Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-19/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te suca za mladež Azre Salitrežić i suca Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. i članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Kzd-56/2023 od 22. siječnja 2024. koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Kzd-56/2023-57 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru Kzd-56/2023 od 22. siječnja 2024. koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Kzd-56/2023-57 od 7. siječnja 2025. na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP) okrivljenik LM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 te je na temelju odredbe iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 okrivljenik LM osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 6. rujna 2023. do puštanja na slobodu 22. siječnja 2024. .

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku LM snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 510,95 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Nasuprot tome, temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08, okrivljenik LM oslobađa se od optužbe da bi počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11 u sv. čl. 51. st. 1. KZ/11.

1.4. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog djela kaznenog postupka padaju na teret Državnog proračuna.

2. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08). Predlaže da sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu u odnosu na dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i okrivljenika proglasi krivim te mu utvrdi pojedinačne kazne zatvora, odnosno osudi ga na jedinstvenu kaznu zatvora, sve kako je predloženo optužnim aktom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da se pobijana presuda temelji na zaključcima provedenog psihologijskog vještačenja djeteta LMM iz kojeg proizlazi da dijete CMM kao traumatski događaj spomenulo jedan raniji događaj dok inkriminirani događaj nije spominjalo. Smatra da se iz nalaza i mišljenja psihologijskog vještačenja vještaka dr.sc. Jadranke Zorić ne mogu „izvlačiti“ zaključci jer dijete nije ni upitano o inkriminiranom događaju, nastanak traume nije bitno obilježje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Nastavno navedenom žalbom upire da prvostupanjski sud paušalno u pobijanoj presudi navodi iskaze svjedoka CM i ŠM, ne daje detaljnu ocjenu navedenih iskaza svjedoka.

6.1. Iako se državni odvjetnik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju važnu činjenicu je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio. Državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je dao prvostupanjski sud u obrazloženju presude.

6.2. Prvostupanjski sud pozorno je analizirao i cijenu obranu okrivljenog LM koji poriče počinjenje kaznenih djela, sadržaj iskaza majke oštećene djece CM, svjedoka ŠM, nalaz i mišljenje psihologijskog vještačenja djeteta LMM po vještaku dr. sc. Jadranki Zorić. Analizirajući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio kako nije dokazano da je okrivljeni LM počinio kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 pobliže opisano u izreci pobijane presude. Pravilno je prvostupanjski sud i detaljno analizirao iskaz svjedoka CM (majke oštećene djece) koja je u nekonfrontiranom iskazu pred policijskim istražiteljem iskazala da djeca nisu čula razgovor putem video poziva na aplikaciji WhatsApp s optuženim, izašla je iz sobe da bi razgovarala bez prisutnosti djece a onda na raspravi iskazala suprotno da su djeca bila prisutna navedenom razgovoru kojom prilikom su izrečene joj prijetnje kao i iskaz svjedoka ŠM. Naime, pravilno je prvostupanjski sud povezujući iskaze svjedoka CM i ŠM sa provedenim psihologijskim vještačenjem djeteta LMM utvrdio i zaključio da dijete nije spominjalo predmetni razgovor između roditelja već je iskazivalo o događaju koji se zbio ranije koji nije predmet inkriminacije. Da je dijete bilo prisutno predmetnom telefonskom razgovoru roditelja s obzirom da je razgovor s djetetom vođen petnaest dana nakon inkriminiranog događaja s obzirom da se radi o svježem događaju bi ga se sjećalo da je bilo upečatljivo. Stoga je pravilno prvostupanjski sud okrivljenog LM oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 179.a KZ711 u vezi s člankom 51. stavak 1. KZ/11 jer nema dokaza da je okrivljeni počinio navedena kaznena djela. Napose za naglasiti je da zlostavljanje djece je prouzročenje trajnije ili ponavljane tjelesne boli ili duševne patnje značajnog intenziteta, odnosno prouzročenje znatnog stupnja psihičke ili fizičke neugode pa djelo koje se stavlja okrivljeniku na teret ne predstavlja zlostavljanje djece kao jedan izolirani događaj.

7. Slijedom navedenog, s obzirom da ispitivanjem pobijane presude nisu u skladu sa člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Osijek, 9. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač