Poslovni broj: Povrv-908/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na pisani prijedlog sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 kojeg zastupa punomoćnik Zoran Žakula, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula, Zagreb, Ulica Crvenog križa 18, protiv tuženika Jelenčić i Prgomet d.o.o., OIB: 88708501458, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Mesiček. odvjetnica u Zagrebu, Margaretska 3/IV radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić – Šarić, [adresa]., od 19. siječnja 2022. posl. broj Ovrv-1815/2021 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 104/2021) u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužitelju iznos od 1.912,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić

– A, [adresa]., od 19. siječnja 2022. posl. broj Ovrv-1815/2021 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-104/2021) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu tekuću:

- na iznos od 235,15 EUR od 6. svibnja 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 235,15 EUR od 6. lipnja 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 235,15 EUR od 6. srpnja 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 235,15 EUR od 6. kolovoza 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 235,15 EUR od 6. rujna 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 235,15 EUR od 6. listopada 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 19,78 EUR od 6. listopada 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 235,15 EUR od 6. studenog 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 235,15 EUR od 6. prosinca 2019. do 1. rujna 2020.

- na iznos od 11,08 EUR od 6. prosinca 2019. do 1. rujna 2020.,

te se tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.299,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-18515/2021 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-104/2021) koje je dana 19. siječnja 2022. donio javni bilježnik Ivanka Birkić – Šarić, [adresa], nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2022., posl. broj Povrv-740/2022 stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava potraživanje tužitelja te navodi da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari s obzirom da nije vlasnik nekretnine. Opreza radi ističe prigovor zastare.

3. Tužitelj se u podnesku od 29. listopada 2024. očitovao na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te istaknuo da su tužitelj i tuženik sklopili 21. travnja 1999. Ugovor o zakupu poslovnog prostora, šifra prostora 06622968, za poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u uličnoj zgradi prizemno u ukupnoj površini od 23,67 m2 na adresi u [adresa], pri čemu se predmetni poslovni prostor nalazi u objektu koji je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Predmetni poslovni prostor je u međuvremenu upisan u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], i to kao 9. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), a što predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju ulične zgrade površine 23,49 m2 s kojim dijelom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada od **.**.2012. AJ i ĐJ (svakome u 35/480 suvlasničkog dijela) izvršen je povrat vlasništva predmetnog poslovnog prostora (etaža E-9) te je takav upis proveden u zemljišnoj knjizi. Nekretnina se u odnosu na preostali suvlasnički dio (410/480 suvlasničkog dijela) vodi kao društveno vlasništvo, a što znači da vlasnik tog preostalog suvlasničkog dijela nekretnine još nije poznat, odnosno i dalje se vodi postupak povrata vlasništva. Stoga, temeljem zakonskih odredaba tužitelj je predmnijevani vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine (410/480 suvlasničkog dijela) pa može od tuženika kao nepoštenog posjednika potraživati naknadu koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja, a koja naknada odgovara visini zakupnine koju bi tužitelj na osnovi članka 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ostvario u utuženom razdoblju od svibnja do prosinca 2019. da je predmetni poslovni prostor (u tužiteljevih 410/480 suvlasničkog dijela) dao u zakup. Ističe da se tuženik neosnovano koristio predmetnim poslovnim prostorom te se nalazio (i još uvijek nalazi) u posjedu istog bez ikakve pravne osnove. Tužitelj je visinu koristi zbog korištenja tuđe stvari obračunao prema Zaključku o kriterijima za utvrđivanje zakupnine (Službeni glasnik Grada Zagreba 6/16) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju (svibanj – prosinac 2019.), sukladno veličini predmetnog poslovnog prostora (23,49 m2), zoni u kojoj se prostor nalazi (Zona 1 – [adresa]), djelatnosti koja se u poslovnom prostoru obavlja (trgovina) te sukladno tužiteljevu suvlasničkom dijelu od 410/480 (85,42%).

4. Tuženik je na ročištu održanom 28. siječnja 2025. naveo da tužitelj nije dokazao da je predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, a sve da to i je da ne bi imao aktivnu legitimaciju s obzirom da Zakon o vlasništvu ne ovlašćuje predmnijevanog vlasnika na podnošenje ovakve tužbe nego samo podnošenje vlasničke tužbe i tužbe za zaštitu od uznemiravanja. Nadalje, sve da tužitelj i je vlasnik predmetne nekretnine da bi imao pravo na potraživanje naknade za posjedovanje nekretnine, tužitelj je trebao od tuženika zatražiti predaju u posjed, odnosno u suposjed prije podnošenja zahtjeva za isplatu naknade.

5. Tijekom dokaznog postupka su pročitane isprave: ugovor o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1999. (list 84-86 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška:

665 (list 87-90 spisa), djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno – pravne poslove, Prvi područni odsjek, klasa: UO/I-942-01/2011-12/15 od 25. srpnja 2012. (list 91-97 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 30. rujna 2024. (list 98-101 spisa, zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, klasa: 372-01/19-001/1551 od 31. listopada 2019. (list 101 spisa), preslike fotografija (list 102-104 spisa), zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje od 20. kolovoza 2024. (list 105 spisa), kamatni list (list 123-124 spisa), dopis GSKG od 25. kolovoza 2020. uz presliku povratnice (list 125-126 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada od 7. veljače 2013. (list 148 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnice potraživanja, a djelomično osnovanim u pogledu zahtjeva za isplatu zateznih kamata.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.912,08 EUR sa zateznim kamatama na ime naknade za korištenje bez pravne osnove poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 23,49 m2, u razdoblju od svibnja do prosinca 2019.

8. Između stranaka nije sporno da se tuženik u utuženom razdoblju (svibanj – prosinac 2019.) nalazio u posjedu poslovnog prostora na adresi [adresa], upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] te da je navedeni prostor koristio bez pravne osnove.

9. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnova i visina utuženog potraživanja.

10. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1999. je razvidno da je sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika. Predmet zakupa je poslovni prostor u uličnoj zgradi, površine 23,67 m2, na adresi [adresa]. U članku 4. je navedeno da će zakupnik poslovni prostor koristiti za obavljanje djelatnosti – trgovačka djelatnost neprehrambenim proizvodima. Člankom 15. je određeno da kada zakupnik prestane koristiti poslovni prostor iz bilo kojeg razloga, dužan je poslovni prostor predati zakupodavcu u stanju u kojem ga je primio, uzimajući u obzir prepravke koje je učinio uz odobrenje zakupodavca te promjene do kojih je došlo redovitom upotrebom poslovnog prostora.

11. Uvidom u Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne odnose i imovinu Grada, Odjel za upravno – pravne poslove, klasa: UP/I-942-01/2011-13/15 od 25. srpnja 2012. (pravomoćno 29. kolovoza 2012.) utvrđeno je, između ostalog, da se predmetni poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije, u prizemlju ulične zgrade, površine 23,49 m2 daje u vlasništvo (vraća) fizičkim osobama, AJ i ĐJ, svakome u 35/480 dijela (točka I. izreke). Prema točki II. izreke toga rješenja obveznik naknade je Grad Zagreb. Iz obrazloženja toga djelomičnog rješenja proizlazi da su se AJ i ĐJ, kao nasljednici iza pok. supruga, odnosno oca DJ, obratili sa zahtjevom za povrat oduzete imovine, zgrade u [adresa], sagrađene na čk. br. 415, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je ranije (prije nacionalizacije) bila u suvlasništvu MJ u 1/3 dijela, zatim IJ odnosno njegovih zakonskih nasljednika ZJ, FJ udate Đ i DJ u 1/3 dijela. Punomoćnik podnositelja zahtjeva u spis je dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojim je izvršena izmjera točne površine posebnih dijelova predmetne nekretnine te su utvrđeni suvlasnički omjeri bivših vlasnika s obzirom na izuzete dijelove nekretnine. Iz nalaza i mišljenja vještaka u odnosu na poslovne prostore u predmetnoj zgradi utvrđeno je da se, između ostalog, u prizemlju ulične zgrade nalaze dva poslovna prostora i to poslovni prostor zakupnika Jelenčić i Prgomet d.o.o. koji se sastoji od dvije prostorije, ukupne površine 23,49 m2. Prema navedenom elaboratu vještaka, nasljednici AJ i ĐJ ostvaruju pravo na povrat u vlasništvo poslovnih prostora, svaki u 35/480 dijela. Također proizlazi da su se zamjenica Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i punomoćnik Grada Zagreba, a po prijedlogu punomoćnika podnositelja zahtjeva, usuglasili da se donese odluka u odnosu na dva poslovna prostora u prizemlju ulične zgrade, budući da je u odnosu na njih nesporno utvrđeno činjenično stanje, dok će se u odnosu na ostale poslovne prostore odlučiti posebnim rješenjem kada se utvrde sve pravno relevantne činjenice.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, k. o. [katastarska općina], zk uložak [broj ZK uloška] koji se odnosi na predmetnu nekretninu upisanu pod rednim brojem 9. proizlazi da je kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), upisan poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju ulične zgrade površine 23,49 m2, upisan u 35/480 dijela kao vlasništvo Šalek Isabelle, te u 35/480 dijela kao vlasništvo Šalek Christiana. U odnosu na preostalih 410/480 dijela predmetnog poslovnog prostora vrijedi upis koji vrijedi za sve upise na B listu (vlastovnici), odnosno društveno vlasništvo.

13. Iz navedenih isprava, koje je ovaj sud cijenio vjerodostojnima, osobito s obzirom da ih niti jedna od stranaka nije osporila, utvrđeno je da su AJ i ĐJ, kao nasljednici jednog od ranijih suvlasnika nekretnine koju, između ostalog, čini i predmetni poslovni prostor, podnijeli zahtjev za povrat oduzete imovine te da im je po provedenom postupku vraćen u vlasništvo, između ostalog, i predmetni poslovni prostor, i to svakom u 35/480 dijela. Temeljem navedenog, isti su u zemljišnim knjigama na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine s kojim je neodvojivo povezan predmetni poslovni prostor uknjiženi kao suvlasnici, svaki u 35/480 dijela predmetnog poslovnog prostora, dok u odnosu na preostalih 410/480 dijela predmetnog poslovnog prostora vrijedi upis koji vrijedi za sve upise na B listu (vlastovnici), odnosno društveno vlasništvo.

14. Stoga, ovaj sud smatra da je u postupku povrata oduzete imovine u kojem je doneseno djelomično rješenje o vlasništvu, između ostalog, i predmetnog poslovnog prostora, odlučeno isključivo o povratu 70/480 suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora, dok da se glede povrata preostalih 410/480 dijela i dalje provodi dokazni postupak. Sud napominje kako tuženik u tijeku postupka nije ni osporavao da je za preostali suvlasnički dio predmetnog poslovnog prostora (410/480) i dalje u tijeku postupak povrata. Također, Gradski ured za opću upravu i imovinsko – pravne poslove je u svom dopisu od 30. rujna 2024. (odgovarajući na upit vezan za nekretninu oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) naveo da je u dokaznom postupku doneseno djelomično rješenje od 25. srpnja 2012. (kojim su vraćena dva poslovna prostora 23,49 m2 i 41,79 m2) dok je za preostali dio nekretnine postupak u tijeku.U postupku povrata oduzete imovine u kojem je doneseno djelomično rješenje o vlasništvu kojim je odlučeno isključivo o povratu 70/480 suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora dok se o preostalom dijelu i dalje vodi dokazni postupak. To nedvojbeno proizlazi iz Djelomičnog rješenja od 25. srpnja 2012.

15. Odredbom članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj:

91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014., dalje u tekstu: ZV), propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati stvar vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

16. Prema odredbi članka 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine” broj: 125/11., 64/15. i 112/18.) Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Prema tome, tužitelj može davati u zakup poslovne prostore za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji su bili u društvenom vlasništvu, ako je na tom prostoru imao pravo korištenja, a tužitelju pripada i ovlast ostvarivati naknadu za njihovo protupravno korištenje.

17. Nadalje, prema članku 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list” SFRJ broj 10/65. i 57/65., „Narodne novine” broj 52/73. i 46/90.) na posebnom dijelu zgrade u društvenom etažnom vlasništvu pravo raspolaganja stječe općina, ako je društveno vlasništvo ustanovljeno nacionalizacijom ili konfiskacijom. Prema tome, tužitelj je na temelju te zakonske odredbe stekao pravo raspolaganja predmetnog poslovnog prostora; pri tome, činjenica što je Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne znači da taj Zakon nije proizveo pravne učinke odnosno da su njegovim prestankom važenja prestali i pravni učinci koje je proizveo. Slijedom navedenog, upravo zbog toga što je tužitelj imao pravo raspolaganja predmetnim poslovnim prostorom, on je sukladno članku 13. stavku 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine obveznik naknade te je on upravo kao takav i bio dužan vratiti suvlasnički dio nekretnine ranijim vlasnicima (njihovim potomcima); uostalom, točkom II. izreke djelomičnog rješenja od 25. srpnja 2012. je i navedeno da je obveznik naknade tužitelj. Prema tome, budući da je prema članku 13. stavku 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine određeno da je obveznik naknade u naravi fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju tog Zakona daje prijašnjem vlasniku, a pravomoćnim djelomičnim rješenjem Klasa: UP/I- 942-01/2011-13/15, Ur. broj: 251-14-02/208-12-33 od 25. srpnja 2012. je određeno da je obveznik naknade tužitelj, to je tužitelj kao pravna osoba u čijoj se imovini nalazila cijela predmetna nekretnina tim rješenjem dao u vlasništvo dio predmetnog poslovnog prostora fizičkim osobama koji se spominju u tom rješenju u (ukupno) 70/480 dijela. Ujedno je time tužitelj i predmnijevani vlasnik preostalog dijela nekretnine (u 410/480 dijela) 18. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-161/22 od 20. travnja 2022., ovlast davanja u zakup prostora daje ovlašteniku tog prava ovlast zaštite toga prostora pa time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, kao što su na primjer, ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje – ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio.

19. Prema tome, upravo zbog toga što tužitelju prema članku 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora pripada pravo da do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine daje predmetni poslovni prostor zakup (odnosno, u konkretnom slučaju preostali suvlasnički dio poslovnog prostora od 410/480 dijela), to tužitelju pripada i ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje (ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu, što je u ovom sporu nesporno slučaj), a tuženik se na račun toga neosnovano okoristio.

20. Prema odredbi članka 46. stavak 2. ZV-a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

21. Primjenjujući navedenu odredbu na konkretan slučaj proizlazi da je svaki suvlasnik ovlašten prema trećem postavljati zahtjev za naknadu koristi koju je ovaj imao od uporabe stvari razmjerno svojem suvlasničkom omjeru, obzirom da se radi o djeljivoj obvezi (čl. 41. st. 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO), izuzev predaje stvari u posjed, što može zahtijevati prema pravilima o nedjeljivim obvezama.

22. U odnosu na navode tuženika da je prethodno pozivanje posjednika na predaju stvari uvjet podnošenja tužbe za isplatu naknade za koristi koje je posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja sud ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2021. na drugoj sjednici Građanskog odjela toga suda, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pri čemu nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. U ugovoru o zakupu od 21. travnja 1999. koji je sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika jasno je navedeno u članku 15. da kada zakupnik prestane koristiti poslovni prostor iz bilo kojeg razloga, dužan je poslovni prostor predati zakupodavcu u stanju u kojem ga je primio. Time je nedvojbeno izraženo volja tužitelja za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora koje je tuženik neosnovano, bez pravnog temelja nastavio koristiti pa je tuženik stoga i dužan isplatiti naknadu za koristi koje ima od uporabe predmetne nekretnine.

23. Slijedom svega navedenoga, da bi se ostvarilo pravo na naknadu koristi od uporabe predmetnog poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. stavak 1. ZV- a potrebno je da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: da je tužitelj (predmnijevani) vlasnik predmetne nekretnine, da se tuženik nalazi u njezinom posjedu bez pravnog temelja, da je tuženik uporabom predmetne nekretnine ostvario korist te da je takav zahtjev tužitelja dospio.

24. Sukladno pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzetom 15. lipnja 2021. na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova iz kojeg proizlazi da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. Uvidom u dopis od 25. kolovoza 2020. (list 125 spisa) i pripadajuću povratnicu (list 126 spisa) razvidno je da je tužiteljev zahtjev dospio.

25. Stoga, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj na temelju odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a, kao predmnijevani suvlasnik 410/480 dijela predmetnog poslovnog prostora, ovlašten od tuženika, kao nepoštenog posjednika predmetnog poslovnog prostora, potraživati korist koju je imao od upotrebe 410/480 suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju.

26. Također, sud je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare s obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok (članak 225. ZOO-a).

27. Iako je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, sud sukladno načelu ekonomičnosti postupka nije proveo dokaz financijskim i građevinskim vještačenjem. Naime, uzimajući u obzir vrijednost predmeta ovoga spora provođenje financijskog vještačenja bi prouzrokovalo nepotrebne troškove i dovelo do odugovlačenja postupka. Sud je odluku o visini tužbenog zahtjeva donio na temelju isprava u spisu uz slobodnu ocjenu dokaza propisanu odredbama članka 223. i 464a ZPP-a.

28. Prema mišljenju ovoga suda, obujam koristi koju je tuženik imao uslijed uporabe predmetnog poslovnog prostora u svoju korist ne može biti niža od cijene zakupnine koju bi plaćao da je s tužiteljem u predmetnom razdoblju imao sklopljen ugovor o zakupu tog poslovnog prostora.

29. Takav stav je također suglasan pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom povodom dopuštene revizije pod poslovnim brojem Revd-753/2020, u odluci o reviziji pod poslovnim brojem Rev-1129/2020, u kojem iznosi da korist koju je posjednik poslovnog prostora ostvarivao nije pravilno utvrđivati prema zakupnini koja je bila relevantna u vremenu u kojem je ugovor o zakupu poslovnog prostora bio na snazi već je nakon prestanka zakupa koristi koje je zakupnik imao potrebno utvrditi prema visini zakupnine koju bi nakon prestanka zakupa zakupnik bio u obvezi plaćati i to u iznosu kojeg je realno na tržištu za konkretan prostor bilo moguće postići te tako utvrđen iznos predstavlja korist koju je korisnik prostora nakon prestanka zakupa ostvario.

30. Stoga je visina tužbenog zahtjeva utvrđena na temelju točke II., podtočke 1. i 2. Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 6/2016.) kojima je propisano da se zakupnina za poslovni prostor određuje prema četvornom metru površine, zoni u kojoj se prostor nalazi, kao i vrsti djelatnosti koja se u tom prostoru obavlja, a prema Tablici za izračun visine zakupnine (Prilog 1). Pri tome je u Opisu granica zona za utvrđivanje zakupnine za poslovni prostor (Prilog 2) utvrđeno šest zona za određivanje zakupnine, a iz istog je vidljivo da I. zona obuhvaća, između ostalog, i [adresa], dok su u Popisu skupina djelatnosti za potrebe određivanja visine zakupnine za poslovni prostor (Prilog 3) razvrstane djelatnosti koje se mogu obavljati u poslovnom prostoru, a iz istog je vidljivo da je dopuštena djelatnost i trgovina, a koju djelatnost tuženik nije osporio da obavlja.

31. Kako se konkretno radi o poslovnom prostoru u [adresa], površine 23,67 m2, to je pravilno tužitelj za poslovni prostor površine do 50,00 m2, u I. zoni, u kojem se obavlja djelatnost trgovine, obračunao visinu zakupnine u iznosu od 70,64 kn/m2 (70,64 kn x 23,67 m2 = 1.659,33 kn), upravo kako to i proizlazi iz Tablice za izračun visine zakupnine (Prilog 1) i to uzimajući pritom u obzir samo omjer suvlasničkog dijela u odnosu na koji se tužitelj ima smatrati predmnijevanim vlasnikom (410 / 480 = 0,8542 ili 85,42%) (1.659,33 kn x 0,8542 = 1.417,40 kn), sve to uvećano za porez na dodanu vrijednost (članak 16. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost /Narodne novine, broj: 79/2013., 85/2013., 160/2013., 35/2014., 157/2014., 130/2015., 115/2016., 1/2017., 41/2017., 128/2017., 106/2018., 1/2019./). Dakle, ukupno u iznosu od 1.771,75 kn mjesečno.

32. U odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 19,78 EUR i 11,08 EUR ono se odnosi na obračunate i uglavničene zatezne kamate na glavnicu koja nije utužena u ovom postupku. Visinu navedenog potraživanja sud je utvrdio uvidom u obračun kamata (kamatni list) koji tuženik u tijeku postupka nije osporio.

33. S obzirom da je u međuvremenu promijenjena valuta u Republici Hrvatskoj, iznos mjesečnog zaduženja ima se preračunati u valutu EUR po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 1 EUR = 7,53450 kn, slijedom čega mjesečni iznos zaduženja tuženika iznosi 235,15 EUR.

34. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. U skladu s odredbom čl. 183. st. 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

35. U odnosu na zatraženi tijek zateznih kamata na glavnicu valja ukazati da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu (pravno shvaćanje sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2021.)

36. Uvidom u dopis od 25. kolovoza 2020. sud je utvrdio da je GSKG u ime Grada Zagreba, ovdje tužitelja, obavijestio tuženika da ima dospjela, a neplaćena potraživanja za korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa], za razdoblje od svibnja do prosinca 2019. u iznosu glavnice od 14.406,57 kn. Navedenim dopisom tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje navedenog iznosa. Uvidom u povratnicu sud je utvrdio da se na toj ispravi nalazi pečat tuženika što je nedvojben dokaz da je tuženik zaprimio poziv na plaćanje utuženog iznosa. S obzirom da na povratnici nije naveden datum kada je tuženik navedeni dopis zaprimio sud je kao krajnji datum zaprimanja pismena i obavještavanja tuženika o tužiteljevu potraživanja utvrdio 1. rujna 2020, a koji datum se nalazi na pečatu Hrvatske Pošte koja je zaprimila povratnicu nakon njezina potpisivanja od strane tuženika. Stoga dan dospijeća je 1. rujna 2020., a tuženik onda sukladno odredbi članka 183. stavak 1. ZOO-a ima pravo na zatezne kamata dan nakon dospijeća utužene tražbine.

37. Odluka o stopi zateznih kamata temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a koji se odnosi na potraživanja proizašla iz ostalih odnosa.

38. Slijedom svega navedenoga, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.912,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2020. do isplate slijedom čega je presuđeno kao u točki I/ izreke ove presude i na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održan na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

39. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 1. rujna 2020. pa je stoga sud presudio kao u točki II/ izreke ove presude i na temelju odredbe članka

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

41. Sukladno članku 154. stavak 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj u sporu nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva u pogledu zateznih kamata u ovom postupku tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka.

42. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11.1. Tarife te PDV sukladno Tbr. 46) te trošak predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 24,24,89 EUR (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik).

43. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, i to trošak sastava podnesaka od 29. listopada 2024. i 11. veljače 2025., i to za svaki podnesak u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR, za pristup na ročišta održana 28. siječnja 2025. i 4. travnja 2025., i to za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 24,89 EUR (Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj 37/2023; dalje: Uredba).

44. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 1.299,78 EUR.

45. Tužitelj je zatražio zatezne kamate na troškove postupka tekuće od donošenja prvostupanjske presude do isplate. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

46. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, na troškove ovršnog i parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 9. svibnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

47. Slijedom navedenog, o troškovima postupka odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

48. Odredbom članka 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. ožujka 2025. s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku samo ponavlja navode koje je već iznio u tijeku postupka.

49. Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR te je odlučeno kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.