REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-702/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andreji Mikelić, u parničnom postupku tužiteljice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Jeleni Maljković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juričko i partneri iz Splita, naspram tuženika EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Anzuloviću-Miroševiću, odvjetniku iz Supetra, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Jelene Maljković, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika Josipa Anzulovića-Miroševića, odvjetnika u Supetru, a objavljene 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za ½ plovila u Upisniku pomorskih objekata kod Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave Supetar upisanog u ulošku [broj ZK uloška] kao: tip objekta brodica, vrsta plovila: leut, model: leut s kabin, ukupna snaga: 23,5, NIB: 103232, oznaka 88 SU, CFR broj:

HRV000002260, god. izgradnje 1939.g., pa se ovlašćuje temeljem ove presude, a bez svakog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženika u Upisniku pomorskih objekata kod Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave Supetar, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ dijela.

II. Nalaže se tuženiku EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,62 EUR-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 7. lipnja 2017. navodi se kako su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi. Brak je sklopljen dana 12. lipnja 1976.g., a razveden je pravomoćnom presudom o razvodu braka br. Pob 27/17 od dana 2. ožujka 2017.g. Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru. Za vrijeme trajanja braka stranaka, i to baš dana 17. listopada 1995.g., između ŠU, mldb. BU, mldb. DU i HU, kao prodavatelja s jedne strane i EU, kao kupca s druge strane dana 17. listopada 1995.g. zaključen je Ugovor o prodaji drvenog čamca- leuta, duljine 9,05 m, širine 2,92 m i visine 0,80 m, namijenjenog za ribolov, oznake 380 TG. Navedeni je Ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika u Trogiru, Petra Žanko pod br. OU 17/95. Temeljem navedenog Ugovora je tuženik u Upisniku pomorskih objekata kod Lučke kapetanije Lučke ispostave Supetar upisan kao vlasnik plovila: tip objekta brodica, vrsta plovila: leut, model: leut s kabin, ukupna snaga: 23,5, NIB: 103232, oznaka 88 SU, CFR broj:

HRV000002260, god. izgradnje 1939.g. Člankom 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima, koji je bio na snazi određeno je kako je imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi ( nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), njegova posebna imovina. Kako je predmetno plovilo upisano na ime tuženika, no u cijelosti kupljeno sredstvima koja predstavljaju posebnu imovinu tužiteljice predlaže se da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za cijelo plovila u Upisniku pomorskih objekata kod Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave- Supetar upisanog u ulošku [broj ZK uloška] kao: tip objekta brodica, vrsta plovila: leut, model: leut s kabin, ukupna snaga: 23,5, NIB: 103232, oznaka 88 SU, CFR broj:

HRV000002260, god. izgradnje 1939.g., pa se ovlašćuje temeljem ove presude, a bez svakog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženika u Upisniku pomorskih objekata kod Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave Supetar, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo.

2. Dužan je tuženik, ukoliko se bude protivio tužbi, nadoknaditi tužiteljici parnični trošak."

2. Sud je tužbu dostavio tuženiku uz pisani poziv na davanje odgovora na tužbu. Tuženik je po zaprimanju tužbe, sudu podnio odgovor na tužbu, koji je kod suda zaprimljen 10. studenog 2017. i u njemu predložio da se prvo utvrdi vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.000,00 kn (4.000,00 DEM iz ugovora) kao i tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude odbačen podredno odbijen uz naknadu nastalog troška. Isto iz razloga što je predmetni brod prodat još znatno prije podnošenja ove tužbe, a sa čim je tužiteljica bila upoznata te je sa istim bila suglasna. Sukladno tome tužiteljici nedostaje aktivna legitimacija te je očito promašena i pasivna legitimacija. Tuženik navodi kako su neosnovani navodi tužiteljice kojim sredstvima je brodica kupljena te da u cijelosti predstavlja vlasništvo tužiteljice jer to i ne proizlazi iz niti jednog uz tužbu dostavljenog dokaza već naprotiv.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o prodaji čamca od 17. listopada 1995. potvrđenog kod javnog bilježnika u Trogiru Petra Žanka br. OU- 17/95-1, izvatka iz upisnika pomorskih objekata, fotografija, izvatka iz očevidnika brodica od 25. svibnja 2018., Ugovora o kupoprodaji plovila od 14. travnja 2016., pisanih izjava CU, IU i GU, rješenja Lučke kapetanije u Splitu od 14. studenog 2017., spisa Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru br. PpJ-1523/18, zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2024., te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka TU i RU te tužiteljice i tuženika.

4. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom 14. travnja 2021. postavila podredni tužbeni zahtjev koji glasi: " Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 150.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, a koja na taj iznos teče od 14. travnja 2016. pa do isplate."

5. Na ročištu održanom 27. ožujka 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da se u točci 1. tužbenog zahtjeva utvrđuje da je tužiteljica KU, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica za ½ plovila, u prvom redu te u sedmom redu točke 1. umjesto "na svoje ime za cijelo" treba stajati "na svoje ime za ½ dijela" uz istovremeno brisanje prava s imena tuženika EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ dijela. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

5.1. Tuženik je naveo kako se ne protivi povlačenju tužbenog zahtjeva te potražuje trošak razmjerno iznosu i vrijednosti povučenog tužbenog zahtjeva.

6. Pregledom Ugovora o prodaji čamca od 17. listopada 1995., ovjerenog kod javnog bilježnika Petra Žanka u Trogiru pod br. OU-17/95-1 utvrđeno je da prodavateljice ĐU, mal. BU, mal. JU i ĆU prodaju drveni čamac- leut, duljine 9,05 m, širine 2,92 m i visine 0,80 m, namijenjenog za ribolov oznake 380TG koji je upisan u očevidnik Lučke kapetanije Split, lučke ispostave Trogir, kupcu EU za prodajnu cijenu u iznosu od 4.000 DEM.

7. Pregledom izvatka iz upisnika pomorskih objekata utvrđeno je da je pod rednim br. uloška [broj ZK uloška] dana 3. kolovoza 1996. kao vlasnik predmetnog plovila upisan EU iz [adresa] i to temeljem Ugovora o prodaji čamca ovjerenog kod javnog bilježnika u Trogiru Petra Žanka dana 17. listopada 1995.

8. Pregledom izvatka iz očevidnika brodica od 25. svibnja 2018. utvrđeno je da je kao vlasnik predmetnog plovila upisana ŽU iz [adresa] te da je temeljem rješenja Lučke kapetanije Split, KLASA: UP/I-342-12/17-01/22367 upisana zabilježba na Općinskom sudu Supetru dana 15. studenog 2017. na predmetnom plovilu.

9. Pregledom Ugovora o kupoprodaji plovila sa povlasticom od 14. travnja 2016. utvrđeno je da je prodavatelj EU iz [adresa], sklopio navedeni ugovor s ŽU iz [adresa] kojom je ista kao kupac kupila predmetno plovilo za iznos od 2.000 kuna.

10. Pregledom rješenja Lučke kapetanije u Splitu KLASA: UP/I-342-12/17-01/22367, URBR: 530-04-4-6-3-17-2 od 14. studenog 2017. utvrđeno je da je temeljem tužbe u pravnoj stvari KU iz [adresa] kao tužiteljice protiv tuženika EU iz [adresa] radi utvrđenja bračne stečevine, koja tužba je podnesena Općinskom sudu u Supetru dana 6. lipnja 2017. dopušteno u listu "C" uloška br. [broj ZK uloška] glavne knjige očevidnika brodica za gospodarske potrebe ispostave Lučke kapetanije Split u [adresa], a na teret brodica registarske oznake [registarska oznaka], upis zabilježbe spora koju se vodi pred Općinskim sudom u Supetru u postupku tužiteljice KU protiv tuženika EU radi utvrđenja bračne stečevine. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se kako je predmetni prijedlog osnovan te da je Lučka kapetanija Split kao nadležno tijelo nakon uvida u primjerak tužbe i uložak br. [broj ZK uloška] glavne knjige očevidnika brodica za gospodarske namjene koje vodi, utvrdila da su se u konkretnom slučaju ispunili svi zakonski uvjeti iz čl. 339. i 360. Pomorskog zakonika i čl. 81. i 82. Zakona o zemljišnim knjigama te je stoga udovoljilo traženju predlagateljice KU i odlučilo dopustiti upis zabilježbe spora.

11. Za navesti je da se pisane izjave CU, IU i GU od 26. studenog 2018. sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke budući da iste ne predstavljaju dokaz u postupku u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku.

12. Stranke su popisale parnični trošak.

13. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

14. Predmet spora je utvrđenje da li je tužiteljica KU s osnova bračne stečevine vlasnica za ½ plovila u Upisniku pomorskih objekata kod Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave Supetar upisanog u ulošku [broj ZK uloška] kao: tip objekta brodica, vrsta plovila: leut, model: leut s kabin, ukupna snaga: 23,5, NIB: 103232, oznaka 88 SU, CFR broj: HRV000002260, god. izgradnje 1939.g., pa da se ista ovlašćuje temeljem ove presude, a bez svakog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženika u Upisniku pomorskih objekata kod Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave Supetar, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ dijela.

15. Tijekom postupka je nesporno da su tužitelj i tuženica sklopili brak 12. lipnja 1976. koji je razveden 2. ožujka 2017. Također je nesporno da je predmetno plovilo kupio tuženik 17. listopada 1995. temeljem kupoprodajnog ugovora te da se upisao kao vlasnik tog plovila u Upisnik pomorskih objekata Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave Supetar.

16. U prvom redu se ukazuje sporno pitanje postojanja opravdanoga pravnog interesa tužiteljice za podnošenje ove tužbe i dopuštenosti postavljanja stvarno pravnog zahtjeva.

17. Odredbom čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP –a), propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, dok je odredbom st. 2. istog članka toga Zakona, propisano da se takva tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kada tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

18. Tužiteljica je prvotno tužbom tražila da se utvrdi da je ona vlasnica za cijelo plovila navodeći da je isto kupljeno sredstvima koja predstavljaju njenu posebnu imovinu, međutim ista je nakon provedenog dokaznog postupka uredila tužbeni zahtjev na način da traži da sud utvrdi da bi bila vlasnicom ½ plovila. Time je postavila zahtjev radi utvrđenja postojanja svojega prava na imovini kojeg je stekla s osnova bračne stečevine i s tim vezanog određenog suvlasničkog dijela, koje je pravo propisano posebnim zakonom, čime nesumnjivo postoji opravdani pravni interes tužiteljice za postavljanje tužbenog zahtjeva iz ove tužbe, pa nisu osnovani navodi tuženika da ista ne bi bila aktivno legitimirana.

18.1. U odnosu na prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije zbog činjenice da je plovilo prodano trećoj osobi ŽU sud utvrđuje da isti nije također osnovan. Naime, iz stanja spisa je razvidno da je u trenutku podnošenja predmetne tužbe tuženik bio upisan kao vlasnik predmetnog plovila u očevidniku brodica te da je rješenjem Lučke kapetanije u Splitu KLASA: UP/I-342-12/17-01/22367, URBR: 530- 04-4-6-3-17-2 od 14. studenog 2017. upisana zabilježba spora na navedenom plovilu a temeljem ove tužbe. Iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno je da je u trenutku predaje prijedloga za upis zabilježbe spora nadležnoj Lučkoj kapetaniji kao vlasnik predmetnog plovila bio upisan tuženik jer u protivnom ne bi bio dozvoljen upis zabilježbe spora. Člankom 81. Zakona o zemljišnim knjigama koji se podredno primjenjuje određeno je da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. Stoga tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka u odnosu na tuženika, jer će u slučaju uspjeha tužiteljice u ovom predmetu, ona biti uknjižena u Očevidniku neovisno o eventualnom kasnijem prijenosu prava vlasništva na treću osobu.

19. S obzirom na to da svoj zahtjev tužiteljica postavlja radi utvrđenja prava vlasništva u određenom suvlasničkom omjeru stečenoga s osnova ulaganja rada i sredstava tijekom trajanja bračne zajednice kao bračnu stečevinu, tada se osnova toga prava ima ispitati po posebnom propisu koji je važio u tom trenutku stjecanja prava i to upravo prema Zakonu o braku i porodičnim odnosima ( „Narodne novine“ broj 11/78, 45/89 i 59/90 – nastavno ZBPO-a, koji je Zakon bio na snazi od 29. ožujka 1978. godine do 29. prosinca 1998. godine). Sukladno odredbi čl. 287. st. 1. i st. 2. ZBPO-a, udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini treba odrediti prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine.

20. Dakle, zajednička imovina bračnih drugova stječe se na temelju rada bračnih drugova, a udio bračnih drugova određuje se ovisno o doprinosu svakoga bračnog druga u njezinu stjecanju, koji je odrediv, odnosno može se odrediti u suvlasničkom udjelu, u kojem slučaju je potrebno isto ocjenjivati sukladno načelu ravnopravnosti doprinosa svakog bračnog druga i to ne samo u materijalnim ulaganjima bilo financijskim bilo ulaganjima putem fizičkog rada, već u svim drugim vidovima doprinosa koji su bračni drugovi imali u zajedničkom kućanstvu, obiteljskoj zajednici i međusobnom uzdržavanju, pomaganju i solidarnosti, te uzdržavanju zajedničke djece i drugih u obitelji uzdržavanih osoba kao i u ostalim poslovima koje su bračni drugovi tijekom braka obavljali, uz uvažavanje slobodne i stvarne volje bračnih drugova, jasno uz ograničenja koja su određena i propisana kogentnim normama

21. Na ročištu održanom 6. svibnja 2025. saslušani su tužiteljica i tuženik u svojstvu parničnih stranaka. Tako se iz iskaza tužiteljice KU saznaje da je s tuženikom sklopila brak 1976. godine, a razveli su se 2017. godine. Za vrijeme trajanja braka, točnije 1995. godine tuženik je sklopio ugovor o kupoprodaji drvenog čamca – leuta, datume slabo pamti, pa ne može kazati koji je bio točan datum. Na upit kojim sredstvima je kupljen brod kazala je da im je CU posudio iznos od 20.000,00 eura a GU iznos od 3.000,00 eura za kupnju tog broda. Ona je išla u Zagreb po te novce, jer je kuma Srećkovu djetetu i čuvala mu je kasnije djecu. CU je upoznala kada je dolazio iznajmljivati apartman kod njih na Brač jer je ljeti imao štand u [adresa] te su se tako povezali. Vezano za posuđene novce bio je dogovor da iste vrate CU i GU, međutim, navedeni novci nikad nisu vraćeni. CU je njoj to oprostio iz zahvalnosti, mogla bi kazati da joj je zapravo taj brod on darovao. Dakle, posuđeni novac nikad nisu njima vratili. Misli da je brod kupljen za oko 8.000,00 DEM te je bio star i trebalo ga je kompletno renovirati. Na daljnji upit zbog čega su kupili stari brod kazala je da je tuženik želio da se kupi taj brod. Njezin sin i tuženik su na tom brodu radili i plovili te ona nije upisana kao vlasnica broda. Kasnije su ona i tuženik vršili ulaganja u taj brod te ga sređivali. Nije joj poznata činjenica da je brod kasnije otuđen. Tijekom trajanja bračne zajednice ona je radila 25 godina u Favorita kao radnica, tu je imala dobra primanja. Nakon što je ta tvrtka propala radila je svašta, od čišćenja apartmana te peglanja i pranja robe. U Mircima ima nasljedstvo od oca te je prodala dva polja za vrijeme braka i tim novcima je skinula hipoteku sa stare kuće (to je bio iznos od nekih 50.000,00 eura), a drugo polje je prodala u visini od 20.000,00 eura te je navedeni novac utrošila u ulaganje u kuću, sve za obitelj. Na upit na što je utrošen iznos koji je pozajmljen od strane CU i GU, a koji je preostao nakon kupnje predmetnog broda, točnije iznos od 8.000,00 eura, ista je navela da je navedeni iznos utrošen u ulaganja u brod, točnije u motor, u mreže i sl. Na daljnji upit kako su stekli ona i tuženik novce koje su ulagali u brod, ista je navela radom. Tuženik je jedno vrijeme radio u Plivi, zatim je navigavao, a poslije je otišao na Borneo. Njegova primanja su bila dobra, posebice kada je navigavao i bio na Borneu, primanja su mu bila bolja od njenih. U to vrijeme su oni počeli nadograđivati kuću i kupili brod. Na daljnji upit tko je vodio brigu o djeci i održavanju kuće za to vrijeme, ista je navela da je sve radila, nije išla na kruzere putovanja kao što tuženik tvrdi. Njena svekrva joj je pomogla pri čuvanju djece dok je radila. Na daljnji upit kada su rođena djeca, ista je navela da je stariji sin 1976., a mlađi 1982. Na daljnji upit 1995. godine kada je kupljen brod, što je radio tuženik, ista je navela kako nije radio ništa, te je lovio povremeno ribu. Na daljnji upit kada joj je CU rekao da ne mora vratiti pozajmicu, ista je navela nakon što je prošlo neko vrijeme navedeni novac nisu vratili, isti joj je kazao da joj navedeni dug oprašta i daruje brod, te da novac ne moram vratiti, jer mu je puno u životu učinila. Ne sjeća se nakon koliko vremena je to bilo. Na daljnji upit što su sve ulagali u brod, ista je navela sve što treba, motor, vinčeve. Na daljnji upit koliko vinčeva je kupljeno, ista je navela jedan i kupljen je od K. Na daljnji upit od koga je kupljen motor za brod, ista je navela od jednog gospodina iz Trogira. Od koga su kupljene mreže, ista je navela da se ne sjeća. Na daljnji upit da li je sudjelovala u kupovini i pregovaranju sve opreme za brod, ista je navela da je bila nazočna kada se pregovaralo i kupovala oprema za brod. Ne sjeća se koja je to bila godina. Na daljnji upit kad je brod izvađen na suho, ista je navela da ne zna, ali da zna da su pet godina prije razvoda braka pekli ribu na brodu i prodavali je. Na daljnji upit da li znat da li je brod izvađen vani ista je navela da ne zna. Na daljnji upit da li znat da li je brod bio u portu ili ne, ista je navela da ne zna.

21.1. Iz iskaza tuženika EU se saznaje kako je točno da je sklopio brak sa tužiteljicom u 6. mjesecu 1976., a razveli su se 2017. godine. U braku su dobili dva sina TU i GU. 1995. godine on je kupio predmetni brod u Segetu Donjem sa prodavateljicom ŠU. Kupio ga je za iznos od 4.000,00 DEM te je brod bio u raspadnutom stanju. On je prije zarađivao radom na manjem brodu te je godinama sa sinom radio kod CU koji je imao kuću u [adresa] te mu je uređivao kuću i okućnicu. Navedeni rad mu je isplaćen kroz iznos od ukupno 15.000,00 DEM koji mu je CU dao u više navrata. On je otišao više puta u Split u WGW dućan koji je CU držao i kojim je dobro zarađivao. Dakle, on je taj novac dobio za svoj rad Sreću u [adresa] i tim novcem je sam kupio brod. Što se tiče GU on je dao iznos od oko 1.000,00 eura za svoj boravak u apartmanu kod njih u [adresa] te nije točno da je dao iznos od 3.000,00 eura kao što tužiteljica navodi. Što se tiče njegovog rada godinama je radio kao profesionalni ribar i pomorac te je plovio i zarađivao. Radio je na Borneu gdje je zarađivao oko 12.000,00 DEM mjesečno, radio je tamo nekih godinu dana i odlično je zaradio. Vezano za ulaganja u brod dao je 1.000,00 DEM SU. Sav iznos koji je dobio od CU je uložio u kupnju broda i ulaganja u brod, a ulagao je i od svojih novaca koje je zaradio. Na brodu je mijenjan motor i popravljana je drvenarija a tri puta su ga vadili van u mjesec dana, jer nije bio popravljen kako treba. To su bili veliki troškovi. Dok je brinuo o starom ocu i majci došlo je do toga da se brod zapustio i on je razmišljao što napraviti s njim, hoće li ga prodati i sl. U to vrijeme je dobio uputu od kapetana Lučke kapetanije da prijeti opasnost da će se brod potopiti. U razgovoru sa starijim sinom TU došao je do rješenja da će ga on krenuti uređivati kako brod ne bi propao te je on svojim sredstvima uređivao navedeni brod i isti je završen prije nekih 4 godine. On je htio na sina prepisati brod ali je on kazao da ima neko dugovanje te se boji da mu brod ne bi zaplijenili pa je brod prodao njegovoj izvanbračnoj supruzi za nekih 2.000,00 kn. Na upit pun. tužiteljice da li se novac koji je pozajmio CU trebao vratiti, isti je naveo da ne, jer ga je on vratio kroz rad. Na daljnji upit koliko je ukupno novaca uložio u brod za vrijeme trajanja braka, isti je naveo da je to bilo vrlo malo. To su bile samo neke sitnice i popravci. Na daljnji upit jesu li kasnije dizao kredite za ulaganja u brod, isti je naveo da nisu. Na daljnji upit da li je sin TU ulagao u brod, isti je naveo: da je radio danonoćno, školu radi toga nije završio te je svojim radom ulagao u brod. Na daljnji upit da li je njegova bivša supruga bila upoznata da će se brod prenijeti na sina, odnosno na nevjestu, isti je naveo da je on govorio o tome. Na daljnji upit koliko posto broda je promijenjeno, isti je naveo da je cijeli brod promijenjen, da je 110% broda promijenjeno. Na daljnji upit na koji način mu je iznos od 2.000,00 kn na ime kupoprodaje broda isplaćen, isti je naveo da je isplaćen kroz rad u vrtu i okućnici kuće. Na daljnji upit je li se njegova bivša supruga suglasila sa prodajom broda, isti je naveo da je on uopće nije kontaktirao vezano za to.

22. Iz iskaza svjedoka TU, sina stranaka, se saznaje kako je isti upoznat s predmetom ovog postupka, brod su kupili on i otac prvi put prije nekih 25 godina, brod je bio u rasulu, jedva su ga obnovili. Kupili su ga za nešto sitno novaca, za nekih 2.000 eura, u Segetu su ga kupili od ŠU. On i otac su lovili sa manjim brodom i od zarađenog novca su kupili ovaj brod, majka nije ništa sudjelovala u kupnji broda, ona je samo trošila i putovala. On i otac su radili na vikendici CU u [adresa] građevinske radove, iskope, nije nikad bio plaćen za išta. Njegovom ocu nije isplaćena naknada za taj rad, davali su nešto sitno novaca ocu njemu nisu ništa. Poznaje GU, ali on nema nikakve veze s brodom. Kasnije su ulagali u brod kako su hvatali ribu, na kraju je digao kredit u iznosu od 80.000 eura prije nekih 15-ak godina, preko Poštanske banke osobno ga je dignuo, to je bio namjenski kredit, uložio je u hladnjaču u kući i za ovaj brod. Otkupio je brod od oca i obrt je bio na njemu 12 godina i svi su živjeli od te zarade od obrta. Na kraju je otac prodao jednu staru kuću i pokrio dio duga, a on je imao dug od 400.000 kn na ime obrta. Na kraju je taj brod prodao opet ocu jer je imao veliki dug. Kako je otac vodio brigu oko noni nije mogao brinuti o brodu, zapustio je radi toga posao, svi su mu okrenuli leđa, kako su veliki troškovi oko broda, veza, ulaganja on ga je uzdržavao u to vrijeme, mater mu je okrenula leđa. Brod je počeo tonuti, tek je sada uspio platiti vezove za njega, a majka je digla ruke od svega. Brod je prodan njegovoj izvanbračnoj supruzi jer je on bio u dugovanjima i nije ga mogao staviti na sebe. Nisu novci dani već je iskompenzirano vezano za te dugove. Za vrijeme trajanja bračne zajednice njegovog oca i majke ona nije radila ništa zadnjih 15 godina, po kući je obavljala neke poslove, on je živio sa nonom od svoje 10 godine, majka je radila nešto malo u Favorita, ne sjeća se kolika je imala primanja, koliko zna nije čistila nikakve apartmane, majka nije imala ništa u nasljedstvu, ali je on imao od pok. none to je ona njemu dala, ali ga je i tu majka izigrala. Otac je za to vrijeme navigavao na stranim brodovima, radio je u Plivi, Jadroliniji, cijeli život je navigavao, bio je na Borneu jednu godinu dana i zaradio je dobre pare. Oni skupa ribare, druže se uvijek. Na upit pun. tužiteljice gdje su uloženi novci koje je otac zaradio u Borneu, isti je naveo kako su uloženi u kuću i posao. Na daljnji upit u kakvim je odnosima sa svojom majkom, isti je naveo kako on nju poštiva, ali nisu u kontaktu. Ne poštiva njezine postupke koje je radila tijekom života prema njemu. Na daljnji upit koliki je otprilike novčani iznos dao CU, isti je naveo kako nije dao ništa konkretno za brod, ali zna da je nešto davao ocu i materi. On nije ništa tu dobio, a radio je. Na daljnji upit da li su bila ulaganja po kupovini broda, isti je naveo kako su prodavali ribu tako bi on i otac ulagali u taj brod. Na daljnji upit je li rađena nekakva rekonstrukcija broda po kupnji, a prije nego li su ga počeli koristiti, isti je naveo kako je nešto je bilo, ali nikakvi veliki zahvati. Na daljnji upit je li mu poznato da je njegova majka prodala neke zemlje po kojoj su se vraćali dugove, isti je naveo kako mu je poznato da je prodala zemlju, ali od toga nisu vraćeni nikakvi dugovi jer je ona putovala i potrošila sve. Na daljnji upit zna li otprilike koje godine je prodala, isti je naveo kako se ne sjeća. Na daljnji upit da li je tražio suglasnost majke kada je otac prodao brod njegovoj vanbračnoj žene, isti je naveo kako je bila suglasna jer je rekla potopite brod ili dajte ga kome želite. Na daljnji upit koji su radovi bili prilikom zadnjeg preuređenja broda, isti je naveo kako se promijenila kabina broda, motor, trup je bio nikakav, sve je bilo trulo, 70 posto broda pa čak i više se promijenilo. Sve je on financirao. Na daljnji upit odakle mu sredstva kada je opterećen kreditima, isti je naveo kako on ima dobru plaću sada jer radi u Gotovininoj firmi Jadran tuna. Radi tamo tri godine.

22.1. Iz iskaza svjedoka RU, nesrodnog sa strankama se saznaje kako je isti upoznat s predmetom spora, on se bavio prijevozom bolesnika, živio je u [adresa] od 5. mjeseca 2009. te je živio tamo 10 godina, tada je upoznao TU te su se družili. Cijelo mjesto je govorilo o tom brodu, to je stari brod te nije bio održavan, utopio se taj brod, nikoga nije zanimao taj brod, bio je u portu. Građen je 40-ih 50-ih godina, zna da je EU bio vlasnik i trebalo ga je hitno izvaditi vani radi ekološke katastrofe, on je pomogao izvaditi taj brod jer oni financijski to nisu mogli. Ne zna tko je kupio taj brod i kojim sredstvima jer kada je tamo došao on je već bio u njihovom vlasništvu i ne zna ništa o tome. Gđu. TU je isto poznavao, nije mu poznato da je nešto radila, a gdin. EU je bio stari ribar, ali se razbolio pa je ostao kući. Po njegovim pričama navigavao je vrlo kratko, kada se TU rodio. Brod je bio drveni, gnjil, raspadao se, TU je išao spasiti taj brod, prijateljski mu je i on pomagao oko motora. Prijatelji su mu pomagali krpati brod, to se radilo par godina. Ne zna na koga glasi brod danas. Na upit pun. tužiteljice može li se sjetiti otprilike godine kada su bili radovi na brodu, isti je naveo kako je došao u Supetar 2009. godine i trajali su otprilike do prije par godina. Na daljnji upit u čijem vlasništvu je bio taj brod, isti je naveo kako taj detalj ne zna, ali koliko mu je poznato misli da je bio u vlasništvu EU. Na daljnji upit koliko se broda promijenilo u postocima od popravaka pa do danas, isti je naveo kako je to brod koji se kompletno renovirao, motor, kabina, reduktor, to je zapravo bio nakon radova kao novi brod. S onim starim se ništa nije moglo napraviti.

23. Na ročištu održanom pred Općinskim građanskim sudu u Zagrebu dana 15. listopada 2024. zamolbenim putem saslušani su svjedoci CU, GU i MU. Tako svjedok CU, je kazao kako je on prijatelj tužiteljice te kako je posudio tužiteljici i tuženiku 20.000,00 eura za kupovinu ribarskog broda. Novac je posudio EU, kojem je i predao novac, ali u ime prijateljstva sa KU. To je bilo 1990. ili 1991. godine. Pisana potvrda o posudbi novca ne postoji te mu novac nije nikada vraćen Na upit je li mu i odakle poznato da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja braka kupili brodicu, točnije drveni čamac - leut, isti je naveo kako zna da su kupili brod, on im je posudio novac i dolazio je na ljetovanje u Bol na Braču. Na daljnji upit je li mu poznato tko je sklopio Ugovor o kupoprodaji brodice, kada, te za koji iznos je kupljena i kojim novčanim sredstvima isti je naveo kako ne zna ništa o tome. Na daljnji upit u kakvom stanju je bila brodica kada je kupljena, jesu li vršena ulaganja u brodicu i od strane koga, isti je naveo kako ne zna u kakvom je stanju bila kupljena brodica. Zna da je izvršeno ulaganje u istu. On je dolazio u [adresa], a brodica je bila vezana uz rivu te je tako vidio da je u nju ulagano. Na daljnji upit čime su se tužiteljica i tuženik bavili za vrijeme trajanja braka, te koje prihode su ostvarivali, isti je naveo koliko zna tuženik je bio pomorac jedno vrijeme, pa se bavio ribarstvom. Tužiteljica je bila domaćica, a povremeno je čistila i održavala apartmane. Isto tako zna da su na rivi u [adresa] pekli ribice na spornom brodu. Ne zna koje su prihode ostvarivali.

23.1. Iz iskaza svjedoka GU, nesrodnog sa strankama se saznaje kako on tužiteljicu i tuženika poznaje preko CU, koji je bio stanar kod njih dok je imao štand u [adresa], a upoznali su se 1990.-ih godina i s vremenom su se sprijateljili. Zna da je tuženik kupio brod 1992. ili 1993. godine i da mu je trebao novac za uređenje tog broda i on mu je posudio 3.000,00 njemačkih maraka, kojem je tada predao novac. On je njima taj novac posudio zajedno da imaju od čega urediti brod kako bi mogli početi raditi da bi imali od čega živjeti. On nema nikakvu potvrdu i novac mu nikada nije vraćen. Kazao je da je on tuženiku pozajmio novac za kupnju broda. Brod je kupljen u stanju u kojem ga je trebalo dotjerati, odnosno prilagoditi ga da se može koristiti za ribolov. Ulaganja su vršena, on im je posudio novac za to. Na upit čime su se tužiteljica i tuženik bavili za vrijeme trajanja braka kazao je da se tuženik uglavnom bavio ribolovom, a tužiteljica je radila u nekakvoj tvornici slatkiša na otoku Braču, svojevremeno je imala i svoj štand u [adresa] na kojem je prodavala robu, te mu je poznato da su ostvarivali prihode, ali ne zna koliko.

23.2. Iz iskaza svjedokinje MU saznaje se da su ona i suprug ljetovali u [adresa], kod tužiteljice i tuženika u kući. On im je posudio 3.000,00 maraka na ime prijateljstva da bi kupili brod. Na upit je li joj poznato tko je sklopio Ugovor o kupoprodaji brodice, kada, te za koji iznos je kupljena i kojim novčanim sredstvima, ista je navela da ne zna, vjerojatno tuženik, ali ona taj Ugovor nije vidjela i ne zna za koji iznos je kupljena brodica. Zna da je njen suprug posudi novac i njen šogor CU. Na daljnji upit u kakvom stanju je bila brodica kada je kupljena, jesu li vršena ulaganja u brodicu i od strane koga, ista je navela kako zna da je brodica bila drvena i velika, ali ne zna jesu li vršena ulaganja i kakva ako jesu. Sjeća se da su tužiteljica, tuženik i njihova djeca farbali taj brod. Na daljnji upit čime su se tužiteljica i tuženik bavili za vrijeme trajanja braka, te koje prihode su ostvarivali, ista je navela tužiteljica je radila u tvornici bombona, zna da je održavala kuću od njenog šogora, imala je štand u gradu na kojem je prodavala robu. Tuženik se bavio samo ribarstvom, a misli da je čak i opskrbljivao ribarnicu.

24. Sud je po provedenom dokaznom postupku i ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da je predmetno plovilo – brodica kupljena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika i to sredstvima koja su stranke dobile posudbom od CU i GU, te sredstvima ostvarenima zajedničkim radom tijekom braka. Saslušani svjedoci CU, GU i MU su potvrdili kako su posudili tužiteljici i tuženiku novčana sredstva za kupnju predmetnog broda kao i za njegovu adaptaciju, sve na ime prijateljstva te da im ta sredstva nisu nikad vraćena. Isti su kazali i da su stranke za vrijeme trajanja braka radile, tužiteljica je radila u tvornici slatkiša, prodavala je robu na štandu u [adresa], a i povremeno je čistila apartmane, dok se tuženik bavio ribolovom, što je u skladu i sa iskazima samih stranaka. Iskazi navedenih svjedoka su životni, logični i uvjerljivi, isti nemaju interesa za ishod ovog postupka, slijedom čega ih sud prihvaća kao valjane. Tuženik u svojem iskazu navodi kako je novac dobiven od CU on dobio za svoj rad prilikom uređenja njegove kuće i da je on s tim novcem kupio brod te da je sva ulaganja u brod vršio od svojih novaca koje je zaradio. U tom smislu se istom ukazuje da sredstva ostvarena radom jednog od supružnika za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavljaju zajedničku imovinu bračnih drugova sukladno odredbama ZBPO-a, pa tako sredstva koje je tuženik radom ostvario predstavljaju zajedničku imovinu njega i tužiteljice, kao i obrnuto. Svjedok RU je u svojem iskazu kazao da je brod bio star i da su vršeni radovi na brodu i da zna da je to bilo tijekom 2009. godine jer je on tad doselio u [adresa]. I iz navedenog je razvidno da su se ulaganja u brod vršila tijekom trajanja bračne zajednice stranaka koja je prestala razvodom 2017. godine te da su isti ulagali u brod sredstvima ostvarenima svojim radom i pozajmicom od CU i GU. Sin stranaka VU je kazao da je on s ocem kupio brod te da je on svoj novac ulagao u adaptaciju tog broda, no sud ne poklanja vjeru njegovom iskazu jer nema nijednog dokaza da je isti uložio svoj novac u kupnju i adaptaciju broda (sam svjedok navodi u iskazu da je bio u dugovima), već je vjerojatnije da je isti vršio radove na brodu u vidu popravaka i sl. Sam čin prodaje broda izvanbračnoj partnerici TU upravljen je na otuđenje suvlasničkog dijela broda koji bi pripao tužiteljici a i indikativno je da je ugovor sklopljen 2016. dok su parnične stranke još uvijek bile u braku i bez znanja tužiteljice. Vezano za doprinos stranaka u smislu čl. 287. ZBPO-a sud cijeni da su oboje jednako doprinijeli stjecanju predmetnog broda budući su oboje ostvarivali primanja, tužiteljica je brinula o djeci i domaćinstvu, a i oboje su na ime prijateljstva dobili novce za kupnju i ulaganje u brod, pa kada se sve to uzme u obzir sud zaključuje da bi njihov doprinos bio jednak.

25. Imajući u vidu sve navedeno, sud je tijekom postupka utvrdio da je predmetno plovilo kupljeno i adaptirano za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika sredstvima bračne stečevine, pa je primjenom odredbe članka 249. st. 1. ObZ-a valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

27. Vezano za odluku o parničnom trošku za navesti je slijedeće. Vrijednost predmeta spora prilikom utuženja je iznosila 50.000,00 kuna (6.636,14 EUR-a). Tužiteljica je na ročištu od 27. ožujka 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva čemu se tuženik nije protivio te je ista po provedenom postupku u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom. Tako bi joj u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: OT) i prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva (3.318,07 EUR-a) za sastav tužbe i podnesaka od 29.09.2017. i 14.04.2021. pripao iznos od po 100 bodova (Tbr. 7. toč.1. OT), za zastupanje na ročištima od 15.04.2021., 06.05.2024., 10.10.2024. i 27.03.2025. pripao iznos od po 100 bodova (Tbr. 9. toč.1. OT) te za zastupanje na ročištima od 08.02.2024., 09.07.2024. i 20.02.2025. pripao iznos od 25 bodova (Tbr. 9.t.5. OT), dakle sveukupno 775 bodova što umnoženo sa vrijednošću jednog boda daje ukupan iznos od 1.550 EUR-a, uvećano za PDV iznosi 1.937,50 EUR-a. Navedenom je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 225,62 EUR-a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), što sveukupno daje iznos od 2.163,12 EUR-a. S druge strane, tuženik je naveo da potražuje trošak razmjerno iznosu i vrijednosti povučenog tužbenog zahtjeva, što bi bio iznos od 25.000,00 kuna (3.318,07 EUR-a). Tuženiku bi slijedom toga za zastupanja na ročištima od 15.04.2021., 06.05.2024., 10.10.2024. i 27.03.2025. pripao iznos od po 100 bodova (Tbr.9.toč.1. OT) te za zastupanje na ročištu od 08.02.2024. 25 bodova (Tbr. 9.t.5. OT), što ukupno iznosi 425 boda, što umnoženo sa vrijednošću jednog boda daje ukupan iznos od 850 EUR-a, uvećano za PDV iznosi 1.062,50 EUR-a. Preostale popisane radnje od strane tuženika nisu osnovane jer ti troškovi nisu ni nastali. Kako je iz navedenog razvidno da tužiteljici u dijelu konačno postavljenog zahtjeva na ime troška postupka pripada iznos od 2.163,12 EUR-a, a tuženiku u dijelu povučenog dijela zahtjeva pripada iznos od 1.062,50 EUR-a, to se prebijanjem navedenih iznosa došlo do iznosa od 1.100,62 EUR-a koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužiteljici. Na navedeni iznos dosuđene su i zakonske zatezne kamate.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 9. svibnja 2025.

SUTKINJA

Andreja Mikelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice,

- pun. tuženika,

- u spis.