Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-355/2023-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Bijelić CO d.o.o. Osijek, Sv. L.B. Mandića 13, OIB:52417054044, zastupan po punomoćniku Slavenu Mijoč, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, Osijek, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, dana 09. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod poslovnim brojem Ovrv-15887/17 od 29. rujna 2017., te se nalaže tuženiku RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od tri dana tužitelju Bijelić Co d.o.o. Osijek, Sv. L. B. Mandića 13, OIB:52417054044, namiri tražbinu u iznosu od 183.700,21 eura / 1.384.089,21 kn, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 176.846,16 eura / 1.332.447,42 kn od 27.09.2017. do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i da naknadi trošak protesta mjenice javnog bilježnika u iznosu od 678,55 eura / 5.112,50 kn, odvjetničke troškove protesta mjenice u iznosu od 583,15 eura / 4.393,75 kn, te nastale troškove ovrhe po ovom rješenju u iznosu od 3.167,10 eura / 23.862,50 kn, sa zateznim kamatama na sve troškove u ukupnom iznosu od 4.428,79 eura / 33.368,75 kn, koje teku od dana donošenja rješenja 29.09.2017. do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Bijelić Co d.o.o. Osijek, Sv. L.B. Mandića 13, OIB:52417054044, naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 42.926,78 eura (četrdesetdvije tisućedevetstodvadesetšesteurasedamdesetosamcenti) sa zateznom kamatom tekućom od 09. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška od 3.332,50 eura

(tritisućetristotridesetdvaeurapedesetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je donio javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka pod brojem Ovrv-15887/17 od 29. rujna 2017., naloženo je tuženiku kao ovršeniku da u roku od tri dana namiri tužitelju kao ovrhovoditelju, iznos od 186.576,35 eura / 1.405.759,49 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dana 27. rujna 2017. pa do isplate, kao i troškove protesta mjenice u iznosu od 586,15 eura / 4.393,75 kn, te troškove ovrhe u iznosu od 3.167,10 eura / 23.862,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

1.1. Povodom prigovora tuženika kao ovršenika, na predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud je na zapisniku od 04. svibnja 2018. rješenjem broj Povrv-1226/2017 stavio izvan snage platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi, te je postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka.

2. Tijekom ovog postupka tužitelj navodi da je sa tvrtkom Dokumental trade d.o.o. sklopio Ugovor o prodaji robe broj 162/14 dana 06. studenog 2013., kojim se utvrđuju uvjeti kupoprodaje iz prodajnog programa tužitelja, kao prodavatelja, dana 01. prosinca 2014. Ugovor o poslovnoj suradnji broj B-44/14 (vezano za asortiman proizvoda Badel), dana 30. siječnja 2015. Ugovor o poslovnoj suradnji broj B-01/15 (vezano za asortiman proizvoda Badel), dana 12. lipnja 2015. Ugovor o poslovnoj suradnji (vezano za asortiman proizvoda Jamnica), dana 02. svibnja 2017. Ugovor o poslovnoj suradnji (vezano za asortiman proizvoda Jamnica), kojima je bila ugovorena prodaja određenog asortimana proizvoda (Badel ili Jamnica) na način da se Dokumental trade d.o.o., kao kupac, obvezao kupovati od tužitelja, kao prodavatelja, određeni asortiman proizvoda u ugovorenom vremenu i količini, dok se tužitelj obvezao kupcu izdati financijska odobrenja temeljem kojih se za određeni iznos umanjuje dugovanje kupca za već prodanu i isporučenu robu od strane tužitelja. Zbog neplaćanja isporučene robe, tužitelj je otkazao sve navedene ugovore o poslovnoj suradnji o čemu je obavijestio Dokumental trade d.o.o. kao kupca, te je izdao račune za povrat izvršenih ulaganja (financijska odobrenja). Prema konto kartici kupca Dokumental trade d.o.o. od 26. rujna 2017., a temeljem računa za isporučenu robu (uključujući i račune za povrat ulaganja), koji su izdani u razdoblju od 02. srpnja 2015. do 11. rujna 2017., nenaplaćeno potraživanje tužitelja Bijelić Co d.o.o. Osijek, iznosilo je 94.341,08 eura / 710.812,84 kn, a osim navedenog, tvrtka Dokumental trade d.o.o. je kao zajmoprimac, sklopila s tužiteljem, kao zajmodavcem, Ugovor o zajmu broj 06/2014 dana 15. studenog 2014. (39.816,84 eura / 300.000,00 kn do 15.11.2015.), Ugovor o zajmu broj 31/2015 dana 17. lipnja 2015. (4.977,11 eura / 37.500,00 kn do 01.09.2015.) i Ugovor o zajmu broj 40/2015 dana 14. kolovoza 2015. godine (26.544,56 eura / 200.000,00 kn do 1.08.2016.), temeljem kojih ugovora je zajmoprimac dobio zajam u ukupnom iznosu od 71.338,51 eura / 537.500,00 kn, uz kamatnu stopu od 6% godišnje, a koji iznos zajma je u međuvremenu u cijelosti dospio, ali zajmoprimac nije ništa isplatio tužitelju temeljem ovih ugovora. Tužitelj nadalje navodi da na strani kupca i zajmoprimca Dokumental trade d.o.o., sve poslove su dogovarali, sklapali i izvršavali UC i tuženik RC, koji su u svim poslovnim odnosima s tužiteljem Bijelić Co d.o.o. Osijek, sudjelovali kao zastupnici i osobni jamci svih preuzetih obaveza tvrtke Dokumental trade d.o.o .

2.1. Nadalje tužitelj navodi da je tuženik predao potpisanu bjanco mjenicu kao sredstvo osiguranja plaćanja ugovorenih obaveza tvrtke Dokumental trade d.o.o. Osijek, koja je ispunjena na iznos od 186.576,35 eura / 1.405.759,49 kn, što se odnosi na dugovanje po računima za isporučenu robu u ukupnom iznosu od 94.341,08 eura / 710.812,84 kn i po zajmovima u ukupnom iznosu od 71.338,51 eura / 537.500,00 kn, te obračunate kamate do 31.08.2017. na zajmove u iznosu od 11.166,58 eura / 84.134,58 kn i obračunate zatezne kamate na račune u iznosu od 9.730,18 eura / 73.312,07 kn, koje su obračunate s danom ispunjavanja mjenice 26.09.2017. Napominje da su način ispunjavanja bjanco mjenice, stranke dogovorile i tuženik je potpisao mjenično očitovanje na izdanu mjenicu, kojom ovlašćuje tužitelja, da može u svako doba, protestirati vlastitu mjenicu i učiniti je dospjelom za iznos nenaplaćenog glavnog duga sa sporednom tražbinom. Tuženik se potpisom mjeničnog očitovanja, ujedno odrekao bilo kojeg prigovora po osnovi izdane vlastite mjenice. Javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka je dana 28. rujna 2017. protestirala ovu vlastitu mjenicu, ali tuženik nije isplatio mjenično dugovanje, pa je stoga tužitelj dana 29. rujna 2017. predao prijedlog za ovrhu na temelju protestirane mjenice, a isti javni bilježnik je donio predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dana 29. rujna 2017. Pored navedenog, tuženik je 25.01.2014. potpisao još dvije izjave i to Izjavu o solidarnoj odgovornosti, kojom se zajedno sa UC solidarno obvezao kao jamac – platac, za sve obveze tvrtke Dokumental trade d.o.o. Osijek, prema tužitelju, te Tabularnu izjavu, kojom dopušta tužitelju, da protiv njega aktivira bilo koji ili sve instrumente garancija plaćanja, radi prisilne naplate potraživanja iz svih ugovora sklopljenih između tužitelja i Dokumental trade d.o.o.

2.2. Stoga tužitelj istaknute prigovore nedostatka pasivne legitimacije, te da prema tužitelju ne postoji nikakav dug, smatra neosnovanim u cijelosti, kao i istaknuti prigovor zastare, budući je upravo tuženik potpisao mjenično očitovanje za izdanu mjenicu kojim ovlašćuje tužitelja da može u svako doba protestirati vlastitu mjenicu i učiniti je dospjelom za iznos nenaplaćenog glavnog duga sa sporednom tražbinom, a tužitelj je ispunio bjanco mjenicu i predao na protest, dok je tri dana kasnije predan prijedlog za ovrhu. Upravo sve i da nema sporazuma oko popunjavanja mjenice, odnosno da se podaci o dospijeću uzimaju iz osnovnog pravnog posla, onda je relevantno dospijeće obaveza iz ugovornih odnosa stranaka, jer predmetnom mjenicom su obuhvaćene obveze po računima koji su dospijevali od 17.07.2015. do 26.09.2017. i obveze po zajmovima, koje su dospijevali od 1.09.2015. do 01.08.2016., pa je vidljivo da i bez mjeničnog očitovanja, mjenična obveza tuženika nije u zastari, jer je mjenica podnesena na isplatu 26. rujna 2017. (što je utvrđeno protestom), a prijedlog za ovrhu temeljem protestirane mjenice je podnesen dana 29. rujna 2017., a što je po pitanju zastare sukladno sudskoj praksi izraženoj u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 538/2019-2 od 18.06.2013.). Prema tome, mjenica se prvenstveno popunjava sukladno sporazumu, a u konkretnom slučaju mjeničnom očitovanju, a tek ukoliko ne postoji sporazum o popunjavanju mjenice, uzima se dospijeće obaveze iz osnovnog pravnog posla, a ovo sve tim više ako se uzmu i u obzir dvije potpisane izjave od 25. siječnja 2014., kojima se ovlaštenja tužitelja dodatno potvrđuju.

2.3. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, te sukladno važećoj valuti, tužitelj je podneskom od 07. veljače 2024. sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, uskladio tužbeni zahtjev na način da je isti djelomično povukao, te predložio da sud održi djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, na način kako je navedeno pod I. izreke.

2.4. Podneskom od 07. veljače 2024. tužitelj napominje da je svu relevantnu materijalnu dokumentaciju priložio spisu, te da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je zbog neplaćanja isporučene robe, otkazao sve navedene Ugovore o poslovnoj suradnji o čemu je obavijestio kupca Dokumental trade d.o.o i izdao račun za povrat izvršenih ulaganja (financijska odobrenja), kao i da je tvrtka Dokumental trade d.o.o. , kao zajmoprimac sklopila s njim kao zajmodavcem Ugovor o zajmu broj 06/2014 od 15.11.2014. na iznos od 39.816,84 eura / 300.000,00 kn, Ugovor o zajmu broj 31/2015 od dana 17.06.2015. na iznos od 4.977,11 eura / 37.500,00 kn i Ugovor o zajmu broj 40/2015 od dana 14.08.2015. na iznos od 200.000,00 kn / 26.544,56 eura, temeljem kojih je zajmoprimac dobio zajam od ukupno 71.338,51 eura / 537.500,00 kn, temeljem kojih ugovora mu ništa nije plaćeno. Navodi da je pravno i moralno nedopustivo da se tužitelja, koji je, kako i sam tuženik u iskazu navodi, sa tuženikom i sa tvrtkom Dokumental trade d.o.o., dobro i u skladu sa poslovnim običajima dugo surađivao i vrlo intenzivno pokušavao ovaj problem riješiti na miran i poslovan način, šikanira na način da se ne uzmu obzir dokazi koje je dostavio i koji dokazuju njegove tvrdnje o poslovnoj suradnji i preuzimanju osobnog jamstva tuženika za obaveze tvrtke Dokumental trade d.o.o., pa se imajući u vidu nespornu višegodišnju poslovnu suradnju stranaka, tuženik s pravom u žalbi (točka II.) poziva na odredbu čl. 12. st.1. Zakona obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) kojom je propisano da se među trgovcima u obvezno pravnim odnosima primjenjuju trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili, ali koja odredba se upravo treba tumačiti u njegovu korist, pri čemu tuženik neosnovano navodi da nisu između sebe dogovorili da za sve ugovorne odnose između njega (tužitelja) i Dokumental trade d.o.o., odgovara i tuženik s obzirom da upravo suprotno proizlazi iz mjeničnog očitovanja i dokaza provedenih u postupku. U odnosu na popunjavanje mjenice ističe da se u podnesku od 20. travnja 2018. pozvao na sudsku praksu prema kojoj se bjanko mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika, a ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice dužan je popuniti je u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla (VSRH Rev 538/2009-2 od 18.06.2013.). Prema pravnom shvaćanju tog suda, kada dužnik za osiguranje svog dugovanja izda mjenicu (u ovom slučaju bjanko mjenicu bez protesta), tada se ista ima popuniti na način kako su to stranke ugovorile, odnosno ukoliko između njih o tome nema sporazuma, prema odredbama osnovnog ugovora iz kojeg proistječe obveza. I upravo sukladno navedenoj sudskoj praksi, od koje polazi i drugostupanjski sud, smatra da je dokazao postojanje sporazuma stranaka o načinu popunjavanja mjenične isprave (koji može biti i usmeni), a također je obrazložio i dokazao postojanje i dospjelost obaveza iz osnovnih ugovora iz kojih proistječe mjenična obveza. Ovo tim više kada se uzme u obzir da je tuženik osim Mjeničnog očitovanja potpisao još i Tabularnu izjavu, te Izjavu o solidarnoj odgovornosti, kojima se potvrđuje sporazum stranaka oko popunjavanja i naplate predmetne mjenice. Napominje ako je imatelj mjenice bio ovlašten popuniti bjanko mjenicu u skladu sa sporazumom vjerovnika i dužnika, što je u konkretnoj situaciji bio slučaj, tada je tuženik dužan dokazati da je naznačeni datum dospjelosti mjenice popunjen protivno sporazumu stranaka, u kojem slučaju bi se dospjelost mjenice određivala u skladu s osnovnim poslom, a sve sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH-a br. Su IVg 46/2007-4. Imajući u vidu identičan način potpisivanja mjeničnog očitovanja Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1360/01-2 od 24.11.2001. i Rev 690/02-2 od 24.11.2004. ne vidi ništa sporno u okolnosti da „Iz mjeničnog očitovanja koji su tuženici potpisali proizlazi da su oni dali tužitelju ovlaštenje da može bianco akceptirane mjenice u svako doba ispuniti po svojoj volji, domicilirati i učiniti dospjelim, te tražiti naplatu potraživanja kod nadležnog suda.“ Navodi da mu je predana bjanko mjenica samo sa potpisom tuženika, a tuženik je potpisao mjenično očitovanje za predmetnu mjenicu, kojim ga ovlašćuje da može u svako doba protestirati vlastitu mjenicu i učiniti dospjelom za iznos nenaplaćenog potraživanja (glavnog duga sa sporednom tražbinom), te se potpisom mjeničnog očitovanja ujedno odrekao bilo kojeg prigovora po osnovi izdane vlastite mjenice. Stoga je on sukladno potpisanom mjeničnom očitovanju, ispunio bjanko mjenicu na način da je upisao dug tuženika (glavni dug sa zateznom kamatom) na dan izdavanja mjenice, a kao dan izdavanja mjenice je upisao 26.09.2017., odnosno dan njenog ispunjavanja, što je i uobičajena poslovna praksa u trajnim poslovnim odnosima kod ispunjavanja bjanko mjenica, a tuženik nije dokazao da je datum dospjelosti mjenice popunjen protivno sporazumu stranaka. Neživotno je i nelogično zamisliti pravnu praksu u kojoj svi vjerovnici u trajnim poslovnim odnosima moraju nakon jedne ili nekoliko godina pozvati svoje dužnike na potpis novih ugovora i/ili mjeničnih očitovanja odnosno na predaju novih bjanko mjenica. Tuženik u postupku navodi da je mjenica izdana 26.09.2016. i da to proizlazi iz mjeničnog očitovanja (a to spominje i drugostupanjski sud u svojem obrazloženju toč. 7.2.), ali ovaj datum se ne navodi niti u mjeničnom očitovanju, a niti u drugoj dokumentaciji priloženoj u spisu. Mjenica je predana na naplatu, odnosno protest dana 26.09.2017., što je dokazao zahtjevom za protest sa potvrdom primitka javnog bilježnika, a kako nije relevantan dan poduzimanja radnje javnog bilježnika, nego dan podnošenja mjenice na naplatu, to je čak zadovoljen i jednogodišnji rok od datuma koji navodi tuženik. Navedeni datum je pogrešan, jer je tuženik predao bjanko vlastitu mjenicu i ovlastio ga da ju samostalno ispuni, pa tako i datum izdavanja, koji u konkretnom slučaju odgovara datumu ispunjavanja bjanko mjenice. Ističe da prema čl. 112. st. 1. Zakona o mjenici (Narodne novine broj 74/94 i 92/10) izdavatelj vlastite mjenice odgovara kao akceptant trasirane mjenice, što je logično obzirom da su oboje glavni dužnici mjenične obaveze (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1313/07-2 od 6. veljače 2008.), pa u skladu sa čl. 52. Zakona o mjenici, imatelj mjenice (ovdje tužitelj) ne gubi svoja prava protiv izdavatelja vlastite mjenice (ovdje tuženika) zbog proteka rokova na podnošenje mjenice, a odredbom čl 78. st. 1. Zakona o mjenici, mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti, pa kako god računali rokove, od datuma koje navodi ili dospijeća pojedinih obaveza (inače se uzima dospijeće zadnje obaveze), on nije u zastari sa svojim zahtjevom. „Polazeći od osnovne svrhe mjenice - kao jednostranog apstraktnog pravnog posla - kojem njen izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku mjenice (remitentu) isplati određeni iznos novca ili se njime obvezuje da će sam obaviti tu isplatu, valja primijeniti odredbu čl. 78. st. 1. ZM prema kojem svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti” (Rev-x 206/2018-2 od 16.03.2021.) „ Međutim, prema odredbi čl. 112. st. 1. Zakona o mjenici, izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Prema odredbi čl. 78. st.1. Zakona o mjenici, svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine, računajući od dospjelosti” (Rev-600/17 od 28.1.2022.).

3. Tuženiku odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da tužitelju ne duguje nikakav iznos, već da se radi o dugu tvrtke Dokumental trade d.o.o. s tim da veći dio potraživanja koji tužitelj ima prema Dokumental trade d.o.o. je u zastari, odnosno Dokumental trade d.o.o. je dužan ukupan iznos od 76.438,74 eura / 575.927,67 kn, dakle 1/3 duga koju tužitelj navodi, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te da je mjenica koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, izdana bez naznake dospjelosti, pa se stoga sukladno odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o mjenici, ima smatrati mjenicom po viđenju, a navedena mjenica je po tuženiku izdana 26.09.2016., tako da je u smislu čl. 33. st. 1. Zakona o mjenici, nastupila zastara (protek roka od jedne godine od dana kada je stvarno izdana mjenica po viđenju), izdavatelj vlastite mjenice po viđenju može opravdano smatrati kako je prestala njegova obveza temeljem iste, pa kako je navedena mjenica podnesena na naplatu 28. rujna 2017., nakon zakonom propisanog roka, to više ne postoji bilo kakva njegova obveza prema tužitelju. Napominje i da sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj i on, nisu nikako između sebe dogovorili da za sve ugovorne odnose između tužitelja i Dokumental trade d.o.o., odgovara on, a vrlo je bitno da on nije bio niti direktor, niti odgovorna osoba u Dokumental trade d.o.o., osnivač društva, pravni zastupnik, budući je osoba ovlaštena za zastupanje bio UC, dok je on samo privremeno bio prokurist društva Dokumental trade d.o.o., pa kao prokurist ne može odgovarati za obveze društva. Novčani iznos naznačen u mjenici, tužitelj je proizvoljno uračunao i eventualno potraživanje na koje nema pravo i koje ne proizlazi iz Ugovora o zajmu broj 31/2015 na iznos od 4.977,11 eura /37.500,00 kn, te Ugovora o zajmu u svoti od 39.816,84 eura / 300.000,00 kn. Navodi da je za navedene ugovore o zajmu osobno jamčio i na ime istih je i izdao predmetnu mjenicu, dok za preostale ugovore, nije izdao mjenicu, niti se o tome razgovaralo, niti su bili ugovoreni takvi odnosi. Naime, svi ugovori o poslovnoj suradnji na koje se poziva tužitelj, navodeći da potraživanje iz istih ne može naplatiti temeljem predmetne mjenice koja je izdana kao sredstvo osiguranja za drugi ugovorni odnos, jer se ne odnose na njega (tuženika), s tim da se uglavnom kao odgovorna osoba navodi UC, a ne on. Isto tako, tužitelj je dostavio ukupno šest otpremnica, od kojih niti jednu on nije potpisao, a niti je ovjerena pečatom društva Dokumental trade d.o.o. Osijek, zbog čega smatra kako nema dokaza da je roba naznačena u spomenutim otpremnicama ikada i dostavljena društvu Dokumental trade d.o.o., a ako bi i bilo suprotno, tada bi opet za nastalu obvezu isto društvo odgovaralo tužitelju, a ne on.

3.1. Tuženik prilaže spisu rješenje o sklapanju predstečajne nagodbe iz koje je razvidno da je tužitelj imao potraživanja prema Dokumental trade d.o.o. u visini od 64.003,34 eura /482.233,16 kn, pa stoga ne može od njega potraživati trostruko veći iznos, pa predlaže da se platni nalog javnog bilježnika stavi izvan snage u cijelosti i tužitelj u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom, kao neosnovanim, uz naknadu parničnog troška.

4. Presudom ovoga suda broj Povrv-1226/2017-29 od 19. siječnja 2021. pod točko I. izreke održan je djelomično na snazi platni nalog iz rješenja na ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Borić, poslovni broj Ovrv-15887/17 od 29. rujna 2017. godine, te se nalaže tuženiku ĆC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 3 dana tužitelju Bijelić Co d.o.o., Osijek, Sv. L. B. Mandića 13, OIB 52417054044, namiri tražbinu u iznosu od 1.384.089,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.332.447,42 kn od 27. veljače 2017. godine do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, kao i da naknadi trošak protesta mjenice javnog bilježnika u iznosu od 5.112,50 kn, odvjetničke troškove protesta mjenice u iznosu od 4.393,75 kn, te nastale troškove ovrhe po citiranom rješenju u iznosu od 23.862,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama na sve troškove koje teku od dana donošenja rješenja do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena. Pod točkom II. izreke je odlučeno da se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić, poslovni broj Ovrv-15887/17 od 29. rujna 2017. godine, ukida se kao neosnovan, te je točkom III. nalaženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 148.625,00 kn, u roku od 15 dana.

4.1. Povodom žalbe tuženika protiv navedene presude, Županijski sud u Karlovcu je rješenjem broj Gž-249/2021-2 od 17. studenog 2023. prihvatio žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-1226/2017-29 od 19. siječnja 2021. u odnosu na točku I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vratio ovome sudu na ponovni postupak, dok je žalba tuženika protiv točke II. izreke presude, odbačena kao nedopuštena, te je odlučeno da se odluka o troškovima povodom pravnog lijeka ostavlja za konačnu odluku.

4.2. U ukidnoj odluci, sud navodi da presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, to jest da li je mjenica ispunjena u skladu sa osnovnim pravnim poslom i da li je nastupila zastara potraživanja, te da se odluka o odlučnim činjenicama temelji na ispravama koje se ne nalaze u prvostupanjskom spisu, kao što je "mjenično očitovanje", te Ugovori o poslovnoj suradnji tužitelja i Dokumental trade d.o.o. (za Badel broj B-44/14 od 01.12.2014., Ugovor o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) od 12.06.2015., Ugovor o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) od 02.05.2017., te Ugovor o poslovnoj suradnji (za Badel) od 30.01.2015., te Dodatak 1 i Dodatak 2 Ugovora o poslovnoj suradnji broj B-44/14, kao i Ugovora o zajmu broj 31/2015 na iznos od 37.500,00 kn, te Ugovor o zajmu na iznos od 300.000,00 kn, na koje se poziva tužitelj, te utvrditi da li postoji sporazum o popunjavanju mjenice između stranaka, da li je mjenica popunjena u skladu s tim sporazumom (utvrditi sadržaj sporazuma o ispunjavanju mjenice), a pri tome treba voditi računa da je ništavna odredba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu dospjelom, te utvrditi da li je osnovan prigovor tuženika da je u novčani iznos naznačen u mjenici tužitelj proizvoljno uračunao i eventualno potraživanje na koje nema pravo i koje ne proizlazi iz Ugovora o zajmu broj 31/2015 na iznos od 37.500,00 kn, te Ugovora o zajmu u svoti od 300.000,00 kn. Ako nema osnovnog sporazuma o popunjavanju mjenice potrebno je utvrditi da li je tužitelj mjenicu popunio u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

4.3. Podneskom od 12. veljače 2025. i 26. ožujka 2025. tuženik u bitnom navodi da je ništav sporazum o popunjavanju bjanco mjenice i odredba sporazuma o popunjavanju bjanko mjenice po kojoj je imatelj bjanko mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti mjenicu dospjelom, te da tužitelj tijekom postupka nije dostavio sporazum o popunjavanju mjenice između njega i tužitelja, jer isti ne postoji, te je tužitelj u novčani iznos naznačen u mjenici proizvoljno uračunao i eventualno potraživanje na koje nema pravo i koje ne proizlazi iz Ugovora o zajmu broj 31/2015 na iznos od 37.500,00 kn, te Ugovor o zajmu u svoti od 300.000,00 kn. Ostaje kod prigovora zastare potraživanja, te napominje da je mjenica izdana bez naznake dospjelosti, te se ista smatra mjenicom po viđenju obzirom da je izdana 26.9.2016. što proizlazi iz mjeničnog očitovanja. Nesporno je kako je u vještačenju utvrđena visina obveze između trgovačkih društava Bijelić Co d.o.o. i Dokumental trade d.o.o. temeljem obveza po otkazu ugovora o poslovnoj suradnji i na temelju odobrenih zajmova, međutim, isto nema nikakve veze sa predmetom ovog spora, niti može služiti kao osnova utvrđivanja njegove obveze prema tužitelju. Za navedene ugovore o zajmu, on je osobno jamčio i na ime istih je i izdao predmetnu mjenicu, dok za preostale ugovore, nije izdao mjenicu, niti su bilo kada tužitelji i on o tome razgovarali ili ugovorili takvu međusobnu praksu, pa je stoga tužitelj u iznos naznačen na mjenici proizvoljno uračunao i eventualno potraživanje, koje ne proizlazi iz Ugovora o zajmu br.31/2015 na iznos od 37.500,00 kn, te ugovora o zajmu u svoti od 300.000,00 kn, za koje je osobno jamčio i na ime istih je i izdao predmetnu mjenicu. Iz sadržaja Ugovora o poslovnoj suradnji br. B-44/14, kao Kupac, ugovorna stranka je označena tvrtka Dokumental trade d.o.o., te u čl. 7. istoga ugovora stoji da će Kupac: Dokumental trade d.o.o. dostaviti prodavatelju jednu ovjerenu bjanko zadužnicu kao jamac-platac na iznos od 50.000,00 kn. Jednako tako stoji i u ugovoru o poslovnoj suradnji br. B-01/15 od 30.1.2015. dakle za predmetne ugovore, kao sredstvo osiguranja nije izdana mjenica od 26.9.2016., pogotovo zato što je u čl. 7. imenovanih ugovora decidirano navedeno da je trgovačko društvo Dokumental trade d.o.o. kao sredstvo osiguranja plaćanja dostaviti bjanko mjenicu. Mjenica od 26.9.2016.g. na čiju naplatu se poziva tužitelj, u navedenim ugovorima se ne spominje. Da je tužitelj imao namjeru naplatiti dugovanje iz gore označenih ugovora od njega, isto bi i naveo u ugovoru, a ne bi naveo da je trgovačko društvo Dokumental trade d.o.o. dužan dostaviti bjanko zadužnicu (čl. 7. ugovora). Odredbom iz čl. 12.st.1. Zakona o obveznim odnosima, određeno je da se među trgovcima u obvezno pravnim odnosima primjenjuju trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. Nedvojbeno je da u niti jednom od gore navedenih ugovora tužitelj i Dokumental trade d.o.o. nisu ugovorili običaj da se mjenica izdana kao sredstvo osiguranja iz jednog ugovornog odnosa odnosi i na sve ostale odnose među strankama. Obzirom na navedeno, drži da tužitelj svoje potraživanje prema Dokumental trade d.o.o. koje proizlazi iz Ugovora o poslovnoj suradnji br. B-44/14 od 01.12.2014. i Ugovora o poslovnoj suradnji br. B-01/15 od 30.1.2015. ne može naplatiti temeljem mjenice koja je izdana kao sredstvo osiguranja za drugi ugovorni odnos, slijedom čega je tužbeni zahtjev za iznos od 180.000,00 kn (iznos iz oba ugovora) neosnovan. Nadalje, prema Ugovoru o prodaji robe br. 162/14, isti su sklopili tužitelj i trgovačko društvo Dokumental trade d.o.o., kao Jamac platac je naveden UC, a ne on, a u istom ugovoru u čl. 8. je navedeno da će kupac; trgovačko društvo Dokumental trade d.o.o. kao sredstvo osiguranja plaćanja dostaviti jednu potpisanu bianco vlastitu mjenicu, s mjeničnim očitovanjem. Iz sadržaja ugovora je jasno da on ne može osobno, svojom vlastitom mjenicom od 26.9.2016.g. odgovarati za obvezu trgovačkog društva Dokumental trade d.o.o. budući isto u govoru nije navedeno. Da je tužitelj imao namjeru naplatiti dugovanje iz označenog ugovora od tuženika, isto bi i naveo u ugovoru, a ne bi naveo da je trgovačko društvo Dokumental trade d.o.o. dužan dostaviti jednu potpisanu bianco mjenicu, s mjeničnim očitovanjem. Pored svega navedenoga, on ne može odgovarati za obveze ugovora, u kojem čak nije niti ugovorna stranka. Nadalje, temeljem ugovora o Poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) od 12.6.2015., ugovorne strane su tužitelj i trgovačko društvo Dokumental trade d.o.o., dok on nije stranka ugovora. U čl. 11. Ugovora navodi se da će kupac i prodavatelj Sporazumno ugovoriti da fizička osoba, navedena u zaglavlju kao ovlaštena i odgovorna osoba za zastupanje pravne osobe kupca, u svojstvu jamca platca, temeljem ovog ugovora, preuzete financijske obveze pravne osobe koju zastupa. Kao odgovorna osoba, naveden je UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ne on. Odredbom iz čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, određeno je da se među trgovcima u obvezno pravnim odnosima primjenjuju trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. Tužitelj navodi kako je nakon nastanka dugovanja ista pokušao pregovorima (razgovorima) riješiti sa tužiteljem, što je nesporno, no upravo iz razloga da se mirnim putem utvrdi na koje se točno ugovore odnosila izdana bjanko mjenica. Predmetna mjenica je nevaljana upravo jer je tužitelj istu popunio suprotno osnovnom pravnom poslu, odnosno osnovni pravni posao nisu bili svi sklopljeni ugovori između tužitelja i njega, pa i dalje stoji kod prigovora popunjavanja mjenice protivno uvjetima pod kojim je mjeničnom vjerovniku predana bjanko mjenica. Obzirom na činjenicu da je bjanko mjenica zapravo tek buduća mjenica, jer u trenutku potpisivanja od strane trasanta nema svih bitnih potrepština, a izdana je uz ovlaštenje tužitelju da ju naknadno ispuni u skladu sa sadržajem obveze iz osnovnog posla, te tek po sporazumu stranaka, naknadnim ispunjenjem, ima postati mjenicom, te obzirom je navedeno izostalo, popunjavanje bjanko mjenice suprotno ovlaštenju koje je mjenični dužnik dao, čini mjenicu nevaljanom.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze koje su stranke predložile te je saslušao tuženika i svjedoka KC (list 89.-92.) i AC (list 83.- 84.), te stalnog sudskog vještaka financijsko – knjigovodstvene struke Blaženku Kegalj, te je izvršen uvid u mjenicu (list 5. spisa), protest (list 6. spisa), karticu konta (list 11. i 12.), obavijest o otkazu ugovora o poslovnoj suradnji (list 12.), račune (list 13., 15., 17., 19.), obavijest o otkazu ugovora (list 14. i 18.), uplatnicu (list 22.), izvadak iz sudskog registra ( list 34.-41. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku (list 42.- 46.), rješenje FINE (list 47. i 48.), tablicu s popisom glasova vjerovnika za dužnika – FINA (list 49.-53.), zahtjev za izravnu naplatu (list 59.-60. i 65.-66.), bianco zadužnicu (list 61.-62. i 67.-68.), ovjeru javnog bilježnika broj OV-4127/14 od 17.11.2014. i OV- 435/15 od 09.02.2015. (list 63. i 69.), podatak FINE o redoslijedu naplate od 02.05.2018. (list 64. i 70. spisa), izvješće Porezne uprave (list 86.), dokumentaciju (list 94.-98.), pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Blaženke Kegalj (list 103.- 164.), dopunu nalaza i mišljenja vještaka (list 168.-176.), Prilozi dio 1. (Ugovor o prodaji robe br 162/14 (list 2. -6.), Ugovor o poslovnoj suradnji br. B-44/14 od 01.12.2014. (list 3.-4.), Dodatak 2 Ugovora od 01.12.2014. (list 7.), Dodatak I Ugovora od 01.12.2014. (list 8.) računi (list 5.-6.), Ugovor o poslovnoj suradnji br. B-01/15 od 30.01.2015. (list 9-10.), račun (list 11.), Ugovor o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d. ) od 12.06.2015. (list 12. -14.), račun (list 15.), Ugovor o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jasmnica d.d.) od 02.05.2017. (list 16.-20.), račun (list 21.), Ugovor o zajmu br: 06/2014 od 15.11.2014. (list 22.-23.), Ugovor o zajmu br: 31/2015 od 17.06.2015. (list 24. -25.), Ugovor o zajmu br: 40/2015 od 14.08.2015. (list 26. -27.), Obavijest o otkazu Ugovora o poslovnoj suradnji B-44/14 od 01.12.2014., (list 28.), Obavijest o otkazu Ugovora o poslovnoj suradnji B-01/15 od 30.01.2015., (list 30.), Obavijest o otkazu Ugovora o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) od 12.06.2015., (list 32.), Obavijest o otkazu Ugovora o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) od 02.05.2017. (list 34.), računi (list 29., 31., 33., 35.), Kartica konta i Kartice partnera (list 36. -91.), računi(list 93.-125.), Prilozi dio 2.- (list 2.-113. isti kao u Prilozima 1. dio), mjenica od 26.09.2017., protest i mjenično očitovanje (list 115.-116.), Izjava o solidarnoj odgovornosti (list 117.), Tabularna izjava (list 118.).

5.1. Sud je u skladu s načelom ekonomičnosti postupka (postupak traje od 13.11.2017.) odbio prijedlog tuženika da se ponovo poziva predloženi svjedok UC, koji uredno pozvan na ročište za 10. listopada 2019. nije pristupio i koji je predložen na okolnost potpisivanja pojedine dokumentacije, a što je tužitelj učinio nespornim na ročištu od dana 04. studenog 2020. Sud je odbio i prijedlog tuženika da se dopunski sasluša, jer je isti svoj iskaz dao na raspravi održanoj dana 10. listopada 2019., a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno temeljem priložene materijalne dokumentacije u spisu, koja je navedena pod točkom 5. obrazloženja i sud je detaljno obrazložio što je iz iste utvrdio.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 183.700,21 eura po osnovi izdane vlastite mjenice po viđenju, kao sredstva osiguranja plaćanja za robu i novčani zajam koji je tužitelj dao kupcu Dokumental-trade d.o.o., protestirane od strane javnog bilježnika dana 28.09.2017., trošak protesta mjenice javnog bilježnika od 678,55 eura, odvjetničke troškove protesta mjenice u iznosu od 583,15 eura i nastale troškove ovrhe po rješenju o ovrsi od 3.167,10 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

Među strankama nije sporno:

- da je tuženik potpisao bjanko mjenicu (list 115. spisa - Prilozi dio 2.),

- da je bjanko mjenicu tužitelj popunio na iznos od 1.405.759,49 kn i kao datum izdavanja naveo 26.09.2017. (list 115. Prilozi dio 2.)

- da je tužitelj mjenicu dostavio javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka dana 26.09.2017. da izvrši protest (list 55. spisa),

- da je javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka dana 28.09.2017. protestirala mjenicu (Protest na listu 115. Prilozi dio 2.),

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv tuženika kao ovršenika ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-protestirane mjenice, prijedlogom od dana 29.09.2017. (list 2.-6. spisa),

- da je javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-15887/17 od 29.09.2017. (list 4. spisa),

- da je tuženik kao ovršenik podnio prigovor protiv tog rješenja ovrsi na temelju protestirane mjenice (list 8.-9. spisa),

- da tuženik u vlastoručno potpisanom mjeničnom očitovanju (list 116. Prilozi dio 2.) ovlašćuje tužitelja kao vjerovnika da temeljem sklopljenog Ugovora između tužitelja i Dokumental-trade d.o.o. može u svako doba njegovu vlastitu mjenicu protestirati i učiniti dospjelom za iznos nenaplaćenog potraživanja (glavnog duga sa sporednom tražbinom), te se po osnovi izdane vlastite mjenice odriče bilo kojeg prigovora,

- da su Izjavu o solidarnoj odgovornosti od dana 25.01.2014. (list 117. Prilozi dio 2.) vlastoručno potpisali kao solidarni jamci-platci tuženik i UC, kojom pod punom odgovornošću, bez prisile i samovoljno, kao fizičke osobe, svaki pojedinačno kao jamac-platac, prema tužitelju kao vjerovniku, daju izjavu da zajednički jednako i punopravno odgovaraju za svaki oblik dugovanja pravne osobe Dokumental-trade d.o.o. Livana, prema tužitelju,

- da tuženik u vlastoručno potpisanoj Tabularnoj izjavi od 25.01.2014. (list 118. Prilozi dio 2.) kao prokurist i ovlaštena osoba za zastupanje pravne osobe Dokumental-trade d.o.o., izjavljuje da sukladno svim ugovorima sklopljenim između pravne osobe Dokumental-tade d.o.o. i tužitelja, izričito dopušta tužitelju da bez svakog njegovog daljnjeg pitanja i pristanka u svakom slučaju nepoštivanja ugovorenih odredbi bilo kojeg od Ugovora, ovlašten je aktivirati bilo koje ili sve instrumente garancija plaćanja, te konačno, pokrenuti pravni postupak prisilne naplate potraživanja protiv Dokumental-trade d.o.o. i njega osobno (tuženika) kao fizičke osobe, jamca-platca uz svaki od Ugovora, da su tužitelj i tuženik suglasni sa svim navedenim i da svojim potpisima jamče njegovo poptpuno i punopravno razumijevanje bez primjedbi.

7. Među strankama je sporno:

- pasivna legitimacija,

- prigovor zastare,

- prigovor protupravnog popunjavanja mjenice,

- da li postoji sporazum o popunjavanju mjenice između stranaka,

- da li je mjenica popunjena u skladu s tim sporazumom,

- da li je tužitelj mjenicu popunio u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla,

- da li je tužitelj novčani iznos naznačen u mjenici proizvoljno uračunao,

- da li potraživanje tužitelja proizlazi iz Ugovora o zajmu broj 31/2015 na iznos od 4.977,11 eura / 37.500,00 kn, te Ugovora o zajmu na iznos od 39.816,84 eura / 300.000,00 kn.

8. Iz iskaza tuženika sa ročišta za glavnu raspravu od dana 10.10.2019. (list 87.-93. spisa) proizlazi da je sa tužiteljem poslovao još od 2008. godine, kada je postojala i tvrtka "Triniti" čiji direktor je bio UC, koji je sklapao sve ugovore o poslovnoj suradnji kao odgovorna osoba, dok je on bio prokurist i tada se tražila njegova mjenica, da bi nakon toga došlo do nove tvrtke Dokumental-trade d.o.o., koja nastavlja poslovnu suradnju s tužiteljem. Mjenicu je potpisao još 2008. jer je običaj tužitelja kada se pokreće poslovna suradnja, da je potrebno predati i mjenicu. Caffe bar Matrix je poslovao pod firmom Dokumental-trade d.o.o., a tužitelj je njima tada davao i određene zajmove, ali kako više nije bio u toj firmi, ne zna o kojim iznosima se radilo, niti o kojoj robi, već je o tome vodio brigu UC, ali nije sporno da je tu bilo i zajmova i prodaje robe. Sa tužiteljem se dobro surađivalo i nije mu poznato kako je došlo do duga, te nije sporno da je istu mjenicu on potpisao, jer je to bila politika tužitelja, a i radilo se o poslovnoj suradnji. Ne zna tko je potpisivao otpremnice za preuzetu robu, jer u Dokumental-trade d.o.o., nije bio više niti vlasnik poslovnih udjela, niti direktor, a isto tako ne zna da li je potpisao tabularnu ispravu, međutim predočenjem izjave o solidarnoj odgovornosti i to originala, potvrđuje da je njegov potpis na istoj original, te i potpis na mjeničnom očitovanju također potvrđuje da je njegov. U periodu kada je došlo do dugovanja, zajedno sa UC je pregovarao da se problem sa tužiteljem riješi, ali do toga nije došlo, osim samo do razgovora, a što je on kod tih razgovora nudio se ne sjeća, osim da je tužitelju ponudio prodaju Matrixa, jer je isti bio njegov.

8.1. Tužitelj je stavio primjedbu na iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da je smatrao da je mjenicu potpisao isključivo za ugovor o poslovnoj suradnji na početku poslovne suradnje 2008., jer je taj Ugovor potpisao 2017., a iz mjeničnog očitovanja je vidljivo da je bjanco mjenica predana radi osiguranja potraživanja na temelju sklopljenog ugovora između tužitelja i Dokumental trade d.o.o., a ne kako je to tuženik svojim iskazom naveo da je mjenicu predao 2008. kada je Caffe bar Matrix poslovao pod tvrtkom Triniti.

9. Iz iskaza svjedoka KC sa ročišta za glavnu raspravu dana 10.10.2019. (list 87.-93. spisa) proizlazi da izvršni direktor u tvrtki Bijelić Co d.o.o., navodi da je do poslovne suradnje sa Caffe barom Matrix moglo doći negdje 2012. ili 2013., a najviše se pregovaralo sa UC i tuženikom, jer je jedan bio direktor, a drugi prokurist, ali se svakako radilo o tvrtki Dokumental, budući je Matrix bio u sklopu iste tvrtke kao pravne osobe. Prvi ugovor sa tvrtkom Dokumental je sklopljen kao klasični kupoprodajni ugovor, tako da tužitelj prodaje robu, a Dokumental-trade se obvezuje istu platiti u određenom roku, a što je bilo i ranije u poslovanju sa tvrtkom Triniti, kada je isto pregovarano i kada je suradnja postojala sa UC i tuženikom. Iako je i u svezi tvrtke Triniti ostao određeni dug, suradnja je nastavljena i sa novom tvrtkom Dokumental i Matrix, međutim s vremenom, a za vrijeme trajanja poslovne suradnje, dug je stalno rastao, da bi negdje 2014. došlo do predstečajnog postupka i nagodbe, gdje se vidjelo da je tvrtka Dokumental loše i tada je tužitelj prijavio svoju tražbinu na nekih 450 do 480.000,00 kn, a ista predstečajna nagodba je bila potvrđena od strane suda, te je došlo do određenog plana restruktuiranja gdje se tvrtka Dokumental-trade obvezala da svake godine tužitelju plati po 120.000,00 kn, međutim do toga nije došlo jer oni to nisu mogli platiti. U međuvremenu tuženik i UC dolaze kod tužitelja i predstavljaju jedan koncept o otvaranju Outsidea u Bastionu, što im je bilo vrlo zanimljivo, pa su i to bili voljni prihvatiti, jer je prostor u Bastionu lijepo izgledao, smatrali su da će sve krenuti na bolje, međutim ni do toga nije došlo, iako misli da su imali promet, dug nije bio plaćen. Tvrtki Dokumental davali su i zajmove, ali do danas ni ti novci na temelju zajma nisu vraćeni, iako su oni uvijek mislili da kada budu dali robu da će ti dugovi biti plaćeni, a onda su im pomogli i na način da su im davali određena novčana sredstva, kako bi oni mogli poslovati. Dokumental-trade je sigurno nešto platio i nešto je plaćeno od prodane robe, ali na osnovu zajma ne, a temeljem obećanja i uvjeravanja tužitelj je smatrao da će dug ipak biti pokriven. Tužitelj im je dao pet ugovora o zajmu, a od svih kupaca inače se zahtjeva i predaja mjenica i zna da su postojale dvije mjenice, jedna koju je potpisao tuženik i jedna koju je potpisao UC, a sve uz pripadajuće mjenično očitovanje i Tabularne isprave, a potpisali su i Izjavu o solidarnoj odgovornosti kojim su se obojica kao fizičke osobe obvezali na podmirenje eventualno nastalog duga, a poslovna suradnja se uglavnom odnosila na Badel i Jamnicu i na širi spektar pića, pri čemu su odobravali određena novčana sredstva, kako za Matrix, kao postojeću tvrtku unutar Dokumental-trade, tako i za "Outside" u Bastionu, pri čemu je tužitelj ispunjavao svoju obvezu, dok navedeni nisu i dug je rastao temeljem neplaćanja isporučene robe i predanih novčanih sredstava za kupovinu robe, a upravo to neplaćanje je bilo i pretpostavka za raskid ugovora do kojeg je i došlo. Ugovori o poslovnoj suradnji su otkazani putem obavijesti, bili su ispostavljeni računi za povrat sredstava, što do danas nije ostvareno, iako se puno razgovaralo i dogovaralo i sa UC i sa tuženikom, ali sve je ostalo na pregovorima i obećanjima. Kako niti jedan dogovor nije bio ispoštovan, negdje u rujnu 2017. tužitelj donosi odluku o prisilnoj naplati duga i tada se mjenica pušta, ali kako su u FINI vidjeli da su tek na 9., 10. mjestu kod UC i da su prije njih tražena potraživanja na nekih 350.000,00 kn, dok je njihov dug prešao preko milijun, da UC nema nikakve osobne imovine u smislu nekretnina i vrjednijih pokretnina da bi se dugovi mogli naplatiti, to se krenulo protiv tuženika, jer su obojica, kako tuženik tako i UC, dali svoja osobna jamstva, mjenice, tabularnu ispravu, izjavu o solidarnom jamstvu, a i u svakom ugovoru i izjavi je stajalo da oni daju osobnu garanciju, odnosno jamstvo što se može i vidjeti iz konkretnih ugovora. Izjavljuje da je ugovore o poslovnoj suradnji iz 2017. potpisao UC u svojstvu jamca-platca, te ističe da se roba isporučuje pravnoj osobi, dakle tvrtki, a ne fizičkoj osobi, a također i zajmovi se daju pravnoj osobi, kao i ugovori o poslovnoj suradnji, pa stoga se tužiteljevo potraživanje traži temeljem osobnog jamstva, a to su mjenica, zadužnica, tabularna isprava, solidarna izjava i sl. Navodi da je tuženik jako dobro znao što potpisuje i koju težinu to sve nosi. Tijekom svog iskaza predočava sudu i dokumente o dugovanju Dokumental-tradea prema tužitelju, te karticu konta koja se odnosi na dug glede potpisanih ugovora o zajmu, obračun kamata, a koje dokumente je uredno potpisao UC kao direktor Dokumental-tradea, kako bi se mogao utvrditi neupitan iznos duga koji tužitelj potražuje. Što se tiče same mjenice, navodi da i od ostalih tvrtki zahtijevaju mjenicu i da u pravilu kod poslovne suradnje odmah zahtijevaju mjenicu kao i zadužnicu, međutim tvrtke koje ne traže poček ne žele potpisati mjenicu, s tim da mjenicu može dati bilo tko, ne mora to biti niti vlasnik tvrtke, jer za to upravo i služi mjenično očitovanje kojim određena osoba jamči svojom imovinom, pa jamac-platac može biti i susjed sa ulice.

10. Iz iskaza svjedoka AC sa ročišta za glavnu raspravu od dana 16.07.2019. (list 82.-84. spisa) proizlazi da tuženika poznaje 12 godina i da je s njim bio u poslovnom odnosu otkad radi kod tužitelja, a koji poslovni odnos je bio dobar i vrlo korektan, s tim da tuženika poznaje još iz vremena kada je on radio u Jamnici, s kojom je također tužitelj dobro poslovao, da bi tuženik poslije otišao u privatnike i otvorio Caffe bar Matrix. Bio je upoznat sa otvaranjem tog njegovog lokala sa svim dokumentima koji se odnose na poslovnu suradnju, te mu je mjenica također poznata, a jedan od osnovnih elemenata je upravo taj da se tužitelj osigura kao tvrtka, te su tuženiku više puta dali robu, a premda je on obećavao da će to sve biti riješeno i plaćeno, do toga nije došlo i tako je sve završilo na sudu. Tužitelj je praktički financirao sa oko 300.000,00 kn, tvrtku Dokumental, na način da je isti iznos uplatio Dokumentalu kako bi oni mogli prodati dogovorenu količinu piva, te je tvrtki Dokumental bio dan zajam, a što je bilo dogovoreno sa tuženikom. Od prodanog piva Dokumental je nešto uplatio na račun tužitelja, ali svega nekih 5 ili 6% od ukupnog iznosa, tako da se kroz protek vremena situacija pogoršala, pokušavali su se naći modeli da se dug naplati i to je dosta trajalo, međutim dug je bio veliki i mjenica je bila puštena. Koliko mu je poznato dug je iznosio preko 1.400.000,00 kn, tako da je tužitelj kao firma loše prošao, jer nije imao niti robu, niti naplatu, a sada se moraju platiti i sudski troškovi i samo se dug na dug pojavljuje, što nikome nije bilo u interesu i što je bio razlog da se dugo pregovaralo sa tuženikom. Misli da je tuženik bio prokurist, ali se s njim oduvijek surađivalo i sve dogovaralo oko financija, a obzirom da je da je ekonomist, to je bio odgovoran za poslovanje sa tuženikom i firmom Dokumental. Tužitelj i sada želi pregovarati, ali s obzirom na visinu duga i da pregovori nisu mogli ići u pozitivnom smjeru, došlo je do suda, a tvrtki Dokumental su sve otpremnice uredno davane i to voditeljima ili konobarima koji su radili za tuženika, s tim da je robu koja je došla, prvo je pregledavao tužitelj i gledalo se da li je to zaista roba koju je tuženik naručio i želio i kada je tuženik poslao osobu za preuzimanje robe, tada je izdavana i otpremnica. Svi računi su bili uredno izdani upravo na temelju otpremnica, a što je značilo i da je roba bila preuzeta. Povodom prigovora tuženika da na otpremnicama nije bilo pečata tuženika, napominje da je na računima bio naznačen točan datum otpreme, da su računi sačinjeni na temelju otpremnice čiji su brojevi uredno navedeni, kao i koja vrsta robe je bila preuzeta, koje vrijednosti, u kojoj količini, te je vidljivo da je istu robu preuzeo GC i to se može točno utvrditi na temelju originala računa. Prilikom dogovora o poslovnoj suradnji kao ekonomista je uvijek bio nazočan, s tim da same ugovore o poslovnoj suradnji nije potpisivao i ne zna tko ih je potpisao, a isto tako ne zna ni koliko potraživanje je bilo prijavljeno u predstečajnoj nagodbi, s tim da mu je poznato da tuženik više ne radi u Matrixu, već u jednoj informatičkoj tvrtki, premda se i tada pokušavalo naći rješenje. Predmetno potraživanje tužitelju predstavlja jednu od većih potraživanja koja imaju prema svojim poslovnim partnerima, ali vode i druge sporove kako bi svoje dugove naplatili.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoke KC i AC cijenio kao vjerodostojne, kao i iskaz tuženika u dijelu koji je suglasan sa iskazima navedenih svjedoka, jer su dani uvjerljivo, prema vlastitom sjećanju i sukladni su priloženoj materijalnoj dokumentaciji u spisu.

12. Iz zahtjeva za izravnu naplatu (list 59. -60. i 65.-66.), bianco zadužnice (list 61.-62. i 67.-68.), ovjere broj OV-4127/14 od 17.11.2014. i OV-435/15 od 09.02.2015. (list 63. i 69.) i podataka FINE o redoslijedu naplate od 02.05.2018. (list 64. i 70. spisa), proizlazi da se tužitelj pokušao naplatiti od ovršenika UC temeljem zadužnice broj OV-4127/14 od 17.11.2014. i broj OV-435/15 od 09.02.2015 na iznos od 500.000,00 kn i da su zadužnice u redoslijedu naplate u FINI na 9. mjestu i 10. mjestu, te da obveze u Očevidniku prije navedenih osnova iznose 357.612,45 kn i 857.814,45 kn.

13. Iz Ugovora o prodaji robe tužitelja broj 162/14 od 06.11.2013. (list 2. Prilozi dio 1.) proizlaze uvjeti kupoprodajnog asortimana tužitelja, sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i kupca Dokumental trade d.o.o. Livana.

14. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji (Badel) broj B-44/14 od dana 01.12.2014. i Dodatka 1 i Dodatka 2 Ugovora o poslovnoj suradnji od 01.12.2014. broj B-44/14 (list 3.-8. Prilozi dio 1.) proizlazi da je ugovor sklopio tužitelj kao prodavatelj sa Dokumental trade d.o.o. Livana, kao kupcem, da se odnosi na ugostiteljski objekt kupca Caffe bar, noćni bar „Matrix“, Osijek, da je predmet ugovora asortiman Badelovih proizvoda, da je ugovor za kupca potpisao direktor UC.

15. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji br. B-01/15 (za Badel) proizlazi da je sklopljen dana 30.01.2015. (list 9. i 11. Prilozi dio 1.) između tužitelja kao prodavatelja i Dokumental trade d.o.o. Livana, kao kupca, da se odnosi na Multimedijalni centar „Outside“ Osijek, da je ugovor potpisao direktor UC za Dokumetal-trade d.o.o., a za tužitelja izvršni direktor KC.

16. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) od dana 12.06.2015. (list 12.-15. Prilozi 1. dio), proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i Dokumental trade d.o.o. Livana, kao kupca, jamca- platca, da se odnosi na noćni bar „Outside“ Osijek, da je ugovor potpisao direktor UC, a za tužitelja izvršni direktor KC.

17. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) dana 02.05.2017. (list 16.-21. Prilozi dio 1.) proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i Dokumental trade d.o.o. Livana, kao kupca, jamca- platca, da se odnosi na noćni bar „Outside“ Osijek i Matrix caffe-noćni bar, Osijek, da je ugovor potpisao direktor UC, a za tužitelja izvršni direktor KC.

18. Iz Ugovora o zajmu br: 06/2014 od 15.11.2014. (list 22. -23. Prilozi dio 1.) proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i Dokumental trade d.o.o. Livana (koje zastupa UC kao jamac-platac i tuženika kao jamac-platac, oboje kao fizičke osobe, kao jamci-platci pojedinačno, solidarno, zajednički jednako i punopravno u odnosu na preuzete obveze pravne osobe koju zastupaju), kao zajmoprimca, kojim zajmodavac odobrava zajmoprimcu zajam od 300.000,00 kn, koji su potpisali za zajmoprimca UC i tuženik, po kojem je Ugovoru na žiro račun Dokumental trade d.o.o. dana 18.11.2014. uplaćen iznos od 300.000,00 kn (list 40. Prilozi dio 1.).

19. Iz Ugovora o zajmu br: 31/2015 od 17.06.2015. (list 24.-25. Prilozi dio 1.) proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i Dokumental trade d.o.o. Livana (koje zastupa UC kao jamac-platac i tuženika kao jamac-platac, oboje kao fizičke osobe, kao jamci-platci pojedinačno, solidarno, zajednički jednako i punopravno u odnosu na preuzete obveze pravne osobe koju zastupaju), kao zajmoprimca, kojim zajmodavac odobrava zajmoprimcu zajam od 37.500,00 kn, koji su potpisali za zajmoprimca UC i tuženik, po kojem je Ugovoru na žiro račun Dokumental trade d.o.o. dana 18.06.2015. uplaćen iznos od 37.500,00 kn.

20. Iz Ugovora o zajmu br: 40/2015 od 14.08.2015. (list 26. -27. Prilozi dio 1.) proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i Dokumental-trade d.o.o. kao zajmoprimca kojeg zastupa UC kao jamac-platac, da je predmet zajam od 200.000,00 kn, da je potpisan od strane UC, te da je na račun Dokumental trade d.o.o. dana 17.08.2015. uplaćen iznos od 200.000,00 kn.

21. Iz Obavijesti tužitelja o otkazu od 22.09.2017. upućenih Dokumental-trade d.o.o. na ruke UC i tuženiku (Prilozi 1. dio, list 28.-35.) proizlazi da se odnose na Ugovor o poslovnoj suradnji B-01/15 od 30.01.2015., od 12.06.2015. i 02.05.2017., iz razloga neplaćanja računa za isporučenu robu.

22. Iz mjenice po viđenju i Protesta (list 115. Prilozi 2. dio) proizlazi da mjenica glasi na 1.405.759,49 kn, da je popunjena dana 26. rujna 2017., da je tuženik naznačen kao trasat i da je istu potpisao kao trasant, da je javni bilježnik mjenicu protestirao dana 28.09.2017.

23. Iz mjeničnog očitovanja za bianco vlastitu mjenicu (list 116. Prilozi 2. dio) proizlazi da je na istom vlastoručni potpis tuženika, kojim potpisom isti ovlašćuje tužitelja kao vjerovnika temeljem sklopljenog Ugovora između tužitelja i Dokumental- trade d.o.o. da može u svako doba njegovu vlastitu mjenicu protestirati i učiniti dospjelom za iznos nenaplaćenog potraživanja (glavnog duga sa sporednom tražbinom), te se po osnovi izdane vlastite mjenice odriče bilo kojeg prigovora.

24. Iz Izjave o solidarnoj odgovornosti od dana 25.01.2014. (list 117. Prilozi dio 2.) proizlazi da su istu potpisali kao solidarni jamci-platci tuženik i UC, kojom pod punom odgovornošću, bez prisile i samovoljno izjavljuju da kao fizičke osobe, svaki pojedinačno kao jamac-platac, solidarno, zajednički jednako i punopravno odgovaraju za svaki oblik dugovanja pravne osobe Dokumental-trade d.o.o. Livana, prema tužitelju kao vjerovniku.

25. Iz Tabularne izjave od 25.01.2014. (list 118. Prilozi dio 2.) proizlazi da je istu vlastoručno potpisao tuženik kao prokurist i ovlaštena osoba za zastupanje pravne osobe Dokumental-trade d.o.o., kojom on osobno izjavljuje da sukladno svim ugovorima sklopljenim između pravne osobe Dokumental-trade d.o.o. i tužitelja, izričito dopušta tužitelju da bez svakog njegovog (tuženikova) daljnjeg pitanja i pristanka u svakom slučaju nepoštivanja ugovorenih odredbi bilo kojeg od Ugovora, ovlašten aktivirati bilo koje ili sve instrumente garancija plaćanja te konačno, pokrenuti pravni postupak prisilne naplate potraživanja protiv Dokumental-trade d.o.o. i njega osobno (tuženika) kao fizičke osobe, jamca-platca iz svakog od Ugovora. Također je navedeno da su tužitelj i tuženik suglasni sa svim navedenim i da svojim potpisima jamče njegovo poptpuno i punopravno razumijevanje bez primjedbi. Također, na Tabularnoj izjavi je potpis tuženika kao fizičke osobe, kao i njegov potpis za tvrtku Dokumental-trade d.o.o.

26. Račune, kartice konta i kartice partnera priložene u Prilozima dio 1. i 2., sud nije posebno obrazlagao, jer je svu materijalnu dokumentaciju vještak uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, te dopune istog.

27. Iz nalaza i mišljenja, te dopune, stalnog sudskog vještaka financijsko – knjigovodstvene struke Blaženke Kegalj od 10.01.2020. i 17.02.2020. (list 103. -164. i 168.-176.) proizlazi da su kartice obveza prema dobavljaču Bijelić Co d.o.o. za 2012. - 2017. godinu s evidentiranim primljenim računima i plaćanjem, a računi za kamate koje je tužitelj redovito u razdoblju od 2014. -2017. godine fakturirao je kod Dokumental-trade d.o.o., knjižen na istoj kartici kao i računi za robu. Tako primjerice račun 269/2017 za kamate s datumom od 30. travnja 2017. na iznos od 1.479,60 kn je evidentiran na kartici dobavljača kod Dokumental-trade d.o.o., a kod Bijelić Co d.o.o. na kartici potraživanja za kamate (konto 1220). Nadalje, vještak je utvrdio i uočio da nisu bile proknjižene fakture koje je tužitelj Bijelić Co d.o.o. fakturirao zbog raskida ugovora, za iznos povrata uloženih sredstava po ugovorima o poslovnoj suradnji i to: račun broj 2017/000672 od 22.09.2017. na iznos od 100.000,00 kn, račun broj 2017/000673 od 22.09.2017. na iznos od 125.000,00 kn, račun broj 2017/000674 od 22.09.2017. na iznos od 37.500,00 kn i račun broj 2017/000675 od 22.09.2017. na iznos od 21.875,00 kn. Kartice obveza temeljem zajmova (konto kartica 2501) na kojoj je evidentirano stanje obveza u iznosu od 575.000,00 kn greškom je zajam do 37.500,00 kn, duplo proknjižen i temeljnicom i po izvodu. Uz pretpostavku ispravka greške, vidi se da dugovanje iznosi 537.500,00 kn, kako je evidentirano i kod tužitelja. Iz navedene dokumentacije, vještak utvrđuje da je evidentno da je u poduzeću Dokumental-trade d.o.o. iskazana obveza po računima potraživanja iz kupoprodaje robe na dan raskida poslovnih odnosa, tj. na dan 11. rujna 2017. i potraživanja za redovne kamate fakturirane u razdoblju od 2014. - 2017. kartica sa zaključnim stanjem od 31. prosinca 2017. (prilog 5.) u iznosu od 480.522,66 kn, a potraživanja temeljem odobrenih zajmova koji nisu vraćeni (prilog 6) u iznosu od 575.000,00 kn ili ukupno 1.055.522,66 kn, a obzirom da evidentno nisu proknjiženi računi zbog raskida Ugovora i povrata uloženih sredstava opisanih u ugovorima o poslovnoj suradnji, pa vještak navodi da navedenu obvezu treba uvećati za te račune, te ovom iznosu od 1.055.522,66 kn, dodaje tužiteljeva potraživanja za fakture koje su izdane zbog raskida Ugovora o poslovnoj suradnji, odnosno za povrat uloženih sredstava iznos od 284.375,00 kn, pri čemu se dobije ukupan iznos od 1.339.897,66 kn. Slijedom navedenoga, vještak je izračunao da se razlika između ukupnih obveza poduzeća Dokumental-trade d.o.o. prema tužitelju Bijelić Co d.o.o. u poslovnim knjigama iskazuje u iznosu od 7.450,23 kn (prema dokumentaciji tužitelja iznos od 1.332.447,43 kn, a prema dokumentaciji Dokumental trade d.o.o. iznos je 1.339.897,66 kn, pa kada se ova dva iznosa oduzmu, dobije navedena razlika od 7.450,23 kn). Iz navedenog vještak nesporno zaključuje da su nesporna potraživanja tvrtke Bijelić Co d.o.o. prema Dokumental-trade d.o.o. u ukupnom iznosu od 1.332.447,43 kn. U odnosu na okolnosti u financijsko – knjigovodstvenom smislu glede poslovne suradnje, puštanja mjenice, protesta mjenice, izjava i sl., vještak navodi da nije uočio nikakvih nepravilnosti u postupku s mjenicom, s tim da se u konkretnom slučaju radi o bjanco mjenici, koja u trenutku izdavanja nema sve propisane sastojke i tada je ona nepotpuna, ali je upravo bila izdana s namjerom da remitent ili osoba koju on ovlasti, te sastojke popuni naknadno, pa se govori i o budućoj mjenici. Remitent ili osoba koju on ovlasti popunit će mjenicu u skladu s ovlaštenjem koje im je dao trasant, a kojim se određuju uvjeti pod kojima se može popuniti mjenica kao i sadržaj sastojaka koji će biti upisani. To ovlaštenje može biti u ugovoru koji je temelj mjenice, posebnom ugovoru, u obliku posebne izjave ili prešutno. Prije dopune nalaza i mišljenja, vještak navodi da tužitelj i Dokumental-trade d.o.o. nisu sklopili ugovor, niti dali posebnu izjavu o uvjetima popunjavanja mjenice, pa smatra da je dano prešutno ovlaštenje o popunjavanju mjenice, koji zaključak ispravlja nakon primjedbi tužitelja i utvrđenja da u spisu postoji pisano ovlaštenje tuženika njegovim potpisom na mjenično očitovanje za predmetnu izdanu mjenicu, kojom je ovlastio tužitelja da može u svako doba protestirati vlastitu mjenicu i učiniti je dospjelom za iznos nenaplaćenog glavnog duga sa sporednom tražbinom, koje mjenično očitovanje se nalazi u spisu (list 116. Prilozi dio 2.) kao i izračun kamata za razdoblje od 17.07.2015.-26.09.2017. u kojem je utvrđena obaveza po osnovi kamata za navedeno razdoblje od 73.312,07 kn. Također, vještak navodi da mjenica koja ne sadrži oznaku dospjelosti se u financijsko – knjigovodstvenom smislu smatra mjenicom po viđenju, koja dospijeva onoga dana kada se podnese na isplatu, a zakonom je određen rok u kojem se to mora učiniti, što iznosi godina dana od dana izdanja. Vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 17. veljače 2020. (list 168.-176.) navodi da zatezne kamate za razdoblje od 17. srpnja 2015. do 26. rujna 2017., a na koje razdoblje se upravo poziva tužitelj, iznose 51.641,78 kn, te konačno navodi da ukupno potraživanje tužitelja prema Dokumental-trade d.o.o., iznosi 1.384.089,21 kn, a koji iznos se odnosi na potraživanja iz kupoprodaje robe na dan raskida poslovnih odnosa u iznosu od 426.437,85 kn, potraživanja za fakture koje su izdane zbog raskida Ugovora o poslovnoj suradnji, odnosno za povrat uloženih sredstava 284.375,00 kn, potraživanja temeljem odobrenih zajmova koji nisu vraćeni u iznosu od 537.500,00 kn, potraživanja po obračunu kamata prije raskida poslovnih odnosa koje je tužitelj redovno obračunavao po ugovoru u iznosu od 84.134,58 kn, što ukupno iznosi 1.332.447,43 kn, kojem dugu kada se doda iznos na ime kamata za razdoblje od dospijeća obveze do 26. rujna 2017. u visini od 51.641,78 kn se dobije ukupno potraživanje tužitelja u iznosu od 1.384.089,21 kn, dakle, upravo visina onog duga koji je i postavljen tužbenim zahtjevom.

27.1. Vještakinja je svoj nalaz i mišljenje, te dopunu istog iznijela na raspravi od dana 04. studenog 2020. sukladno čl. 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku, na koje tužitelj nije imao primjedbi, dok na primjedbu punomoćnice tuženika da je u nalazu navela da je tuženik priznao visinu duga, jer je priznao samo vjerodostojnost dokumentacije, vještakinja se očitovala navodeći da joj se tuženik putem telefona očitovao na taj način.

27.2. Sud je nalaz i mišljenje, te dopunu istog, u cijelosti prihvatio, jer su dani stručno, temeljito i u skladu s pravilima struke, temeljem priložene materijalne dokumentacije u spisu, uz napomenu da tuženik nije imao primjedbi na isti, osim da tuženik nije priznao visinu predmetnog duga.

28. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

29. Naime, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

30. U smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica.

31. Slijedom iznijetog, ovaj sud na temelju materijalne dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka, te dopune istog, te iskaza svjedoka AC i KC, pa i samog tuženika, utvrđuje da su tužitelj i tvrtka Dokumental trade d.o.o. poslovali (sklopljeni Ugovori o poslovnoj suradnji i Ugovori o zajmu) još od 2008. godine, dok je postojao "Triniti", dok je direktor bio UC, a tuženik prokurist čija se mjenica tražila sukladno poslovnoj praksi tužitelja, a da je nakon toga osnovana tvrtka Dokumental-trade d.o.o. Livana, koja je nastavila poslovnu suradnju s tužiteljem, temeljem navedenih Ugovora o poslovnoj suradnji i Ugovora o zajmovima, da je određeno vrijeme suradnja bila uspješna, a nakon toga su nastala dugovanja oko čijeg namirenja se stranke nisu uspjele dogovoriti, da je tužitelj otkazao ugovore o poslovnoj suradnji dopisom od 22.09.2017., te je pokrenuo ovrhu protiv tuženika, te sud zaključuje na temelju iznijetog da je obveza tuženika temeljem predmetne bjanko mjenice nastala upravo uslijed duga proizašlog iz tog poslovanja tužitelja i Dokumental trade d.o.o., te da je mjenica popunjena sukladno sporazumu stranaka, a što proizlazi iz mjeničnog očitovanja za bianco vlastitu mjenicu u spisu (list 116. Prilozi dio 2.), na kojem je vlastoručni potpis tuženika i kojim potpisom isti ovlašćuje tužitelja kao vjerovnika temeljem sklopljenog Ugovora između tužitelja i Dokumental-trade d.o.o. da može u svako doba njegovu vlastitu mjenicu protestirati i učiniti dospjelom za iznos nenaplaćenog potraživanja (glavnog duga sa sporednom tražbinom), te se po osnovi izdane vlastite mjenice odriče bilo kojeg prigovora. Navedeni zaključak proizlazi iz iz Izjave o solidarnoj odgovornosti od dana 25.01.2014. (list 117. Prilozi dio 2.) koju su potpisali kao solidarni jamci-platci tuženik i UC, kojom pod punom odgovornošću, bez prisile i samovoljno izjavljuju da kao fizičke osobe, svaki pojedinačno kao jamac-platac, solidarno, zajednički jednako i punopravno odgovaraju za svaki oblik dugovanja pravne osobe Dokumental-trade d.o.o. Livana, prema tužitelju kao vjerovniku, dok iz Tabularne izjave od 25.01.2014. (list 118. Prilozi dio 2.) proizlazi da je istu vlastoručno potpisao upravo tuženik kao prokurist i ovlaštena osoba za zastupanje pravne osobe Dokumental-trade d.o.o., kojom on osobno izjavljuje da sukladno svim ugovorima sklopljenim između pravne osobe Dokumental-trade d.o.o. i tužitelja, izričito dopušta tužitelju da bez svakog njegovog (tuženikova) daljnjeg pitanja i pristanka u svakom slučaju nepoštivanja ugovorenih odredbi bilo kojeg od Ugovora, ovlašten aktivirati bilo koje ili sve instrumente garancija plaćanja te konačno, pokrenuti pravni postupak prisilne naplate potraživanja protiv Dokumental-trade d.o.o. i njega osobno (tuženika) kao fizičke osobe, jamca-platca iz svakog od Ugovora. U istoj Tabularnoj izjavi stoji da su tužitelj i tuženik suglasni sa svim navedenim i da svojim potpisima jamče njegovo potpuno i punopravno razumijevanje bez primjedbi, na kojoj je potpis tuženika kao fizičke osobe, kao i njegov potpis za tvrtku Dokumental- trade d.o.o. Dakle nema spora, da je mjenica popunjena sukladno sporazumu stranaka i da iz iste proizlazi upravo odgovornost tuženika za predmetni dug. Dakle, sporazum o popunjavanju mjenice, u konkretnom slučaju, predstavlja mjenično očitovanje koje prileži spisu (list 116. Prilozi dio 2.) i koje tuženik ne osporava da je potpisao, kao i Izjavu o solidarnoj odgovornosti i Tabularnu izjavu (list 117. -118. Prilozi dio 2.). Ovdje valja napomenuti da Zakonom o mjenici, nije propisan oblik sporazuma o popunjavanju mjenice, koji se u pravnom prometu uglavnom pojavljuje u obliku mjeničnog očitovanja, kao što je u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Tuženik je dakle, potpisao mjenično očitovanje, koje predstavlja sporazum o popunjavanju mjenice, potpisao je i Tabularnu izjavu, kao i Izjavu o solidarnoj odgovornosti, iz kojih nedvojbeno proizlazi da je upravo tuženik sa svojim sredstvom osiguranja, odnosno instrumentom garancije plaćanja, bjanko vlastitom mjenicom, osobno jamčio za sve obaveze iz poslovnog odnosa tužitelja Bijelić Co d.o.o. i trgovačkog društva Dokumental trade d.o.o., u kojoj tvrtki je u to vrijeme bio prokurist, i koja je poslovna suradnja između tužitelja i tuženika trajala još od 2008. godine kako to sam navodi u svom iskazu tuženik. Nasuprot navedenom, tuženik svoje tvrdnje da mjenica nije popunjena sukladno sporazumu stranaka, nije ničim dokazao, a što je bio dužan (tako u presudi i rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2284/06-5 od 18.03.2009. u kojima se navodi da je upravo na mjeničnom dužniku, ovdje tuženiku, teret dokaza da je ispunjena mjenica izvršena protivno sporazumu). Stoga neosnovanost prigovora protupravnog popunjavanja mjenice i da tužitelj mjenicu nije popunio u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla, upravo proizlazi iz priložene materijalne dokumentacije i to mjeničnog očitovanja, Tabularne izjave i Izjave o solidarnoj odgovornosti (list 115.-118. Prilozi dio 2.). Dakle, kada dužnik za osiguranje svog dugovanja izda mjenicu, tada se ista ima popuniti na način kako su stranke dogovorile, a ako nema tog sporazuma, prema odredbama osnovnog ugovora iz kojeg proistječu obveze (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 538/2009-2 od 18.06.2013.). Iz priloženog mjeničnog očitovanja, Tabularne izjave, Izjave o solidarnoj odgovornosti, upravo je razvidan sporazum stranaka oko popunjavanja i naplate predmetne mjenice, jer je tuženik na istima svojim vlastoručnim potpisom ovlastio tužitelja kao vjerovnika, da temeljem sklopljenog Ugovora sa Dokumental-trade d.o.o., može u svako doba njegovu vlastitu mjenicu protestirati i učiniti dospjelom za iznos nenaplaćenog potraživanja (glavnog duga sa sporednom tražbinom) i da se po osnovi izdate vlastite mjenice odriče bilo kojeg prigovora, da kao jamac-platac solidarno sa UC, pod punom odgovornošću, bez prisile i samovoljno kao fizička osoba svaki pojedinačno kao jamac-platac, solidarno, zajednički, jednako i punopravno, odgovara za svaki oblik dugovanja pravne osobe Dokumental-trade d.o.o. prema tužitelju, da sukladno svim ugovorima sklopljenim između Dokumental-trade d.o.o. izričito dopušta tužitelju da bez svakog tuženikovog daljnjeg pitanja i pristanka u slučaju nepoštivanja ugovorenih odredbi bilo kojeg od Ugovora, ovlašten aktivirati bilo koje ili sve instrumente garancija plaćanja te konačno, pokrenuti pravni postupak prisilne naplate potraživanja protiv Dokumental-trade d.o.o. te njega (tuženika) osobno, kao fizičke osobe, jamca-platca uz svaki od Ugovora, te upravo svojim potpisom jamči potpuno i punopravno razumijevanje bez primjedbi.

32. Slijedom navedenog, prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije, kao i protupravnog popunjavanja mjenice, u cijelosti su neosnovani.

33. Ovdje treba napomenuti da nije sporno da se tužitelj bezuspješno pokušao naplatiti od UC putem ovrhe na temelju zadužnica koje nisu predmet ovoga postupka i to bianco zadužnice ovjera broj OV-4127/14 od 17.11.2014. i OV-435/15 od 09.02.2015. na iznos d 500.000,00 kn i da su zadužnice u redoslijedu naplate u FINI na 9. i 10. mjestu u Očevidniku prije nakon osnova u iznosima od 357.612,45 kn, odnosno 857.814,45 kn.

34. Također, tijekom postupka, a uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju, sud je utvrdio da su tužitelj i tvrtka Dokumental trade d.o.o., potpisali Ugovor o poslovnoj suradnji za Badel broj B-44/14 dana 01. prosinca 2014. (list 3.-4. Prilozi 1. dio), Dodatak 1 i Dodatak 2 Ugovora o poslovnoj suradnji od 01.12.2014. broj B-44/14 (list 7.-8. Prilozi 1. dio), zatim Ugovor o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) dana 12. lipnja 2015. (list 12.-14. Prilozi 1. dio), Ugovor o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jamnica d.d.) dana 02. svibnja 2017. (list 16.-20. Prilozi 1. dio), Ugovor o poslovnoj suradnji br. B-01/15 (za Badel) dana 30. siječnja 2015. (list 9.-10. Prilozi 1. dio), te Ugovor o poslovnoj suradnji (asortiman pića proizvođača i distributera Jasmnica d.d.) od 02.05.2017. (list 16.-20. Prilozi 1. dio). Navedenim ugovorima je bila ugovorena prodaja proizvoda iz određenog asortimana, kojim se tužitelj obvezao tvrtki Dokumental-trade d.o.o. isplatiti iznos naknade iz Ugovora, a Dokumental-trade d.o.o. se obvezao konstantno imati dogovorenu zalihu i asortiman Dodatkom ugovora utvrđenih vrsta proizvoda, ostvariti minimalnu nabavu navedenih proizvoda u ugovorom dogovorenoj vrijednosti i kupovati navedene proizvode isključivo od prodavatelja-tužitelja. Ukoliko se ne bi ostvarila prodaja, odnosno nabava u ugovorenoj količini, člankom 6. ugovora je bilo ugovoreno da se rok može produžiti, a što je Dodatkom 2 Ugovora i učinjeno. Ugovorom je utvrđeno da tužitelj kao prodavatelj ima pravo bez objašnjenja jednostrano raskinuti Ugovor, a posebno u slučaju kršenja bilo koje ugovorne obveze kupca, te prava na povrat svih stvarno uloženih i odobrenih sredstava. U tom slučaju prodavatelj-tužitelj, ima pravo kalkulirati kupcu, konkretno poduzeću Dokumental-trade d.o.o., iznos uloženih i odobrenih sredstava. Osim Ugovora o poslovnoj suradnji koji su navedeni, tužitelj i Dokumental- trade d.o.o., potpisali su i Ugovor o prodaji robe broj 162/14 dana 06. studenog 2013. (list 2. Prilozi 1. dio) kojim su definirani opći uvjeti kupoprodajnih iznosa, obračun zateznih kamata, sredstava osiguranja plaćanja i jamac platac (UC), te drugi opći uvjeti kupoprodajnog odnosa.

34.1. Poslovni odnosi tužitelja i tvrtke Dokumental-trade d.o.o., realizirani su i na način da je tužitelj poduzeću Dokumental-trade d.o.o., odobrio i Ugovor o zajmu broj 06/2014 od 15.11.2014. (list 22.-23. Prilozi dio 1.) za zajam od 300.000,00 kn s kamatnom stopom od 6% i po tom Ugovoru je također na žiro račun poduzeća Dokumental trade d.o.o. dana 18. studenog 2014. uplaćen iznos od 300.000,00 kn, Ugovor o zajmu broj 31/2015 od 17.06.2015. (list 24.-25. Prilozi dio 1.) za zajam od 37.500,00 kn s kamatnom stopom od 6% i po tom Ugovoru na žiro račun poduzeća Dokumental trade d.o.o. je dana 18. lipnja 2015. uplaćen iznos od 37.500,00 kn, Ugovor o zajmu broj 40/2015 od 14.08.2015. (list 26.-27. spisa Prilozi dio 1.) za zajam od 200.000,00 kn s kamatnom stopom od 6% i po tom Ugovoru na žiro račun poduzeća Dokumental trade d.o.o. je dana 17. kolovoza 2015. godine uplaćen iznos od 200.000,00 kn. Sukladno kartici konta (zajmovi u novcu) koju je vještak uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, te svoj priloženoj materijalnoj dokumentaciji, isti je utvrdio da je tužitelj tijekom 2015. godine odobrio još dva zajma od po 125.000,00 kn (ukupno 250.000,00 kn), ali isti zajmovi su iste godine vraćeni, pa stoga nisu niti predmet ovog postupka. Slijedom cjelokupne financijsko – knjigovodstvene dokumentacije u spisu, vještak je utvrdio da tužiteljevo potraživanje iz kupoprodaje robe na dan raskida poslovnih odnosa 11.09.2017. iznosi 426.437,85 kn, potraživanja za fakture koje su izdane zbog raskida ugovora o poslovnoj suradnji, odnosno za povrat uloženih sredstava iznosi 284.375,00 kn, potraživanje temeljem odobrenih zajmova koji nisu vraćeni iznosi 537.500,00 kn i potraživanje po obračunu kamata prije raskida poslovnih odnosa koje je tužitelj redovno obračunavao po ugovoru iznosi 84.134,58 kn, odnosno ukupno na ime glavnog duga iznos od 1.332.447,43 kn, na ime kamata za razdoblje od dospijeća obaveze do 26.09.2017. iznos od 51.641,78 kn, pa ukupno potraživanje tužitelja u konkretnom slučaju iznosi 1.384.089,21 kn /183.700,021 eura, kako je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev.

35. U odnosu na prigovor zastare, kako je u konkretnom slučaju mjenica podnesena na naplatu dana 26.09.2017. kako je nesporno utvrđeno Protestom javnog bilježnika dana 28.09.2017. (list 115. Prilozi dio 2.), pa kako je prijedlog za ovrhu/ tužba, u ovoj pravnoj stvari podnesena javnom bilježniku dana 29.09.2017. (list 2. -4. spisa), to zastara u konkretnom slučaju nije nastupila. Naime, mjenica koja ne sadrži oznaku dospjelosti, smatra se mjenicom po viđenju, koja dospijeva onoga dana kada se podnese na isplatu, a zakonom je određen rok u kojem se to mora učiniti, što iznosi godina dana od dana izdanja. Iako Zakon o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94., 92/10.) nema izričitih odredaba o bjanko mjenici, posredno se na bjanko mjenicu odnosi čl. 16. st. 2. toga Zakona, koji propisuje mogućnost izdavanja nepotpune mjenice koja se naknadno može popuniti nedostajućim sastojcima. Remitent ili osoba koju on ovlasti popunit će mjenicu u skladu s ovlaštenjem koje im je dao trasant, a kojim se određuju uvjeti pod kojima se može popuniti mjenica kao i sadržaj sastojaka koji će biti upisani. To ovlaštenje može biti u ugovoru koji je temelj mjenice, posebnom ugovoru, u obliku posebne izjave ili prešutno (tako u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 387/2022-2 od 26.04.2022.), odnosno pismeno ovlaštenje, a u konkretnom slučaju mjenično očitovanje, kojim je tuženik ovlastio tužitelja da može vlastitu mjenicu u svako doba protestirati i učiniti je dospjelom za iznos nenaplaćenog glavnog duga sa sporednom tražbinom.

36. Pored navedenog, sud napominje da je osnovna svrha mjenice - kao jednostranog apstraktnog pravnog posla - kojem njen izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku mjenice (remitentu) isplati određeni iznos novca ili se njime obvezuje da će sam obaviti tu isplatu, da sukladno odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici, svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti (tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 206/2018-2 od 16.03.2021. i Rev 600/2017-4 od 26.01.2022.), pa nema mjesta ni prekluziji prava u konkretnom slučaju, jer su prvi Ugovor o poslovnoj suradnji za Badel broj B-44/14 i Dodatak 1 i Dodatak 2 Ugovora o poslovnoj suradnji broj B- 44/14, sklopljeni dana 01.12.2014. (list 3.-4. i 7.-8. Prilozi 1. dio), pa slijedom navedenog, zastara u konkretnom slučaju nije nastupila, jer je mjenica podnesena na naplatu 26.09.2017., a prijedlog za ovrhu 29. rujna 2017. .

37. Slijedom navedenog i kako je vještačenjem nesporno utvrđena visina tužiteljevog potraživanja koje je proizašlo iz poslovne suradnje sa tvrtkom Dokumental trade d.o.o., a koje potraživanje je u obvezi namiriti upravo tuženik, temeljem potpisane predmete mjenice, mjeničnog očitovanja, Izjave o solidarnoj odgovornosti, Tabularne izjave, a koje dugovanje do danas nije podmireno, to je temeljem odredbe čl. 20. i čl. 21., u vezi s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) i odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao pod I. izreke.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

38.1. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška od 46.259,28 eura, koji je osnovan do iznosa od 42.926,78 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava podneska od 20.04.2018. (list 23.-26.), 17.01.2020. (list 165.), 24.02.2020. (list 178.), 07.02.2024. (list 228. -235.), 27.02.2025. (list 258.-264.) i 27.03.2025. (list 331. -332.) od po 2.766,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na ročištima od 04.05.2018. (list 78. -79.), 16.07.2019. (list 82.- 84.), 10.10.2019. (list 87. -93.), 04.11.2020. (list 179.-181.), 13.02.2025. (list 254. - 257.), 15.04.2025. (list 333. -336.) u iznosima od po 2.766,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a od dana dana 12.02.2020. (list 166.-167.) u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.5.), te za pristup ročištu za objavu presude od 19.01.2021. (list 190. -191.) i 09.05.2025. u iznosima od po 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), što sa obračunatim PDV-om od 8.373,00 eura (Tbr. 46.) iznosi 41.865,00 eura i sa troškom vještačenja od 398,17 eura i pristojbom na presudu od 663,61 eura ukupno iznosi 42.926,78 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod II.

38.2. Zahtjev tužitelja u iznosu od 3.332,50 eura nije osnovan i odnosi se na trošak zastupanja na ročištu od dana 12.02.2020. u iznosu od 2.766,00 eura i PDV-a od 691,50 eura, ukupno od 3.457,50 eura, koji je tužitelj postavio po Tbr. 9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Kako je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, tužitelju je trošak za isto dosuđen u iznosu od 100,00 eura sa PDV-om od 25,00 eura sukladno Tbr. 9.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, radi čega je ostatak tog zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa, odbijen kao neosnovan kao pod III. izreke.

U Osijeku, 09. svibnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koja se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. Zakona o parničnom postupku).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku, sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova, gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena, te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. Zakona o parničnom postupku).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćnici tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte