REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: RJ, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/20106 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 27.07.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 06.05.2025.g., u nazočnosti okrivljenika, i objave presude dana 09.05.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i C, rođen **.**.1970. u mjestu [adresa], Njemačka, s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, vlasnik obrta [obrt], primanja oko 2.500,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, sudionik Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 27. srpnja 2024. u 12:00 sati, u mjestu [adresa], narušavao javni red i mir u svome dvorištu na adresi [adresa] vikom i galamom na dostavljača CJ vičući mu: „Znaš ti tko sam ja, i ja radim u Konzumu, jebem ti mater, pička ti materina!“, a nakon toga ga je pokušao udariti šakom ali ga je u tome spriječila supruga ŽJ,

čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu Sud temeljem navedene zakonske odredbe

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 (tristo) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 26.08.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Okrivljenik je na ispitivanju kod ovog Suda iznio da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iskazao je da je dana 27. srpnja 2024. oko 12,00 sati bio u dvorištu svoje obiteljske kuće u [adresa] u mjestu [adresa]. Naručili su hranu jer su planirali imati goste, a dostavljač je naručenu hranu želio dostaviti u 7 sati ujutro, što supruzi i njemu nije odgovaralo pa je ponovno došao oko 12 sati. Zbog toga je bio malo nervozan. Nešto je radio u vrtu, a supruga je zamolila dostavljača da hranu dostavi do samih ulaznih vrata kuće pa se dostavljač trebao se popeti po nekoliko stepenica no on je to odbio i počeo je hranu vraćati u kamion govoreći da im hrana ne odgovara. Budući da su imali goste, hrana im je trebala. Zbog nastalog nesporazuma supruga ga je pozvala da reagira pa je prišao dostavljaču i pitao ga kako se zove i gdje radi te mu rekao da će ga prijaviti poslodavcu jer ima tamo poznanika. Dostavljač je konačno predao hranu njegovoj supruzi, a supruga je platila isto. Nije istina da bi on tom prilikom dostavljača vrijeđao psujući mu majku niti je istina da bi ga pokušao udariti šakom. Ističe kako na kraju nije dostavljača prijavio jer mu se sažalio, a on je njega prijavio policiji vjerojatno iz razloga što mu je rekao da ću ga prijaviti poslodavcu. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

3.

Sudac je proveo dokazni postupak te je ispitao svjedokinju ŽJ, suprugu okrivljenika, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je za dan 27.07.2024. naručila dostavu hrane od Konzuma, a poznato joj je da Konzum vrši dostavu u roku od 2 sata te je ista trebala biti dostavljena toga dana od 11,00 do 13,00 sati. Dostavljač je pokušao izvršiti dostavu već u 7 sati ujutro ali njoj to nije odgovaralo pa je dostavu izvršio oko 12,00 sati. Kada je došao na njezinu adresu, vidjela je da je pakete sa narudžbom ostavio na prvoj stepenici pa ga je zamolila da kao i drugi dostavljači pakete ostavlja ispred vrata, kako bi ih ona mogla unijeti u kuću. Dostavljač je na to reagirao vrlo nervozno te je počeo govoriti da je zapravo ne želi dostavu i da će pakete odnijeti u kamion. Ona ga je uvjeravala da želi pakete koje je naručila ali i da ga moli da iste dostavi do vrata. Nikako nije mogla naći zajednički jezik sa dostavljačem koji je bio sve uzrujaniji i ljući pa je pozvala supruga iz stražnjeg dvorišta da joj pomogne riješiti situaciju. Dostavljač je i dalje odbijao pakete donijeti do vrata te je njegova komunikacija bila na granici vikanja. Suprug je u jednom trenutku istom rekao da će kontaktirati nekog poznanika u Konzumu i potužiti se na takav način dostave, na što je dostavljač još žešće reagirao te je na kraju rekao da će zvati policiju. U međuvremenu, riješili su pitanje oko dostave hrane i dočekali policajce. Ističe kako ni u jednom trenutku njezin suprug tom prilikom nije vikao nepristojnim riječima na dostavljača, a niti ga je pokušao udariti šakom, kako je to dostavljač izjavio. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara i sve se događalo kako je to navedeno u obrani.

4.

Sudac je ispitao i svjedoka CJ, u ovom postupku s procesnim položajem oštećenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 27.07.2024. trebao obaviti dostavu hrane iz Konzuma na adresu [adresa], od 11,00 do 13,00 sati. On je na tu adresu došao oko 12 sati te je iskrcao iz kamiona 3 kutije sa naručenim proizvodima i stavio ih ispred ulaznih vrata kuće, na podest. Gospođa koja je izašla iz kuće je rekla da kutije unese u kuću ali on je to odbio jer to nije po pravilima dostave. Gospođa je inzistirala da unese kutije u kuću kao i drugi dostavljači ali on je rekao da se drži propisanih pravila i da neće unositi kutije u kuću. U jednom trenutku gospođa je pozvala svog supruga koji je bio iza kuće i nije znao što se događa te mu je rekla da ju napada, što nikako nije bila istina. Suprug je počeo vikati na njega, da li zna tko je on, da ima nekog poznatog u Konzumu te mu je psovao majku te je digao ruku u namjeri da ga udari ali u tome ga je sprječavala supruga. Zbog takvog ponašanja zatražio je intervenciju policije, a policajci su stigli za dvadesetak minuta i proveli postupak. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako ta obrana nije istinita u dijelu gdje poriče da je vičući vrijeđao psujući mu majku niti u dijelu gdje poriče da je podigao ruku s namjerom da ga udari. Na kući postoji kamera. Ističe kako je predmetne zgode došao na adresu okrivljenika s namjerom da dostavi hranu ali nije htio dostavu vršiti na način na koji nije obavezan prema pravilima dostave.

Okrivljenik ističe kako je problem nastao samo radi toga što dostavljač nije želio dostaviti kutije do samih ulaznih vrata kuće. Ističe kako nije istina da bi on digao ruku na dostavljača s namjerom da ga udari, a inače nikome ne psuje majku pa nije niti njemu.

Svjedok ističe kako je on predmetne zgode tri kutije dostavio do samih ulaznih vrata, ali nije ih htio unositi u kuću. Kada vrši dostavu po zgradama i katovima također dostavlja pakete do ulaznih vrata na bilo kojem katu, a ne poziva stranke da siđu ispred zgrade. Ostaje u cijelosti kod svog iskaza jer je predmete zgode okrivljenik vičući me vrijeđao i digao je ruku da ga udari.

5.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz suočenjem između okrivljenika i oštećenog svjedoka CJ.

Tom prilikom je okrivljenik izjavio: Žena me pozvala zbog neugodnog ponašanja dostavljača koji nije htio do kućnog praga donijeti te kutije, ja sam došao, reagirao, htio je odnijeti robu, to mu nismo htjeli dozvoliti, istjerao sam ga van iz dvorišta, žena je rekla da ga ne tjeram, da nam roba treba, ja sam mu se zaprijetio da ću ga prijaviti u Konzum jer tamo imam nekog.

Svjedok je izjavio: Taj dan ja sam došao donijeti dostavu, gospođa je htjela da kutije unesem u kuću, što sam odbio jer to nije moja radna obveza. Gospođa je nazvala call centra, ja sam hranu imao namjeru odnijeti u kamion, tada je gospođa pozvala okrivljenog koji je odmah počeo vikati psujući mi majku, a i digao je ruku da me udari, a onda me istjerao iz dvorišta i zaprijetio da će prijaviti događaj nekog u Konzumu koga poznaje. Ja sam tada prijavio događaj policiji.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] od 27. srpnja 2024., izvješće sastavljeno 27. srpnja 2024. u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Alexandera Špilek od 28. veljače 2025.

7.

U završnom govoru okrivljenik je iskazao da se po njemu predmetne zgode nije dogodilo ništa i predlaže Sudu da okonča ovaj postupak.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario biće prekršaja navedenog u odredbi iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodni i tendenciozni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za koji se tereti.

Sudac je zaključio da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i prividno životno, ali u odnosu na odlučnu konkretnu okolnost ipak proračunato, smišljeno i vrlo neuvjerljivo te da je ustrajno pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u pretencioznom pokušaju da uvjeri suca kako predmetne zgode nije vikao niti govorio psovke imenovanom dostavljaču, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim nepristojnim ponašanjem nije postupio suprotno zakonskim odredbama, odnosno da svojim vikanjem uvredljivih riječi na mjestu dostupnom vidu i sluhu javnosti nije remetio javni red i mir.

Suprotno obrambenim pokušajima okrivljenika, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću i nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Sudac smatra da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao i iznio na način da je prešućivao i prikrivao te relativizirao, minorizirao i opravdavao svoje nezakonito i protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje ŽJ s oprezom, odnosno sumnjom, jer je zaključio kako je njezin iskaz jasan, razumljiv, životan, pa i uvjerljiv, ali smatra kako je prirodno da je ova svjedokinja, supruga okrivljenika, zbog bliskog bračnog, obiteljskog i emocionalnog odnosa s istim, snažno zainteresirana za ishod ovog sudskog postupka, pa da stoga postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da je svoj iskaz iznijela pristrano u korist okrivljenika, svog supruga, a suprotno iskazu oštećenog svjedoka, imenovanog dostavljača.

Stoga je sudac zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost da je imenovana svjedokinja svoj iskaz iznijela na način da je poricala, opravdavala i moguće prikrivala protupravno postupanje i/li nezakonito ponašanje okrivljenika predmetne zgode, to jest svog supruga, a sve u namjeri da istog zaštiti od prekršajne odgovornosti, krivnje i kažnjavanja za počinjeni prekršaj.

4.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka oštećenika CJ te ga je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je imenovani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je u ovom postupku kao oštećenik i sudionik događaja svakako u određenoj razumljivoj i osobnoj mjeri zainteresiran za ishod prekršajnog postupka, svoja opažanja predmetnog događaja iznosio uvjerljivo, objektivno, nepristrano i vjerodostojno.

Sudac je prihvatio iskaz imenovanog ispitanog svjedoka, osobito u odnosu na iznesenu okolnost da je predmetne zgode okrivljenik počeo vikati na njega da li zna tko je on, da ima nekog poznatog u Konzumu i da mu je psovao majku te da je digao ruku u namjeri da ga udari ali u tome ga je sprječavala supruga, a prihvatio je njegov iskaz i u dijelu gdje nakon čitanja obrane i iznijetih komentara okrivljenika iskazuje da ga je predmetne zgode okrivljenik vičući vrijeđao i digao ruku da ga udari.

Sudac je zaključio da je svjedok iskazivao na temelju osobnog saznanja i neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Sudac je mišljenja kako sam iskaz ispitanog oštećenog svjedoka CJ, kao i način njegovog iznošenja iskaza, uz ostale izvedene dokaze, a osobito provedenog suočenja, u velikoj mjeri obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a potvrđuje i osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

5.

Nakon izvođenja dokaza suočavanjem okrivljenika i oštećenog svjedoka, sudac je utvrdio kako je okrivljenik u cijelosti ostao kod svoje već iznesene obrane bez iskazivanja nekih važnih novih činjenica ili okolnosti, dok je svjedok također u potpunosti ostao kod svojeg već iznesenog iskaza, kojeg je ponovio s nekoliko manje bitnih činjenica ili okolnosti, a pritom su obojica iznosili u podjednakoj mjeri kratko, jasno i razumljivo.

Sudac je primijetio da je okrivljenik prilikom suočenja, nakon početnog kratkog pogleda u pravcu svjedoka, izbjegavao gledati u lice svjedoku, već je samo povremeno pogledavao u njegovom pravcu, ali je pretežno gledao po sudnici, u suca i ponajviše u pod, a pri tom je djelovao nesigurno i izražavao emocionalnu napetost i nervozu, dok je svjedok tijekom suočenja pretežno gledao izravno, ustrajno i čvrsto u oči okrivljenika, samo povremeno skrećući pogled u suca i po sudnici, a pri tom je iskaz iznosio odlučno, emotivno, sigurno i uvjerljivo.

Okrivljenik je prilikom suočenja potvrdio svoju već iznesenu obranu, ali je sudac mišljenja da je pritom djelovao vrlo neuvjerljivo, te je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost, da je okrivljenik vođen osobnim interesom prešutio i prikrio svoje stvarno postupanje predmetne zgode.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakvu novu bitnu činjenicu ili okolnost, ali je sudac nakon izvođenja ovog dokaza učvrstio svoje mišljenje, s jedne strane, o neuvjerljivosti obrane okrivljenika, a s druge strane, o uvjerljivosti i objektivnosti iskazivanja oštećenog svjedoka, kao i svoje uvjerenje da je predmetne zgode okrivljenik postupio suprotno zakonskim odredbama i verbalnim napadom na oštećenog svjedoka počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, na način naveden u Optužnom prijedlogu i opisan u izreci ove presude.

6.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika.

7.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 28.02.2025.g., za osobu: RJ, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

8.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

9.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

10.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, cijeneći sve izvedene dokaze, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući se svojim vikanjem kao i drugim radnjama te ukupnim svojim postupanjem predmetne zgode, na mjestu dostupnom vidu i sluhu javnosti, ponašao na nepristojan način, pa je time remetio javni red i mir.

11.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

12.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode svojim postupanjem, odnosno vikanjem, psovanjem i vrijeđanjem, odnosno nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuje, jer je i kućnom dvorištu kao mjestu dostupnom vidu i sluhu javnosti, vikao na oštećenika i tako se uistinu ponašao nepristojno, a pritom je i vrijeđao oštećenika pogrdnim riječima, pa je i na taj način nesporno remetio javni red i mir.

13.

Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se predmetni događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na prostoru dvorišta privatne kuće, koji je dostupan i vidiku sa ulice, kao i drugih dvorišta i kuća, dakle na prostoru koji po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali koji pod određenim uvjetima to može biti, a u konkretnom slučaju radi se o prostoru koji je bio dostupan gledanju i slušanju iz okolnih kuća, dvorišta i ulica, dakle na mjestu koje je bilo dostupno vidiku i sluhu publike, odnosno izloženo pogledu i čujnosti javnosti, a što su suglasno potvrdili okrivljenik i ispitani svjedoci.

Stoga je sudac zaključio kako je u predmetnom slučaju okrivljenik svoje radnje izvršio na fiktivnom javnom mjestu, jer su okolnosti koje su postojale u vrijeme njegovog izvršenja prekršaja nesporno učinile njegove nepristojne radnje dostupnim javnosti.

14.

Sudac smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se svakako može ocijeniti kao nepristojno.

15.

Slijedom svega navedenog, sudac je nakon iznesene obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanom kaznom u visini koja je zakonom propisana kao najmanja, a za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

16.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da do sada nije bio prekršajno osuđivan te da počinjenim prekršajem nije izazvao neposredne štetne posljedice.

Sudac nije našao naročito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.

17.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem propisanom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

18.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

19.

Sudac je odlučio da okrivljeniku za počinjeni prekršaj ne izreče kaznu zatvora kao strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

20.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 9. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].