Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-268/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Josipu Firiju, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, radi upisa utvrđenja postojanja stvarne služnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. travnja 2025., u nazočnosti parničnih stranaka i punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti kolnog prolaza - za korist povlasne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor. [adresa], ovršine 555 m2 i kčbr. [katastarska čestica], voćnjak od 451 m2, u suvlasništvu tužitelja, a na teret poslužne nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište , S površine 125 m2, sada u vlasništvu tuženika, sa ovlaštenjem korištenja svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine, - kolnog prolaza-kolnika motornim vozilom , biciklom , pješačkim prolazom, kolicima, korištenjem postojećeg puta širine 3,5 m i dužine 10,00 m u pravcu istok -zapad i obrnuto sve na kčbr. [katastarska čestica] k.o.

Osijek, dvorište, S sa 125 m2.

II. Nalaže se tuženiku UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju SZ OIB: [osobni identifikacijski broj] izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava naprijed navedene stvarne služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.“

II/ Nalaže se tužitelju SZ OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi trošak postupka u iznosu od 625,00 EUR-a (šestodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik u ½ dijela, kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor u [adresa] i voćnjak, ukupne površine 1006 m2, koji suvlasnički dio u idealnom dijelu predstavlja odijeljeni samostalni dio samostojeće kuće s ulazom iz [adresa] i dvorišta s južne strane naprijed navedenih katastarskih čestica. Katastarska čestica [katastarska čestica], voćnjak sa 451 m2, kojeg je suvlasnik, a koju i koristi kako je naprijed opisano u idealnom odijeljenom dijelu, neposredno graniči i ima među sa kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, s istočne strane te kčbr., u širini od cca 10 m. Tužitelj navodi da je ujedno suvlasnik kčbr. [katastarska čestica] u ½ dijela koja jednako tako ima neposredni doticaj i graniči s međom kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, sa zapadne strane u širini od 10 m, te je u nastavku ove kčbr, tužitelj suvlasnik i kčbr. [katastarska čestica] u ½, u [adresa], koja katastarska čestica predstavlja kolni ulaz u suvlasništvu tužitelja, korištenjem puta u pravcu zapad-istok prema kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], sve preko kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika. Ovaj kolni prolaz-put u smislu ostvarivanja prava stvarne služnosti koristi od 1992., kada mu je za vrijeme „Domovinskog rata“ bilo nužno korištenje istog, kao kolni i pješački ulaz i prolaz vožnjom motornog vozila, bicikla, hodanja i dr. Nadalje, navodi da je tuženik stekao vlasništvo na kčbr. [katastarska čestica], dvorište S sa 125 m2, 2017., tako da isti niti nema saznanja prije toga o korištenju služnosti kolnog i pješačkog prolaza preko navedene nekretnine u njegovu vlasništvu od strane njega, kao ni korištenje kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], od 1992., za potrebe kolnog i pješačkog prolaza, što obavlja nesmetano do danas, iz razloga što nije postojala mogućnost pristupa parceli-dvorištu u njegovom vlasništvu u pravcu zapad istok niti onda, niti danas; osim na navedeni način, korištenjem nekretnine na kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, sve u smislu odredbi čl. 190.,191.,220., 223. i 224. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navedeno pravo stvarne služnosti, ističe, ispunjava, sada nešto kraće od 30 godina, prolaskom kroz kolni ulaz sa zapadne strane koji je u njegovu vlasništvu (suvlasništvu sa suprugom), sve u smjeru istoka, a preko nekretnine tuženika, koje je isti postao vlasnikom 2017. S obzirom da mu tuženik osporava upis prava stvarne služnosti u zemljišne knjige, a time i samo formalno pravno postojanje ove služnosti, navodi kako on - kao suvlasnik povlasnog dobra, ima pravni interes utvrđenja postojanja i upisa prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama, za korist kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvor u [adresa], površine 555 m2 i kčbr. [katastarska čestica] voćnjak sa 451 m2, a na teret kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, sve u smislu čl. 190,191, 220, 223,224 i čl. 228 i 229 Zakona o vlasništvu. Temeljem odredbi čl. 186.b ZPP-a predložio je sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, a potražuje i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da čini nespornim činjenične navode iz točke I. i II. tužbe, a koje se odnose na pitanje prava vlasništva nekretnina tužitelja i tuženika. Izuzev navedenog, naveo je da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevom u cijelosti. Nadalje, tuženik je naveo da ne osporava činjenicu da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio 2017., ali preostale navode iz točke III. tužbe osporava u cijelosti, s obzirom da su isti neistiniti. Navodi da tužitelj nije koristio kolni prolaz-put sa ulice U prema kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] preko čestice 5061/3 (koja je u njegovom vlasništvu) od 1992. tj. od Domovinskog rata. Naime, navodi kako je tužitelj vlasnik (suvlasnik) nekretnina kčbr. [katastarska čestica] (kuća, kolni ulaz i dvorište gledajući s U), ali je u posjedu istih tek od 2006./2007., te je za pretpostaviti da je tada tužitelj postao i vlasnik predmetnih nekretnina. S obzirom da je kupio susjednu nekretninu 1994./1995. (susjednu u odnosu na tužitelja, u ulici A. K. Miočiša, kčbr. [katastarska čestica]), navodi, prvi je i jedini koristio „kolni prolaz“ iz [adresa], čija su ulazna vrata bila osigurana lancem i lokotom, a ključeve je imao samo on te nitko nije mogao bez njegova znanja i suglasnosti prolaziti kroz navedeni ulaz. Nadalje, tuženik navodi da prije nego je kupio spornu česticu kčbr. [katastarska čestica], ranije u vlasništvu Farmacije d.d. iz Zagreba, na istoj je držao svoj građevinski materijal, ali i održavao istu (orao i obrađivao vrt). Dakle, ističe, da osim što tužitelj nije ničim dokazao da je koristio predmetnu nekretninu, koja je u njegovom vlasništvu neprekidno od Domovinskog rata, tako i pogrešno navodi da on nema saznanja o korištenju služnosti kolnog i pješačkog prolaza od 1992. Ističe kako je u posjed nekretnina u [adresa], te da je u vlasništvo stupio tek 2006./2007., a nitko od ranijih vlasnika/posjednika nije koristio njegovu nekretninu na način kako je to navedeno u tužbi. Nadalje, navodi da adekvatan prolazak motornog vozila/osobnog automobila postoji samo i isključivo na kčbr. [katastarska čestica], dok je na njegovoj nekretnini zelena površina zasađena stablima koja fizički onemogućavaju prolaz osobnog automobila. Iz sadržaja tužbe, navodi, nejasno je po kojoj pravnoj osnovi tužitelj smatra da postoji pravo stvarne služnosti, s obzirom da se poziva na zakonske odredbe koje se dotiču nužnog prolaza, osnivanja na temelju zakona (dosjelost) i osnivanje odlukom suda. Osim roka koji je jedinstven, navodi, da ostale pretpostavke koje zakon propisuje za dosjelost služnosti jest pošten i istinit posjed prava služnosti. Dakle, da bi dosjelošću nastala stvarna služnost, mora je posjednik povlasne nekretnine posjedovati kao pošteni posjednik, što znači da ne zna ili s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo izvršavati tu služnost. Da je eventualno tužitelj prelazio preko njegova zemljišta, jer je to činio jer je to bila praksa ili se to među susjedima od davnine tako postupalo, moglo bi se govoriti o poštenju posjeda. Međutim, ističe, tužitelj je dobro znao koje je čestice kupio i kada i koje su njegovo vlasništvo, posljedično čemu je nedvojbeno znao prelazi preko tuđeg zemljišta (ranije u vlasništvu Farmacije d.d., sada u njegovom vlasništvu) bez pravne osnove i da mu ne pripada pravo izvršavati tu služnost. Stoga, ističe, se nije ispunila ni vremenska pretpostavaka (20 godina neprekidnog izvršavanja sadržaja prava) niti pretpostavka poštenja posjeda prava. Izuzev navedenog, navodi da je tužiteljev zahtjev u suprotnosti s čl.175. Zakona o vlasništvu, kojim je određeno da svaka služnost mora imati razumnu svrhu, a koja se sastoji u zadovoljavanju nekih ovlaštenikovih potreba u svezi s iskorištavanjem povlasnog dobra. S obzirom da tužitelj može pristupiti svojoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] iz [adresa], odnosno postoji veza s javnim putem, dakle, kući i voćnjaku može pristupiti nesmetano iz smjera [adresa], to smatra da osnivanje služnosti puta koje bi obuhvaćalo i korištenje motornog vozila, a kako bi se pristupilo dvorištu (voćnjaku) zasigurno ne predstavlja razumnu svrhu. Uostalom, ističe, ne smije se izgubiti iz vida da je u konkretnom slučaju riječ o ograđenom kućnom dvorištu preko kojeg nije dozvoljeno osnovati niti nužni prolaz. Tuženik nadalje navodi da je nakon kupovine čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pokušao ukloniti ogradu koja postoji između navedene čestice i susjedne čestice 5060/1 također u njegovu vlasništvu, kako bi prostorno imao funkcionalnu cjelinu, međutim, tužitelj je svojim ponašanjem svaki put onemogućio njegovu namjeru. Ističe kako su odnosi između njega i tužitelja narušeni, da je dolazilo ranije do fizičkog, ali i verbalnih sukoba te da je jednom takvom nazočila i njegova punomoćnica (28.listopada 2019., prilikom kojeg je intervenirala i policija) i to upravo prilikom izlaska na lice mjesta kako bi se pregledala čestica na kčbr. [katastarska čestica]. Tuženik navodi da se faktički niti ne nalazi u posjedu iste nekretnine, a sve zbog tužiteljeva samovlasnog ponašanja te je nesporna činjenica da se protivio ovakvom ponašanju. Nadalje, navodi da je suglasan sa dokaznim prijedlogom provođenja očevida na licu mjesta i saslušanjem stranaka, dok se protivi svim preostalim dokaznim prijedlozima, posebno dokaznom prijedlogu saslušanja u svojstvu svjedoka osobe BZ, s obzirom da je riječ o osobi koja nema neposrednih saznanja o predmetu spora i nije navedeno na koje okolnosti bi se isti imao saslušati, a imenovani svjedok je u svim sudskim postupcima koje je tužitelj vodio svjedočio na jednak način, konstruirajući i kreirajući svoje iskaze u korist tužitelja, te postoji opravdana sumnja i bojazan da bi i u ovom postupku iznio neistinite tvrdnje s ciljem tužiteljeva uspjeha u sporu. Slijedom navedenog, protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da mu naknadi parnični trošak.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-6), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7-8), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 9-10), preslik katastarskog plana (list spisa 11), rješenja Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb Osječko-baranjske županije od 15. rujna 1997. (list spisa 12-17), preslika iskaznice hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata za UZ (list spisa 26), fotografije (list spisa 25 i 40-42), presudu ovog br. P-893/02 od 10. listopada 2003. (list spisa 77-80), te je saslušao svjedoke i parnične stranke. Sud je proveo i očevide na adresi [adresa] i [adresa], o čemu je sačinio zapisnike.

3.1. Tijekom postupka, a nakon provedenog očevida koji je bio 21. listopada 2021., tuženik je u podnesku od 9. veljače 2022. naveo da je preuzeo zapisnik s očevida od 21. listopada 2021. iz sustava e-komunikacije te je uvidom u isti utvrdio kako je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je uložio prigovor na sadržaj zapisnika. Naime, navodi da je sud na ročištu dana 21. rujna 2021. zakazao očevid za dan 21. listopada 2021. na adresi [adresa] u [adresa] u 13:00h, a da je dana 21. listopada 2021. odvjetnički vježbenik, iz ureda punomoćnika tuženika, pristupio na adresu [adresa] u 13:00h, međutim, kako nitko nije pristupio ročištu desetak minuta, provjerio je s druge strane ulice odnosno [adresa], odakle se i ulazi u spornu nekretninu gdje se traži pravo služnosti i primijetio je da se tamo nalaze stranke i sud. S obzirom na to da je sud zapravo izašao na adresu koja nije bila adresa sa zapisnika, odvjetnički vježbenik je zakasnio te došao na sam kraj očevida, kada je već sud konstatirao činjenično stanje. Dakle, tuženik je istaknuo prigovor na sadržaj zapisnika i to iz razloga što mu nije jasno kako je sud mogao konstatirati na zapisnik da cijelom dužinom dvorišta do kuće u [adresa], u vlasništvu tužitelja, „postoji mogućnost pristupa i prolaza automobilom ili eventualno dostavnim vozilom“, kada je na terenu evidentno da se u dvorištu tužitelja nalazi čestica u njegovom vlasništvu preko koje nije moguće pristupiti i proći vozilom ili eventualno dostavnim vozilom. Nadalje, priložio je u spis slike, za koje navodi da iz istih proizlazi kako se čestica u njegovom vlasništvu nalazi u dvorištu tužitelja te je nesporno da prolaz autom ili dostavnim vozilom nije moguć. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio sudu da ponovno izvrši dokaznu radnju očevida na adresi [adresa], odnosno [adresa], radi utvrđenja ispravnog činjeničnog stanja.

3.2. S obzirom na navedeni prigovor, te da je nakon održanog očevida došlo do izmjene raspravnog suca i potrebe da raspravni sudac neposredno utvrdi odlučne činjenice, sud je odlučio ponovno provesti očevid, a koji je proveden 1.travnja 2025. (list spisa 59-64).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem geodetskog vještačenja, jer je činjenično stanje dovoljno raspravljeno i odluka se može donijeti bez provođenja navedenog vještačenja. Sud nije priklopio spis P-395/97 iz razloga jer nije bilo moguće priklopiti spis P-395/97, a koji je priklopljen na spis P-3225/2019 jer je se isti, povodom žalbe na odluku prvostupanjskog suda, nalazi na odlučivanju na Županijskom sudu u Dubrovniku, a što je sud utvrdio provjerom kroz aplikaciju e-Spis neposredno prije ročišta. Sud nije provodio ni dokaz saslušanjem svjedoka ĆZ jer je tuženik na raspravi održanoj 2. travnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem navedeno g svjedoka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti kolnog prolaza – za korist povlasne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa], a na teret poslužne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, ŽZ površine 125m2- u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina, sada u vlasništvu tuženika

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa], kao i suvlasnik nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u ½ u [adresa], te da je tuženik vlasnik nekretnine upisane zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište. Nije sporno da se predmetna nekretnina na kojoj se traži utvrđenje prava stvarne služnosti nalazi između nekretnine u vlasništvu tužitelja u [adresa] i nekretnine u suvlasništvu tužitelja koja se nalazi na adresi [adresa].

8. Među parničnim strankama je sporno je li tužitelj stekao pravo služnosti kolnog prolaza u korist za korist povlasne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa], a na teret poslužne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, ŽZ.

9. Iz izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-6) proizlazi da je tužitelj SZ suvlasnik u 6/12 nekretnine u upisane u Zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor u [adresa] površine 555m2 i voćnjak površine 451 m2.

10. Iz izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7-8) proizlazi da je tužitelj SZ suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi voćnjak u ulici A. [adresa] površine 457 m2, te da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao 2005.

11. Iz izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 9-10) proizlazi da je tuženik UZ vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište S površine 125 m2, te da je tuženik navedeno vlasništvo stekao 2017.

12. Iz preslike katastarskog plana (list spisa 11) proizlazi da se tužiteljeve nekretnine se nalaze u dvije ulice – GZ i ŽZ, te obje tužiteljeve nekretnine sa dvorišnih strana graniče sa nekretninom tuženika kč. br. [katastarska čestica], koja se nalazi između te dvije nekretnine u vlasništvu (suvlasništvu) tužitelja.

13. Iz rješenja Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb Osječko-baranjske županije od 15. rujna 1997. (list spisa 12-17) da se priznaje poginuloj B (Ć) SZ status civilne žrtve domovinskog rata, te da su članovi obitelji – tužitelj SZ, iz [adresa].

14. Iz preslike iskaznice hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata za UZ (list spisa 26) proizlazi da je isti Hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata.

15. Iz fotografije s lista spisa 25 proizlaze da su dva drveta zasađena uz žicu, ali nije moguće utvrditi mjesto zasađenih drveća.

16. Iz fotografija s lista spisa 40-42 proizlazi da su uz ogradu zasađena drveća, ali nije moguće utvrditi gdje se nalazi navedena nekretnina i drveće koji su uslikani na slikama.

17. Iz izvatka iz Zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku broj zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da navedenu nekretninu u naravi čini kuća, jedna zgrada, dvorište i oranica, A. [adresa], površine 931 m2, te da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine.

18. Iz presude ovog br. P-893/02 od 10. listopada 2003. (list spisa 77-80) proizlazi da je Općinski sud u Osijeku donio presudu kojom je utvrdio da je Farmacija d.d. iz Zagreba, vlasnik nekretnine koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] dvorište u ulici A. [adresa] površine 125 m2, upisanog u kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik u navedenom predmetu bila je NZ iz [adresa]. Navedena presuda je pravomoćna i ovršna 19. studenog 2003.

19. Iz iskaza svjedoka ZZ proizlazi da poznaje tužitelja dugi niz godina jer je kao policijski službenik – krim inspektor dolazio u kafić Monokl, koji je bio u Radićevoj 56, a to je bio kafić koji je držao tužitelj. Jednom prilikom je postavljao laminat roditeljima tužiteljeve supruge koji stanuju u [adresa]. Tada je došao sa svojim autom na tu adresu, parkirao je auto u dvorište te kuće i sjeća se da je tamo postojala neka improvizirana garaža i njegovo je vozilo tamo stajalo sigurno 5 dana. Iz nekretnine u [adresa] je prolazio pješke do nekretnine u Radićevoj 56, pješke je prolazio jer tamo ne može proći vozilo. Sjeća se da kada je radio kod roditelja tužiteljeve supruge da su išli objedovati u [adresa], na način da su pješke prolazili od kuće iz [adresa] do [adresa], te su tom prilikom prolazili preko bašče. Ta bašča izgleda je kao vrt i koristila ju je obitelj SZ, tamo se nalazi staza po sredini, koja dovodi do kuće u [adresa]. Širina te staze je oko jedan metar, koliko se sjeća nije bilo ograde. Ne sjeća se od čega je staza napravljena. Prvi put je tamo bio prije 15 godina, a prvi put je tamo prolazio sigurno prije 10 godina. Sjeća se da je tamo bio kada je g. SZ kupio kuću u [adresa], a to je bilo prije 2008., a tog se sjeća jer je tada još bio zaposlen. Zna da je obitelj SZ prolazila tom stazom i tamo je obrađivala bašču obitelj supruge tužitelja. S tom stazom je prošao sigurno desetak puta, kroz dulje vremensko razdoblje. Sjeća se kada je tužitelj kupio tu nekretninu da je išao s njim vidjeti što se sve može napraviti na nekretnini, jer je bila starija kuća koja je bila pod renovacijom i sjeća se da je još tada bila tamo staza, a staza se nalazila na toj bašči. Prije nego što je kupio nekretninu u [adresa] tužitelj je stanovao u [adresa]. Od nekretnine iz [adresa] do nekretnine u [adresa] ne može se proći automobilom. Radio je nešto u [adresa]. i vozili su građevinski materijal, vozili su grede i dolazili su kroz [adresa], a curama su spuštali strop. Grede su vozili autom i prikolicom, a prošli su iz dvorišta K. [adresa] i došli do kuće u [adresa]. Ušli su vozilom s prikolicom u nekretninu K. [adresa] te su došli do dijela dokle su mogli, a dalje su grede nosili ručno. Misli da je vozilo parkirao poslije staze koja se nalazila u bašči, skroz do travnjaka, bliže [adresa]. U tim okolnostima je to bilo moguće i u tim okolnostima je prešao. Ne zna je li još koji put prelazio automobilom, možda jest kada je vozio materijal. Vozilom su došli do dvorišta u [adresa], nosili su grede ručno 5-6 m. Misli da nikada nije vidio da se piće unosi iz [adresa]. u kafić, pa je njegova pretpostavka da se unosilo iz [adresa]. Nikada nije vidio način odakle se unosilo piće u kafić. Ugostiteljski objekt više ne radi, otprilike od 2010. Tužitelj može pristupiti svojoj kući u [adresa]. i svom dvorištu iz [adresa]. isključivo pješke. Ne zna jesu li zasađena kakva stabla ili voćke kod tog prolaza, možda, rekao bi da je čisti travnjak jer misli da bi im smetalo kada su tamo prolazili. Sjeća se da je tamo bio travnjak i živa ograda. Tužitelj mu je rekao da je taj put, prolaz kada je kupio nekretninu u [adresa]- rekao mi je da je to kupio. Sjeća se da je govorio da mu je to super, jer ima gdje parkirati auto. Kupio je nekretninu u kojoj se nalazi prolaz, a to mu je tužitelj spomenuo.

19.1. Iskaz svjedoka BZ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi kad i koliko puta je bio na nekretninama tužitelja i na predmetnoj nekretnini, kao i u dijelu u kojem iskazuje o tome da ne zna ako je piće u kafić tužitelja unošeno, jer je u tom dijelu detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća. U dijelu u kojem svjedok iskazuje da je predmetna nekretnina, kada je on prolazio, izgledala kao vrt i da se tamo nalazi staza koja ide do kuće tužitelja iz [adresa] je u skladu s utvrđenjima sa očevida provedenog 1. travnja 2025., s razlikom da je u zapisniku u očevidu navedeno da staza ide preko predmetne nekretnine pa do nekretnine tužitelja u [adresa], a što je suštinski isto kao i iskaz navedenog svjedoka. Nadalje, iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da se automobilom ne može proći od nekretnine u [adresa] do nekretnine u [adresa] sud je utvrdio nevjerodostojnim jer svjedok sam sebe pobija u nastavku iskaza kada navodi da je prolazio automobilom preko predmetne nekretnine kada su radili radove na kući tužitelja u [adresa]. Osim toga, da se automobilom može pristupiti s nekretnine u ulici. U na nekretninu u [adresa] proizlazi i iz zapisnika o očevidu.

20. Iz iskaza svjedokinje PZ, supruge tužitelja, proizlazi da su živjeli u [adresa]., te da je za vrijeme rata bilo nezgodno izlaziti na [adresa] jer je bilo opasno zbog policijske postaje koja je u neposrednoj blizini i koju su bombardirali, te su tada počeli koristiti prolaz kako bi došli do nekretnine [adresa], koja je u to vrijeme bila prazna. Ta kuća je cijelo vrijeme bila prazna i to su koristili od 1995., cijelo vrijeme su koristili, koristili su kolni ulaz na adresi [adresa] da bi došli do svoje kuće i vršili su dostavu s Kačićeve do obrta koji se nalazi u [adresa]., dostavno vozilo bi stalo točno do terase njihove kuće u [adresa]. Kuća u [adresa] koja je bila prazna je bila po njihovim saznanjima u vlasništvu Farmacije, ali to je bilo zapušteno i nikoga nije bilo tamo. Znali su gdje se nalazi njihov vrt, odnosno, dokle je njihova čestica. Čestica na kojoj se nalazi prolaz nisu znali čija, mislili su da je bila od Farmacije. Dvorište na kojem se nalazi prolaz izgledao je zapušteno, tamo je bila šikara, ciglena staza koja je bila široka oko metar, poslije su utabali prolaz s automobilom, a da nisu morali ništa rezati od te šikare. Zasadili su voćke kada su kupili nekretninu u Kačićevoj, mislili su da su kupili i taj prolaz, to dvorište s prolazom. 2005. prodali su kuću njezinih roditelja u [adresa] i doselili ih u kuću u [adresa]. Cijelo vrijeme koriste prolaz iz Kačićeve i vrše dostavu automobilom i dnevno je znala ići čak desetak puta kod svojih roditelja jer joj je majka bila bolesna. Dostavno vozilo staje kod njihove terase u [adresa]. Ne zna točno kada je saznala da nisu kupili dvorište na kojem se nalazi prolaz, vlasnici su bili nejasni, odnosno, nisu mogli saznati tko su vlasnici. Ne zna kada su počeli istraživati vlasništvo te čestice, odnosno kada je saznala da nije njihova, ne sjeća se, to je prepustila suprugu. To su počeli istraživati prije otprilike 15 godina, možda. Navodi da je tuženik predmetno dvorište kupio prije par godina, ne zna točno. Ne zna jesu li tražili odobrenje ili dopuštenje za prelazak preko njihove čestice. Nadalje navodi da tuženik na čestici gdje je prolaz (predmetna čestica) nije držao građevinski materijal, nego je držao na čestici koju su oni kupili. Kuću u [adresa] su kupili od Fonda za privatizaciju. Suprug je vodio kupovine, ne zna tko ih je je uveo u posjed ni u šta ih je uveo. Znali su da kupujemo kuću u [adresa] koja ima kolni ulazi i koja je spojena s njihovom kućom u [adresa]. Da je tuženik kupio predmetnu česticu saznao je njezin suprug prije par godina. Tuženik im je osporavao prolazak predmetnom česticom od kada je istu kupio. Preko predmetne nekretnine – dvorište vrše osobnu dostavu za svoje potrebe, lokal više ne radi. Najvažnije im je što imaju prolaz do njezinog oca koji ima 85 godina. Ocu može pristupiti i preko kolnika u ulici K. [adresa], ali navodi da je prije bilo kriznih situacija. Na upit suda kakve su krizne situacije nakon 2005., nakon useljenja roditelja, odgovara: 2005. nije bilo kriznih situacija, ali sad ih ima, jer otac ima 85 godina, a majka je imala 84 kada je preminula. Nadalje, navodi da kroz taj kolni prolaz u Kačićevoj, nakon rata, bila šira kapija kroz koju je prolazila i na kojoj nije bilo lokota, koliko se sjeća.

20.1. Iskaz svjedokinje PZ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi kako je izgledala predmetna čestica, te da su predmetnu česticu koristili od 2005., kad su njezini roditelji doselili na adresu ŽZ, kao i da im je tuženik osporavao prolazak predmetnom nekretninom nakon što je istu kupio.

20.2. Iskaz svjedokinje PZ sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da su se predmetnom česticom koristili od 1995., jer je u tom dijelu suprotan iskazu svjedokinje RZ koja je navela da je postojala žičana ograda oko nekretnine u [adresa] i da se na predmetnu nekretninu nije moglo pristupiti, a iskaz svjedokinje RZ sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan. Sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz svjedokinje PZ u dijelu u kojem je navela da su vršili dostavu za svoj kafić preko predmetne čestice jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje RZ, a i svjedok ZZ nikada nije vidio da bi se dostava za navedeni kafić radila preko adrese Ž. Nadalje, iskaz svjedokinje sud je ocijenio nevjerodostojnim i u dijelu u kojem je navela da su znali da kupuju kuću u [adresa] koja ima kolni ulaz i koja je spojena s njihovom nekretninom u S. [adresa], jer suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja koji je naveo da kada je kupio nekretninu u A. [adresa] da je tada saznao da predmetna nekretnina nije bila od Farmacije, te je tražio gospođu koja je upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Isto tako, iskaz svjedokinje sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da na kolnom ulazu u nekretninu A. [adresa] a nakon rata nije bilo lokota, jer suprotno proizlazi iz iskaza tuženika i svjedokinje RZ.

21. Iz iskaza svjedoka CZ proizlazi da niti tužitelja niti tuženika ne poznaje osobno, nego je bio angažiran 2019. u jednom vještačenju na predmetnim nekretninama. Inače je stalni sudski vještak. Vještačio je po nalogu suda u jednom predmetu, u tom predmetu su bile iste stranke koje su i u ovom predmetu. Daje sudu na uvid nalaz od 12. listopada 2019. radi smetanja posjeda UZ. Nakon toga iskazuje da je trebao vještačiti jesu li žardinjere koje su se nalazile na prolazu u dvorištu sprječavale prolaz, te da su bile su prolazu i sprječavale su povezanost susjednih nekretnine. Utvrdio je da su iste uklonjene. Žardinjere su se nalazile na otprilike tri do četiri metra od ulaza Kačićeve ul., fotografirao je stanje te je vidio da su žardinjere bile dosta velike i bile su betonske. Kada je izrađivao nalaz i mišljenje tada su žardinjere bile na nekretnini na [adresa] kako je to prethodno naveo, tri do četiri metara od ulaza. Kasnije su iste bile uklonjene i to je vidio, ali nije fotografirao. Nadalje, naveo je da se sjeća da je daleko prolaz, UZ tamo ima neke nekretnine, i tamo je bila neka čestica koja nikome nije smetala. To je njegov zaključak. Tamo je bio za potrebe vještačenja, te poslije toga još jednom da vidi jesu li žardinjere uklonjene.

21.1. Iskaz svjedoka MZ sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, bez proturječnosti i nejasnoća.

22. Iz iskaza svjedokinje RZ proizlazi da može reći da sa tužiteljem ne razgovara. Stanovala je na adresi [adresa] od 1997.-1998., ta nekretnina gdje je stanovala je i dalje u njezinom vlasništvu. Dijelila je s tužiteljem haustor. Kada je došla u svoju nekretninu [adresa] tužitelj je tamo već živio, sjeća se da je njihova nekretnina, njezina i tužiteljeva, bila sa svih strana ograđena, bila je ograđena žicom i prema nekretnini Farmacije, nije bilo rupa u žičanoj ogradi, niti se moglo pristupiti na nekretninu od Farmacije kroz dvorište. Jednom prilikom je trebala ići kod g. UZ, odnosno u nekoliko prilika, i vidjela je da su prostorije UZ zaključane te se nije moglo pristupiti ni s ulične strane, izgledale su kao tvrđave.

1 0

Predmetna čestica na kojoj se traži utvrđenje prava služnosti bila je zapuštena. Sjeća se da je Marićeva supruga na dnu te čestice od Farmacije sadila jagode. Sjeća se da je bilo građevinskog materijala i nije bilo voćaka. Ne zna točno kada se g. UZ - tuženik tamo doselio, ali zna da je prije nje, jer kada je došla 1997. on je već bio tamo. Nije nikada vidjela tužitelja da prolazi predmetnom česticom. Jednom prilikom kada sam trebala priključak za plin saznala sam da je nekretnina u [adresa] od Farmacije. Nadalje navodi da kada je kapija od kuće tuženika u Kačićevoj bila zaključana s ulične strane, uvijek je bila zaključana kada je dolazila, a otključavala je G (N), supruga od tuženika. Odselila se 1998., ali ta nekretnina je i dalje u njezinom vlasništvu i tamo dođe s vremena na vrijeme, prije su češće, sada malo rjeđe. S njezine nekretnine, s dvorišne strane je vidljiva čestica koja je predmet spora, kada dođe na sam rub svoje nekretnine, može vidjeti taj jedan dio. Žičana ograda koju je spominjala, misli da te ograde nema u jednom dijelu, nije sigurna, nije obraćala pažnju. Građevinski materijal koji je spominjala je bio Marićev jer je gradio neku zgradu. Taj građevinski materijal bio je skladištena njegovom dijelu i na dijelu od Farmacije. Čula je da je tuženik kupio predmetnu nekretninu (dvorište od Farmacije) kada je Farmacija prodavala to dvorište, ali ne zna koje godine. Nadalje pojašnjava da su njezina i i Juretićeva nekretnina na istoj čestici, a žičana ograda se nalazila oko njihove cijele nekretnine. Žičana ograda bila je u travnja 1997. kada se doselila, bila je skroz žičana ograda, ne zna kada ju je on (tužitelj) skinuo. Nema nikakva saznanja za razdoblje prije 1997. O žičanoj ogradi priča za period od kada je postala vlasnica svoje nekretnine. Kada je stanovala u svojoj nekretnini radio je lokal tužitelja, dovozio je, dovozio je piće za lokal kroz njihov zajednički haustor. Stanovala je tamo pa zato zna, a i renovirali su kuću i stalno je dolazila. Stalno su se svađali jer je tužitelj piće držao u tom haustoru, a ona nije smjela niti proći. Nikada nije vidjela automobil tužitelja sa zapadne strane, odnosno u dvorištu. Na upit tužitelja je li ga vidjela kada joj je iz automobila parkiranog u dvorištu trubio da ju vidi, odgovorila je da nije jer ne komuniciraju. Svoja osobna vozila parkirala je pred kućom i ona i tužitelj i vidjela je milijun puta vozila tužitelja parkirana ispred kuće [adresa]. Nadalje, navodi da je ovo drugi puta da je u sudskom postupku svjedok tuženika, te se ne može sjetiti predmeta spora kada je svjedočila, sjeća se da je rekla sve što se događalo između nje i tužitelja. Dodaje, da je u zadnje dvije tri godine, kada je dolazila sa suprugom na svoju nekretninu, vidjela da je tužitelj prolazio kroz dvorište automobilom, ali joj nije trubio.

22.1. Iskaz svjedokinje RZ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da se sa nekretnine u [adresa], 1997-1998. kada se doselila, nije moglo pristupiti na predmetnu nekretninu jer je postojala žičana ograda sa svih stranaka oko nekretnine u [adresa], jer je u tom dijelu iskaz svjedokinje, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća. Nadalje, iskaz svjedokinje RZ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da se tada, kada se doselila u [adresa] nije moglo pristupiti s ulične strane na nekretninu KZ jer je s ulične strane bilo zatvoreno, zaključana a otključavala ju je supruga tuženika jer je u tom dijelu u skladu s iskazom tuženika. Nadalje, iskaz svjedokinje u dijelu u kojem navodi da misli da sada nema žičane ograde o kojoj je iskazivala je u skladu sa zapisnikom o očevidu od 1. travnja 2025. Isto tako, iskaz svjedokinje sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da tužitelj dostavu za svoj kafić nije vršio preko predmetne nekretnine na kojoj traži utvrđenje prava služnosti, nego je dostavu vršio preko nekretnine u [adresa], jer svjedokinja o tome ima neposredna

1 1

saznanja jer je u zajedničkom haustoru viđala pića koja su bila za kafić tužitelja te je iskazivala o činjenicama o koje je neposredno opažala.

23. Iz iskaza tužitelja proizlazi da može reći da od 1982. živi na adresi [adresa]. Iz dnevne sobe je gledao na predmetnu nekretninu koja je bila zarasla i propadala je, te se ništa nije vidjelo. Godine 1987. počeo se raspitivati čije je to i saznao je da je od Farmacije, te je osobno išao pitati g. Z koji je tada bio šef Farmacije može li prolaziti. Godine 1989. renovirao je kuću te je g. Z pitao može li sa automobilom prolaziti kako bi dovozio građevinski materijal, a isti mu je rekao da može i on je to tada par puta koristio. Godine 1991. za vrijeme rata radio je njegov kafić u [adresa], zbog blizine policijske postaje i ratnog stanja gosti su izlazili iz kafića preko njegovog dvorišta u [adresa] preko predmetne čestice do ulice. Ž. Prvo su to koristili pješke, pa potom automobilom. Godine 1989. je dobio kćerke blizanke, te je njegovoj supruzi bilo teško s velikim kolicima ići, pa je počela automobilom dolaziti u dvorište preko predmetne čestice. Može reći da od 1976. na predmetnoj čestici nitko nije bio, pa ni Farmacija, bilo je napušteno, a predmetna čestica nije bila od Farmacije nego od Grizonić NZ, a predmetnu česticu je 2003. stekla Farmacija i to sudskom odlukom na temelju dosjelosti. Godine 1980. otpala je žica, žica između moje nekretnine i predmetne čestice. Godine 1991. počeli su nabavljati stvari za kafić koje su dovozili automobilom prolazeći preko predmetne čestice. Kada je pitao g. Z može li prelaziti preko predmetne čestice, mislio je da je ta čestica od Farmacije, oni su mu to tako rekli. Htio je kupiti kuću na adresi [adresa] od Farmacije, ali je prilikom kupnje saznao da je ta nekretnina zapravo društveno vlasništvo, pa je na kraju kuću kupio 2005. od Fonda za privatizaciju. Kada je kupio tada je i saznao da predmetna čestica preko koje sada traži utvrđenje prava služnosti nije bila Farmacijina. Tražili su gospođu koja je bila upisana kao posjednica na društvenom vlasništvu, ali je nisu mogli naći. Išao je više puta kod Farmacije na pregovore da kupi predmetnu česticu, ali su mu rekli da je može otkupiti za 10.000,00 maraka i to je bilo 2006. Odlučio je da za te novce neće kupiti navedenu česticu, jer su tražili da isplati novce na ruke, te je odlučio čekati da ju stekne dosjelošću. Međutim, saznao je da je tuženik Ugovorom o kupoprodaji kupio predmetnu česticu za 4.600,00 eura, a taj Ugovor je imao klauzulu tajnosti. To je saznao otprilike 2019. Kada je saznao da je tuženik kupio predmetnu nekretninu, kontaktirao je istog, te su otišli na dogovor u kafić HIR te mu je ponudio da ja od njega otkupi tu česticu. U početku je bio suglasan, međutim, u jednom trenutku je promijenio mišljenje jer je saznao da je vlasnik nekretnine [adresa]. Nitko mu nije zabranjivao prolaz predmetnom česticom, nikoga nije bilo tamo, niti na susjednim česticama. UZ mu nikada nije osporavao prolaz predmetnom česticom, a i on je njemu potpisao suglasnost za izgradnju predmetne čestice. Nakon kave u HIR-u na kojoj mu je tuženik rekao da ne smije gaziti po njegovom, odlučio je podnijeti ovu tužbu. Kuću u [adresa] kupio je samo radi toga kako bi imao kolni prolaz do svoje kuće u [adresa]. Parkirališna mjesta u [adresa] nema jer su stalno zauzeta, a i supruga i on dolaze u godine i bolesni su i treba im lakši pristup. Imao je obrt, a njegova supruga sad ima obrt i potreban joj pristup automobilom do kuće u [adresa]. Ima garaže, odnosno šupe na adresi [adresa], ali više parkira u dvorištu kuće [adresa]. Navodi i da je prilikom očevida tuženik rekao da je ograda između nekretnina napravljena prije 3 godine, ali ima kod sebe i donio sam na sud Elaborat Farmacije iz kojeg proizlazi da je ograda napravljena 2001., te sudu isto predočava. Kuću u [adresa], misli da je kupio 2005., ne sjeća se točno. Kolni ulaz u [adresa] nikada nije bio zaključan, tamo je policija dolazila jer je

1 2

problema zato što su vrata bila širom otvorena, kapija je bila uništena i UZ ju je skinuo. Na predmetnoj nekretnini bio je građevinski materijal koji je postavio g. UZ kada je radio svoju nekretninu i taj se materijal jednim dijelom nalazio na predmetnoj čestici. Kada su kupili kuću, zatražili su od UZ da makne građevinski materijal s predmetne čestice. Nadalje navodi da je predmetna čestica bila društveno vlasništvo, a koje je bilo od Farmacije, on je zato pregovarao s Farmacijom. Prilikom pregovora s Farmacijom da to otkupi saznao je da je to upisano kao društveno vlasništvo i da nisu na vrijeme prenijeli na Farmaciju, pa je Fond za privatizaciju to oduzeo i upisao se kao vlasnik. Do tada je pregovarao s g. Z i g. P, koji je bio šef Farmacije. Nakon što je tuženik izjavio na kavi da ne može prelaziti preko njegove nekretnine, nije nastavio prelaziti nego je otišao kod odvjetnika i podigao tužbu, a sada prelazi preko predmetne čestice dok traje sudski postupak. Nakon zabrane tuženika, prije pokretanja tužbe u tom razdoblju nije prelazio preko čestice, a nije kosio tada ni travu. S tuženikom, kada mu je zabranio prijelaz, susreo se prije 7-8 godina, otprilike. Nakon što ga je sud pitao da pojasni zašto je tijekom iskaza rekao da je kava bila prije otprilike 5 godina, odnosno prije podnošenja tužbe, a potom je rekao da je događaj bio prije 7-8 godina, navodi da ima problema sa sjećanjem, ne može odrediti točni vremenski period. Ne zna kada je kiosk Borba bio u zakupu na adresi [adresa]. Ne zna koliko metara žičane ograde pripada nekretnini tuženika.

23.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je pitao gospodina Z koji je tada bio šef Farmacije (1987.) može li prolaziti kroz predmetnu česticu te da mu je isti dopustio. Naime, iskaza svjedoka PZ, supruge tužitelja, proizlazi da ne zna jesu li od nekoga tražili odobrenje za prolazak predmetnom česticom, a isto bi mogla znati da su imali traženo odobrenje. Nadalje, Farmacija nije bila vlasnica predmetne nekretnine nego NZ a što proizlazi iz presude Općinskog suda u Osijeku broj P-893/02 od 10. listopada 2003. (list spisa 77). Isto tako sud je utvrdio nevjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je od rata 1991. pa nadalje sa svoje nekretnine u [adresa] izlazio na način da je prolazio preko predmetne nekretnine pa do nekretnine u [adresa], jer iz iskaza svjedoka RZ proizlazi da je 1997./1998. nekretnina tužitelja bila sa svih strana ograđena žičanom ogradom. Osim toga, prilikom očevida sud je utvrdio da na međi između nekretnine tužitelja na adresi [adresa] i premetne nekretnine se nalaze ostaci betonskih temelja za ogradu i izrezane betonske šipke, što upućuje na to da je tamo nekada bila ograda. Isto tako sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da kolni ulaz nekretnine u [adresa] nikada nije bio zatvoren jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka RZ i iskaza tuženika, a čije iskaze je sud u tim dijelovima ocijenio vjerodostojnima.

23.2. Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je prilikom kupnje 2005. nekretnine u [adresa] saznao da je ista nije bila u vlasništvu Farmacije d.d., a da je Farmacija postala vlasnikom predmetne čestice tek 2003. temeljem sudske odluke, te da je više puta išao na pregovore s Farmacijom d.d. radi kupnje navedene čestice, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da mu nitko nije zabranjivao prolaz predmetnom česticom sve dok vlasnik predmetne čestice nije postao tuženik.

1 3

23.3. U vezi dijela iskaza tužitelja kojim navodi da je prilikom očevida tuženik rekao da je ograda između nekretnina napravljena prije 3 godine, ali ima kod sebe i donio je na sud Elaborat Farmacije iz kojeg proizlazi da je ograda napravljena 2001., te sudu isto predočava, potrebno je reći da takav navod tuženika ne proizlazi iz Zapisnika o očevidu.

24. Iz iskaza tuženika proizlazi da je 1995. njegova majka kupila kuću u [adresa], njegova obitelj je odlučila da ta kuća ostane njemu. Na toj adresi je od 1995. Još kada je došao zatekao je lanac i katanac na ulaznim vratima na kući U 9, a koji je zajednički ulaz za [adresa] 9a. Čim sam došao tamo promijenio je lokot, a lanac je ostao isti. Tamo je bio i kiosk Borba koji je imao svoje skladište do kraja 1980-tih, iz tog razloga je to dvorište bilo zaključano i strogo čuvano. Zato ne odgovara istini da je tužitelj mogao prolaziti skroz do ulice U, mogao je prolaziti tek 2006. ili 2007. kada je kupio kuću pokraj njega [adresa]. Budući da mu je bila buka s ulične strane odlučio je praviti nusprostorije u dvorištu te je dovukao 6 šlepera građevinskog materijala u dvorište. Predmetnu česticu su koristili on i njegova supruga, koja je tamo sadila povrće na zadnjem dijelu, odnosno na tih 125m2 predmetne čestice. To su koristili do 2006., odnosno 2007. kada je postavljena ograda, a ogradu je postavila Farmacija, a ovo što piše da je postavljena 2001. nije istina. Prije toga nitko nije prolazio preko predmetne čestice osim njih, samo su oni imali ključ za ulaz sa Kačićeve ulice. Godine 2015. na 2016. nazvao je Farmaciju i rekao im da je on to održavao i da je radio vrt, da sada na isti ne može pristupiti jer je sada žicom ograđen taj predmetni dio. Na to mu je netko rekao da to može doći kupiti, rekao mu je cijenu i odmah sutradan otišao je kupiti tu česticu. Rekli su mu da sada može maknuti žičanu ogradu po dužini koja odgovara dužini njegove čestice i predmetne čestice to je nekih 11-12 metara dužine. Godine 2007. PZ je otvorio jedan metar, odnosno prolazio je pješke preko predmetne nekretnine, on i njegova supruga, kako bi došli do njegova punca i punice koji su bili u [adresa] i u to vrijeme je to bilo od Farmacije. Godine 2016. ili 2017. kada je kupio predmetnu česticu, nakon par mjeseci to je saznao tužitelj te ga je kontaktirao. Rekao mu je da mu može prodati česticu za iste novce za koje je on kupio, on mu je na to rekao da će i on to dobiti kako je i on-tuženik to dobio, a on mu je rekao da nije dobio nego kupio, nakon toga su počeli problemi. Nakon što je kupio branio je tužitelju prolaz preko predmetne čestice jer je to njegova čestica. Između tužiteljeve nekretnine [adresa] i nekretnine od Farmacije i predmetne nekretnine bila je žičana ograda 1995. kada je došao. Nije bilo žičane ograde između njegove nekretnine i predmetne čestice, koja je postavljena naknadno od strane Farmacije. Ograda između nekretnine tužitelja i predmetne nekretninu maknuo je tužitelj unazad tri do četiri godine. Od 2007. do unazad dvije tri godine kada je porušio ogradu postojao je prolaz od metar u žičanoj ogradi radi prolaza pješice. Stazu od stare cigle tužitelj je postavio na predmetnoj nekretnini unazad tri godine, kada je porušio tu ogradu, prije toga je bila zemljana staza. Taj komad od 150-200 kvadrata su radili oni kao vrt, nije bilo voćaka, nego unazad dvije tri godine je tužitelj donio i zasadio stare voćke. nakon što je tužitelju zabranio i rekao da ne može više prolaziti predmetnom parcelom, nije ga poslušao, tada je napravio stazu i skinuo ogradu te mu rekao ako pipne žicu da će krv teći, a to je njegova (tuženikova) žica. Nadalje, navodi da nije a to prijavio tužitelja jer ima puno posla te se nema vremena po sudu se povlačiti. Kada je nje stavio novi, a majka je kasnije vodila postupak sa Farmacijom, misli. Taj postupak koji je vodila njegova majka je bio zbog pješačkog prolaza i prolaza vaše majke kroz ta vrata iz [adresa] do njihove nekretnine u dvorištu u [adresa] od

1 4

ulaza lijevo. Taj postupak je bio negdje 2000.tih godina, zna kako je završio postupak, oni imaju i dalje pravo prolaza. To je ulaz u vlasništvu tužitelja, ali njegova čestica ima pravo služnosti prolaza kroz taj prolaz, a to zna iz povijesnog slijeda. Navodi da ako to nije sada upisano da će biti. Nadalje, navodi da je koristio predmetnu česticu od 1995. do 2006./2007. Vlasnikom te predmetne čestice postao je unazad par godina, navodi da je sve to on održavao.

24.1. Iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da kada je došao na svoju nekretninu na adresi [adresa] koja ima zajednički kolni ulaz sa nekretninom A. [adresa] Ž 9, koja je u vlasništvu sada tužitelja, a kada je tuženik došao bila je u vlasništvu Farmacije d.d., da je na tom kolnom ulazu bio lokot i lanac i da tužitelj nije mogao prolaziti do 2006. preko predmetne nekretnine do [adresa]. Naime, iskaz tuženika u tom dijelu je jasan, bez proturječnosti i nejasnoća te je obrazložio zašto je tamo bio lokot i lanac (skladište). Nadalje, sud je ocijenio vjerodostojnim dio iskaza tuženika u kojem je naveo da je nazvao Farmaciju d.d. i pitao ih može li kupiti predmetnu česticu jer nakon što je između njegove-tuženikove nekretnine i predmetne nekretnine stavljena ograda ne može se više na istu pristupiti, te da je odmah dan poslije poziva i otišao u Zagreb i kupio predmetnu nekretninu. Nadalje, iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu da je tužitelj tek 2007. počeo prelaziti preko predmetne nekretnine, pješke, kako bi došao do svog punca i punice. Naime, u tom dijelu iskaz svjedoka je u skladu s iskazom svjedoka BZ koji je iskazivao o vremenu kada je preko nekretnine u [adresa] pa do nekretnine u [adresa] prolazio preko predmetne čestice, odnosno navedeni svjedok je potvrdio da je tamo prolazio prije 15ak godina od dana nadavanja iskaza (iskaz dan 2025.), kao i da je tamo bio kada je tužitelj kupio kuću u [adresa]. R, iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je nakon što je kupio predmetnu nekretninu i nakon što je vodio razgovor s tužiteljem o prodaji te čestice tužitelju zabranio prolaženje preko te nekretnine jer je u tom dijelu iskaz tuženika u skladu s iskazom tužitelja. Iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je naveo da je između nekretnine tužitelja i predmetne nekretnine postojala žičana ograda kada je on tamo došao – doselio se, 1995., jer je navedeno u skladu s iskazom RZ.

24.2. Iskaz tuženika sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je tužitelj ogradu između svoje nekretnine u [adresa] i predmetne nekretnine maknuo prije tri do četiri godine. Naime, iz iskaza svjedoka BZ proizlazi da je prije 15-ak godina od davanja iskaza, odnosno 2010. prolazio automobilom preko predmetne nekretnine a što ne bi bilo moguće da je tada postojala ograda.

25. Očevidom provedenim 1. travnja 2025. (list spisa 65-67) provedenim na adresi [adresa]. utvrđeno je da se na predmetnu nekretninu ulazi kroz zajednički ulaz. Od lijevog zida od kolnog ulaza pa prema sjeveru nalazi se nekretnina tuženika, a prema jugu nekretnina tužitelja. Nadalje, sud utvrđuje da se nalazi živica (biljna ograda) koja se nalazi na međi. Na kolnom ulazu nalazi se pokretna rampa za koju tuženik tvrdi da mu smeta. Nadalje, utvrđeno je da su na travi vidljivi tragovi prolaženja motornog vozila – automobila, a za koje tuženik navodi da su se tragovi pravili sinoć. Utvrđeno je da se predmetna čestica nalazi u produžetku tužiteljeve nekretnine, te da joj se može pristupiti i da nema zapreka, kao i da se prema nekretnini tuženika nalazi žičana ograda. Stranke navode da se radi o nekretnini oko 120m2 površine. Utvrđeno je da su na predmetnoj nekretnini zasađene voćke.

1 5

Utvrđeno je se da na istočnoj strani predmetna nekretnina graniči sa tužiteljevom drugom nekretninom sa adrese [adresa]. Utvrđeno je da predmetna nekretnina ima žičanu ogradu i sa južne strane. Tuženik trenutno nema pristupa predmetnoj čestici zbog žičane ograde koju je po navodima tuženika postavio tužitelj. Prilikom očevida pristupilo se i na nekretninu tužitelja u [adresa], s koje je pristupljeno s predmetne čestice na kojoj se traži utvrđenje prava služnosti. Utvrđeno je da između navedenih nekretnina nema ograde. Utvrđeno je da se na dijelu koji bi bio međa nalaze betonski dijelovi koji izgledaju kao temelji te da se na pojedinima vide odrezane betonske šipke. Tuženik tvrdi da je na tom mjestu bila ograda. Utvrđeno je da se na predmetnoj čestici nalazi staza od cigle koja se proteže od nekretnine tužitelja od [adresa] do nekretnine u [adresa]. Utvrđeno je da sud ne može utvrditi koliko je stara navedena staza. Nadalje, utvrđeno je se da staza završava neposredno pred betonske temelje prethodno opisane. Utvrđeno je da se jedna voćka na predmetnoj nekretnini suši. Utvrđeno je da se na nekretnini S. [adresa], u dvorištu nalazi parkirani automobil, a da na nekretnini [adresa] ne postoji kolni pristup u dvorište. Utvrđeno je da se iz dvorišta sa nekretnine [adresa] može pristupiti na ulicu kroz haustor kuće, kroz koji mogu proći samo pješaci.

26. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da je predmetna nekretnina-upisana u Zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 125 m2 bila u vlasništvu NZ, a temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj P-893/02 od 10. listopada 2003. u vlasništvu Farmacije d.d.

- da vlasnik nekretnine NZ nije dala odobrenje, nije niti znala da bi tužitelj prolazio preko njezine nekretnine,

-da tužitelj nakon što je Faramcija d.d. postala vlasnik predmetne nekretnine nije tražio odobrenje za prolazak preko navedene nekretnine od vlasnika, a niti je Farmacija d.d. znala da bi tužitelj pješke ili automobilom prolazio preko navedene nekretnine (tužitelj tijekom postupka niti ne tvrdi da je tražio odobrenje od vlasnika, a nakon što je Farmacija d.d. postala vlasnikom, a niti tvrdi da je tada, nakon što je postala vlasnikom Farmacija d.d. znala bi tužitelj prolazio preko njihove čestice),

- da tuženik nije tražio odobrenje od Farmacija d.d. (koja je bila posjednik 19080-ih i 1990-ih godina) jer bi u protivnom, a kako bi mogao prolaziti do ulice a s obzirom da je s ulične strane bila zaključana ograda (da se nalazila zaključana ograda proizlazi iz iskaza svjedoka RZ i tuženika) tužitelj imao ključ (a ne tuženik) a kako bi mogao nesmetnano mogao prolaziti do [adresa],

- da je tuženik kada je postao vlasnik predmetne nekretnine zabranio tužitelju prelazak preko nje, ali da je tužitelj nastavio prelaziti unatoč zabrani (navedeno proizlazi iz iskaza i tužitelja i tuženika),

- da je tužitelj bez znanja vlasnika, kao i posjednika predmetne nekretnine (NZ a potom Farmacija d.d.) prolazio preko predmetne nekretnine o nakon što je 2005. kupio nekretninu u [adresa] koja ima kolni ulaz, na način da je prolazio pješke ili automobilom s adrese [adresa] preko predmetne čestice do svoje nekretnine u [adresa] koja nema kolni ulaz (ulaz za automobile) iz [adresa],

- da mu je tuženik, nakon što je postao vlasnikom (2017.) predmetne nekretnine zabranio prelazak preko te nekretnine,

1 6

- da je postojala žičana ograda između nekretnine tužitelja u [adresa] i predmetne nekretnine, a koja je naknadno skinuta, ali je postojala do 1998., i nakon toga (sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka RZ), ali je skinuta prije 2008. (što proizlazi iz iskaza BZ koji je iskazivao da se moglo tada pristupiti automobilom na predmetnu nekretninu).

27. Tužitelj tužbom traži utvrđenje prava služnosti kolnog prolaza dosjelošću (što proizlazi iz činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev) a poziva se i na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 76/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. u nastavku: ZV) o nužnom prolazu.

28. Odredbom čl. 229. ZV-a propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju posjednik povlasne pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

29. Ovaj sud je utvrdio da tužitelj prije nego je kupio nekretninu u ulici A. Kačića Miošiča 9, nije prolazio preko predmetne nekretnine kako bi došao do [adresa]. Naime, tužitelj dok nije kupio navedenu nekretninu živio je u svojoj nekretnini (u kojoj još uvijek stanuje) u [adresa], koja ima pristup na [adresa], ali pristup za pješake ne i za vozila. Tužitelj nije dokazao da bi, dok nije kupio nekretninu u [adresa] imao potrebe prolaziti preko predmetne nekretnine. Naime, sa svoje nekretnine imao je pristup [adresa], u njegovoj nekretnini nalazio se i njegov kafić a pića za iste je dobavljao preko [adresa], što proizlazi iz iskaza svjedoka RZ i BZ. Navodi tuženika da su zbog ratnog stanja 1991. njegovi gosti iz kafića morali prelaziti preko navedene nekretnine nisu ničim dokazani, a i da jesu upućuju na izvanredne okolnosti a ne redovne potrebe korištenja predmetne nekretnine. Osim toga, tužitelj nije dokazao da su vlasnik predmetne nekretnine NZ, a niti posjednik predmetne nekretnine Farmacija d.d. imali saznanja da isti prolazi preko predmetne nekretnine, te da su isto dopustili.

29.1. Nadalje, tužitelj je od kada je kupio nekretninu u [adresa] počeo prelaziti preko predmetne čestice a kako bi prolazio iz jedne u drugu svoju nekretninu. Tužiteljeve nekretnine nalaze se nasuprot jedna drugoj iako izlaze na različite ulice, ali se između te dvije tužiteljeve nekretnine u [adresa] i [adresa], nalazi predmetna čestica. Ovdje je potrebno reći da je tužitelj znao da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo a što proizlazi iz iskaza tužitelja, te da je pokušavao saznati, a poslije i pregovarati s vlasnikom o kupnji iste.

30. Dakle, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 229. ZV- a jer tužitelj nije pošteno posjedovao predmetnu nekretninu izvršavajući sadržaj – prolaska pješke i automobilom kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio. Naime, sud je utvrdio da vlasnici i posjednici nekretnine prije nego je tuženik postao vlasnik nisu znali da bi tužitelj prolazio pješke ili automobilom preko predmetne nekretnine, a tuženik kada je postao vlasnikom isto je zabranio.

1 7

30.1. Osim toga, i da je tužitelj bio pošten od 2005. (kada je kupio nekretninu u [adresa]) i kada je počeo prolaziti nije protekao niti rok od 20 godina računajući od 2005. pa sve do kupnje premetne nekretnine od Joze Maretića 2017. i zabrane od strane tuženika 2019. (iz iskaza tužitelja proizlazi kada je dana zabrana).

30.2. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da tužitelj nije stekao dosjelošću služnost kolnog prolaza u korist povlasne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor. [adresa], ovršine 555 m2 i kčbr. [katastarska čestica], voćnjak od 451 m2, u suvlasništvu tužitelja, a na teret poslužne nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište , S površine 125 m2, sada u vlasništvu tuženika.

31. Kao što je već prethodno navedeno, tužitelj u tužbi navodi kao pravnu osnovu za stjecanje navedene služnosti i odredbe o nužnom prolazu. Odredbom čl.224. st.1. i 2. ZV-a proizlazi da će nužni prolaz preko neke nekretnine kao poslužne osnovati sud na zahtjev vlasnika druge nekretnine ako do nje nema nikakve ili prikladne veze s javnim putem i ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju korist se osniva nužni prolaz da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine. Nužni prolaz ne može osnovati sud preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi , kroz zgrade, kroz ograđena kućna dvorišta, a kroz ograđene vrtove može osnovati samo ako za to postoji osobito jak razlog.

31.1. U konkretnom slučaju tužiteljeva nekretnina, a koja bi bila povlasna nekretnina u [adresa] ima prikladni put s javnim putem, odnosno iz kuće se kroz zajednički haustor pješke može pristupiti [adresa] što je utvrđeno očevidom. Osim toga, svrha zbog koje tužitelj traži navedeno je i da bi svoj automobil mogao parkirati u dvorištu te nekretnine, a ne na ulici, jer je javni parking često zauzet, pa je stoga sud utvrdio da bi otvaranje nužnog prolaza stvorilo štetu na nekrentini na kojoj bi se isto trebalo osnovati, dok se gospodarenje tužiteljevom nekretninom ne bi povećalo, a isto ne predstavlja niti osobito jak razlog koji bi opravdavalo otvaranje nužnog prolaza. Ovdje se posebno ističe da tužbeni zahtjev nije postavljen na otvaranje nužnog prolaza iako tužitelj u tužbi navodi odredbe zakona o nužnom prolazu.

32. Slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao pod toč. I/ izreke presude.

33. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, sud je odbio i tužiteljev dokazni prijedlog za provođenjem geodetskog vještačenja.

34. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška u iznosu od 500,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a što iznosi 625,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.). Slijedom navedenoga, odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

1 8

35. Tužitelj nije uspio u sporu pa je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka, te je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

Osijek, 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika