prijavljivanje nepravilnosti imenuje SI, ing. osiguranja kvalitete, a kao njegov zamjenik imenuje se ŽI, konstruktor projektant. Nadalje, u Odluci je navedeno što je povjerljiva osoba dužna napraviti nakon zaprimanja prijave nepravilnosti, odnosno cijeli postupak po zaprimanju prijave.

29. Iz Odluke o imenovanju Povjerljive osobe i Zamjenika povjerljive osobe za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti od 5. lipnja 2023. proizlazi da se kao povjerljiva osoba za prijavljivanje nepravilnosti imenuje DI, rukovoditelj osiguranja kvalitete, a kao njezin zamjenik imenuje se SI, inženjer osiguranja kvalitete. Nadalje, u Odluci je navedeno što je povjerljiva osoba dužna napraviti nakon zaprimanja prijave nepravilnosti, odnosno cijeli postupak po zaprimanju prijave.

30. Iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2023. proizlazi da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu za radno mjesto voditelj pogona proizvodnje, montaže i konstrukcije sklopljen dana 2. siječnja 2002. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa tužitelja više nije moguć. Također je navedeno da tužitelju radni odnos prestaje danom dostave ove odluke te da nema pravo na otkazni rok ni na otpremninu. Nadalje, navedeno je da je tužitelj u potpunosti iskoristio godišnji odmor za 2022. te razmjerni dio godišnjeg odmora za 2023.

Iz obrazloženja navedene Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj 9. siječnja 2023. u odgovoru na upit nadređenog radnika poslodavca i to operativnog direktora g. MI upućenog mu elektroničkom poštom, a koji se upit odnosio na pojašnjenje sadržaja poslova koje tužitelj obavlja, istome također elektroničkom poštom među inim odgovorio kako "zbog pada kvalitete, prevara i laži (detalje mogu poslati pismeno, ako te interesira), ne radim na konkretnim projektima, čisto zato jer se prešla crvena crta dobre inženjerske prakse, uglavnom sve se svelo na prevare. Angažiran sam na radu kod sudskog vještaka za strojarstvo već godinama i predao sam zahtjev za polaganje istog, tako da svakodnevno gledam takve stvari, gdje se vara investitor i država, a na žalost to radi i naša firma".

Nadalje se navodi da tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio nikakvim dokazima te je u usmenom razgovoru s nadređenim radnikom g. MI iste optužbe ponovio bez da ih je dokazao ili uputio na postojanje kakvih dokaza. Također se ističe da tužitelj osobama ovlaštenim za zastupanje poslodavca nikada nije uputio bilo kakav prigovor, niti je na bilo koji način ukazao na svoje mišljenje da bi se poslovi koje poslodavac obavlja radili protivno zakonu ili pravilima struke, niti je o takvom postupanju poslodavca obavijestio kakva nadležna tijela.

Također se navodi da je opisanim tvrdnjama tužitelj iznio teške i neutemeljene optužbe protiv poslodavca koje ničime nije potkrijepio i to sebi nadređenom radniku zaposlenom na ključnoj poziciji kod poslodavca, čime je u osnovi ugrozio i odnos poslodavca s ključnim osobljem budući je iznošenje neutemeljenih tvrdnji o nezakonitom poslovanju moglo imati negativan učinak na povjerenje radnika kojem su upućene prema poslodavcu.

U obrazloženju se naglašava da je tužitelj postupio i protivno odredbama čl. 5.1. Pravilnika o radu koji nalaže svim radnicima poslodavca da čuvaju ugled istoga te odredbi čl. 54.st.3. toč.16. Pravilnika o radu koja zabranjuje iznošenje netočnih informacija o poslovanju te je potonja jasno definirana kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa i predstavlja podlogu za izvanredni otkaz Ugovora o radu.

1 2

Također naglašava da iznošenje opisanih neistinitih tvrdnji o radu poslodavca kojima insinuira da bi poslodavac poslovao na način da općenito postupa prijevarno u izvršavanju svojih obveza kako prema investitorima tako i prema državi te da namjerno krši standarde kvalitete rada, samo po sebi predstavlja nedvojbeni razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu, budući je opisanim postupanjem tužitelja povjerenje poslodavca prema njemu ne samo narušeno već je i potpuno nestalo te uz uvažavanje svih okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć.

Navodi se i da poslodavac nije pozvao tužitelja da iznese svoju obranu budući je isti u razgovoru s nadređenim radnikom samo ponovio svoje tvrdnje niti ne pokušavajući opravdati svoj stav te istodobno svoje tvrdnje nije niti potkrijepio kakvim dokazima te je jasno kako je riječ o isključivom malicioznom postupanju tužitelja te smatra da ništa što bi tužitelj mogao iznijeti u svoju obranu ne bi moglo promijeniti odluku poslodavca da Ugovor o radu tužitelju izvanredno otkaže jer takvo postupanje tužitelja doista nema nikakvo opravdanje.

31. Iz iskaza tužitelja saslušanog 20. rujna 2024., proizlazi da je kod tuženika radio od 2001., a u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu radio je na radnom mjestu voditelja proizvodnje i montaže i neposredno nadređena osoba bio mu je MI, direktor operacija, s time da je isti došao raditi kod tuženika par mjeseci prije otkazivanja njegovog Ugovora o radu.

Nakon što je tužitelju predočen e-mail od 9. siječnja 2023., koji se nalazi na str. 19. spisa, navodi da ga je sačinio i poslao svom nadređenom MI. Pojašnjava da je kao predmet u e-mailu od 9. siječnja 2023. navedeno "poslovi KI" iz razloga što je neposredno prije pisanja tog e-maila na hodniku sreo svog nadređenog MI koji ga je upitao koji su njegovi poslovi i zašto ne radi na projektu, a nakon što mu je krenuo objašnjavati on mu je rekao da mu napiše e-mail i iz tog razloga je napisao u predmetu „poslovi KI“.

Nadalje navodi da ga je nadređeni pitao konkretno za projekt Zadar. Također navodi da mu je g. MI odgovorio na e-mail na način da mu je rekao da dođe kod njega na razgovor. Zatim navodi da je u e-mailu naveo da zbog pada kvalitete, prijevara i laži ne radi na konkretnim projektima čisto zato jer se prešla crvena crta dobre inženjerske prakse, uglavnom sve se svelo na prevare, a pod time je mislio na to da je u 12. mj. 2021. pozvan da potpiše dokumente, odnosno građevinski dnevnik, koji se popunjava svaki dan, a odnosi se na radove Dogradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, Centar Zadar, s time da se tu radi o europskim fondovima. Naglašava da je tek tada saznao da je imenovan za glavnog inženjera gradilišta, odnosno isto je saznao 6 mjeseci nakon imenovanja na to mjesto. Također naglašava da je odbio potpisati tu dokumentaciju, s time da se obratio direktoru g. LI jer je mislio pogledati dokumentaciju, da ga se uvede u projekt, ali ga je isti ignorirao i nije htio razgovarati sa njim. Nadalje naglašava da je posao glavnog inženjera gradilišta odgovoran posao, jer isti odgovara za tehničku ispravnost, kvalitetu i sigurnost te je s obzirom na navedeno tražio da ga se smijeni, odnosno da ga se razriješi s dužnosti glavnog inženjera, a što je i učinjeno u travnju 2022. Ističe da je e-mailu poboldao da detalje vezano za svoje navode može poslati pisano ako to interesira nadređenog. Također ističe da je htio nauditi firmi mogao je otići na Inspektorat i zatvoriti gradilište, a to nije učinio jer je firmu i dalje smatrao svojom firmom, a što je i naveo u e-mailu da to radi i „naša firma". Navodi da je nakon tog e-maila, istog dana razgovarao sa nadređenim te mu je mu je još jednom sve ponovio a, on ga je u početku slušao no međutim, nakon nekog vremena je iznio da se svi bave lažima i prijevarama i da je on potpisivao nešto što nije znao i pitao ga je koja firma to ne radi na taj način. Ističe da ga nadređeni nije tražio da mu

1 3

pokaže dokaze, dokumentaciju o kojoj mu je pričao i koju je u e-mailu naveo da mu može dostaviti. Naglašava da mu je namjera bila da ga upozori na nepravilnosti u firmi da bi popravili situaciju i da bi im bilo bolje.

Pojašnjava da je u e-mailu naveo da je angažiran za rad kod sudskog vještaka za strojarstvo te da se radi o njegovom kolegi, cimeru s faksa i taj rad je bio savjetodavan i bez naplate jer se kolega bavi prometnim vještačenjima, a ponekad se pojave i pitanja vezana za njegovu struku, odnosno za procesnu industriju. Na pitanje je li poslodavac znao da radi kod sudskog vještaka za strojarstvo, navodi da smatra da o tome nije trebao obavijestiti poslodavca jer se radilo o savjetodavnom radu. Također je pojasnio da je kada je naveo da se varaju investitori i država, pod time je mislio na njegov gore navedeni slučaj, odnosno da je imenovan za glavnog inženjera gradilišta iako o tome nije imao nikakvih saznanja do trenutka kada su ga tražili da potpiše građevinski dnevnik.

Nadalje navodi da mu je nakon toga uručen izvanredni otkaz, koji mu je dostavljen poštom. Također navodi da ga nitko nije pozvao na iznošenje obrane, niti je mogao uzeti svoje stvari, građevinske dnevnike ili bilo koju drugu dokumentaciju. Nadalje navodi da nije imao saznanja da je kod tuženika imenovana povjerljiva osoba za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti. Također navodi da se nije obraćao inspektoratu niti drugim nadležnim tijelima, jer je to je ipak bila njegova firma i tražio je rješenje unutar iste.

Nakon što je tužitelju predočena Odluka tuženika od 19. travnja 2022. koja se nalazi na str. 20 spisa, navodi da mu je istu e-mailom dostavila gđa. KIS, predstavnik izvođača radova. Još jednom naglašava da kada je govorio o nepravilnostima u radu tuženika isti su se odnosili isključivo na njegov slučaj koji je naprijed izložio.

Ističe da tijekom dugogodišnjeg rada kod tuženika nikada nije bio upozoravan niti usmeno niti pisano na povredu radnih obveza i da je tijekom rada vodio jako puno projekata za tuženika i sve je uvijek bilo korektno do ovog posljednjeg slučaja. Također ističe da su pritužbe koje je iznio u e-mailu bile poslane isključivo nadređenom, a namjera je bila samo da se napravi iskorak u smislu da se isprave te nepravilnosti i da se drže Zakona o građenju i pravila struke.

Pojašnjava da su se građevinski dnevnici u prosincu 2021. vodili u papirnatom, odnosno pisanom obliku. Navodi da se točno ne sjeća tko mu je donio na potpis građevinske dnevnike, ali misli da je to bila gđa iz kontrole kvalitete ili kolega K. Također navodi da su ti građevinski dnevnici stajali preko puta njega na stolu i to mjesec, dva te ih nije niti otvorio, već je tražio pojašnjenje što treba potpisati. Ističe da se vršio pritisak na njega iste potpiše, odnosno kolega K ga je više puta tražio da ih potpiše i na taj način je doveden pred gotov čin. Navodi da nije tražio pisano očitovanje vezano za potpisivanje građevinskih dnevnika, ali je tražio razgovor s direktorom LI, do kojeg nije došlo, a nakon toga je tražio da se imenuje drugi glavni inženjer. Ističe da je razgovarao i sa VI, koji mu je u prosincu 2021. bio neposredno nadređena osoba i isti je upoznat sa svime, bio je na njegovoj strani i rekao mu je da ni on ne bi tako nešto potpisao. Navodi da ne zna ništa vezano za to gradilište i nikada nije niti bio u Zadru. Nema saznanja je li i koliko je tuženik 2021. imao projekata te se ne sjeća da je li 2021. radio na nekom projektu kod tuženika. Poznato mu je da je nakon njega imenovan gn. ŽI za glavnog inženjera gradilišta.

32. Iz iskaza zz tuženika LI saslušanog 20. rujna 2024., proizlazi da je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju kao i danas direktor i zz tuženika. Navodi da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu voditelja radione i

1 4

montaže, a neposredno nadređena osoba u to vrijeme mu je bio MI. Nadalje navodi da je razlog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju upravo e-mail od 9. siječnja 2023. u kojem je iznio optužbe na račun tuženika, a posebno je naglasio da je tužitelj u istom naveo da se zbog pada kvalitete prešla crvena crta dobre inženjerske prakse. Pojasnio je da se tuženik bavi proizvodnjom opreme za visoko reguliranu farmaceutsku industriju i da u 99% slučajeva radi sa privatnim tvrtkama te da je bit tuženika upravo kvaliteta koju su uvijek pokušavali držati na vrlo visokom nivou.

Ističe da iz e-maila ne proizlazi ono što je tužitelj iskazao, već govori o padu kvalitete, o tome kako se prešla crvena crta dobre inženjerske prakse te smatra da taj e-mail ne predstavlja prijavljivanje nepravilnosti. Nadalje navodi da iz e-maila ne proizlazi da se radi o njegovom imenovanju za glavnog inženjera za projekt u Zadru, odnosno o onome o čemu je tužitelj iskazivao. Naglašava da je u e-mailu tužitelj naveo da je angažiran na radu kod sudskog vještaka za strojarstvo već godinama i da je predao zahtjev za polaganje ispita, te iz toga sigurno ne proizlazi da je davao savjete svom kolegi, cimeru, sudskom vještaku pro bono.

Navodi da tužitelja nije pozvao da iznese svoju obranu, odnosno e-mail je smatrao potpunom laži i nečime čime je tužitelj želio uplašiti novog operativnog direktora da isti otiđe iz firme. Naglašava da isto sigurno nije bilo prijavljivanje nepravilnosti jer je u e-mailu naveo da detalje može poslati pismeno ako to interesira direktora, a ukoliko ga ne interesira ništa se neće dogoditi. Također navodi da se po firmi pričalo da tužitelj ne radi i da iznosi takve stvari o firmi u smislu da se prešla crvena crta da se ne bave inženjeringom i sl. Također navodi da je projekt započet 2019. ili 2020. za vrijeme tenderiranja, odnosno kada je provedena javna nabava i u to vrijeme su kao firma morali nominirati nadzorne inženjere, odnosno glavnog nadzornog inženjera te je firma tada nominirala tužitelja i tužitelj je s time bio upoznat, s time da je bio imenovan u lipnju 2021. Pojašnjava da se ta procedura provodi uvijek isto kod svih projekata. Naglašava da tužitelj nije želio raditi na tom projektu i zato su ga i smijenili, odnosno imenovali su novog glavnog inženjera. Naglašava da kada su tužitelju dostavili na potpisivanje građevinski dnevnik, isti je trebao potpisati samo prvu stranicu građevinskog dnevnika, a to je u stvari bilo da je on imenovan za glavnog inženjera, s time da se u to vrijeme nisu provodili nikakvi građevinski radovi jer su se oni kasnije počeli provoditi jer je bilo problema s projektom. Nadalje naglašava da tužitelj nikada nije zatražio pisano niti usmeno sastanak s njim, a da bi on takav sastanak odbio. Nakon što su zz tuženiku predočene prvo Odluka tuženika o imenovanju ŽI, za glavnog inženjera gradilišta od 19. travnja 2022. koja se nalazi na str. 20 spisa, kao i ista takva Odluka tuženika s datumom 21. ožujka 2022., a koja se nalazi na str. 56 spisa, navodi da ne zna kako je moguće da postoje te dvije odluke te je dodao da o takvoj dokumentaciji vodi brigu gđa II koja je vanjski suradnik, a imenovana je voditeljem kompletnog projekta te ona dostavlja na potpis dokumentaciju koju onda on potpisuje.

Navodi da prije ovog događaja nije bilo pisanih ni usmenih upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja.

Naglašava da optužbe tužitelja na račun tuženika nisu ostale samo unutar tuženika, već su se proširile, došle su i do mnogih kupaca te su morali objašnjavati tu situaciju. Još jednom naglašava da tužitelj nije dobio otkaz zbog Zadra odnosno nekomunikacije i sl., već je dobio otkaz zbog e-maila u kojem je iznio velike optužbe na račun firme, u kojem je govorio o padu kvalitete, prevarama, lažima, prelaženju crvene crte dobre inženjerske prakse. Također naglašava da se to nije odnosilo na

1 5

njega osobno, već na cijelu firmu, njih 54 koji rade u firmi gdje ih je okarakterizirao kao kriminalnu organizaciju koja vara investitore i državu.

Smatra da je tužitelj gore navedene optužbe u e-mailu naveo da opravda poslove koje je naveo da obavlja, a s obzirom da već toliko dugo godina radi u firmi i da mu je kolega MI e-mailom odgovorio da je iznenađujuće da tužitelj radi takve poslove s obzirom da tako dugo radi u firmi.

Naglašava da projekt Zadar još nije dovršen, isti je u tijeku s obzirom da nije bila dobra projektna dokumentacija te su nedugo dobili i treću izmjenu i dopunu građevinske dozvole i sada se čeka pravomoćnost iste. Navodi da građevinski dnevnik ne potpisuje samo glavni inženjer gradilišta, već i nadzorni inženjer g. L te glavni nadzorni inženjer g. ĆI. Ističe da je 2020., kada je krenula korona, kompletan posao stao, ništa nisu radili, a godinu prije 2019. Teva, koja je bila njihov najveći kupac, zaustavila je sve investicije i ostali su bez ijedne narudžbe. Također naglašava da su se u takvoj situaciji zajedničkim silama borili da dobiju projekt Zadar i isti je bio jedini projekt koji su u to vrijeme imali jer da ga nisu dobili mogli su propasti. Ističe da mu je zato nejasno zašto tužitelj nije htio voditi taj projekt, zašto se nije javio kolegici OI koja je bila na mjestu operativnog direktora, a nakon nje je bio VI i sada MI.

Na pitanje pun. tužitelja je li tužitelj ikada izričito odbio i rekao da neće voditi projekt u Zadru i ako je kada je to rekao, navodi da njemu nikada to nije rekao, a da li je rekao nekome drugome, ne zna. Navodi da je tužitelju radne zadatke obično davao operativni direktor, a s obzirom da je tužitelj 20-ak godina radio kod tuženika nije bilo nužno da mu se daju radni zadaci, a koliko mu je poznato tužitelj nikada nije odbio neki radni zadatak.

Također navodi da je KIS vanjski suradnik i predstavnik izvođača radova u Zadru te ona koordinira sve radove i vodi projekt, s time da ne zna točno kada je angažirana, ali nije bila na početku angažirana. Nadalje navodi da tužitelj nije bio pozivan na sastanke vezano za projekt jer dio koji je tužitelj trebao voditi nije niti počeo. Na daljnje pitanje pun. tužitelja je li tužitelj bio uključen u komunikaciju vezano za projekt, odnosno je li je dobivao dokumentaciju i sl. navodi da je tužitelj svojim e-mailom imao pristup serveru na kojem se nalazila kompletna dokumentacija, s time da je i isprintana sa dnevnicima rada stajala na stolu. Naglašava da u firmi sjede u otvorenom prostoru i da se stol na kojem su se nalazili građevinski dnevnici i registratori sa kompletnom dokumentacijom nalazio u tom prostoru u kojem su boravili i ostali radnici tuženika. Na pitanje pun. tužitelja na koji način su kupci saznali za e-mail tužitelja odnosno navode iz tog e-maila, navodi da je možda g. MI to rekao radnicima, ili je možda je to tužitelj rekao radnicima te se isto proširilo. Ističe da je tužitelj razgovarao s radnicima u radioni, s time da je tužitelj poslao u Zadar molbu za nekom dokumentacijom odnosno pravo na pristup informacijama, a koju je predao u prosincu 2023. nakon što je ovaj postupak već počeo teći. Navodi da nije poduzimao radnje da bi utvrdio tko je "pustio" informacije koje optužuju tuženika za nepravilnosti u radu, izvan firme, jer kada takva informacija procuri ništa se više ne može napraviti. Također je naveo da nije pokrenuo kazneni postupak zbog iznošenja neistinitih tvrdnji ili postupak vezano za naknadu štete.

Nakon što je zz tuženiku predočen građevinski dnevnik koji je priložen uz podnesak tuženika od 22. studenog 2023., a nalazi se na (str. 69 spisa) , navodi da ne zna zašto glavni inženjer ĆI nije žigom i potpisom ovjerio građevinski dnevnik.

Nadalje navodi da mu je kolega VI rekao da tužitelj ne želi raditi na tom projektu i pitao ga je što će s njim te je naveo da nije korektno da on tamo samo sjedi

1 6

i ne radi, a drugi inženjeri odrađuju posao, a on mu je na to odgovorio da je tužitelj tu 20 godina i da je puno odradio za firmu i da mu zbog toga ne daje otkaz. Navodi da su radnici tuženika bili obaviješteni o Odluci o imenovanju povjerljive osobe za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti, na internetskoj stranici firme, s time da je odluka bila obješena i na više mjesta u firmi jer se to tražilo od strane vanjske projektantske kuće i isto je bilo potrebno zbog europske regulative, s time da je na tome radila kolegica OI.

33. Iz iskaza svjedoka MI saslušanog 3. veljače 2025., proizlazi da kod tuženika radi nešto više od 2 godine i to na radnom mjestu glavnog operativnog direktora. Navodi da je tužitelj radio u odjelu inženjeringa na radnom mjestu inženjera i u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, bio mu je neposredno nadređena osoba, s time da mu je tada bio nadređen otprilike 2 ili 2,5 mjeseca.

Nakon što mu se predočava e-mail od 9. siječnja 2023. koji se nalazi na str. 19 spisa, navodi da je od tužitelja zatražio da mu dostavi e-mail s opisom poslova jer mu je bio neposredno nadređena osoba tek kraće vrijeme i htio je znati koje poslove tužitelj obavlja i koje su njegove odgovornosti. Navodi da je tužitelju odgovorio na taj e-mail te ga je zamolio da održe zajednički sastanak, koji je održan isti dan ili dan poslije te su na istom razgovarali o e-mailu od 9. siječnja 2023. Također navodi da mu je tužitelj pojasnio taj e-mail, ali se ne sjeća detalja. Nadalje navodi da je njegov zaključak bio da je odnos između tužitelja kao radnika i poslodavca na jednom niskom nivou, da odnosi nisu dobri, s time da mu nije bilo jasno da osoba koja je zaposlena kod poslodavca može sačiniti jedan takav e-mail. Ističe da je o tom razgovoru izvijestio direktora, odnosno želio je da se razriješe nesuglasice koje su nastale prije nego što je došao raditi kod tuženika. Navodi da je tužitelj na tom sastanku spominjao projekt Zadar, ali se ne sjeća u kojem kontekstu. Nadalje navodi da tužitelja nije posebno pitao za to da je angažiran kod sudskog vještaka već godinama, već mu je sporno bilo to da je tužitelj u e-mailu naveo da firma vara i državu i svoje kupce kao i to što je tužitelj u e-mailu naveo da je se prešla crvena crta dobre inženjerske prakse.

Naglašava da se nije želio uvlačiti u taj proces s obzirom da su te nesuglasice bile još od prije nego što je došao kod tuženika te je sve to prebacio na direktora i nije zatražio od tužitelja nikakvu dokumentaciju niti dokaze vezano uz navode iz e- maila. Također naglašava da je u trenutku kada je tužitelju otkazan Ugovor o radu, radio vrlo kratko i nije znao da je kod tuženika imenovana osoba za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti, a kasnije je saznao da takva osoba postoji kod tuženika, a to je saznao tijekom procesa upoznavanja sa firmom. Nadalje navodi da ga tužitelj nije zatražio odnosno nisu razgovarali da bi se njegov e-mail od 9. siječnja 2023. proslijedio nekome dalje. Ističe da tužitelju na tom sastanku nije rekao da svi lažu i varaju i da je i on potpisao nešto za što nije znao što je.

Navodi da nema saznanja kada su započeli radovi Dogradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, Centar Zadar, s time da je projekt završio prije par mjeseci, odnosno krajem 2024.

Također navodi da kao glavni operativni direktor vodi sve operacije unutar firme, a kako je tek došao u firmu želio je snimiti stanje odnosno situaciju u svim odjelima pa tako i u odjelu gdje je radio tužitelj te ga je iz tog razloga zatražio da mu pošalje e-mail s opisom poslova koje obavlja. Ističe da je to učinio kako bi mogao koordinirati poslove i kako bi se znalo tko što radi i tada je utvrdio da u odjelu u kojem je bio zaposlen tužitelj nedostaje djelatnika.

1 7

Nadalje navodi da je on bio voditelj odjela inženjeringa te je između ostalog bio i voditelj odjela proizvodnje i kontrolinga jer je njegov osnovni zadatak bio da se proizvod proizvede i da se isporuči kupcu. Pojašnjava da je njegova uloga bila da koordinira naprijed navedene odjele te je tražio osobe koje će voditi te odjele i kada je po opisima poslova vidio tko što radi te ukoliko nije bilo osobe koja po poslovima obavlja poslove voditelja, preuzimao bi te poslove. Ističe da s obzirom da je bio kratko u firmi tražio je od djelatnika da ga izvijeste koje poslove obavljaju, a poslovi koje je tužitelj obavljao nisu bili poslovi voditelja te su kasnije zaposlili novu djelatnicu R kao voditelja proizvodnje.

Navodi da s tužiteljem nije razgovarao kako bi trebao raditi svoje poslove odnosno kako očekuje da isti radi. Ističe da je održavao sastanke na kojima je koordinirao poslove, a na tim sastancima nije bio prisutan tužitelj. Pojašnjava da tužitelj svojim ponašanjem nije pokazao da vodi poslove, odnosno da je voditelj proizvodnje i upravo zbog toga mu je i poslao e-mail da mu pojasni koje poslove radi. Također navodi da je otprilike održavan jedan sastanak tjedno, s time da je naglasio da nisu svi sastanci vezani za proizvodnju, već za funkcioniranje firme. Nadalje navodi da tužitelj nije bio pozvan niti na jedan takav sastanak, a iz razloga što svojim ponašanjem nije pokazao da je bio zadužen za određene poslove, odnosno da ima neku odgovornost. Ističe da mu tužitelj u e-malu od 9. siječnja 2023. nije naveo da je on voditelj pogona montaže, proizvodnje i konstrukcije. Vezano za projekt u Zadru navodi da kada je došao u firmu, projekt je bio otprilike 90% gotov i njegov zadatak je bio da iskoordinira da se osiguraju ljudi i materijal da bi se projekt doveo kraju.

34. Iz iskaza svjedoka ŽI saslušanog 10. travnja 2025., proizlazi da kod tuženika radi od 2011., a u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju radio je na radnom mjestu projektanta konstruktora. Navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu i da je radio na radnom mjestu voditelja proizvodnog procesa i montaže, a neposredno nadređena osoba u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu mu je bio MI. Nadalje navodi da je u ožujku 2022. imenovan za glavnog inženjera na gradilištu na projektu Centar Zadar, kao i za voditelja strojarskih radova. Nakon što mu se predočava Odluka tuženika od 21. ožujka 2022. (koja se nalazi na str. 56 spisa), kao i Odluka tuženika od 19. travnja 2022. (koja se nalazi na str. 20 spisa), svjedok navodi da mu je poznata, odnosno da je zaprimio samo Odluku tuženika od 21. ožujka 2022. te ne zna zašto postoje dvije Odluke poslodavca o njegovom imenovanju sa različitim datumima. Navodi da mu je poznato da je tužitelj prije njega bio imenovan za glavnog inženjera gradilišta, ali isti to nije htio prihvatiti te mu je ponuđena ta pozicija koju je prihvatio. Također navodi da su od trenutka kada je imenovan za glavnog inženjera gradilišta počeli radovi na projektu Centra Zadar i otvoreni su građevinski dnevnici.

Nakon što mu je predočen građevinski dnevnik koji se nalazi na str. 60-63 spisa, navodi da taj dnevnik nije prihvaćen s obzirom da glavni izvođač radova nije stavio svoj potpis i taj dnevnik nije pravovaljan kao takav, a nakon što mu je predočen građevinski dnevnik koji se nalazi na str. 78-76 spisa, navodi da je to građevinski dnevnik koji je otvoren i kojeg je vodio i potpisao te navodi da bi trebalo zatražiti original tog građevinskog dnevnika jer na ovom predočenom nema potpisa glavnog izvođača radova.

Ističe da je projekt Centar Zadar okončan krajem 2024., s time da je tada obavljen tehnički pregled, a krajem prosinca 2024. ili početkom 2025. je dobivena uporabna dozvola.

1 8

Navodi da je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju obnašao dužnost zamjenika povjerljive osobe za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti, a SI je bio imenovan za povjerljivu osobu za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti. Također navodi da se sve odluke poslodavca pa tako i Odluka o imenovanju povjerljive osobe stavljaju na oglasnu ploču tuženika tako da je i ova Odluka stavljena na oglasnu ploču kako bi radnici tuženika bili obaviješteni o istoj. Naglašava da mu se tužitelj nikada nije obraćao vezano za nepravilnosti u radu tuženika. Nadalje navodi je povjerljiva osoba - osoba koja je dobila ovlaštenje firme da u slučaju pritužbi može iste zaprimiti i dalje procesuirati u skladu s pravilima, a vezano za pitanje koja su to pravila, navodi da ne bi odgovorio na navedeno pitanje s obzirom da postoji niz pravila koja se primjenjuju u određenom slučaju. Pojašnjava da postoje dvije oglasne ploče, jedna oglasna ploča nalazi se na katu u uredu inženjeringa, a druga oglasna ploča nalazi se u prizemlju gdje svi radnici mogu vidjeti što je na njoj objavljeno. Nadalje navodi da je tužitelj bio imenovan za inženjera gradilišta i voditelja strojarskih radova i radio je na projektima Belupo, Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije, Jadran-Galenski laboratorij i Teva, ali nije bio prisutan niti na jednoj koordinaciji navedenih projekata. Također navodi da je bio opunomoćenik tužitelja na naprijed navedenim projektima i bio je zamjenik tužitelju na tim projektima, a za zamjenika ga je imenovao direktor, a ne tužitelj. Naglašava da su svi ti projekti prošli tehnički pregled. Nadalje navodi da se dio projekta odvija u poslovnim prostorijama tuženika, a dio projekta na terenu.

Naglašava da vezano za projekt Centar Zadar nisu imali nikakvih primjedbi od strane nadzornih inženjera, MUP-a te je isti završen.

Pojašnjava zašto su radovi započeli u ožujku 2022. a ne u lipnju 2021., navodeći da je prijava gradilišta napravljena u lipnju 2021., ali projekt nije bio usklađen sa stvarnim stanjem, i tek kada su se napravili izvedbeni projekti i kada se stvarno stanje uskladilo moglo se započeti s radovima. Naglašava da tuženik nije odgovoran zbog toga što su radovi kasnije započeli jer izvedbeni projekt i usklađenje rade projektanti koji su treće osobe i nisu zaposlenici tuženika.

Navodi da on ne mora znati koliko vremena treba da se postavi sustav fotokatalitičkog pročišćivanja zraka i ne sjeća se je li se taj sustav nalazi na gradilištu Zadar.

Ističe da je upoznat sa sadržajem e-maila tužitelja od strane g. MI i to 2-3 dana nakon što je tužitelj taj e-mail dostavio istom, a na pitanje što je učinio kao povjerljiva osoba navodi da su e-mail shvatili ozbiljno i usmjerili su ga na direktora koji je tada odlučio o daljnjem tijeku.

35. Tu prije svega treba odrediti pravnu prirodu e-maila tužitelja od 9. siječnja 2023., odnosno je li isti predstavlja prijavu nepravilnosti sukladno odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 46/22, dalje ZZPN) kako to ističe tužitelj ili ne. Odredbom čl. 17. ZZPN-a propisan je sadržaj prijave nepravilnosti te je u st. 1. propisano da takva prijava sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, prijavljenom tijelu ili osobi te informacije o nepravilnostima

Nadalje odredbom čl. 19. st. 1. ZZPN-a propisano je da je unutarnje prijavljivanje nepravilnosti prijavljivanje nepravilnosti poslodavcu.

Sud je utvrdio da e-mail tužitelja od 9. siječnja 2023. niti po sadržaju niti po formi ne predstavlja prijavu nepravilnosti sukladno odredbama ZZPN-a. Tu treba ukazati da je tužitelj e-mail od 9. siječnja 2023. (predmet maila: poslovi KI) dostavio nadređenoj osobi direktoru MI na njegovo traženje da ga izvijesti o poslovima koje obavlja s obzirom da je direktor MI u to vrijeme bio zaposlen kod tuženika cca dva mjeseca. Dakle tužitelj nije

1 9

samoinicijativno napisao sporni e-mail, već je tek na upit nadređene osobe, osim poslova koje obavlja naveo i optužbe na račun poslodavca (tuženika) bez namjere da prijavi nepravilnosti u poslovanju tuženika budući je u e-mailu naveo da detalje može poslati pismeno, ako to interesira nadređenog.

Također treba ukazati da je poslodavac (tuženik) Odlukom od 15. srpnja 2019. imenovao povjerljivu osobu (SI) i zamjenika povjerljive osobe (ŽI) za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti.

Sud je kao uvjerljive i logične prihvatio iskaze zz tuženika i svjedoka ŽI u dijelu u kojem su naveli da je naprijed navedena Odluka tuženika bila obješena na više mjesta u firmi, odnosno na oglasnoj ploči, s time da je svjedok ŽI naveo da su postojale dvije oglasne ploče - jedna u uredu inženjeringa, a druga u prizemlju da svi radnici mogu vidjeti što je objavljeno, a zz tuženika je još dodao da je isto objavljeno i na internetskim stranicama firme. Nadalje, sud je ocijenio uvjerljivim i istinitim iskaz svjedoka MI u dijelu u kojem je naveo da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju nije znao da je kod tuženika imenovana osoba za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti, ali je tijekom procesa upoznavanja firme saznao da takva osoba postoji. Naime, isto je logično budući je svjedok MI u to vrijeme radio vrlo kratko za tuženika.

Slijedom navedenog, sud nije prihvatio iskaz tužitelja da nije imao saznanja da je kod tuženika imenovana povjerljiva osoba za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti jer je isto u suprotnosti sa dokumentacijom i iskazom zz tuženika i svjedoka ŽI. Dakle, da je tužitelj imao namjeru prijaviti nepravilnosti u radu poslodavca mogao je to učiniti sukladno odredbama ZZPN-a, odnosno povjerljivoj osobi za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti ili njegovom zamjeniku, a ne e-mailom odgovarajući na upit nadređenog koji su njegovi poslovi i pravdajući se zašto ne radi na konkretnim projektima iznoseći grube optužbe na račun poslodavca navodeći da se sve svelo na laži i prevare, da poslodavac vara investitore i državu, da se prešla crvena crta dobre inženjerske prakse, da je došlo do pada kvalitete.

Također treba naglasiti da tužitelj ni u zahtjevu za zaštitu prava nije naveo da e-mail od 9. siječnja 2023. predstavlja unutarnju prijavu nepravilnosti, već je tu tezu iznio tek u tužbi.

Sud je na temelju naprijed navedenog zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o unutarnjoj prijavi nepravilnosti kako to nastoji prikazati tužitelj. Slijedom navedenog ukazuju se neosnovanim i navodi tužitelja da je dobio otkaz zbog osvete poslodavca jer je prijavio nepravilnosti, već je sud mišljenja da je tužitelju otkazan Ugovor o radu iz razloga koji su navedeni u Odluci o otkazu.

36. U nastavku sud će dati ocjenu je li postojao opravdan razlog za donošenje Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Iz Odluke tuženika od 12. siječnja 2023. proizlazi da je tužitelju izvanredno otkazao Ugovor o radu zbog njegovog e-maila od 9. siječnja 2023. u kojem je tužitelj nadređenoj osobi, na njezin upit o poslovima koje obavlja iznio pored navođenja poslova koje obavlja i optužbe na račun poslodavca navodeći da vara investitore i državu, da krši standarde kvalitete rada, da se sve svelo na laži i prevare i da je godinama angažiran kod sudskog vještaka za strojarstvo i da je predao zahtjev za polaganje istog.

37. Sud je iskaz zz tuženika LI ocijenio životnim, logičnim i uvjerljivim u dijelu u kojem je naveo da je razlog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju upravo e-mail tužitelja od 9. siječnja 2023. u kojem je iznio optužbe na račun tuženika, posebice u dijelu u kojem je naveo se zbog pada kvalitete prešla crvena crta dobre inženjerske prakse te je pojasnio da se tuženik bavi proizvodnjom opreme

2 0

za visoko reguliranu farmaceutsku industriju i da u 99% slučajeva radi sa privatnim tvrtkama te da je bit tuženika upravo kvaliteta koju su uvijek pokušali držati na vrlo visokom nivou i u dijelu u kojem je naveo da se optužbe tužitelja ne odnose na njega osobno, već na cijelu firmu, njih 54 koji rade u firmi, a koje je okarakterizirao kao kriminalnu organizaciju koja vara investitore i državu.

Nadalje sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da se nije obratio inspektoratu niti drugim nadležnim tijelima jer mu je namjera bila da upozori nadređenog na nepravilnosti da bi popravili situaciju za dobrobit firme, ocjenjujući isto neuvjerljivim i usmjerenim opravdavanju svog postupanja.

Također nisu osnovani ni navodi tužbe kojima tužitelj ističe da je u najboljoj namjeri i dobroj vjeri iznio svoje sumnje u postojanje raznih o nepravilnosti u poslovanju tuženika stavljajući iste na znanje neposredno nadređenom. Naime isto je u suprotnosti s njegovim iskazom u kojem je naveo da je jedina nepravilnost ta što ga je poslodavac o imenovanju za glavnog inženjera gradilišta obavijestio nakon 6 mjeseci tražeći da potpiše građevinski dnevnik. Dakle ne radi se postojanju raznih nepravilnosti nego tužitelj u svom iskazu navodi samo naprijed navedeni slučaj, s time da tu treba ukazati da su sukladno iskazu tužitelja građevinski dnevnici stajali preko puta njega na stolu i to mjesec, dva i da ih nije niti otvorio te s obzirom na navedeno sud smatra da tužitelj ne može niti znati što je trebao potpisati. Naime, zz tuženika je u svom iskazu naveo da su tužitelju dostavili na potpisivanje građevinski dnevnik te da je trebao potpisati samo prvu stranicu građevinskog dnevnika, odnosno trebao je potpisati da je imenovan za glavnog inženjera gradilišta. Nadalje je naveo da je bilo problema s projektom i u to vrijeme se nisu provodili nikakvi građevinski radovi. Navedeno je potvrdio i svjedok ŽI koji je u svom iskazu naveo da su radovi na projektu Centar Zadar započeli u ožujku 2022., a ne u lipnju 2021. te da je prijava gradilišta napravljena u lipnju 2021., ali s obzirom da projekt nije bio usklađen sa stvarnim stanjem radovi su kasnije započeli, odnosno isti su započeli kada je napravljen izvedbeni projekt i usklađenje, a koje rade projektanti koji nisu zaposlenici tuženika. Dakle tužitelj nije niti otvorio građevinski dnevnik, kako bi utvrdio što od njega poslodavac traži da potpiše. Sud je prihvatio kao logičan i životan iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je posao glavnog inženjera gradilišta odgovoran posao i da on odgovara za tehničku ispravnost, kvalitetu i sigurnost, ali kako se radovi nisu provodili do ožujka 2022., nitko od tužitelja nije tražio da potpiše dokumentaciju za koju bi bio odgovoran kao glavni inženjer gradilišta bez da je sudjelovao na projektu. Tu treba ukazati da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se kasnilo s početkom radova, da su mijenjanje i dopunjavane građevinske dozvole više puta, da je tuženik izdao prvi račun (1. privremena situacija br. 1.) tek dana 14. travnja 2022. za radove izvršene od 1. ožujka do 31. ožujka 2022.

38. Nadalje, sud je prihvatio dio iskaza zz tuženika u dijelu u kojem je naveo da optužbe na račun tuženika nisu ostale samo unutar tuženika, već su se proširile i došle do mnogih kupaca kao i u dijelu u kojem je naveo da nije poduzimao radnje da bi se utvrdilo tko je „pustio“ informacije koje optužuju tuženika za nepravilnosti u radu, izvan firme, jer kada takva informacija procuri ništa se više ne može napraviti. Naime životno i logično je da se takve informacije prošire izvan tuženika, budući se radi o firmi koja ima preko 50 zaposlenih, a tužitelj je u firmi radio preko 20 godina i otkazan mu je Ugovor o radu, a između ostalog, tužitelj je od investitora, a sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama zatražio određenu dokumentaciju sl. Nadalje, također je životno i logično da kada se neka loša informacija proširi, šteta je učinjena, ugled

2 1

firme je narušen, a utvrđenje tko je takvu informaciju proširio je u takvoj situaciji nevažno.

39. Tužitelj je u podnesku od 7. prosinca 2023. naveo da je na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama zatražio od investitora očitovanje o datumu početka radova te da će ga naknadno dostaviti u spis, a u podnesku od 25. siječnja 2024. je naveo da dostavlja prijavu početka izvođenja radova od 21. lipnja 2021., a iz koje je vidljivo da je inženjer gradilišta tužitelj, ali istu nije dostavio u spis, već je dostavio dokumentaciju - građevinsku dozvolu od 7. svibnja 2019. i izmjenu i dopunu građevinske dozvole od 9. prosinca 2021. Tu treba naglasiti da nije sporno da je tužitelj u lipnju 2021. imenovan za glavnog inženjera gradilišta. Naime i zz tuženika, kao i svjedok ŽI su u svojim iskazima to potvrdili. Nadalje nije sporno niti to da je prijava gradilišta napravljena u lipnju 2021., ali iz ostale dokumentacije dostavljene u spis proizlazi da se u lipnju 2021. nije krenulo sa radovima kako to neosnovano navodi tužitelj, koji je u svom iskazu između ostalog naveo da ne zna ništa vezano za to gradilište i da nikada nije bio u Zadru.

40. Sud smatra da činjenica da postoje dvije Odluke tuženika (jedna od 21. ožujka 2022. i druga od 19. travnja 2022.) o imenovanju ŽI za glavnog inženjera gradilišta, kao i to što građevinski dnevnik u kojem je navedeno da je ŽI glavni inženjer gradilišta nema potpis ni žig JI koji je imenovan glavnim nadzornim inženjerom ne čini Odluku o otkazu nedopuštenom. Naime, sud procjenjuje jesu li razlozi za otkaz koji su navedeni u Odluci o otkazu opravdani razlozi, a tužitelj je u svom iskazu pojasnio da je pod optužbama na račun poslodavca iznesenim u e-mailu od 9. siječnja 2023. mislio isključivo na jedinu nepravilnost u radu tuženika i to na njegovo imenovanje za glavnog inženjera gradilišta bez da je o tome obaviješten, odnosno da je o tome je obaviješten 6 mjeseci kasnije kada je pozvan da potpiše građevinski dnevnik, a o čemu je sud naprijed već dao svoju ocjenu.

41. Iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je smatrao nepotrebnim obavijestiti poslodavaca da godinama radi kod sudskog vještaka za strojarstvo, budući je isti njegov kolega, cimer s faksa i jer je taj rad bio savjetodavan i bez naplate, u stvari pokazuje odnos tužitelja prema poslodavcu, a koji odnos sigurno nije utemeljen na povjerenju.

42. Tu treba naglasiti da Ugovor o radu - zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora - predstavlja odnos povjerenja između radnika i poslodavca. Okolnost da je u radnika izgubio povjerenje može za poslodavca biti opravdan razlog za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a. Naime, poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu radnika u kojeg je iz objektivnih razloga (njegovih postupaka) izgubio povjerenje u njega u onoj mjeri koja bi nastavak radnog odnosa činila nemogućim uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka.

U konkretnom slučaju tužitelj je u e-mailu od 9. siječnja 2023. prilikom odgovaranja na pitanje nadređenog koje poslove obavlja, pored navođenja poslova koje obavlja, iznio i niz teških i neutemeljenih optužbi na račun poslodavca (tuženika), optužujući ga za pad kvalitete, prevare, laži, zatim da se prešla crvena crta dobre inženjerske prakse, da vara investitore i državu. Tu treba naglasiti da je tužitelj na upit suda što je mislio pod naprijed navedenim optužbama, u svom iskazu naveo samo svoje viđenje vezano za njegovo imenovanje za glavnog inženjera gradilišta, a

2 2

o čemu je obaviješten 6 mjeseci nakon što je imenovan, kada su ga tražili da potpiše građevinski dnevnik, a kako je to naprijed navedeno.

Prema ocjeni ovog suda postupanje tužitelja (slanje e-maila od 9. siječnja 2023. nadređenom radniku ) dovelo je do toga da je poslodavac izgubio povjerenje u njega i isto predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa s tužiteljem više nije moguć.

43. Odredbom čl. 116.st.1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

44. Odredbom čl. 116.st.2. ZR-a propisano je da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

45. Odredbom čl.119.st.2. ZR-a propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim, ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

46. Procjenjujući postupanje tužitelja – iznošenje neutemeljenih teških optužbi na račun poslodavca u e-mailu od 9. siječnja 2023., sud je uvjerenja da je poslodavac opravdano donio Odluku o izvanrednom otkazu njegovog Ugovora o radu, odnosno da je postojao opravdan razlog za donošenje takve odluke.

47. Sud je utvrdio da tuženik nije pozvao tužitelja na iznošenje obrane sukladno odredbi čl. 119.st. 2. ZR-a, međutim i u situacijama kada radniku nije omogućeno iznošenje obrane, ta okolnost ne mora imati za posljedicu nedopuštenost otkaza. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj e-mail od 9. siječnja 2023. sačinio i dostavio nadređenom MI iznoseći, između ostalog i neutemeljene teške optužbe na račun tuženika, a kako je zz tuženika u svom iskazu naveo da gore navedeni e-mail tužitelja smatrao potpunom laži, sud smatra da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju pruži mogućnost da iznese svoju obranu jer niti u slučaju da mu je to omogućeno, poslodavac svoju odluku ne bi promijenio.

48. Nadalje, sud je ocijenio da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 116.st.2. ZR-a, odnosno otkazao je Ugovor o radu tužitelju u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Naime, tužitelj je e-mail sačinio i dostavio nadređenom 9. siječnja 2023., a kako je Odluka o izvanrednom otkazu donesena 12. siječnja 2023., ista je donesena unutar zakonskog roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.

49. Dakle, po mišljenju ovog suda tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a u postupku otkazivanja postupio je sukladno odredbama čl. 116. st. 1. i 2. ZR-a.

2 3

50. S obzirom da je sud ocijenio da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja od 9. siječnja 2023. dopuštena, odbio je zahtjev tužitelja za sudskim raskidom Ugovora o radu s danom 30. studenog 2023., kao i isplatom naknade štete u visini 6 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih 3 mjeseca prije prestanka Ugovora o radu ( iznos od 9.475,62 eur) s kamatom koja teče od dana utuženja do isplate. Tu treba ukazati da među parničnim strankama nije sporno da je prosječna plaća tužitelja u prethodna tri mjeseca prije otkazivanja Ugovora o radu iznosila 1.579,27 eur odnosno da visina 6 njegovih prosječnih mjesečnih plaća odgovara zatraženom iznosu naknade štete.

51. Vezano za navode iz tužbe da je tuženik netočno naveo da je tužitelj iskoristio srazmjerni dio godišnjeg odmora za 2023. u trajanju od dva dana pa mu ne pripada naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora, treba navesti da tužitelj na navedene okolnosti nije stavljao dokazne prijedloge, a niti je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu s toga osnova.

52. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

53. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

54. Sud je tuženiku dosudio jednokratnu nagradu u iznosu od 400,00 eur (Tbr. 7/2) za sve radnje koje je isti poduzeo u ovom postupku do 18. rujna 2024. budući je tužitelj u podnesku od 19. rujna 2024. uz zahtjev za utvrđenje Odluke o otkazu nedopuštenom postavio i zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu kao i zahtjev za naknadom štete.

55. Nadalje, sud je tuženiku priznao trošak sastava podneska od 24. rujna 2024. (23. rujna 2024.) u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1) te troška pristupa na ročišta 20. rujna 2024., 3. veljače 2025. i 10. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1), što iznosi 800,00 eur, a što uz gore navedeni trošak od 400,00 eur (jednokratna nagrada) ukupno iznosi 1.200,00 eur.

56. Tuženiku je dosuđen i PDV od 25% u iznosu od 300,00 eur, pa ukupan trošak tuženika iznosi 1.500,00 eur.

57. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 9. svibnja 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

2 4

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika