REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD
Poslovni broj Kž-346/2023-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GV zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 11. srpnja 2023., poslovni broj K-584/2017-36., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika GV kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Rijeci presudom od 11. srpnja 2023., poslovni broj K- 584/2017-36. proglasio je krivim okrivljenika GV zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11, pa ga je na temelju istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je prema optuženiku na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 primijenio uvjetnu osudu pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem odredbe članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 i 80/22 dalje u tekstu ZKP/08) oštećenik ĐV upućen je sa imovinskopravnim zahtjevom u visini od 3.000,00 eura[1] / 22.603,50 kuna u parnicu.
3. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje u tekstu ZKP/08) optuženik HV u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura/ 1.130,18 kuna, te troškove postupka s osnova nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice o visini kojih će sud odlučiti sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08, posebnim rješenjem.
6. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici odvjetnici Snježani Maroševac-Čapko, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da preinači pobijanu presudu na način da donese oslobađajuću presudu.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
9. Žalba nije osnovana.
10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba ZKP-a iz članka 468. stavak 3. ZKP-a okrivljenik smatra da je njegovo prvo ispitivanje u prostorijama Kantonalnog tužilaštva tuzlanskog kantona provedeno na nezakonit način. Naime tijekom snimanja jedna osoba je napustila prostoriju za snimanje a da nije identificirano tko je ta osoba i iz kojeg razloga je napustila prostoriju, zatim u tu istu prostoriju su dvije osobe ušle te na taj način dijelom slušale samo ispitivanje, a dijelom ometale samo ispitivanje čime je povrijeđena odredba 206f. stavak 1. ZKP-a prema kojoj je postupanje tijekom izvida tajno. Ovakvi ulasci i izlasci nelegitimiranih osoba utjecalo je na koncentraciju njegovog izlaganja s jedne strane a s druge strane navedene osobe nisu adekvatno upozorene od strane Kantonalnog tužilaštva u smislu članka 206f. stavak 3.
11. Protivno navodima žalbe ne radi se o rečenoj bitnoj povredi odredaba ZKP-a.
12. Prema Sporazumu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 17. lipnja 2002. godine i njenom članku 7. stavak 1., pravna pomoć se pruža sukladno zakonodavstvu zamoljene države.
13. U konkretnom slučaju Bosna i Hercegovina je zamoljena država a Republika Hrvatska zemlja moliteljica. Na taj način ispravno je Bosna i Hercegovina odnosno Kantonalno tužilaštvo tuzlanskog kantona obavilo prvo ispitivanje osumnjičenika GV po zamolbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-1280/16 XXX od 21. listopada 2016. godine a kao što je vidljivo iz spisu priloženog zapisnika o njegovom ispitivanju od 12. prosinca 2016. godine koji je vlastoručno i bez primjedbi potpisan po okrivljeniku HV (broj lista 30. – 31. spisa) kao i iz snimke tog ispitivanja.
14. Prema tome kako je u konkretnom slučaju međunarodna pravna pomoć ispravno pružena prema zakonodavstvu zamoljene države odnosno Bosne i Hercegovine ne radi se o povredi odredaba ZKP-a i njegovih članaka 206f. stavak 1. i 3., kako to tvrdi okrivljenik.
15. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da je isto pogrešno i nepotpuno utvrđeno budući je ugovor kojeg je oštećenik ĐV priložio u spis pisan rukom na tiskanici tako da je isti mogao datum povrata vozila naknadno upisati, a osim toga nije uobičajeno da bi se vozilo isporučilo korisniku bez prethodne naplate usluge tako da je životno i logično da je oštećeniku platio 500,00 eura a ovaj mu nije izdao potvrdu o tome.
16. Međutim protivno gornjim tvrdnjama žalbe okrivljenika prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je nakon analize provedenih dokaza zaključio da je okrivljenik postupao u svemu na način opisan u izreci pobijane presude za koje zaključke je pod točkama 16. do 18. pobijane presude dao uvjerljive razloge utemeljene na rezultatima provedenih dokaza koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja.
17. Okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni budući mu prvostupanjski sud nije kao olakotnu okolnost cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela do presude, nije uzeo u obzir činjenicu da je oštećenik svojim postupcima pridonio nastanku štete kao i okolnost da je vozilo u konačnici vraćeno oštećeniku dok je dio štete namiren od strane osiguravatelja.
18. Suprotno tvrdnji žalbe ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega njegova procjena za koju se zalaže nije osnovana. Naime odmjeravajući kaznu okrivljeniku je sud prvog stupnja kao olakotne okolnosti cijenio njegovu raniju neosuđivanost (nema službenih podataka iz kaznene evidencije) a kao otegotne iskazanu drskost i upornost u ostvarenju obilježja kaznenoga djela budući je vozilo preuzeo na korištenje na vrijeme od 3 dana a nije ga vratio nego ga je odvezao u Bosnu i Hercegovinu na koji način je iskazao visok stupanj kriminalne volje.
19. Slijedom toga ispravno prvostupanjski sud smatra da se kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci a koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo može ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika odnosno ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ-a. Okolnosti o kojima govori okrivljenik a koje mu prvostupanjski sud nije cijenio kao olakotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne (sankcije) i nisu olakotne okolnosti, smatra ovaj sud drugog stupnja, a i da jesu kao što nisu nemaju takav kvalitet i značaj da bi dovele do još blažeg kažnjavanja odnosno oslobođenja od optužbe, kako to predlaže okrivljenik.
20. Okrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima budući prvostupanjski sud po njemu nije pravilno odlučio o njegovoj krivnji pa shodno tome nije pravilno odlučio ni o troškovima postupka.
21. Protivno navodima žalbe, prema odredbi članka 145. stavak 1. ZKP-a kad sud okrivljenika proglasi krivim a u konkretnom slučaju ga je ispravno proglasio krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od troškova u cijelosti ili djelomično. Kako iz stanja spisa ne proizilazi da bi postojali uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično to je prvostupanjski sud ispravno okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka kako je to obrazloženo pod točkom 22. pobijane presude.
22. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 9. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
