REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-339/2023-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VČ, zbog kaznenog djela teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. kolovoza 2023., poslovni broj K-1828/2019-42., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika VČ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom od 30. kolovoza 2023., poslovni broj K-1828/2019-42, proglasio je krivim okrivljenika VČ zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. KZ/11, te je na temelju čl. 56. KZ/11 na optuženika primijenio uvjetnu osudu te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-6. ZKP/08. koji se sastoji od paušalnog troška od 1.000,00 €/7.534,50 kn te troškova sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 185,81 €/1.400,00 kn, što ukupno iznosi 1.185,81 €/8.934,50 kn i koji je dužan uplatiti u državni proračun u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Bošku Kordić, odvjetniku iz Sesveta, u cijelosti, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženog oslobodi od odgovornosti za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba ZKP-a okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud izmjenom činjeničnog opisa optužnice prekoračio svoje ovlasti i izmijenio identitet iste na koji način je počinio bitnu povredu.

8. Istina prvostupanjski sud je izmijenio optužnicu u činjeničnom dijelu izreke na način da je izostavio riječi "istog rukama uhvatio za tijelo, bacio na haubu automobila a potom bacio na tlo" budući prema obrazloženju prvostupanjske presude nije sa sigurnošću utvrdio ovakvu dinamiku događaja međutim na ovaj način nije prekoračio ovlasti niti je izmijenio identitet optužbe.

9. Prvostupanjski sud gore navedenom izmjenom udarce i tjelesne ozljede koje je zadobio oštećenik pripisuje okrivljeniku i drugim osobama koje su ga tukle ne navodeći tko mu je nanio konkretne udarce i nanio konkretne ozljede no optužnica je i dalje ostala u potpunosti u okvirima obilježja kaznenog djela i kazneno-pravne odgovornosti kako je državni odvjetnik okrivljeniku stavio na teret optužnicom, smatra ovaj sud drugog stupnja. Dakle radi se o neznatnoj izmjeni činjeničnog opisa djela.

10. Prema tome ne radi se o rečenoj bitnoj povredi odnosno prvostupanjski sud nije ovakvom izmjenom prekoračio ovlasti ni izmijenio identitet optužbe.

11. Glede činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja okrivljenik u suštini ne prigovara činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda ali prigovara njegovim zaključcima. Smatra da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o njegovoj krivnji jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi on bilo kao počinitelj ili supočinitelj počinio kazneno djelo za koje ga se tereti ili to pak u najmanju ruku nije na nedvojben način utvrđeno i dokazano tako da smatra da ga oštećenik posve nevinog neistinito tereti iako je vjerojatno i sam svjestan da su mu neke druge osobe nanijele ozljede a što i sam sud praktički tvrdi u svom obrazloženju.

12. Međutim protivno navodima iz žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je nakon svestrane analize provedenih dokaza zaključio da je okrivljenik postupao u svemu na način opisan u izreci pobijane presude za koje zaključke je dao uvjerljive razloge utemeljene na rezultatima provedenih dokaza koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Tako prvostupanjski sud ispravno prihvaća kao istinito oštećenikovo prepoznavanje okrivljenika kao osobe koja ga je tukla zajedno s drugim osobama kritičnog događaja a tijekom dokazne radnje prepoznavanja, medicinsku dokumentaciju o ozljedama oštećenika IČ drži uvjerljivom i ne dovodi je u pitanje a posebno ispravno prihvaća nalaz i mišljenje vještaka sudsko medicinske struke koji je ovaj dao na temelju te iste medicinske dokumentacije a u odnosu na mehanizam nastanka i kvalifikacije ozljeda koje je oštećenik zadobio kako pojedinačno tako i zbirno.

14. Istina prvostupanjski sud nije utvrdio tko je još osim okrivljenika tukao oštećenika iako spominje osobe koje bi to mogle biti međutim kako optužnica govori da je to činio u zajedništvu s drugim osobama tako i presuda ostaje u tim granicama odnosno da je okrivljenik to počinio u zajedništvu s drugim osobama u namjeri da IČ teško tjelesno povrijede.

15. Prema tome iako prvostupanjski sud sa sigurnošću nije utvrdio tko je od počinitelja (okrivljenik ili netko drugi od "više osoba") zadao koju ozljedu oštećeniku, ipak su okrivljenik i ostali na temelju zajedničke odluke poduzeli radnje koje su dovele do posljedice, teške tjelesne ozljede.

16. Dakle prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je okrivljenik zajedno s više drugih osoba imao zajedničku namjeru teškog ozljeđivanja oštećenika pa je poduzeo radnje u tom smjeru, zbog čega je počinitelj kaznenog djela teške tjelesne ozljede bez obzira na okolnost tko je zadao pojedinu ozljedu. Kod takvog stanja stvari ostvarenje obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede uračunava se okrivljeniku kao supočinitelju, a kako se to obrazlaže pod točkama 8.5., 9. i 11. pobijane presude.

17. Okrivljenik istina ne pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni – uvjetnoj osudi no kako prema članku 478. ZKP-a žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika (a podnesena je iako to okrivljenik decidirano ne navodi) sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni to će ovaj sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu razmatrati i u ovom dijelu.

18. Ispitujući odluku o kazni - sankciji ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud u tom pogledu je prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku, ispravno cijenio kao olakotne okolnosti njegovu dosadašnje neosuđivanost te oštećenikov doprinos ovom kaznenom djelu na način da je zbog svoje alkoholiziranosti provocirao i iritirao sve prisutne, kvario im provod, dok mu je kao otegotno cijenio činjenicu da je ovo kazneno djelo počinjeno s najvišem stupnjem krivnje, brojnost ozljeda zbog kojih je hospitaliziran više dana odnosno povećanu kriminalnu količinu.

19. Stoga uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne prvostupanjski sud je okrivljenika VČ za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 a za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja je kao takva blizu zakonskom minimumu s tim da mu je na temelju članka 56. KZ-a izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 godine (vrijeme provjeravanja) ne počini novo kazneno djelo.

20. Tako izrečena kazna zatvora uz uvjetnu osudu i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

21. Budući žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 9. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo