REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-6112/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB : 66486182714, radi priznavanja zapovjedne dužnosti, 9. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 805-17/19-05/9, URBROJ: 512-2501-23-39 od 18. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 805-17/19-05/9, URBROJ: 512-2501-23-39 od 18. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Rijeka, KLASA: UP/I 561-01/22-01/65, URBROJ: 512M2-71-23-15 od 13. srpnja 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje zapovjedne dužnosti.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da je za razumijevanje srži upravnog spora nužno razložiti historijat predmeta, pa u tom smisli navodi da je bio pripadnik 150. brigade HV-a od 15. listopada 1993. do 15. travnja 1994. VP 3007/23, da je 15. travnja 1994. ranjen na prvoj crti, da je 1. travnja 1994. usmenom zapovjedi, zbog ratnih okolnosti, od strane svog zapovjednika dobio zapovjednu dužnost "Interventnog voda" – ad hoc formacije zadužene za reagiranje na neprijateljske ofenzive. Nije se radilo o formaciji koja je formalno postojala, već je zbog ratnih potreba stvorena od strane zapovjednika, a kao osoba od posebnog povjerenja odabran je za zapovjednika Interventnog voda. Osporava tvrdnju tuženika da je nemoguće da je obnašao zapovjednu dužnost iz razloga što Interventni vod nije postojao formalno. Ističe da je ranjen prije nego je njegova zapovjedna dužnost provedena uredno kroz knjige, jer se radilo o ratnim uvjetima.
3.1. Poziva se na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ 73/13, 75/15, 50/16,30/18, 125/19), kao i članka Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 23/95, 33/95, 33/95, 105/99, 128/99), koji u članku 134. daje mogućnost zapovjednicima ad hoc odlikovanja zbog potreba posebnih uvjeta na terenu.
3.2. Nadalje, tužitelj navodi odredbe Uredbe o činovima, dodjeli činova, promaknućima u viši čin, te prevođenju i odorama pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 57/91), te ističe da zakonodavstvo i niži propisi Republike Hrvatske, te sama logika ratovanja dopušta zapovjednicima da imenuju zapovjedništvo ad hoc predaju vojniku koji za to ima sposobnosti te ako za isto postoji potreba. Logično je i životno pretpostaviti da će saznanja o dodjeli zapovjedne dužnosti imati upravo zapovjednici koji su istu dužnost pojedinom vojniku dodijelili, pa navodi da su u predmetu saslušani zapovjednici i iznosi sadržaj njihovih iskaza. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije ispitalo BT i ĐT koji su bili pripadnici iste Interventne grupe, što je predložio na zapisnik 3. ožujka 2020.
3.3. Vezano za navode tuženika da nije mogao biti zapovjednik "Interventnog voda" zato što u mobilizacijskom razvoju 150. brigade ne postoji jedinica istog naziva, tužitelj smatra da se ne radi o relevantnom dokazu. Nepostojanje dokaza u spisu tuženika i birokratsko shvaćanje nebirokratske pojave (ratnog sukoba) ne može predstavljati dokaz u upravnom postupku, pa u tom smislu citira odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09, 110/21, dalje: ZUP).
3.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporena rješenja i prizna traženo pravo uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Prvostupanjska tijela tužitelju su tijekom dugotrajnog procesa, sukladno ZUP-u, dala mogućnost sudjelovanja u postupku, te njegove izjave dane na zapisnik prileže spisu predmeta. Navodi kako je tužitelj izjavio da je bio pripadnik 150. brigade HV u razdoblju od 15. listopada 1993. do 15. travnja 1994. godine, a od početka ožujka 1994. godine do 15. travnja 1994. godine da je obnašao dužnost zapovjednika Interventne grupe po zapovijedi zapovjednika satnije ZT. Osim izjave svjedoka ne posjeduje druge pisane dokaze, pa dalje iznosi sadržaj iskaza ispitanih svjedoka ZT i ŽT te pribavljene pisane dokumentacije.
4.1. Za tvrdnju tužitelja kako za vrijeme rata zapovjednici nisu imali vremena provoditi upravni postupak, tuženik navodi je potpuno konstruirana i pravno nerelevantna kao i pozivanje na odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama koji tada nije bio na snazi. Ističe da ni tada kao ni danas postupak dodjele činova i promaknuća nije provođen u upravnom postupku, već ukazom o dodjeli čina od strane ovlaštene osobe, odnosno vrhovnog zapovjednika. Također je prema navodima tuženika promašeno i nerelevantno pozivanje na Uredbu o dodjeli činova, promaknuća u viši čin, te prevođenju i odorama pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (NN57/91), jer odredbe citirane Uredbe nisu mjerodavno pravo za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Naime takva dodjela čina tužitelju nije se dogodila, niti je to predmet upravnog postupka, niti upravna stvar, pa nije ni relevantna za ovu upravnu stvar.
4.2. Tuženik ističe da je tužitelj usmjerio svoj zahtjev kao i tužbu na način da dokazuje obnašanje zapovjedne dužnosti koja nikada nije ni pravno ni faktički osnažena u ustroju 150. brigade HV-a, pa ju nije ni mogao obnašati. Suprotno navodima iz tužbe brigada je 1993. godine imala propisani ustroj, te u tom ustroju nije bilo Interventne grupe ili Interventnog voda, a izjave tužitelja kao i svjedoka su kontradiktorne svim gore navedenim dokazima i službenim evidencijama Ministarstva obrane, koje u ovoj upravnoj stvari nisu nepotpune ili netočne već upravno suprotno, dok tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravne niti činjenične razloge kako bi ova upravna stvar bila drugačije riješena.
4.3. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
7.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem svjedoka ispitanih u upravnom postupku te saslušanjem novih svjedoka BT i ĐT, sud je odbio.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja za izdavanjem potvrde o ustrojbenom činu odnosno ustrojbenom mjestu temeljem dužnosti koje je obnašao početkom 1994. godine, kao pripadnik 150. brigade HV-a.
9.1. Rješenje je doneseno u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-2639/21-10 od 17. veljače 2022. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II 805-07/19-05/9, URBROJ: 512-2501-21-9 od 9. srpnja 2021. i predmet vraćen na ponovni postupak, a tuženik rješenjem KLASA: UP/II 805-07/19-05/9, URBROJ: 512-2502-2-18 od 25. veljače 2022. poništio prvostupanjsko rješenje Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 805-07/19-05/4,URBROJ: 512M-50-21-8 od 9. ožujka 2021. i predmet vratio na ponovni postupak.
9.2. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 13. srpnja 2023. vidljivo je da je isto doneseno po provedenom dokaznom postupku u kojemu je izvršen uvid u bazu ISPU - sudjelovanje u Domovinskom ratu i utvrđeno kako je tužitelju evidentirano sudjelovanje kao pripadniku 150. brigade HV u razdoblju od 15. listopada 1993. do 15. travnja 1994. te u razdoblju od 20. svibnja 1995. do 28. kolovoza 1995. kao pripadniku 118. pukovnije domobranske Gospić, a uvidom u raspored 150. brigade, 2. bojne, 3. satnija NG 9518 za teren Gostovača dana 21. ožujka 1994. potvrđeno da je tužitelj bio raspoređen na dužnost ciljač MB [matični broj] mm. Pribavljena su očitovanja Središnjeg vojnog arhiva (KLASA: 805-07/14-01/1, URBROJ: 512M2-76-14-4 od 24. lipnja 2014.) iz kojeg je razvidno da je tužitelj u razdoblju od 15. listopada 1993. do 15. travnja 1994. bio na dužnosti pom. ciljača na „OSI“, čin vojnik, a u istom razdoblju isplaćivana mu je naknada prema navedenoj dužnosti, što je utvrđeno iz podataka arhiva financija, u evidenciji obračuna i isplati novčanih naknada pričuvnog sastava HV-a. Pored navedenog, u očitovanju Glavnog stožera KLASA: 561-01/23-02/1, URBROJ: 512- 06J3-06-23-8 od 17. veljače 2023. navedeno je da je izvršen uvid u Ustroj broj 100.201. po kojemu je ustrojena 150. brigada HV „R“-Zagreb-Črnomerec te je utvrđeno da nije postojala ustrojstvena jedinca pod nazivom Interventna grupa ili Interventni vod.
9.3. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka prvostupanjsko je tijelo zahtjev odbilo uz obrazloženje da tužitelj nije mogao biti postavljen na dužnost zapovjednika Interventne grupe ili voda, odnosno da zapovijed nije ni mogla biti realizirana iz razloga što u ustrojbi brigade nije ni propisana jedinica pod nazivom Interventna grupa ili Interventni vod, a tužitelj je u pisanoj dokumentaciji bio raspoređen na dužnost pom. ciljača na „OSI“, čin vojnik, u 150. brigadi HV i po toj dužnosti primao plaću, a što je utvrđeno i u prethodnim postupcima, te isto govori u prilog činjenici da su evidencije postrojbe bile točne.
10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.
11. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj: UsI-2639/21-10 od 17. veljače 2022. utvrđeno je da su razlozi poništenja ranijeg rješenja tuženika (KLASA: UP/II 805-07/19- 05/9, URBROJ: 512-2501-21-9 od 9. srpnja 2021.) obrazloženi na način da su povrijeđene odredbe ZUP-a o ispitnom postupku, propisane odredbama članka 51. i 52., a u vezi sa člankom 8. ZUP-a , stoga je sud dao uputu tuženiku da u ponovnom postupku provede sve radnje u svrhu pravilnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica, a radi donošenja zakonite odluke o zahtjevu tužitelja.
12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo.
12.1. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
13. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
14. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i priležećim ispravama.
14.1. U postupku koji je prethodio ovom sporu u skladu s načelom iz članka 9. ZUP- a kojim je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, analizirana je spisu priležeća pisana dokumentacije te iskaz tužitelja i ispitanih svjedoka.
15. Ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika da u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve provedene dokaze i ocjenjujući iste pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ne proizlazi da je tužitelj obnašao zapovjednu dužnost zapovjednika Interventnog voda u predmetnom razdoblju.
16. Naime, u ocjeni izvedenih dokaza u kojima s jedne strane ne postoji službena evidencija niti materijalni dokazi o Interventnom vodu ili grupi u ustroju 150. brigade HV-a, pa slijedom toga niti o tome da bi tužitelj obnašao zapovjednu dužnost takvog voda u navedenoj brigadi, već o navedenom iskazuje tužitelj kao stranka postupka te ispitani svjedoci (ZT i ŽT), a s druge strane istima se suprotstavlja materijalna dokumentacija koja proizlazi iz službenih evidencija tuženika prema kojima u ustroju 150. brigade nema Interventnog voda ili grupe, a tužitelj se u istim evidencijama vodi kao pripadnik 150. brigade HV u razdoblju od 15. listopada 1993. do 15. travnja 1994. (dakle, i u razdoblju za koje traži da mu se prizna zapovjedna dužnost Interventnog voda), a u daljnjem razdoblju od 20. svibnja 1995. do 28. kolovoza 1995. kao pripadniku 118. pukovnice domobranske Gospić, te je za prvo navedeno razdoblje utvrđeno da je bio na dužnosti pom. ciljača na „OSI“, čin vojnik kao i da mu je isplaćivana naknada prema navedenoj dužnosti, sud smatra da je pravilan zaključak upravnih tijela iznesen u osporenom i prvostupanjskom rješenju. Ovo posebno, imajući u vidu odredbe članka 9. ZUP-a prema kojima službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, pri tom koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tom se upućuje i na odredbe članka 8. ZUP-a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), dok kako je propisno čankom 9. ZUP-a.
17. Prema ocjeni suda iskaz tužitelja i ispitanih svjedoka, pravilno su ocijeni takvima da ne mogu imati prednost u odnosu na materijalnu dokumentaciju službenih evidencija na koju se poziva tuženik i prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojih odluka.
17.1. Pri tom sud ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS)poslovni broj: Usž-1723/22-2 od 12. svibnja 2022. u predmetu priznavanja statusa zapovjednika desetine, kojom je poništena presuda ovog suda poslovni broj: UsI-3541/21-6 od 9. ožujka 2022. uz obrazloženje da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je svoju odluku temeljio isključivo na iskazima svjedoka, a pri tom je zanemario priložene materijalne dokaze, pa je slijedom svega i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je u tom sporu ocijenio nezakonitim upravna rješenja (točka 12. obrazloženja presude VUS-a). Pored navedenog, VUS je istaknuo u citiranoj presudi da u upravnom postupku javnopravno tijelo odlučuje treba li neku činjenicu dokazivati svjedocima, a dokaznu snagu svakog pojedinog iskaza svjedoka ocjenjuje službena osoba prema svom uvjerenju u kontekstu sa svim ostalim izvedenim dokazima. Dokaz svjedočenjem se izvodi u slučajevima kada u rješavanju upravne stvari nema drugih, pouzdanijih, materijalnih, dokaznih sredstava (točka 9. obrazloženja presude VUS-a).
17.2. U konkretnom predmetu saslušan je tužitelj, kao i predloženi svjedoci, te je pravilno prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu odbijen zahtjev i žalba tužitelja.
17.3. Imajući u vidu navedeno, prema ocjeni suda nije bilo razloga saslušanju dodatnih svjedoka na koje se tužitelj pozivao tijekom upravnog postupka i koje je predložio saslušati u upravnom sporu. Ovo zato, jer se izvođenjem tog dokaza ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanju, obzirom na sadržaj iskaza ispitanih svjedoka i tužitelja, a kojima se suprotstavlja brojna materijalna dokumentacija pribavljena tijekom upravnog postupka. Stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sud odbio, kao nepotrebno i neekonomično te suprotno načelu učinkovitosti spora propisanom odredbom članka 8. ZUS-a.
18. Okolnosti na koje ukazuje tužitelj vezano za ratne uvjete, nemogućnost provođenja upravnih postupaka i drugo u okolnostima ratnog stanja, prema ocjeni suda ne dovode do drugačije odluke. U tom smislu ovaj sud prihvaća opravdanim i osnovanim navode tuženika iznesene u odgovoru na tužbu kojima iste otklanja kao neosnovane i promašene. Imajući u vidu činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, sud cijeni da navodi izneseni u tužbi ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Tužitelj za svoje tvrdnje nije ponudio odgovarajuće dokaze kojima bi se po tužitelju sporne činjenice mogle utvrditi.
19. Stoga, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe.
20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
21. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
22. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
23. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora riješeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije propisano drugačije.
23.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja valjalo odbiti, kako je i navedeno, pod točkom II. Izreke.
U Zagrebu 9. svibnja 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. odvjetnik Mate Knezović, [adresa] Zagreb, Vrbanićeva 20
2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.1
3. U spis
