Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-140/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. KA, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K- 422/2021-24 od 24. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika Davora Jelića, odvjetnika iz Zagreba,
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda kojom je opt. KA proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11 u odluci o uvjetnoj osudi i izriče da se na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 opt. KA osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a uz daljnju primjenu odredbe čl. 57. KZ/11 opt. KA izriče se djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 8 (osam) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko opt. KA u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
II/ Žalba opt. KA odbija se kao neosnovana te se u preostalom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-422/2021-24 od 24. svibnja 2025., opt. KA proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po čl. 227. st. 6. KZ/11 pa je na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08) opt. KA je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 100,00 eura, troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 koji se odnose na troškove analize alkohola u krvi i mokraći, toksikološkog vještačenja, troškove izrade skice mjesta događaja, te fotodokumentacije, nalaza obdukcije, te nalaza i mišljenja prometnog vještaka u ukupnom iznosu od 1.429,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenika, te nagradu i nužne izdatke i nagradu njegova opunomoćenika iz čl. 145. st. 1. toč. 8. ZKP/08, o čemu će biti donijeto posebno rješenje
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni) iz čl. 467. toč. 4. u vezi s čl. 471. st. 1. ZKP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da opt. KA izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora, odnosno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i opt. KA, putem branitelja Davora Jelića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukušić j.t.d. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno traži da se optuženika i branitelja obavijesti o održavanju sjednice vijeća.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. KA, putem branitelja Davora Jelića, odvjetnika iz Zagreba s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu državnog odvjetnika u dijelu da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak jer je identičan prijedlog i sam optuženik podnio u žalbi, a podredno da odbije žalbu državnog odvjetnika u odnosu na odluku o uvjetnoj osudi.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Za 9. svibanj 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. KA te njegov branitelj Davor Jelić, odvjetnik iz Zagreba. Na sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženika, Davor Jelić, dok na sjednicu vijeća nisu pristupili zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku te opt. KA, koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.
5.1. Sjednica vijeća započela je izlaganjem žalbe optuženika od 10. veljače 2025., koju je izložio njegov branitelj Davor Jelić, kao i žalbeni prijedlog, nakon čega je sudac izvjestitelj izložio žalbu i žalbeni prijedlog državnog odvjetnika od 27. siječnja 2025., nakon čega je branitelj optuženika izložio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije u dijelu u kojem predlaže da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu, a podredno da se prijedlog državnog odvjetnika da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovni postupak usvoji, jer je identičan prijedlog u svojoj žalbi iznio i sam optuženik.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. KA nije osnovana.
U odnosu na žalbu optuženika
7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju povredu ne precizira, ali iz žalbenih navoda proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da pobijana presuda ne daje razloge o obliku krivnje, kojim je prema stajalištu suda predmetno kazneno djelo počinjeno (svjesni ili nesvjesni nehaj), zbog čega se ne može ispitati.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud dao je dostatne i jasne razloge glede subjektivnog odnosa optuženika prema inkriminiranom kaznenom djelu u toč. 10. i 11. pobijane presude koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, presuda se s uspjehom može ispitati, tako da nema povrede na koju se poziva žalitelj.
8. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu, a u odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u žalbi ne ukazuje koja odlučna ili druga važna činjenica tijekom postupka nije utvrđena. Upirući na pogrešno činjenično stanje žalitelj zapravo ponavlja navode iz svoje obrane sugerirajući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, prvenstveno nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet i procjenu vozila ing. AA, a onda s tim u vezi i drugačiji zaključak prvostupanjskog suda. Naime, opsežno obrazlaže kako je prvostupanjski sud svoju odluku o krivnji temeljio na nespornoj činjenici da je optuženik prije započetog skretanja ulijevo mogao uočiti nailazak oštećenika na motociklu, pri čemu nije cijenio njegovu obranu da zbog velike međusobne udaljenosti nije mogao pretpostaviti niti zaključiti da se motocikl kreće ekstremnom brzinom, a niti dio nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg proizlazi da je s obzirom na međusobnu udaljenost teretnog vozila kojim je upravljao optuženik i motocikla kojim je upravljao pokojni oštećenik, postojala udaljenost od 170 metara ili 141,3 metra, s obzirom na koju je udaljenost optuženik teško mogao razaznati da se motocikl kreće brzinom od čak 107,8 km/h na prometnici u naselju gdje je brzina kretanja bila ograničena za sva vozila na 50 km/h. Pored toga, da nije dokazano da je optuženik mogao ili morao opaziti ili predvidjeti nepravilno i opasno postupanje drugog sudionika u prometu.
8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je prvo utvrdio nesporne i sporne činjenice te cijenio svaki izvedeni dokaz i sve izvedene dokaze u međusobnoj vezi, dajući i ocjenu proturječnih dokaza, utvrdio kako se u radnjama opt. KA stječu sva obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, a za svoju odluku dao je jasne, argumentirane i provjerljive razloge u toč. 7., 8. i 9. obrazloženja pobijane presude, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, potpuno neosnovano žalitelj (optuženik) žalbom upire da prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju krivnje temelji na tome što je prije skretanja ulijevo mogao uočiti oštećenika jer nije životno niti logično, a niti ima podlogu u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama jer kod takvog stajališta u bilo kojoj prometnoj situaciji kada se skreće ulijevo, ukoliko je vozilo koje dolazi u susret uočljivo, skretanje ne bi bilo dopušteno, neovisno o tome na kojoj bi se udaljenosti to vozilo nalazilo. Ovo stoga jer je i sam optuženik iznoseći obranu iskazao da je došavši do prilaznog kruga tvrtke za koju je vršio dostavu upalio lijevi žmigavac, pogledao prema naprijed, odnosno lijevoj prometnoj traci i u daljini zamijetio jednu crnu siluetu za koju je mogao pretpostaviti da se radi o skuteru koji je bio na vrlo velikoj udaljenosti. Dakle, optuženik ne čini spornim da je na suprotnoj, njemu lijevoj prometnoj traci, ugledao motociklista, a koji se prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka u tom trenutku nalazio na udaljenosti od maksimalno 170 metara, odnosno 141,3 metra od trenutka započinjanja radnje skretanja. Međutim, ne radi se o "vrlo velikoj udaljenosti" kako to ističe optuženik, a imajući u vidu da se radilo o ravnom dijelu kolnika, da je prema zapisniku o očevidu bio sunčan dan, da se događaj desio u prijepodnevnim satima oko 10,10 sati, da je vidljivost bila dobra, nije od utjecaja to što optuženik ističe da mu je bilo teško procijeniti kojom se brzinom kretao na motociklu pokojni ČA. Upravo suprotno tome, baš u takvoj situaciji, a kako nije mogao procijeniti brzinu kojom se motociklist kretao, optuženik nije smio poduzeti radnju skretanja ulijevo s obzirom na blanketnu odredbu čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19 – dalje u tekstu ZOSPC) koji propisuje da je vozač vozila koji skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svog kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno. Pri tome, iako se vozač motocikla kretao brzinom višestruko većom od dopuštene (107,3 km/h), ta brzina nije bila u uzročnoposljedičnoj vezi sa samom prometnom nesrećom čiji uzrok leži u činjenici što optuženik koji je namjeravao skrenuti ulijevo nije propustio vozilo tj. motociklistu koji mu je dolazio iz suprotnog smjera i koji je zadržavao smjer svog kretanja. Kako optuženik nije postupio po navedenoj zakonskoj odredbi, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, uslijed čega je teretno vozilo kojim je upravljao optuženik prednjim dijelom udario motocikl kojim je upravljao ČA, koji je uslijed jačine udarca s motociklom pao na kolnik zadobivši višestruke po život opasne ozljede od kojih je preminuo, dakle, da je kao posljedica takvog lakomislenog ponašanja optuženika nastupila smrt PA, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u njegovim radnjama stječu obilježja kaznenog djela izazivanjem prometne nesreće iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po čl. 227. st. 6. KZ/11. Pri tome je potrebno ukazati da se mjesto sudara, prema nalazu i mišljenu stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, a vidljivo je i iz fotoelaborata te zapisnika o očevidu, nalazi na lijevom prometnom traku promatranog u smjeru kretanja teretnog vozila kojim je upravljao optuženik na udaljenosti od oko 2,5 metara od središnjice kolnika, kao i da je primarni kontakt ostvaren prednjim kotačem motocikla u prednju desnu stranu teretnog vozila
9. Opt. KA podnio je žalbu i zbog povrede kaznenog zakona u kojoj iznosi da je optuženik proglašen krivim jer da je kazneno djelo počinio s oblikom krivnje koji se naziva svjesni nehaj jer da je imao svijest o mogućem nastupanju posljedice, odnosno da je pogrešno držao da do posljedice neće doći, no da se u konkretnom slučaju radi o nesvjesnom nehaju kod kojeg počinitelj nije svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela iako je prema okolnostima bio dužan, odnosno mogao biti svjestan te mogućnosti. Iako to izrijekom ne navodi, iz sadržaja tog dijela žalbe proizlazi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.
9.1. Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kada ga je proglasio krivim zbog predmetnog kaznenog djela koje je počinio sa nehajem (svjesnim), s obzirom je bio svjestan mogućnosti ostvarenja djela jer je primijetio nailazak motociklista koji se kretao u odnosu na njegovu vožnju lijevim prometnim trakom, no unatoč toga, upustio se u skretanje ulijevo u smjeru prilaznog kolnika Trgovačkog društva "BE-TO" lakomisleno smatrajući da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, odnosno motociklista PA, što se nije dogodilo jer je kao posljedica takvog njegovog ponašanja došlo do prometne nesreće u kojoj je oštećenik zadobio višestruke ozljede od kojih je preminuo.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o uvjetnoj osudi
10. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni) državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pri odabiru vrste i visine kaznenopravne sankcije "premalo" cijenio posljedice koje su proizašle iz protupravnog ponašanja optuženika, koji je načinom svoje vožnje izazvao prometnu nesreću, uslijed koje je jedna osoba izgubila život, da sud nije cijenio da je optuženik profesionalni vozač koji se često nalazi na prometnicama i od kojeg se očekuje da s većom pozornošću prati stanje na cestama te da bi se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora ostvarile zakonom propisane svrhe kažnjavanja. Suprotno tome, izricanjem uvjetne osude šalje se poruka da društvo nije zaineresirano za primjereno kažnjavanje počinitelja i upućivanje adekvatnog društvenog prijekora.
10.1. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, a optuženik je uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to je sud i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu.
10.2. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika i optuženika (koji u svojoj žalbi nije obrazlagao zbog čega pobija odluku o uvjetnoj osudi), po nalaženju ovog suda s pravom državni odvjetnik ukazuje da je izrečena uvjetna osuda preblaga i da se istom neće postići svrha kažnjavanja jer da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, posebice u vidu dosadašnje neosuđivanosti, držanja pred sudom, činjenicom da je pogođen prouzročenom prometnom nesrećom te nedvojbeni doprinos oštećenika s obzirom na brzinu upravljanja motociklom, koja je bila višestruko veća od dopuštene, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost da je optuženik upravljao teretnim vozilom na kojem je bilo priključno vozilo, te da se od njega kao profesionalnog vozača koji se često nalazi na prometnicama očekuje da s većom pozornošću prati stanje na cesti.
10.3. Polazeći od stupnja krivnje optuženika (kazneno djelo počinio je iz nehaja) te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, a cijeneći i da je u prometnoj nesreći život izgubila mlada osoba (25 godina), ovaj je sud, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, opt. KA osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a potom mu primjenom čl. 57. KZ/11 izrekao djelomično uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne koji će se izvršiti iznosi osam mjeseci, dok preostali dio kazne u trajanju od deset mjeseci se neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (41. KZ/11), ovaj sud smatra da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela. Pri tome se utvrđene otegotne okolnosti primjereno odražavaju u visini neuvjetovanog dijela kazne iz djelomične uvjetne osude u trajanju od osam mjeseci, kao i u trajanju od deset mjeseci kazne zatvora koja se uvjetuje na razdoblje provjeravanja od dvije godine. Takva izrečena sankcija predstavlja onu mjeru kazne kojom će se optimalno ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije, a koje se sastoje u tome da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom izrazi adekvatna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se istom jača povjerenje građana u pravni poredak te utječe na optuženika i na sve druge da se suzdržavaju od činjenja kaznenih djela.
11. Slijedom navedenog, a kako ispitujući presudu u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o uvjetnoj osudi (toč. I/ izreke) te odbiti žalbu opt. KA kao neosnovanu i u ostalom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. II/ izreke).
Osijek, 9. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
