REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1001/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja NT p. UT,, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 14. travnja 2025., dana 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stvarni vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] dio jedinog z.k.tijela Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Glavina u površini od 950 m2, i to baš unutar točaka A-B-C-D-E-A skice izmjere mjernika Gorana Kukavice od 28. 10. 2024.g., osjenčeno žutom bojom i opisano crvenom linijom, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa se stoga ovlašćuje tužitelj ovom presudom na uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tužene, a što je ova dužna trpjeti.“

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.400,00 EUR (tisućučetiristo eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 20. listopada 2021., tužitelj je naveo da je stvarni vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] dio jedinog z.k.tijela Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa] u površini od 1208 m2, i to baš unutar točaka A-B-C-D-E-A situacije trena mjernika ĐT od 10. lipnja 2014.g. Predmetnu nekretninu da je stekao spram tužene dosjelošću kvalificiranim kontinuiranim posjedovanjem, osobno i putem svojih pravnih prednika za vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću. Nadalje, predmetna nekretnina da je izvorno bila vlasništvo N, od kojih ju je kupio prednik tužitelja još tridesetih godina prošlog stoljeća, odnosno prema saznanjima od ČT, te je u nasljedstvu i ustupu svojih sunasljednika tužitelj postao vlasnikom iste.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je u spis dostavio prijepis posjedovnog lista broj 691 k. o. [katastarska općina], odgovor RH na zahtjev za mirno rješenje spora, ispravak rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom od 4. svibnja 1983., skica ET, zk izvatke u odnosu na predmetne nekretnine.

1.2. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje se 12. listopada 2021. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 18-20 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine kako to tvrdi u tužbi, niti dosjelošću, niti po bilo kojem drugom osnovu. Ističe da je u više navrata od državnog odvjetništva usmeno tražio upute i savjet, sve u cilju kupnje predmetne nekretnine od tuženika. No, kada je tužitelju kazano, za koju je cijenu po 1 m2 tuženik prodavao nekretnine na tom lokalitetu (183,00 kuna), tužitelj je odustao od namjeravane kupnje jer po njegovom kazivanju ta cijena mu je bila previsoka. Da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine i da nije istu stekao kupnjom od eredi ČT (tužitelj je od te eredi kupio nekretninu sjeverno položenu u odnosu na predmetnu nekretninu na kojoj je izgradio obiteljsku kuću), da potvrđuje kako sam tužitelj, tako i tužiteljev brat UT. " U", svjedočeći u svojstvu svjedoka u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, broj P-3139/2019.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao prijepis posjedovnog lista 691 k. o. [katastarska općina] (list 3 spisa), zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine (listovi 5-11 spisa), odgovor ODO-a na zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 12-13 spisa), ispravak rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. O.118/83 od 4. svibnja 1983. (list 14 spisa), skica izmjere (list 15 spisa), pribavljen je ovosudni spis P-3139/2019, povijest promjena na katastarskim čestiocama (listovi 71-75 spisa), povijesni zk izvadak za čest. zem [katastarska čestica] (listovi 90- 97 spisa), obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Gorana Kukavice (listovi 38-39 spisa), saslušani su svjedoci UT, ZT, LT, GT, PT, FT, ĆT, BT, saslušan je tužitelj NT, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 31. listopada 2024., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 47-54 spisa).

5. Prema pisanom nalazu i mišljenju Gorana Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, utvrđeno je da je predmetna nekretnina zaravnati plato ispred kuće tužitelja ([adresa]). S obzirom da je plato nastao dugogodišnjim nasipavanjem i zaravnavanjem zemljišta (nasip cca 5 m) granice nekretnine više nisu vidljive u obliku nekog trajnog međašnog znaka. Na inicijativu tužitelja južna granica nekretnine (koja je sada pod nasipom) određene je korištenje Digitalnog orto foto snimka iz 1968 godine na kojem je vidljiv put za kojeg tužitelj tvrdi da je nekada predstavljao granicu. Time je reducirana nekretnina tužitelja u odnosu na nacrte koji su priloženi u predmetnom spisu (950 m2 prema 1208 m2 ranije iskazivanom). Sjeverna i istočna granica predmetne nekretnine određena je kao linija usporedna s rubom asfaltne ceste na udaljenosti od 1m.

6. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno tvrdi da je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, nesporna je pasivna legitimacija tužene Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari budući da je ista upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetne nekretnine.

7. U ovom postupku valjalo je utvrditi je li tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i na koji način je stekao pravo vlasništva iste.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta te saslušanjem naprijed navedenih svjedoka i samog tužitelja.

10. UT, brat tužitelja, na raspravi održanoj 4. veljače 2025. navodi da su TT i UT, roditelji tužitelja, kupili predmetno zemljište od ČT, da su kupoprodajnu cijenu otplaćivali u ratama, ali da su za života sve otplatili. Navodi da je predmetno zemljište bilo „pripadak“ zemljištu na kojem se danas nalazi tužiteljeva kuća, da je tako bilo dogovoreno prilikom kupoprodaje. Ističe da je užitelj 1976. zasadio voćke na predmetnom zemljištu, a zatim orahe. Predmetna nekretnina da je bila „niža“ od puta koji je omeđuje, da je tužitelj nasipao zemljom i kamenjem dok je gradio obiteljsku kuću koja se nalazi sjevernije, s druge strane asfaltne ceste.

10.1. ZT živi u blizini predmetne nekretnine i navodi da je tužitelj prije 7-8 godina kupio istu od nekoga iz obitelji ČT. Na predmetnoj nekretnini da nije viđao nikoga, a dok je bio dijete, da se nekretnina ispod puta zvala „Štambakova muša.“ Nije mu poznato tko je nasipao predmetnu nekretninu, a šahte koje se na njoj nalaze da je 1995. napravio Vodovod. Misli da su stabla oraha sađena nakon postavljanja šahte.

10.2. Svjedok ET je sudjelovao u ovosudnom predmetu P- 3139/2019 kao vještak (geodet). U tom postupku da su se Đ uknjižili na svoje nekretnine. Đ da su ga angažirali da napravi elaborat kojim će biti prikazane sve njihove nekretnine. Te nekretnine da se nalaze južnije od predmetne, ali da ne graniče s istom.

10.3. Svjedok GT, zaposlenik kod naprijed navedenog svjedoka je potvrdio da su uistinu mjerili nekretnine na tom lokalitetu, između ostalog i predmetnu, da su ih angažirali Đ, čije nekretnine se nalaze jugozapadno od predmetne. Navodi da je prijatelj tužiteljevih sinova i da su prilikom vjenčanja jednog od njih prije 10-ak godina „sređivali“ predmetnu nekretninu. Poznato mu je da se spominjala kupoprodaja, ali da se ne može sjetiti u kojem kontekst, vjerojatno u svrhu ubrzanja knjiženja.

10.4. Svjedokinja JT živi poviše predmetne nekretnine, dakle sa sjeverne strane. Navodi da je nekretninu gdje se nalazi kuća tužitelja davno od ČT kupio tužiteljev otac. Ne zna tko je vlasnik predmetne nekretnine, ali da e istu nasipao otac tužitelja kada je gradio kuću. Preko predmetne nekretnine da je išao put koji je vodio do Štambakove ograde.

10.5. Svjedok VT potvrđuje da je preko predmetne nekretnine išao put koji je vodio do nekretnina njegove obitelji. Ograda VT da je omeđena suhozidom, da je njegov djed MT još prije svjetskog rata kupio nekretninu koja se nalazi jugozapadno od predmetne. Vlasnik nekretnina sa sjeverne strane da je bio brat MT, HT. Nije se točno mogao sjetiti koje bi to bile nekretnine, samo je naveo da su 1960. -ih njegovi nasljednici (Stjepanovi) prodali svoje nekretnine obitelji tužitelja. Iako nije siguran, misli da su nekretnine MT i HT činile cjelinu te da između njih nije bio nitko treći. Napominje da je njegova obitelj knjižila sve svoje nekretnine u ovosudnom postupku pod posl. br. P-3139/2019.

10.6. Svjedokinja FT živi u blizini predmetne nekretnine i prema njenim saznanjima, odnosno prema pričanju svekrve, majka tužitelja TT kupila je od ČT nekretninu na kojoj se nalazi obiteljska kuća tužitelja, kao i predmetnu nekretninu. Na potonjoj da je bio magarac koji je pripadao TT, a i sama je tu vodila ovce na ispašu. Stabla oraha koja se i danas nalaze na predmetnoj nekretnini da je zasadio tužitelj prije 20-30 godina. Tu da je viđala samo radnike dok se kopalo kako bi se „dovela voda.“ Cijevi za vodu da su se kopale duž sjevernog dijela predmetne nekretnine i išle su put zapada, sve do FT, dakle i preko nekretnina ČT.

10.7. Svjedok ĆT navodi da je upoznat sa stanjem na terenu i navodi da se Štambakova ograda nalazi ispod i poviše asfaltne ceste. Čuo je da je otac tužitelja kupio dio nekretnina od ČT. i siguran je da je kupio nekretninu na kojoj se nalazi obiteljska kuća tužitelja, ali da nije siguran da je predmetna nekretnina bila predmet kupoprdaje. Navodi da je Štambakova ograda koja se nalazi južno od asfaltne ceste bila u cijelosti ograđena suhozidom. Što se tiče magarca tužiteljeve majke, ističe da su tada svi imali magarca i nitko im nije smetao da ih ostavljaju na predmetnoj nekretnini budući da ista nije bila ograđena.

10.8. Svjedokinja BT živi u selu Jažići do kojih se ide već navedenom asfaltnom cestom koja se nalazi sa sjeverne strane predmetne nekretnine. Tu se doselila 1985. i navodi da je predmetna nekretnina bila „nesređena“, da je tužitelj tu prije 20-30 godina zasadio orahe, ali da je sadio i prije neke voćke. Navodi da je tužitelj na predmetnoj nekretnini ostavljao materija kada je gradio kuću te da joj je svekrva pričala da roditelji tužitelja nisu bili dobrog imovnog stanja, pa da su cijenu za kupljenu nekretninu, osim u novcu, platili i u naturi, da je majka tužitelja u ČT kopala i nosila mlijeko.

10.9. Tužitelj NT, saslušan kao parnična stranka na raspravi održanoj 14. travnja 2025. navodi da su 1950. -ih godina njegovi roditelji kupili od ČT nekretnine na tom lokalitetu, i to nekretninu koja se nalazi poviše ceste i na kojoj je njegova obiteljska kuća, kao i nekretninu koja se nalazi ispod ceste. Ističe da je granica između Štambakove i predmetne nekretnine točno na mjestu gdje se nalazi bor, koji se nalazi na oputini. Dok je gradio kuću 1976., pijesak da je odlagao na predmetnoj nekretnini te s iste skupio svaki kamen i mlio ga te koritio za izgradnju kuće. S preostalim dijelom građevinskog materijala da je nasipao predmetnu nekretninu jer je bila „niža.“ Djelatnici Vodovoda da su 1995. napravili šahtu i na taj način doveli vodu, a na to da se nitko nije bunio budući da je to svima išlo u prilog. Također ističe da su druge osobe, u dva navrata odlagale materijal na predmetnoj nekretnini, međutim, da je nekretnina isti taj dan očišćena nakon što je on obavijestio policiju, u oba slučaja.

11. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud je morao utvrditi je li tužitelj što osobno, što preko pravnih prednika, na temelju dosjelosti stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te jesu li njegovi roditelji uistinu istu kupili od ČT. Na temelju analize rezultata cjelokupnoga dokaznog postupka i ocjenom tih dokaza pojedinačno i sveukupno, a na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da tužitelj nije stekao predmetnu nekretninu kako to navodi u tužbi. Naime, nakon što je saslušao samog tužitelja i naprijed navedene svjedoke, te analizirao iskaze istih, ovaj sud je stekao uvjerenje da tužitelj, a ni njegovi pravni prednici nisu u posjedu predmetne nekretnine kako to tužitelj navodi.

12. Obzirom je pretpostavka da je riječ o nekretnini u vlasništvu države tužitelj bi trebao dokazati, ukoliko se poziva na dosjelost, sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću odnosno da je posjed njegovih prednika na predmetnoj nekretnini (u vlasništvu Republike Hrvatske) neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme uz sposobnost iste za stjecanje, te da je stvar bila/je sposobna biti objektom stjecanja prava vlasništva. Dakle, potrebno je dokazati da se radilo o samostalnom, neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, i konačno da je taj posjed imao kakvoću koja se traži za dosjelost, a s obzirom da su njegovi roditelji navodno kupili predmetnu nekretninu od izvanknjižnih vlasnika, trebalo je dokazati da su upravo Đ, odnosno prodavatelji bili u posjedu iste te da su njegovi roditelji kupili upravo tu nekretninu.

12.1. Tužitelj u tužbi ne navodi i ni s čim ne dokazuje pravno relevantne činjenice, a osim što je utvrđeno da je zasadio nekoliko stabala oraha i što je navodno odlagao građevinski materijal prilikom gradnje kuće te što mu je majka navodno tu držala magarca, nije utvrđeno jesu li i kada prednici dosjeli, kada su stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda iste, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužitelja.

12.2. Naime, tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom njegov prednik od izvornih vlasnika ČT, te nasljedstvom i ustupom sunasljednika. Navode o kupoprodaji nije izričito potvrdio nijedan svjedok, osim njegovog brata, već su svi samo čuli za to ili im je poznato iz priča. U posjedovnom listu navedeno je više fizičkih osoba i Šumarija Imotski, i sam po sebi, posjedovni list, odnosno upisi u njemu ne dokazuju nikakav pravni slijed do tužitelja. Upisani suposjednici NT ĆT i NT KT su istih imena kao i braća tužitelja, međutim, sve i da je riječ o njima, upravo činjenica da su oni upisani, a ne sam tužitelj opovrgava navode tužitelja o diobi sa sunasljednicima.

12.3. U ispravku rješenja o nasljeđivanju vidljivo je da je tužitelj naslijedio svog pokojnog oca uz majku i braću, za po 1/5 dijela. U navedenom rješenju jasno piše da „na cjelokupnoj ostaviočevoj imovini nasljednik pod 4/ ima dosmrtno pravo plodouživanja. Nasljednik pod 4/ je KT. U spis nije priloženo rješenje o nasljeđivanju iza pok. IT (osim navedenog ispravka), oca tužitelja pa nije bilo moguće utvrditi je li predmetna nekretnina uopće bila dio ostavinske mase iza istoga, naravno, kao izvanknjižno vlasništvo. Sama činjenica da se eventualno predmetna nekretnina ne spominje izrijekom u ispravku rješenja o nasljeđivanju (rješenje o nasljeđivanju nije priloženo u spisa), ne utječe na naprijed navedeni zaključak ovog suda, jer unatoč navodima tužitelja o više pravnih osnova stjecanja prava vlasništva, među kojima navodi i nasljeđivanje, u konkretnom slučaju se radi o zakonskoj osnovi na temelju dosjelosti što je faktična kategorija (a ne formalna) koja proizvodi formalne pravne učinke. Dakle, čak i da je u rješenju o nasljeđivanju predmetna nekretnina bila dio ostavinske mase, tužitelj je trebao dokazati da je dosjedanjem stekao istu, odnosno njegov prednik, a što prema stavu ovog suda, nije učinio.

12.4. Tužitelj tvrdi da su njegovi roditelji kupili nekretnine od ČT 1950. - ih godina. Na nekretnini koja se nalazi sjeverno od asfaltne ceste koja dijeli upravo tu nekretninu s predmetnom, nalazi se obiteljska kuća tužitelja. Nesporno je da ista pripada tužitelju. Također, nesporno je da se preko predmetne nekretnine ili uz nju nalazio put, odnosno „oputina“ , koji je vidljiv na digitalnom orto foto snimku iz 1968. te za kojeg tužitelj tvrdi da dijeli predmetnu nekretninu s nekretninom ČT koja je položena s južne strane. Međutim, uvidom u ovosudni predmet P-3139/2019, utvrđeno je da ta nekretnina koja bi graničila s predmetnom s južne strane nije bila predmet tog postupka. To se posebno ističe jer je i sam VT, jedan od tužitelja u tom postupku, rekao na raspravi održanoj 4. ožujka 2025. „ U predmetu koji se vodio kod ovog suda, kod suca Misira, P-3139/2019, mi smo uknjižili sve svoje nekretnine na dijelu gdje se nalazi i predmetna nekretnina.“ Da su Đ zaista knjižili svoje nekretnine u navedenom predmetu, potvrđuju i svjedoci ET i GT koje su tužitelji u tom predmetu angažirali da izmjere njihove nekretnine. Sam ET navodi da se ne može sjetiti da su mu Đ pokazali još neku nekretninu koja bi predstavljala njihovo vlasništvo osim predmetnih, ali da bi je vjerojatno obuhvatili snimanjem da su to rekli.

12.5. Brat tužitelja, UT bio je svjedok u navedenom predmetu P- 3139/209 i na raspravi održanoj 18. studenog 2019. je prilikom saslušanja naveo da „…Ja mislim da tužitelji traže manje u postupku nego što ih pripada na ovom lokalitetu, jer je njihovo i ono zemljište koje se nalazi s južne strane ceste u odnosu na vinograd mog brata ŠT…“ Na istoj raspravi saslušan je i ovdje tužitelj koji „izjavljuje suglasno kao i prethodno saslušani svjedok…“ Dakle, takav iskaz su dali 2019., odnosno 70-ak godina nakon što su navodno njihovi roditelji kupili od VT predmetnu nekretninu. S obzirom na navedeno, bez obzira jesu li imali u tom trenutku namjeru knjižiti predmetnu nekretninu, zasigurno ne bi izjavili prilikom saslušanja, da bi nekretnina koja se nalazi s južne strane ceste u odnosu na vinograd ŠT pripadala Č, a koja nekretnina je očito predmetna, što je razvidno iz nalaza i mišljenja kako u navedenom, tako i u ovom predmetu.

12.6. VT i ČT su se upisali kao suposjednici u katastru u odnosu na predmetnu nekretninu 2021. nakon provedbe geodetskog elaborata na temelju čega je predmetna katastarska čestica otpisana u posjedovni list 691 k. o. [katastarska općina].

12.7. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da je sjeverni dio nekretnina Štambakovih pripadao HT, međutim, ni VT, koji je u rodbinskoj vezi sa HT nije se mogao točno očitovati koliki je bio Stjepanov posjed niti koje bi to bile njegove nekretnine. Prema kazivanju OT, tužiteljevi prednici kupili su od OT ( od Stjepanovih nasljednika) dio njihovih nekretnina, ali za napomenuti je da su svi saslušani bili suglasni da se radi o nekretninama na kojima se nalazi obiteljska kuća tužitelja i vrt, a za predmetnu nekretninu ili nisu bili sigurni, ili su pretpostavljali ili pak čuli za to.

12.8. Činjenica da je majka tužitelja držala magarca na nekretnini, ili da je baš tužitelj zvao policiju da je netko ostavio građevinski materijal na toj nekretnini, kao i činjenica da je on tu zasadio stablo oraha, prema stavu ovog suda ne predstavljaju dokaz da bi ta nekretnina pripadala njemu. Svjedok ĆT navodi da su tada svi imali magarce i nije bilo nikakvih prepreka da ih ostavljaju baš na predmetnoj nekretnini jer ista nije bila ograđena. i svjedokinja FT je vodila svoje ovce na ispašu na predmetnu nekretninu. Što se tiče odlaganja građevinskog materijala, općepoznato je da se ne bi smio odlagati gdje god nekome padne na pamet, a možda su tužitelju susjedi prilikom gradnje kuće, dok je odlagao materijal na predmetnoj nekretnini, upravo iz dobrosusjedskih odnosa dozvolili da tu odlaže materijal, odnosno nasipa predmetnu nekretninu jer im je svakako to išlo u prilog budući da su tu svaki dan prolazili. Međutim, sve navedeno su samo indicije, subjektivni zaključci, ali svakako irelevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

12.9. Tužitelj posebno ukazuje na skicu iz ovosudnog predmeta P-3139/2019 (list 31 spisa) navodeći da ni nekretnine koje su bile predmet uknjižbe u tom predmetu nisu omeđene suhozidom između točaka B-A-I, međutim, to je potpuno irelevantno za ovaj postupak jer se ovdje ne odlučuje o pravnom slijedu stjecanja i načinu korištenja susjednih nekretnina već predmetne nekretnine.

12.10. Tužena RH navodi u odgovoru na tužbu da je tužitelj u više navrata od državnog odvjetništva tražio upute i savjet, sve u cilju kupnje predmetne nekretnine od tuženika, ali da je od toga odustao jer da mu je cijena bila previsoka. Ovakvi navodi tuženika se također ne mogu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari jer nisu potkrijepljeni nikakvim dokazom.

13. Posjed je pošten ako posjednik kad je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odredba članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV). Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

13.1. Tužitelj je navodno „naslijedio“ posjed predmetne nekretnine od svojih roditelja koji su je navodno kupili 1950. -ih godina, zajedno s nekretninom na kojoj se nalazi obiteljska kuća tužitelja i vinograd. Također navodi da su mu ga ustupili ostali sunasljednici. Prema stavu ovog suda, ništa od navedenog tužitelj nije dokazao. Niti su svjedoci potvrdili navode iz tužbenog zahtjeva, niti je utvrđeno da su se braća UT ( i eventualni ostali sunasljednici) podijelila oko obiteljske imovine, niti je tužitelj dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine. Iako je saslušao i detaljno analizirao iskaze svjedoka i tužitelja, pa i prihvatio u dijelu u kojem se tvrdi da je tužitelj zasadio stabla hrasta, nasipavao i sl., ovaj sud je stava da se ne radi o potrebnom kontinuitetu vršenja faktične vlasti na predmetnoj nekretnini da bi se isti mogao smatrati posjedovanjem u smislu ispunjavanja uvjeta za stjecanje vlasništva dosjelošću iz odredbe čl. 159. ZV-a.

13.2. Naime, iz smisla navedene odredbe jasno proizlazi da vršenje faktične vlasti podrazumijeva kontinuiranost kroz određeni vremenski period, a iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi povremenost u većim vremenskim razmacima, posebno uzimajući u obzir da su i drugi koristili predmetnu nekretninu za ispašu, za držanje magarca, a nitko se nije sa sigurnošću i detaljno očitovao koje su to nekretnine bile predmet navodne kupoprodaje zaključene 1950. -ih između OT i prednika tužitelja.

13.3. Za napomenuti je da je tužena RH 16. travnja 2025. dostavila povijesni zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] iz kojeg izvatka je razvidno da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine, a koja je položena sjeverno od predmetne, dakle s druge strane asfaltne ceste. Utvrđen je vlasnikom na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. P.883/86. Taj dokaz je sud uzeo u obzir prilikom donošenja odluke budući da je isti tužena predložila u odgovoru na tužbu. Unatoč tome, glavna rasprava se nije odgađala, a sve prema načelu ekonomičnosti.

13.4. Naime, i ako se uzme u obzir kao utvrđena činjenica da je tužitelj zaista sadio, nasipavao, mlio kamen, majka mu tu držala magarca, nije dokazano u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, a u kontekstu spomenute odredbe čl. 159. ZV-a, da je isti samostalno, neprekidno i neometano posjedovao predmetnu nekretninu.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. u svezi sa člankom 162. i 163. ZPP-a. Obistinjeni trošak tuženiku u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) se odnosi se na trošak sastavljanje odgovora na tužbu od 3. studenog 2021. te pristupa na ročišta od 17. svibnja 2024., 14. lipnja 2024. 4. veljače 2025., 4. ožujka 2025. i 14. travnja 2025., sve u iznosu od po 200,00 eura, što daje ukupni iznos 1.400,00 eura.

14.1. Takav traženi trošak je osnovan, a sve u skladu s odredbom članka 40. stavka 5. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Imotski, 9. svibnja 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Boris Rebić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj