REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-833/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2606/2020-26, od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja KD odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2606/2020-26, od 28. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2606/2020- 26, od 28. veljače 2024., presuđeno je:

I. Odbija se tužitelj u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976 da tužitelju KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati:

- s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.256,29 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25.08.2020., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate,

- s osnova imovinske štete iznos od 132,72 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25.08.2020., pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka iznos od 1.585,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Žalbu protiv presude uložio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troškova postupka, ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj prvenstveno ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda koji o nepostojanju uzročne veze između štetnog događaja i ozljede tužitelja prosuđuje isključivo temeljem nalaza vještaka medicinske struke LD. Smatra da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer stav vještaka da pri utvrđenoj brzini naleta nije mogao zadobiti tjelesne povrede nije definitivan stav medicinske struke, budući postoje i drugačija mišljenje koja uz brzinu naleta uvažavaju i druge parametre, pa je stoga bio opravdan prijedlog tužitelja da se odredi novo medicinsko vještačenje.

2.2. Budući je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, nije moglo biti pravilno primijenjeno ni materijalno pravo, pa shodno tome nije osnovana ni odluka o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete, po osnovi tuđe pomoći i njege, nastale uslijed zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. U drugostupanjskom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja kao i odgovornost tuženika za štetu, sporna je uzročna veza između prometne nezgode i povređivanja tužitelja, shodno tome i visina štete.

8. Glede utvrđivanja posljedica koje je štetni događaj ostavio na tužitelja i postojanja uzročne veze između štetnog događaja i povrede prava osobnosti, bitne činjenice utvrđene su provođenjem medicinskog i prometnog vještačenja.

9. Prometni vještak Zvonko Ivašić u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je do nezgode došlo na način da je u istoj učestvovalo više vozila. Najprije je vozilo osiguranika tuženika naletjelo prednjom više desnom stranom na stražnju više lijevu stranu vozila svjedoka, koje je posljedično odbačeno prema naprijed, uslijed čega je svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila tužitelja. Kako u spisu nema fotografija vozila svjedoka, na kojima bi bila vidljiva oštećenja nastala na prednjoj i stražnjoj strani ovog vozila, nije moguće pouzdano utvrđivati naletnu brzinu vozila osiguranika tuženika na stražnji dio vozila svjedoka. Kako na fotografijama stražnjeg dijela vozila tužitelja nisu vidljiva oštećenja koja bi nastala naletom vozila svjedoka, radilo se o naletnoj brzini do 10 km/h.

9.1. Vještak je računajući sa masama vozila svjedoka i tužitelja zajedno sa vozačima te naletnom brzinom vozila svjedoka na vozilo tužitelja od 10 km/h, procijenio uzimajući pri tome vrijednost koeficijenta elastičnosti od 0,25, da je nakon naleta vozila svjedoka na vozilo tužitelja, brzina kretanja vozila tužitelja, momentalno povećana za oko: Dv = 7,6 km/h ili 2,1 m/sek. Uslijed naleta vozila svjedoka na vozilo tužitelja, tijelo tužitelja imalo je tendenciju nabačaja unatrag.

10. Medicinski vještak Vedranea Petrovečki na osnovu medicinske dokumentacije za tužitelja KD utvrdila je da je pri prvom ambulantnom pregledu kirurga, kao i kasnijim pregledima drugih specijalista bila postavljena dijagnoza: istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu. Pri dinamici odvijanja prometne nezgode koja proizlazi iz stanja spisa i nalaza i mišljenja prometnog vještaka, pri procijenjenoj promjeni brzine vozila u kojem se tužitelj nalazio na vozačkom mjestu, od oko 7,6 km/h tužitelj nije mogao zadobiti istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, jer je ova promjena brzine ispod donje granice bezazlenog opterećenja.

10.1. Na ročištu održanom 5. rujna 2023. medicinski vještak LD dodatno je objasnila svoj nalaz i mišljenje, a na posebna pitanja dodatno je potvrdila da promjena brzine od oko 7,6 km/h ne omogućava nastanak trajne ozljede vratne kralježnice usprkos već prethodno postojećih promjena na vratnoj kralježnici, a da sudsko medicinska struka prihvaća da je minimalna promjena brzine kod koje se uz prethodno postojeće oštećenje vratne kralježnice očekuje nastanak trzajne ozljede iznosi 9,5 km/h.

10.2. Glede posljedica koje je izazvala prometna nezgoda vještak navodi da se primarni strah jakog intenziteta javlja uvijek u trenucima odvijanja prometne nesreće bez obzira na ishod ukoliko su osobe u svjesnom stanju i govori se o strahu jakog intenziteta koji je posljedica straha po život. Sekundarni strah za ishod liječenja bez obzira opet na samoozljeđivanje može postojati sve dok osoba koja je sudjelovala u prometnoj nezgodi ne shvati da su zapravo okolnosti same prometne nesreće bile takove da nisu omogućavale nastanak ozljeda i stoga je ovaj sekundarni strah u takvim okolnostima vrlo kratkog trajanja i slanog intenziteta i u konkretnom slučaju može trajati od dana eventualno dva dana straha slabog intenziteta.

10.3. Na posebno pitanje da li iz medicinske dokumentacije proizlazi da su se kod tužitelja uočile promjene koje bi upućivale na moguće ozljeđivanje, vještak je ostala kod mišljenja da ta mogućnost ne proizlazi iz medicinske dokumentacije, a da i dinamika nezgode ne omogućava nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice.

11. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke pravilno je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti i na njemu temeljio svoju odluku, jer je nalaz izrađen stručno i detaljno i jasno i argumentirano.

12. Temeljem nalaza vještaka drugostupanjski sud zaključuje kao i prvostupanjski sud da sukladno po vještacima utvrđenoj dinamici prometne nezgode proizlazi da je promjena brzine nastala srazom ispod i manje od granice od bezazlenog opterećenja i u takvom slučaju tužitelj nije mogao zadobiti istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu. Stoga ne postoji uzročna veza između predmetne prometne nezgode kao štetnog događaja i eventualnih posljedica na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja.

13. Zbog navedenog drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju ne pripada pravo na pravičnu novčanu satisfakciju primjenom odredbi članka 1046. stavka 1. i članka 1100. stavka. 1. -3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11, 76/15 - dalje: ZOO), u vezi sa člankom čl. 19. st. 2. ZOO-a, po kriteriju pretrpljenih bolova i pretrpljenog straha.

14. Naime, prema nalazu vještaka LD tužitelj u štetnom događaju nije zadobio povrede koje bi prouzročile bolove, a primarni strah jakog intenziteta i javio se samom u trenucima odvijanja prometne nesreće dok je sekundarni strah bio kratkog trajanja i slabog intenziteta, eventualno jedan dan do dva dana, što ne opravdava dosuđenje pravične novčanu zbog povrede prava osobnosti po kriteriju za pretrpljeni strah.

15. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka koja se temelji na odredbama članka 154. st. 1. i članku 155. ZPP-a.

15.1. Tuženiku su opravdano priznati troškovi za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022. i 126/2022. dalje: Tarifa), i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za ročište 13.05.2021. 50 bodova, podnesak 02.07.2021. 25 bodova, podnesak 07.04.2023. 100 bodova, za ročište 05.09.2023. 100 bodova, za ročište 16.01.2024. 100 bodova, a što ukupno iznosi sa PDV-om i troškovima kombiniranog vještačenja ukupno 1.585,67 eura

16. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 9. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić