REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-906/2024-6

[adresa] T 5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr.sc. Sandra Marković, FĆ i dr.sc. DĆ, [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/535, URBROJ: 443-02-05-14-24-4 od 16. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

i  r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice da tužba ima odgodni učinak rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24- 02/535, URBROJ: 443-02-05-14-24-4 od 16. svibnja 2024. do pravomoćnog okončanja ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem KLASA: UP/I-362-02/24-02/535, URBROJ: 443-02-05-14-24-4 od 16. svibnja 2024. naređeno je vlasnici TĆ, ovdje tužiteljici, uklanjanje prizemne građevine tl. vel. 3,6 m x 5,85 m + nadstrešnicu sa lijeve strane 3,4 m x 5,85 m sa jednostrešnim krovom te prizemne građevine tl. vel. 3,0 m x 2,1 m, jednostrešnog krova, sve izgrađeno u Savudriji, Alberi, Alberi bb, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole, u roku od 90 dana.

2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnijeli tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi ne osporava da bi predmetne građevine izgradila bez građevinske dozvole, već u bitnom navodi da predmetni objekti ne predstavljaju građevine u smislu propisa o gradnji i da je osporeno rješenje nezakonito zbog procesnih povreda, te povreda ustavnih i konvencijskih prava. S tim u svezi u prvom redu navodi da je u konkretnom slučaju riječ o mobilnom objektu koji nije građevina kakvu imaju u vidu materijalne odredbe Zakona o gradnji te da posljedično tomu za predmetne objekte nije potrebno prethodno ishođenje građevinske dozvole. S tim u svezi pojašnjava da je, uzimajući u obzir definiciju i pojam građenja i građevine, razvidno je da se Zakon o gradnji ne primjenjuje na mobilne objekte koji su pokretni objekti te nisu trajno povezani s tlom, odnosno da primjenom mjerodavnih zakonskih odredbi, nesporno proizlazi da mobilne kućice, kao i svi prateći pokretni objekti (drvena terasa s nadstrešnicom, limena kućica, mentalni kontejner itd.), ne predstavljaju građevine te da stoga ne podliježu odredbama Zakona o gradnji. Ističe da je isto shvaćanje zauzela i upravnosudska praksa u presudama poslovni broj Usž-1829/2019 od 31. listopada 2019. Nadalje navodi da je na predmetnom zemljištu riječ i o pratećoj građevini za koju nije potrebno prethodno ishođenje građevinske dozvole u skladu s člankom 2. točka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Nadalje navodi da osporeno rješenje ne zadovoljava kriterije obrazložene odluke, kako su oni propisani Zakonom o općem upravnom postupku te formulirani u bogatoj judikaturi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nadalje se poziva na povredu prava na mirno uživanje vlasništva u smislu članka 1. Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u spis predmeta upravnog postupka i isprave koje dostavlja uz tužbu (poslovni broj Usž-1829/2019 od 31. listopada 2019.), vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, očevidom na terenu, saslušanjem tužitelja i po potrebi drugim dokazima, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Sud je održao ročište za raspravu 25. travnja 2025., na koje je pristupio tužiteljica zastupana po opunomoćenici, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

4.1. Tužiteljica su na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka.

5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužiteljici pravilno naloženo uklanjanje predmetne građevine.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U prvom redu, prema članku 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. Zakona o gradnji.

9. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

10. S tim u svezi u prvom redu, prizemna građevina tlocrtne veličine 3,6 m x 5,85 m, izgrađena na betonskoj temeljnoj ploči, s izvedenom termo fasadom i ugrađenom vanjskom stolarijom, na koju je dograđena nadstrešnica tlocrtne veličine 3,4 m x 5,85 m s jednostrešnim krovom, te prizemna drvena građevina tlocrtne veličine 3,0 m x 2,1 m, jednostrešnog krova, kako su opisane u osporenom rješenju i zapisniku o obavljenom inspekcijskom pregledu od 13. travnja 2024., te prikazane na fotografijama koje se nalaze u spisu predmeta, prema shvaćanju Suda, nedvojbeno predstavljaju građevine u smislu citirane odredbe članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji, jer predstavljaju građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda. Pritom je u odnosu na tužbene navode u potpunosti nejasno po čemu bi opisane građevine predstavljale mobilne objekte i kako bi se oni mogli kretati u prostoru.

10.1. Pritom se tužiteljici ukazuje da upravnosudska praksa na koju se poziva u tužbi nije primjenjiva u predmetu ovoga spora jer se radi o predmetima različite činjenične osnove.

10.2. Nadalje, odredba članka 2. točke 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine“ broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22), na koju se poziva tužiteljica, uređuje gradnju pomoćne građevine koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, dok u predmetu ovoga spora nema naznake, a niti tužiteljica na to upire, da bi bilo koja od građevina bila izgrađena na temelju akta kojim se odobrava građenje, pa da bi građevine iz predmeta ovoga spora bile izgrađene kao pomoćne građevine na građevnoj čestici te zakonito izgrađene građevine.

11. Nadalje, prema odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) obrazloženje rješenja mora sadržavati kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

12. U konkretnom slučaju Sud nije našao da osporeno rješenje ne bi bilo obrazloženo u skladu s citiranom odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku i u skladu s ustavnim i konvencijskim pravom na obrazloženu odluku.

13. Nadalje, u odnosu na povredu prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Prvog protokola Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija), Europski sud za ljudska prava je kroz svoju praksu ustanovio test opravdanosti miješanja u pravo vlasništva, prema kojem je miješanje opravdano ukoliko je zakonito, ukoliko ima opravdani cilj i ukoliko se miješanjem postiže pravedna ravnoteža između općeg ili javnog interesa i zaštite imovinskog prava pojedinca.

13.1. S tim u svezi u prvom redu, prema ranijem citiranom članku 106. Zakona o gradnji građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, dok je odredbom članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) propisano da će se građevine izgrađene bez izvršne građevinske dozvole ukloniti, stoga je miješenje u pravo vlasništva uklanjanjem nezakonite gradnje zakonito.

13.2. Nadalje, prema shvaćanju Suda uklanjanje nezakonite gradnje ima legitiman cilj u osiguranju zdravog i održivog okoliša, usklađenom prostornom razvoju, razumnom i racionalnom korištenju zemljišta, zaštiti okoliša, zaštiti krajobraza i brojnim drugim ciljevima koje ne treba posebno isticati.

13.3. I naposljetku, uklanjanjem nezakonite gradnje ostvaruju se svi u prethodnom stavku nabrojeni ciljevi od šireg društvenog interesa, dok u predmetu ovoga spora tužiteljica ne ističe povredu nekog vrjednijeg i životno važnog interesa, niti iz spisa predmeta ima naznaka da bi bilo koji takav interes tužiteljice bio ugrožen, iz čega je Sud zaključio da uklanjanjem predmetnih građevina koje su nezakonito izgrađene nije na štetu tužiteljice povrijeđena pravedna ravnoteža između općeg ili javnog interesa i zaštite imovinskog prava pojedinca.

14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

15. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti Sud je koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

16. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku u ukupnom iznosu od 2.769,29 eura, međutim kako je odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev joj je odbijen kao neosnovan.

17. Nadalje, tužiteljica su uz tužbu podnijela prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

17.1. Člankom 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može odrediti da tužba ima odgodni učinak ako bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu.

17.2. Međutim, slijedom svega navedenog Sud smatra da tužiteljica nije dokazala da bi joj izvršenjem predmetne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer nije dokazala da bi joj uklanjanjem bio ugrožen egzistencijalni ili neki drugi važan interes, a u slučaju da se rješenje građevinskog inspektora izvrši, a tužiteljica nakon toga u žalbenom postupku uspije u ovom upravnom sporu, moći će tražiti naknadu štete.

U Rijeci 9. svibnja 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr.sc. Sandra Marković, FĆ i dr.sc. DĆ, [adresa]

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, Pazin