REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-855/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku GŠ, dipl. pravniku, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pn-5/2024- 35, od 6. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pn- 5/2024-35, od 6. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pn-5/2024-35, od
6. kolovoza 2024., presuđeno je:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Eurohec osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, iznos od 5.700,63 Eura na račun broj:
HR121001005 1863000160, Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03002277332 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 20. listopada 2020. godine, do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana. "
II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.122,88 Eura u roku 15 dana
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.122,88 Eura, do zatraženog iznosa od 2.372,88 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 250,00 Eura.
2. Protiv ove presude žalbe je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ponavlja i potkrjepljuje primjerima iz sudske prakse svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5 Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguranici HZMO-a ŠŠ, udovici umrlog NŠ, za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. kolovoza 2020., u ukupnom iznosu od 5.700,63 eura (42.951,41kuna).
8. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti, a sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13).
9. Ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Bjelovaru od **.**.2004., ŠŠ, kao udovici umrlog osiguranika NŠ, počevši od 5. rujna 2004. priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te je određeno da će joj se počevši od 5. rujna 2004. isplaćivati najniža mirovina u iznosu od 1.099,56 kn mjesečno.
- da je presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-41/2016-11 od 8. srpnja 2016.. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6690/2016-2 od 13. srpnja 2018., tuženik obvezan tužitelju isplatiti iznos od 40.155,39 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2016. do isplate s osnove naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine ŠŠ kao udovici umrlog osiguranika NŠ za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. listopada 2015.
- da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete za isplaćenu obiteljsku mirovinu priznatu nakon smrti NŠ za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. kolovoza 2020. i da je tuženik odbio odštetni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
- da je iz obračuna isplate proizlazi da je ŠŠ na ime obiteljske mirovine u utuženom razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. kolovoza 2020. isplaćen iznos od 42.951,41 kn ( sada 5.700,63 eura) .
10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se:
- na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, što obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
- na primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojom je u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
11. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
12. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, kao i u premetu Rev 444/2023-2, koji se odnosi na predmetni slučaj, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO- u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
13. Kako je u ovom konkretnom slučaju rješenjem tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Bjelovaru od **.**.2004., ŠŠ, kao udovici umrlog osiguranika NŠ, stradalog u prometnoj nezgodi priznato pravo na obiteljsku mirovinu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se glede zahtjeva za naknadu izdataka učinjenih na ime obiteljske mirovine, obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i da ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
13.1. U tom smislu, sukladno odredbi članka 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, na tužitelju je bio teret dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji stvarna šteta tužitelja u smislu čl. 27. st. 1. ZOOP-a, koja bi u ovom slučaju predstavljala razmjerni iznos obiteljske mirovine članova obitelji pokojnog osiguranika tužitelja, određen u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
14. Tužitelj je u postupku dostavio kao dokaz nastale štete jedino obračun isplaćene invalidske mirovine, bez da je utvrdio da li postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje svoj osiguranici ŠŠ i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, zbog čega nije dokazao da bi pretrpio štetu u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, pa je pravilno prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
14.1. Naime, tužitelj nije predložio financijsko vještačenje niti je na neki drugi način predložio provođenje dokaza da li su ispunjeni uvjeti u smislu čl. 27. ZOOP-a, odnosno, da li je i u kojoj visini pretrpio stvarnu štetu, a što se nije moglo utvrditi bez provođenja vještačenja, pa je pravilno sukladno odredbi članka 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, pozivom na pravilo o teretu dokazivanja, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka, koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona.
15.1. Troškovi postupka pravilno su priznati i sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 , 126/22, 138/23 - dalje Tarifa), prema vrijednosti spora, a odnose se na sastav odgovora na tužbu u visini od 200,00 Eura, za sastav podneska od 21. lipnja 2021. (radi se o žalbi podnesenoj protiv presude), iznos od 250,00 Eura, za zastupanje na ročištima održanim dana 13. svibnja 2021., te 20. lipnja 2024. u iznosu od po 200,00 Eura za svako ročište, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije (podnesci od 14. lipnja 2022.g., te 28. ožujka 2023.g.), iznos od 600,00 Eura ukupno ili po 300,00 Eura za svaki podnesak, što uz pripadajući PDV i sudske pristojbe iznose ukupno 2.122,88 eura.
16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Požegi 9. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Branka Ribičić
