REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5176/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženice ĐŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica DŠ, odvjetnica u [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odnosno ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Ramljaka, i punomoćnice 1. i 2. tuženice DŠ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Ugovor o darovanju nekretnina zaključen 9. srpnja 2018. godine, na kojem je ovjeren potpis darovateljice kod javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta pod brojem Ov-8429/18, a kojim je 1. tuženica ĐŠN darovala 2. tuženici ĐŠ 4/12 dijela zk.č.br. 1706/1, oznake zemljišta voćnjak Gomerec u Oporovcu, površine 153 čhv te 4/12 dijela zk.č.br. 1706/2, oznake zemljišta voćnjak Gomerec u Oporovcu, površine 409 čhv, a koje su bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 6/12 dijela zk.č.br. 67/1, oznake zemljišta oranica krčevina u Granešini, površine 166 čhv, a koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gubi učinak prema tužitelju Gradu Zagrebu, u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine u iznosu od 57.265,33 EUR (pedesetsedamtisućadvjestošezdesetpet eura i tridesettri eurocenta).

II 2. tuženica ĐŠ je dužna trpjeti da tužitelj Grad Zagreb namiri svoju tražbinu prema 1. tuženici ĐŠN, u iznosu od 57.265,33 EUR (pedesetsedamtisućadvjestošezdesetpet eura i tridesettri eurocenta), prodajom nekretnine i to zk.č.br. 2228, oznake Gumerec, vinograd, vinogradarska kuća, Zagreb, Gumerec 7a/1, vinogradarska kuća, zagreb, Gumerec 7A, ukupne površine 2066 m2, a koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. 7424, oznake zemljišta krčevina, pašnjak, površine 545 m2, a koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III Nalaže se 1. tuženici ĐŠN i 2. tuženici ĐŠ solidarno nadoknaditi tužitelju Gradu Zagrebu troškove postupka u iznosu od 10.482,22 EUR (desettisućačetristoosamdesetdva eura i dvadesetdva eurocenta), sa zakonskim zateznim kamatama od 9. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-6075/14 od 12. prosinca 2017. odbijen glavni i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev te je naloženo ovdje 1.tuženici da naknadi ovdje tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.511.906,25 kuna / 200.664,44 EUR. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-795/18 od 3. srpnja 2018. potvrđena je presuda u pogledu glavne stvari dok je ukinuta odluka o troškovima postupka te u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak i odluku. S obzirom da je 1. tuženica u cijelosti izgubila spor dužna je naknaditi tužitelju troškove postupka i to u navedenom iznosu. Dana 9. srpnja 2018. godine između 1. tuženice kao darovateljice i 2. tuženice kao obdarenice zaključen je Ugovor o darovanju nekretnina na kojem je istoga dana ovjeren potpis darovateljice kod javnog bilježnika Milke Čergar iz [adresa] pod brojem Ov-8429/18 i kojim je 1. tuženica darovala svojoj kćeri, 2. tuženici 4/12 dijela zk.č.br. 1706/1 te zk.č.br. 1706/2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 6/12 dijela zk.č.br. 67/1, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se upisala kao vlasnik pod brojem Z- 45385/2018. Uslijed postupka obnove, rješenjem ovog suda posl. br. Z- 40555/2018 od 23. listopada 2018. zk.č.br. 1706/1 i zk.č.br. 1706/2, obje k. o. [katastarska općina] su brisane te su iste upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kao zk.č.br. 2228 k. o. [katastarska općina]. Uslijed postupka obnove, rješenjem ovog suda posl. br. Z-3528/2018 od 13. ožujka 2018. zk.č.br. 67/1 k. o. [katastarska općina] je brisana te je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao zk.č.br. 7424 k. o. [katastarska općina]. I. tuženica nije upisana kao vlasnik motornih vozila te joj se isplaćuje starosna mirovina. Kako se radi o potraživanju većeg iznosa, a I. tuženica je besplatnim raspolaganjem navedenih nekretnina ostala bez jedine imovine veće vrijednosti iz koje bi tužitelj mogao u cijelosti naplatiti svoje potraživanje jer ista nije upisana kao vlasnica drugih nekretnina, tako je razvidno da je zaključenje prethodno navedenog ugovora o darovanju poduzeto svjesno i namjerno na štetu tužitelja kao vjerovnika. Prema članku 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) smatra se da je II. tuženica kod predmetnog besplatnog raspolaganja znala da se vjerovniku, i to samo nekoliko mjeseci nakon donošenja predmetne prvostupanjske presude, a svega par dana nakon donošenja drugostupanjske presude kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda, nanosi šteta te nije potrebno dokazivanje namjere oštećenja tužitelja kao vjerovnika. Podredno, ističe se da iz prethodno navedenoga ponašanja I. tuženice jasno proizlazi da je Ugovor o darovanju zaključen između I tuženice i II tuženice ništetan. Nije moralno niti savjesno da dužnik koji zna da na temelju prvostupanjske presude duguje vjerovniku iznos od 1.511.906,25 kn u roku od par mjeseci nakon donošenja navedene presude, a svega par dana nakon donošenja drugostupanjske potvrđujuće odluke, zaključi ugovor o darovanju na temelju kojega kao darovatelj besplatno raspolaže svojom jedinom nekretninom i umanjuje svoju imovinu, iako zna da zbog takvog raspolaganja neće moći namiriti vjerovnikovu tražbinu. Dapače, s obzirom na to da je navedeno raspolaganje učinjeno besplatno i to samo par mjeseci nakon donošenja prvostupanjske presude, a svega nekoliko dana nakon donošenja potvrđujuće drugostupanjske odluke, razvidno je da je u trenutku zaključenja navedenih ugovora jedna od pobuda za zaključenje istog bilo oštećivanje vjerovnika – ovdje tužitelja. Sukladno članku 273. stavku 3. ZOO-a besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. Tijekom postupka navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-6075/14 od 11. svibnja 2021. tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.480.718,75 kn / 196.525,15 EUR, koji je dijelom preinačen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2312/22 od 11. kolovoza 2021. i odbijen za iznos od 749.537,50 kn / 99.481,00 EUR, a koje je potom preinačeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1325/22 od 5. rujna 2023. te tužitelju dosuđen i navedeni iznos kao i daljnji trošak revizije u iznosu u od 1.863,00 EUR / 14.040,00 kn. Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te traži troškove postupka.

2. Tuženice u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovni tako i eventualno kumulirani, osporavaju osnovu i visinu zahtjeva. Nesporno je da su tuženice sklopile predmetni darovni ugovor, međutim razlozi navedeni u tužbi su potpuno u suprotnosti s onim što tužitelj u svojim navodima same tužbe presumirano navodi kao već dokazano. Ističe prigovor preuranjenosti tužbe te ne postojanja osnovnih zakonskih pretpostavki za pokretanje spora radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Ističe da ne postoji dospjela tražbina za isplatu vjerovnika, jer nije utvrđena ni ovršnost predmetne presude na koje se tužitelj poziva. Nabrajanje radnji koje su poduzete u postupku P-6075/14 potpuno je irelevantno s obzirom da bi se radilo o dvostrukoj litispendenciji ako bi sud u ovom postupku išao utvrđivati ikakvu tražbinu tužitelja. Također, darove iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika ne mogu se pobijati sukladno čl. 68. ZOO-a te da se radi upravo o takvom darovanju jer je 1. tuženica majka 2. tuženice, s kojom živi u zajedničkom kućanstvu, zbog preuzete brige i skrbi o njoj. Ističe kako je darovni ugovor sačinjen prije odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž- 2312/22 od 11. kolovoza 2021. pa shodno tome i punomoćnici stranaka nisu mogli obavijestiti stranke o tome. Ističe da navedeno darovanje nije poduzeto na štetu tužitelja jer se može naplatiti iz njezine mirovine. Također ističe prigovor zastare i prekluzije. Što se tiče tužiteljevog pozivanja na moral, savjesnost i poštenje u smislu čl. 273. st.2. ZOO-a, tuženice ističu kako je isto neosnovano s obzirom da je darovanje napravljeno prije saznanja ishoda postupka P-6075/14 pa se tužitelj ne može pozivati na nedopuštenost pobude. Predlažu odbaciti tužbu podredno odbiti tužitelja s glavnim i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, te traže troškove postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je glavnim zahtjevom tražio da se utvrdi da Ugovor o darovanju nekretnina od 9. srpnja 2018. gubi učinak te da je 2. tuženica dužna trpjeti namirenje iz vrijednosti ostvarene prodajom nekretnina u iznosu od 504.177,08 kn / 66.915,80 EUR. U bitnome tužitelj u tom trenutku temelji svoje novčano potraživanje na troškovima postupka (za koje traži pobijanje iz čl. 66. ZOO-a), a za koje smatra da su nastali i dospjeli trenutkom poduzimanja radnji u postupku P-6075/14, neovisno što je odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-6075/14 od 12. prosinca 2017. u dijelu koja se odnosi na troškove postupka ukinuta odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj GŽ- 795/18 od 3. srpnja 2018., te vraćeno prvom stupnju na ponovno odlučivanje.

3.1. Podneskom od 24. svibnja 2021. tužitelj je dostavio rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-6075/14 od 11. svibnja 2021. kojim je priznat trošak tužitelju u iznosu od 1.480.718,75 kn / 196.525,15 EUR (razmjerni iznos od 493.572,91 kn / 65.508,38 EUR koji tereti 1. tuženicu) te zasniva svoj glavni zahtjev na istom rješenju.

3.2. Podneskom od 29. listopada 2024. tužitelj navodi da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1325/22 od 5. rujna 2022., preinačeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-2312 od 11. kolovoza 2021. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za trošak postupka za iznos od 749.537,50 kn / 99.481,00 EUR te mu je isti suđen kao i trošak revizije u iznosu od 14.040,00 kn / 1.863,00 EUR, te precizira glavni zahtjev tražeći da se utvrdi da Ugovor o darovanju nekretnina od 9. srpnja 2018. gubi učinak te da je 2. tuženica dužna trpjeti namirenje iz vrijednosti ostvarene prodajom nekretnina u iznosu od 57.265,33 EUR.

3.3. Kod ocjene ovakvih dispozicija tužitelja valja napomenuti da se kod tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio Pauliana) radi o nenovčanom zahtjevu (prema ustaljenom pravnom shvaćanju VSRH, npr. Rev-x 366/11 od 1. veljače 2012. i dr.) te dispozicije tužitelja tijekom postupka nemaju karakter preinake ili povlačenja tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj potraživanje temelji na poduzetim radnjama tijekom trajanja postupka koji se vodio pred ovim sudom pod posl. brojem P-6075/14, a ovisno o odlukama kako prvostupanjskog tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske o priznatim troškovima postupka, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev (tako i VSRH Rev 744/13 od 11. rujna 2018.). Dispozicijama tužitelja nije se mijenjao sadržaj odnosno identitet zahtjeva, niti je promijenjena pravna osnova, dapače radi se o troškovima radnji isključivo jednog postupku odnosno o jednom pravnom odnosu proizašlom iz tog parničnog postupka, a ukupna visina troškova tog postupka utvrđena je konačno rješenjem VSRH Rev-1325/22 od 5. rujna 2022.

3.4. Prema tome, neosnovano je protivljenje tuženica navedenim dispozicijama jer se ne radi o preinakama tužbe, već o uređenju tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka sud je pročitao presudu ovog suda posl. broj P-6075/14 od 12. prosinca 2017. (list 13-29 spisa) te presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-795/18 od 3. srpnja 2018. (list 30-39 spisa), zapisnike i podneske tužitelja poduzetih u postupku P-6075/14 (ranije P-3114/03) (list 62-149 spisa), Darovni ugovor od 9. srpnja 2018. (list 150-152 spisa), povijesni zk izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 153-160 spisa), zapisnici s postupka obnove (list 161-168 spisa), povijesni zk izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list168-169 spisa), Uvjerenja DGU (list 170 spisa), prijepis posjedovnih listova (list 171-172 spisa), Uvjerenje MUP-a o neposjedovanju vozila (list 173 spisa), Potvrda HZMO (list 174 spisa), rješenje ovog suda posl. broj P-6075/14 od 11. svibnja 2021. (list 241 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2312/21 od 11. kolovoza 2021. (list 250-255 spisa), prijedlog za dopuštenje revizije (list 256-258 spisa), Obavijest o mirovinskim primanjima (list 270 spisa), saslušane su tuženice (list 274-276 te 330-331 spisa), Ugovore o darovanju od 18. siječnja 2018. (list 278- 284 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 17. listopada 2023. (list 305-318), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (list 319 spisa), prigovor Gradskom uredu za katastar (list 334 spisa), izračun zakonskih zateznih kamata (list 370 spisa) te je izvršen uvid u eSpis predmeta P-6075/14 i pročitana odluka VSRH Rev-1325/22 od 5. rujna 2023.

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikove pravne radnje (actio quasi Pauliana) i to Ugovora o darovanju nekretnina od 9. srpnja 2018. kojim je 1. tuženica (majka) darovala 2. tuženici (kćeri) nekretnine, koje su sada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate troškova postupka iz spora koji se vodio kod ovog suda u pod posl. brojem P-6075/14, dosuđenih tužitelju protiv 1. tuženice u ukupnom iznosu od 57.265,33 EUR, podredno (eventualno kumuliranim) utvrđenja ništetnim istog ugovora jer je takvo raspolaganje temeljeno na nedopuštenoj pobudi.

8. Nije sporno među strankama:

- da se vodio spor pred ovim sudom pod posl. brojem P-6075/14 (ranije P- 3114/03), u kojem je 1. tuženica (tamo jedna od tužiteljica) presudom ovog suda od 12. prosinca 2017. odbijena sa njezinim zahtjevima te joj naloženo plaćanje troškova postupka koja je odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-795/18 od 3. srpnja 2018. potvrđena u pogledu glavne stvari, dok je u odnosu na troškove postupka predmet vraćen na ponovno odlučivanje;

- da je nakon pravomoćnosti odluke o glavnoj stvari (3. srpnja 2018.) u postupku P-6075/14 par dana kasnije 1. tuženica Ugovorom od darovanju od 9. srpnja 2018. darovala 2. tuženici nekretnine koje su bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada su upisane (nakon postupka obnove zk) u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se temeljem tog ugovora 2. tuženica upisala kao vlasnica 27. kolovoza 2018. u zk pod brojem Z-45385/18;

- da je u ponovljenom postupku rješenjem ovog suda posl. broj P-6075/14 od 11. svibnja 2021. tužitelju priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.480.718,75 kn / 196.525,15 EUR, koje je djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-2312 od 11. kolovoza 2021. te je odbijen s troškovima postupka u iznosu od 749.537,50 kn / 99.481,00 EUR, a koje je potom rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1325/22 od 5. rujna 2022., preinačeno drugostupanjsko rješenje i tužitelju priznat i navedeni trošak kao i trošak revizije u iznosu od 14.040,00 kn / 1.863,00 EUR;

- da su ukupni troškovi parničnog postupka koji se vodio kod ovog suda posl. broj P-6075/14 priznati tužitelju u iznosu od 1.294.397,75 kn / 171.796,00 EUR, te da razmjerni iznos koja otpada na 1. tuženicu iznosi 57.481,00 EUR;

- da je tužitelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu od 17. listopada 2023. radi naplate dosuđenih troškova postupka, međutim naplata po istom izvršena je u neznatnom dijelu (151,95 EUR) budući 1. tuženica nema drugih primanja osim mirovine u iznosu od 3.117,59 kn / 413,78 EUR;

- da je 1. tuženica majka 2. tuženice.

9. Sporno je ispunjenje pretpostavki za pobijanje pravne radnje i to Ugovora o darovanju od 9. srpnja 2018. kojim je 1. tuženica darovala 2. tuženici predmetne nekretnine, podredno valjanost takvog ugovora, savjesnost 2. tuženice, pravovremenost podnošenja tužbe radi ostvarenja pravne zaštite (prekluzija) sukladno čl. 66. u vezi s čl. 71. ZOO-a, mora li tražbina za koju se traži pobijanje biti dospjela u trenutku podnošenja tužbe, kada je nastala tražbina tužitelja protiv 1. tuženice za isplatom troškova postupka, može li se pobijati pravna radnja koja je poduzeta iz zahvalnosti, radi li se o dvostrukoj litispendenciji potraživanje tužitelja u ovom postupku i postupku koji se vodio kod ovog suda pod brojem P-6075/14, je li potraživanje zastarjelo te ima li 1. tuženica druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti.

10. Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. ZOO), a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO). Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (koje moraju kumulativno biti ispunjenje) jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

11. Prema osnovnom pravilu o naknadi troškova postupka, propisanom u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, troškovi postupka naknađuju se prema uspjehu stranaka u postupku. Tom odredbom propisano je načelo causae kao osnove za nadoknadu troškova postupka, a taj je kriterij objektivno određen jer pravo na naknadu troškova ovisi isključivo o ishodu parnice kao objektivnoj okolnosti, pa za naknadu troškova po toj osnovi nije odlučno je li stranka koja je izgubila spor skrivila njezino vođenje a time i nastanak troškova, odnosno dala povoda za parnicu, a time i za nastanak troškova te parnice. To je u stvari objektivizirani izraz načela davanja povoda za parnicu i time za prouzrokovanje troškova postupka. Ovaj se kriterij zasniva na predmnijevi da je povod za parnicu dala stranka koja je izgubila parnicu, a ako su u njoj stranke uspjele samo djelomično, da su povod dale razmjerno svome uspjehu.

11.1. Donošenjem presude ovog suda od 12. prosinca 2017. odbijena je 1. tuženica u pogledu glavne stvari (s glavnim i eventualno kumuliranim zahtjevom) što je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-795/18 od 3. srpnja 2018., dakle pravomoćno je izgubila spor te je najranije u trenutku donošenja prvostupanjske odluke znala odnosno nije joj moglo ostati nepoznato da je u obvezi snositi troškove postupka tužitelju, a najkasnije u trenutku pravomoćnosti odluke o glavnoj stvari. Jer kako je to gore rečeno, obveza plaćanja troškova postupka nastaje trenutkom donošenja odluke o glavnoj stvari sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Opseg njezine nastale obveze snašanja troškova postupka utvrđen je naknadno rješenjem ovog suda posl. broj P-6075/14 od 11. svibnja 2021., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-2312 od 11. kolovoza 2021. te rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1325/22 od 5. rujna 2022.

11.2. Dakle, 12. prosinca 2017. nastala je obveza 1. tuženice za snašanjem troškova postupka, a sa sigurnošću je bila svjesna te obveze 3. srpnja 2018. odnosno dana kada je zaprimila drugostupanjsku odluku pa prema tome u trenutku podnošenja tužbe u ovom postupku 21. listopada 2020. tužitelj je imao potraživanje prema 1. tuženici pa je stoga prigovor preuranjenosti tužbe neosnovan. Nadalje, odlučno je za uspjeh u sporu u parnici radi pobijanja pravnih radnji da tražbina tužitelja mora biti dospjela, a prema pravnom shvaćanju ovog suda ista mora biti dospjela najkasnije u trenutku zaključenja glavne rasprave, jer za odluku u sporu mjerodavno je stanje u tom trenutku, sukladno čl. 326. ZPP-a (tako i VSRH Rev-x 672/15 od 8. srpnja 2015.). Ovo shvaćanje nije protivno pravnom shvaćanju VSRH sa četvrte sjednice Građanskog odjela VSRH (4/21) održane 24. svibnja 2021. (na koje se tuženice pozivaju), kao i primjerice shvaćanju iz odluke Rev 802/2021 od 6. veljače 2024. jer iz istog proizlazi da tražbina mora postojati i biti dospjela najranije u trenutku podnošenja tužbe te se ne isključuje mogućnost da je tražbina nastala prije podnošenja tužbe, a da je dospjela do zaključenja glavne rasprave. U potonjoj odluci prvenstveno se rekapitura shvaćanje da vjerovnik može osnovano pobijati i pravnu radnju dužnika u odnosu na tražbinu koja nije dospjela niti nastala u vrijeme zaključenja pobijanog pravnog posla odnosno izvršenja pravne radnje. Svako drugačije tumačenje bio bi pretjerani formalizma koji bi rezultirao negacijom prava tužitelja. Pri tom sud je imao u vidu da su za tužbu za pobijanje pravnih radnji propisani strogi prekluzivni rokovi koji se računaju od poduzete pravne radnje (čl. 71. ZOO-a) stoga je nerazumno za očekivati da tužitelj iako zna da ima potraživanje prema 1. tuženici na ime troškova postupka (jer pravomoćno je uspio u sporu), a upoznat je s njezinim raspolaganjem, da riskira protek tih rokova jer mu sud pravovremeno u ponovljenom postupku ne bi priznao nužne troškove, koji su nesporno nastali, dapače time bi mu bio nametnut nerazmjeran teret.

12. Nadalje, sud je utvrdio da je 1. tuženica Ugovorom od darovanju od 9. srpnja 2018. darovala 2. tuženici nekretnine koje su bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada su upisane (nakon postupka obnove zk) u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se temeljem tog ugovora 2. tuženica upisala kao vlasnica 27. kolovoza 2018. u zk pod brojem Z-45385/18, dakle besplatnim pravnim poslom u korist svoje kćeri umanjila svoju imovinu, uslijed čega je tužitelj onemogućen u naplati svoga potraživanja. U tom smislu nije nužno da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno, već je dovoljno da je takvom radnjom namirenje otežano (tako i VSRH Rev 109/15 od 25. rujna 2018.). Prema tome, neovisno što 1. tuženica prima mirovinu te je pokrenuta izvansudska ovrha ne istoj, radi se o neznatnim iznosima koje tužitelj ovrhom naplaćuje (151,95 EUR) u odnosu na cjelokupni dug 57.265,33 EUR, stoga navedenim darovanjem tužitelju je znatno otežana naplata njegovog potraživanja.

12.1. Tijekom postupka sud je saslušao tuženice koje su u bitnome iskazivale da darovanje nije izvršeno radi onemogućavanja naplate tužitelja, već iz zahvalnosti, budući da 2. tuženica skrbi i brine o 1. tuženici. U svom iskazu navele su da 1. tuženica ima još imovine i to šumarak iza Novoselca i suvlasnički dio voćnjaka u Granešini, međutim iste nisu upisane kao vlasništvo 1. tuženice. U pogledu namjera i motiva sklapanja ugovora o darovanju neodlučno je za rješenje ovog spora (v. infra t.13.1.), dok u dijelu u kojem navode da je 1. tuženica vlasnica još nekih nekretnina sud cijeni kao neuvjerljivim. Tuženici su tijekom postupka na tu okolnost dostavili Prigovor izjavljen Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove na Izvod iz popisnog lista br. 7599 od 20. veljače 2019. (list 334 spisa), međutim isto ne predstavlja dokaz o vlasništvu niti se istim može dokazivati vlasništvo. Čak i da je 1. tuženica vlasnica predmetnih nekretnina, (što tijekom postupka nije dokazala) isto ne utječe na odluku u sporu jer ako 1. tuženica ne može dokazati vlasništvo na određenim nekretninama u ovom postupku nije za očekivati da će tužitelj kao vjerovnik isto to moći dokazati u pokušaju naplate svojega potraživanja. Prema tome, ponavlja se, navedenim darovanjem nekretnina, na kojima je 1. tuženica bila nesporna vlasnica što u naplati potraživanja uvelike ide u prilog vjerovniku - tužitelju, tužitelju je znatno otežana naplata njegovog potraživanja.

12.2. Nadalje, prema Uvjerenju MUP-a (list 173 spisa), sud je utvrdio da 1. tuženica nema u vlasništvu ni vozilo koje bi moglo biti predmetnom naplate tužitelja. Prema tome, tužitelj je učinio vjerojatnim insolventnost 1. tuženice za namirenje njegove tražbine (dovoljno je postojanje nižeg stupnja uvjerenosti suda u postojanje pravno relevantnih činjenica – tako i VSRH 848/23 od 22. studenoga 2023.) te da je Ugovor od darovanju od 9. srpnja 2018. poduzet na štetu tužitelja onemogućivši ga u namirenju iz vrijednosti koju bi ostvario prodajom nekretnina koje su bile predmetom raspolaganja tim ugovorom. Kraj takvog stanja stvari, kada je tužitelj učinio vjerojatnim insolventnost 1. tuženice, a 1. tuženica tvrdi da ima u vlasništvu druge imovine koja bi mogla biti predmetnom naplate, pri tom imajući u vidu da tuženice mogu izbjeći pobijanje ako ispune dužnikovu obvezu – čl. 69. st. 4. ZOO-a, na tuženicama je teret dokaza tih navoda i prigovora (tako i VSRH Rev 664/07 od 26. ožujka 2008. i Rev 764/22 od 25. listopada 2022.). Uz navedeno, tuženici su trebali dokazati da je vrijednost tih nekretnina tolika da se tužitelj može iz nje naplatiti, što na tu okolnost nisu predlagali dokaze. Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a u vezi s čl. 8. ZPP-a) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazno).

13. Uz navedene opće pretpostavke, a koje je sud utvrdio da su ispunjenje, za osnovanost tužbenog zahtjeva zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a.

13.1. Ugovor o darovanju je besplatan pravni posao jer nema protučinidbe (darovatelj ne dobiva ništa zauzvrat). Sukladno čl. 67. st. 2. i 3. ZOO-a kod besplatnih raspolaganja među srodnicima u ravnoj liniji i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. S obzirom da su tuženici srodnici u uspravnoj liniji (majka i kći) uzima se da je 1. tuženica (dužnik) znala da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (dakle: da je znala i da se ovaj neće moći naplatiti ili će naplata njegovog potraživanja biti otežana - sve s obzirom da bez toga ne bi niti bilo riječ o nekoj šteti)

- pa se za pobijanje te radnje raspolaganja ne traži da je 2. tuženici (trećoj osobi) to bilo poznato ili moglo biti poznato (svjesno znanje odnosno skrivljeno neznanje) te 2. tuženica ne može dokazivati suprotno. Drugim riječima, radi se o neoborivoj zakonskoj presumpciji (praesumptio iuris et de iure - tako i VSRH Rev 109/15 od 25. rujna 2018., Rev 1149/06 od 6. prosinca 2006., Rev 709/08 od 5. siječnja 2010. i dr.). Prema tome, iskazi tuženika u dijelu u kojem navode namjere i motive sklapanja navedenog ugovora o darovanju su neodlučni za rješenje ovog spora.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 71. st. 1. ZOO-a tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, time da se taj rok računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju (čl. 71. st. 2. ZOO-a).

14.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda pravna radnja darovanja nekretnine je višeaktna pravna radnji koja se sastoji od dvije odvojene međusobno povezane radnje i to sklapanja 9. srpnja 2018. Ugovora o darovanju nekretnina te akta podnošenja prijedloga za uknjižbu u zemljišnim knjigama 27. kolovoza 2018. (vodio se predmet pod brojem Z-45385/18), a koje u svojoj ukupnosti čine jednu jedinstvenu pravnu radnju na štetu vjerovnika, pa se stoga uzima da je pravna radnja tuženika poduzeta u trenutku kada je poduzet posljednji akt kojim se ta radnja okončava, dakle 27. kolovoza 2018. (tako i VSRH Rev 1828/12 od 3. svibnja 2017. i Revt 240/16 od 8. prosinca 2020.).

14.2. Nadalje, s obzirom da se radi o besplatnom raspolaganju između krvnih srodnika u uspravnoj liniji (majka i kći) na koje se odnosi odredba čl. 67. st. 3. ZOO-a (v. supra t. 13.1.) tužba za pobijanje besplatnih i s njima izjednačenih pravnih radnji (actio quasi Pauliana), može se podnijeti u roku od tri godine od dana poduzimanja radnje, odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Budući da je tužba podnesena 21. listopada 2020. ista je pravovremena.

15. Neosnovano je pozivanje tuženika da se ne može pobijati predmetno darovanje jer je isto napravljeno iz zahvalnosti, s obzirom da je odredbom čl. 68. ZOO-a jasno stipulirano da se to odnosi samo ako je radnja poduzeta razmjerno materijalnim mogućnostima dužnika, a iz rezultata provedenog postupka proizlazi suprotno. Nadalje, visina potraživanja tužitelja utvrđena je odlukama Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-6075/14 od 11. svibnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-2312 od 11. kolovoza 2021., Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1325/22 od 5. rujna 2022. te prema zbroju tužitelju su pripali troškovi nastali u prvom stupnju u ukupnom iznosu od 171.796,00 EUR, a budući da je 1. tuženici zajedno s još dvije osobe naloženo isplatiti navedeni iznos, razmjerni dio koji otpada na 1. tuženicu (1/3) iznosi 57.536,33 EUR, za koji iznos tužitelj i pobija navedeni ugovor. Napominje se da se radi o odlukama u kojima su sudjelovale stranke, stoga su iste obvezujuće za sud i stranke sukladno čl. 334. ZPP-a. Također, radi se o javnim ispravama koje imaju pretpostavljenu dokaznu snagu, sukladno čl. 230. ZPP-a, a ako tuženice osporavaju istinitost istih isprava teret dokaza je na njima (tako i VSRH Rev 1046/22 od 5. ožujka 2024.), što tijekom postupka nisu dokazale.

16. Prigovor dvostruke litispendencije je neosnovan jer predmet ovog postupka je pobijanje dužnikovih pravnih radnji dok je visina troškova postupka utvrđena i predmetu P-6075/14. Također, prigovor zastare je neosnovan jer je potraživanje tužitelja na ime troškova postupka utvrđeno ovršnim ispravama odlukama Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-6075/14 od 11. svibnja 2021., i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1325/22 od 5. rujna 2022., za koje je propisan rok zastare od 10 godina, sukladno čl. 233. ZOO-a.

17. S obzirom da su ispunjene pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i 2. te čl. 67. st. 3. ZOO-a jer je riječ o dospjeloj tražbini tužitelja na ime troškova postupka u iznosu od 57.265,33 EUR, a 1. tuženica nakon poduzimanja pravne radnje nije imala dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja, isti u ovoj parnici osnovano traži da se utvrdi da je navedena pravna radnja – Ugovor o darovanju od 9. srpnja 2018., na temelju kojeg se 2. tuženica upisala kao vlasnica u zemljišnim knjigama, bez učinka u dijelu u kojem je potrebno za podmirenje njegove tražbine prema 1. tuženici (čl. 70. ZOO-a) što je dužna trpjeti 2. tuženica namirenjem iz vrijednosti ostvarene prodajom nekretnina koje je stekla istim ugovorom, za navedeni iznos, stoga je valjalo odlučiti kao u točkama I i II izreke presude.

18. Tužitelj je uspio u cijelosti u postupku stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (504.177,08 kn / 66.915,80 EUR) utvrđen na ročištu 9. studenoga 2021. i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

19. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 1.010,00 EUR i podneska od 17. prosinca 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT) 1.010,00 EUR, zastupanja na ročištima 9. studenoga 2021., 4. ožujka 2022., 29. ožujka 2023., 30. travnja 2024. i 26. studenoga 2024. svako po (Tbr. 9. t. 1. OT) 1.010,00 EUR, sastav prijedloga za zabilježbu spora (koji je nepohodan radi provedbe odluke o glavnoj stvari) po (Tbr. 19. t. 1. OT) 254,00 EUR, što ukupno iznosi 7.324,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 9,155,00 EUR.

19.1. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaka u iznosu od 663,61 EUR, odnosno ukupno 1.327,22 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 10.482,22 EUR.

19.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. ožujka 2021., 25. svibnja 2021. i 30. listopada 2024. jer istih u spisu nema.

20. Tuženice su u parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nužni i jedinstveni suparničari, sukladno čl. 69. st. 2. ZOO-a stoga iste solidarno odgovaraju i za dosuđene troškove postupka tužitelju, sukladno čl. 161. st. 3. ZPP-a.

21. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 9. svibnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

22. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

Zagreb, 9. svibnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun uz sudsku pristojbu na presudu;

- tuženicama po pun.