Z A P I S N I K

od 9. svibnja 2025.

o održanom ročištu kod Općinskog suda u Dubrovniku

Prisutni od suda:

Pravna stvar:

LE Tužitelj: RE

(sutkinja)

Tuženik: ĐE

TE

Radi: sporovi iz nasljeđivanja

(zapisničarka)

Početak u 09:00 sati.

Utvrđuje se da su pristupili:

Za tužitelja: osobno uz pun. LEŠ i ŠE

Za tuženika: osobno uz pun. REŠ

Utvrđuje se da su na ročište pristupili pozvani svjedoci GE i CE, a koji se upućuju na hodnik suda do poziva sutkinje.

Utvrđuje se da će na ročište putem video linka u 12:00 sati pristupiti svjedokinja ŽE.

Pun. tužiteljice izlaže i predlaže kao u dosadašnjem tijeku postupka. Odustaje od saslušanja svjedoka BE.

Pun. tuženika izlaže i predlaže kao u dosadašnjem tijeku postupka.

Sud donosi

r j e š e n j e

provest će se saslušanje svjedoka.

Pred sudom je svjedok GE, identitet utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice], po kojoj je isti rođen **.**.1970., [adresa], policajac, propisno upozoren, izjavljuje:

"Prisutni ĐE je moj prvi rođak jer je njegova majka sestra od moga oca, dok RE poznajem kao polusestru mog pok. rođaka OE kojega smo zvali L. On je bio dvije godine mlađi od mene i naši očevi su bili braća. Od kada znam za sebe viđali smo se, oni bi bar jednom tjedno došli kod nas da pomognu u poljoprivrednim radovima i oko kuće jer je dio imanja na kojem živim bio i njihov. Bili su dio moje šire obitelji. L je bio rođak kao i ostali rođaci. Završio je osnovnu i srednju školu te upisao fakultet. Imao je položen vozački ispit i vozio je auto. Koliko se sjećam, nakon srednje škole otvorio je kiosk u Gradu, ali je to nešto kratko trajalo, a onda je nakon 2000 nekih 10-12 godina radio kao zaštitar. Moram reći da inače loše pamtim godine pa ne mogu sa sigurnošću reći kada je to točno bilo i koliko je dugo trajalo. Kada me pitate za njegovo zdravstveno stanje, mogu reći da je još kao dijete imao problema sa vidom i nosio je naočale u to vrijeme kada je rijetko tko od djece nosio naočale, a kasnije je ugradio leće. Koliko znam nije imao drugih zdravstvenih problema. Znam da je nekoliko puta bio u bolnici u Dubrovniku, ne znam točno radi čega i na kojem odjelu jer ga nisam išao posjetiti. Znam da je bio u bolnici i nekoliko puta dok je bio u domu. Ne znam od čega je umro, nismo to očekivali, pogotovo ne od nekoga tko je mlađi od mene, mislim da je njegova smrt bila vezana za neke respiratorne problem. Nisam ga išao posjetiti u bolnicu, taman smo brat i ja planirali poći i on je iznenada umro. Jednom sam ga ja posjetio u domu te mi je djelovao baš zadovoljan. Kada me pitate kako to da je osoba njegove životne dobi živjela u domu, mogu reći da se radi o tome da su mu otac i majka umrli te je ostao sam i zaključio da je najbolje rješenje da ode u dom da bi mogao normalno živjeti i funkcionirati. Mi smo mu par puta nosili hranu i nudili da mu uzmemo robu za oprati. Radi se o tome da je on inače bio po mom mišljenju sposoban to napraviti no da je bio muškarac starinskog kova koji to nije činio, isto kao što ni ja nisam na to naviknut s tim da bi ja vjerojatno silom prilika to radio. Imao je svoju mirovinu te je iznajmio svoj stan tako da je od toga financirao dom. U domu mu je bilo skuhano i čisto. Dok je boravio u domu dolazio nam je par puta u posjetu s tim da je došla korona pa je to bilo ograničeno i znam da mu je to bilo teško. Znao sam se čuti s njim, ali se puno više čuo s mojim bratom CE. Kada me pitate mogu reći da naravno da je koristio mobitel i gledao televiziju. Sjećam se da smo raspravljali o tome je li mu se isplati uzeti EVO TV. Moj rođak je normalno funkcionirao. Puno bolje od mene se razumio u financije i uvijek je znao točan iznos njegove mirovine. Ne znam zašto je bio u mirovini, dosta mojih poznanika, pa i mlađih od mene, je u mirovini iz raznih razloga. Nikada samnom nije razgovarao o tome što namjerava sa svojom imovinom. Mislim da sam s njim pričao posljednji put nekih mjesec dana prije njegove smrti. Dok je bio u domu s njim bi se čuo jednom u mjesec dana, a prije odlaska u dom bi se i vidjeli i čuli puno češće. Izbjegavao sam ga pitati jer to inače izbjegavam o odnosu sa sestrom, ali sam iz druge ruke čuo da mu se nije javljala i da je odbijala komunicirati s njim. Od cijele rodbine L je bio posebno vezan za rođaka HE i on mu je uvijek bio prvi za obraćanje, bio je i najbliži. L bi se rjeđe obratio meni ili mom bratu ako mu je trebala neka pomoć mada bi se to uvijek vratilo na HE. Kada me pitate kakva bi mu pomoć bila potrebna mogu primjerice reći kada mu je otac umro trebalo je organizirati sprovod i kupiti odijelo, majka mu je tada bila stara a on ožalošćen. Opet je to na kraju izgurao ĐE."

Na upit pun. tužiteljice, svjedok odgovara:

"Znam da su on i majka prije majčine smrti kratko i to jako kratko bili u domu te se vratili, ali ne znam radi čega. Majka mu je bila bolesna i pred kraj skoro nepokretna u smislu da je mogla hodati, ali otežano. Bilo mu je jako teško brinuti o sebi i o njoj i mislim da je teško brinuti o nekome kada si sam, a ta druga osoba skoro vezana za krevet. NE znam od čega mu ej točno majka bolovala, znam da se skoro cijeli život žalila na bole u leđima, a vjerojatno je sa starošću dobila i druge probleme. Ona je na kraju otišla u dom u [adresa]. L nije vozio zadnjih 4-5 godina. Rekao mi je da je to zbog vida. sjećam se da je ranije vozio neki plavi auto i to dok mu je ota bio živ. Malo je šepao, ali ništa problematično. Znate, bio je zaštitar, a obzirom na moju struku, znam da to znači da je svake 2-3 godine morao proći sistematski sa fizičkim pregledom u psihološkim testom jer inače ne bi mogao raditi. U svom poslu je nosio i oružje jer sam to i vidio. Sjećam se da je jedno vrijeme radio u kamenolomu, jedno vrijeme u Villi Čingrija i jedno vrijeme u zračnoj luci. Kao što sam rekao, okvirno radio je negdje od 2001. ili 2002. do 2012. ili 2013., moguće i 2015.. Bio sam u njihovom stanu, a kada me pitate za urednost mogu reći da je meni to djelovalo uobičajeno, ne znam je možda nešto prašine i jesu li ogledala primjerice bila čista. Meni je L normalno govorio i ne znam da bi imao ikakvih problema sa govorom. Nije ponavljao pitanja, čak nije imao ni poštapalicu što dosta ljudi ima. Sjećam se da se ĐE obraćao za pomoć kada bi njegovoj majci trebala liječnička pomoć zbog čega bi se zvala hitna. Kada mu je majka umrla i ja sam mu ponekad nosio hranu, ali njemu je u blizini bio Konzum. Ne znam kako se točno hranio. Hranu sam mu nosio jer sam tako ja htio i on mi to nije tražio. Kada me pitate zašto sam mu nosio hranu, mogu reći da eto primjerice znam da je volio jesti sarmu kada bi došao kod nas i onda kada bi mi kuhali sarmu odnijeli bi i njemu. Ako smo imali neke fešte u obitelji dao bi mu hrane da ponese isto kao što to sada činim za moga punca koji živi sam. L i njegov otac su imali dobar odnos te su često skupa dolazili kod nas. Mislim da su L i njegova majka imali dobar odnos. Kada me pitate o čemu sam razgovarao sa L mogu reći da su to općenito teme o stvarima koje bi se događale poput utakmica, svadbi u rodbini i rođendana. To su obiteljske teme o kojima bi s njim pričao kao i s drugim rođacima. Znate L je u obitelji bio poznat po tome da je svima pamtio rođendana i on bi uvijek bio prva osoba koja će vam ujutro poslati poruku za rođendan."

Na upit pun. tuženika, svjedok odgovara:

" L je dolazi na obiteljska druženja i na njima komunicirao kao i svi drugi. Ne znam da je bolovao od psihičke bolesti, znam da je išao kod doktora, ali ne znam detalje. Znam da je njegov stan preuređen. To je učinjeno jer se radilo o starinskom stanu u smislu o stanu sa namještajem iz 80tih. Preuređen je da bi se mogao iznajmljivat. L je to povjerio ĐE u smislu organizacije i to da bi najmom plaćao dom. To znam jer mi je to L rekao, a i ĐE."

Nema daljnjih pitanja za svjedok. Svjedok ne traži trošak i napušta prostoriju.

Pred sudom je svjedok CE, identitet utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice], po kojoj je isti rođen **.**.1976., [adresa], djelatnik MUP-a, propisno upozoren, izjavljuje:

"Prisutni ĐE mi je prvi rođak, a RE poznajem kao polusestru mog pok. rođaka L s tim da sam je u životu vidio svega 10tak puta. Svjedok kojega ste saslušali prije mene je moj brat. L i ja smo bili jako bliski, rekao bi najbliži te smo imali ogromno povjerenje jedan u drugoga i znali sve tajne onoga drugoga. Bio je stariji od mene četiri godine te smo bili kao braća. Kada me pitate je li znao čitati i pisati mogu reći da naravno da je, bolje od polovice nas. On je završio osnovnu školu, četverogodišnju srednju i upisao fakultet za turizam i vanjsku trgovinu. Kasnije je završio tečaj za zaštitara. Jedno vrijeme je imao svoj obrt za kiosk na [adresa]. Osobno sam počeo raditi kao zaštitar 2004., a L je to radio prije mene, da bi 2005. došao u moju firmu pa smo tako bili kolege. Radio je poslove zaštitara sigurno 10 ili 11 godina. Moram naglasiti da smo kao zaštitari morali prolaziti pregled psihofizičkog stanja svake tri godine da bi imali licencu za rad. To znači da je ivica bar 3-4 puta morao proći taj pregled. Prestao je raditi jer nije više htio raditi taj posao i onda je pošao u mirovinu. Zadnjih godina njegovog života smo razgovarali bar dva puta tjedno. Razgovarali bi o svim temama pa tako i o osobnim i financijskim. L je do 2001. živio u svom stanu i onda je u proljeće te godine otišao živjeti u dom na Grudi. Kada me pitate zašto je otišao tamo živjeti, mogu reći da mu je otac umro 2016., a majka 2019. te on nije mogao funkcionirati sam. Problem je bio u tome što nije bio vičan kuhanju pa je ustvari radi prehrane tako odlučio. Moram tu pojasniti da su on i njegova majka već nekih dvije ipo godine dana ranije bili u tom istom domu, negdje u dvanaestom mjesecu, ali su tu bili svega 10-15 dana. L se nije htio vratiti, ali se njegovoj majci po onome što je ona rekla nije sviđala hrana. Nisam vjerovao da je to razlog, imao sam neke svoje pretpostavke, al ona je tako rekla. Vratio se iz doma s majkom jer se brinuo o majci i nije mogao pustiti da bude sama. L i ja smo puno puta razgovarali i o imovini, najviše u razdoblju od kada je bio u domu. U to vrijeme je počeo imati problema sa probavom, konkretno sa stolicom, a kako sam ja također bolovao od autoimunih bolesti, savjetovao sam ga oko prehrane. Baš smo dosta o tome pričali Što se tiče njegovih financija uvijek mi ej govorio pa sam tako znao točno koliko ima u kojem trenutku. Nije mi spominjao nikakve ugovore već mi je nekih pola godine prije svoje smrti rekao da je sastavio oporuku i da je sve ostavio ĐE, pod tim mislim na HE. Znate to se ticalo i mene u dijelu nepokretne imovine jer smo suvlasnici djela zemljišta. Nije htio da se ljutim, a tada mi je rekao da je sve ostavio ĐE, nije mi rekao zašto njemu, ali sam to razumio i bilo mi je potpuno logično jer je ĐE taj koji je preuzeo brigu kada je L pošao u dom. Znam da je L imao nekih psihičkih problema i da je imao neku dijagnozu, ne znam točno koju. Zbog toga je pio terapiju i liječio se kod doktora R u [adresa], ne znam da bi se negdje drugo liječio. Njegovo psihičko stanje je uvijek bilo relativno slično, odnosno bilo je stabilno, a svi mi u životu imamo faza kada se osjećamo bolje ili lošije. L je imao problema sa vidom i zbog toga je išao na operaciju u Sloveniju. Nije imao fizičkih nedostataka. Ne znam od čega j točno umro. Bio je u bolnici svega 2-3 dana prije smrti. Javio mi se iz bolnice dva dana prije smrti i iz razgovora sam vidio da je bio u teškom stanju. Kako je bio u bolnici kratko nisam ga vidio. Nije mi rekao na kojem je odjelu bio. Mi smo se čuli u subotu 15. travnja, a on je umro 17. travnja. Naravno da znam, kada me pitate, L je rođen **.**.1972. Uvijek smo pazili da jedan drugom čestitamo rođendane. Što se tiče njegovog odnosa sa sestrom, znam da su nekada imali jako dobar odnos, a zadnjih godina, od kada im je umrla majka, L mi je govorio da mu se sestra ne bi javila kada bi je zvao i da nije htjela razgovarati. L je bio jako dobra osoba, nikada nisam vidio da bi bio agresivan niti mi je itko takvo što rekao."

Na upit pun. tužiteljice, svjedok odgovara:

"Znam da je L bio u bolnici 2022. i mislim da je to bilo vezano za probleme sa probavom koji su trajali sigurno godinu dana. Znam da je imao problema sa zadržavanjem stolice. L je znao plivati, a to znam jer sam krajem 80tih znao biti kod njih 5-6 dana te bi nas dvojica svaki dan išli skupa na kupanje. Znam da je L bio u bolnici 2022. u dvanaestom mjesecu i to nakon što je išao plivati. Nismo razgovarali o njegovim psihičkim problemima jer smatram da je to tema o kojoj se ne priča, a pričali smo o probavnim problemima jer se ja liječim već 35 godina. mislim da je imao urinarnih problema. Nije imao problema sa govorom osim kada smo pričali ovaj zadnji put 2 dan prije njegove smrti, 15. travnja, kada je teško govorio i jedva sam razumio što govori. Nakon toga razgovora sam se čuo sa ĐE i bio sam zabrinut ali ne znam točno što mi je ĐE tada rekao. L i ja nismo radili zajedno već u istoj firmi. Koliko znam L nije imao problema na poslu. U tu firmu je došao tako što je prešao iz jedne firme u drugu. To su bili normalni prelasci. Ni tada, a ni danas nije praksa da se zapošljava preko natječaja već se firma koja ima interes putem voditelja raspituje tko ima licencu i onda pita osobu bi li prešli uz eventualno nuđenje boljih uvjeta. To je jednostavno stvar ponude i potražnje. Znam da je Ivičin tata poznavao jednu ženu u firmi, a kada me pitate mislim da se nije zaposlio preko veze već preporuke. L je bio uredan na poslu, a privatno je bio uredan dok nije ostao sam. Kada je ostao sam problem je bio jer nije kuhao i prao. Kada me pitate kako je onda mogao brinuti o majci i sebi u kontekstu toga da se s njom vratio iz doma da brine o njoj, mogu pojasniti da se on vratio da joj pomogne tako da ne bude sama. I vi bi se vratili brinuti da Vam je majka u dobi od 80 godina."

Na upit pun. tuženika, svjedok odgovara:

"Firma u kojoj smo skupa radili se zove Adriatic Security. Ja sam tu radio od 2004. do 2019., a L je došao godinu ili dvije nakon mene. Nemoguće bi bilo raditi ako niste svakih 3 godine prošli taj psiho test i to iz razloga jer se u slučaju ne prolaska oduzima licenca pa jednostavno ne možete raditi. Osobno sam nosio oružje jer sam radio kao zaštitar u banci i tamo je to trebalo za razliku do drugih mjesta gdje nema potrebe za oružjem. L je radio zaštitarske poslove na gradilištu, zračnoj luci i kamenolomu, a tamo nije bilo potrebe za nošnje oružja. Pričao mi je o nećakinjama i to često. Sjećam se da je rekao da se jedna od njih udala. Koliko sam shvatio nisu imali previše blizak odnos."

Nema daljnjih pitanja za svjedok. Svjedok ne traži trošak i napušta prostoriju.

Pun. tužiteljice prigovara iskazu svjedoka u dijelu u kojem isti tvrdi da je bio u dobrim odnosima i učestalo komunicirao sa AE jer istome nije bila poznata činjenica da je on veći dio mjeseca travnja 2022. proveo na psihijatrijskom odjelu OB Dubrovnik dok je u kolovozu iste godine bio više dana hospitaliziran u istoj bolnici ali na odjelu pulmologije zbog utapanja u moru, a što je jasno naznačeno na 16 stranici njegovog zdravstvenog kartona.

Sud donosi

r j e š e n j e

uzet će se stanka u trajanju od 10 minuta, time do 10:45 sati.

Utvrđuje se da su stranke i punomoćnici pristupili u prostoriju u 10:45 sati, te se rasprava nastavlja.

Pred sudom je tužiteljica RE, identitet utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice], po kojoj je ista rođena **.**.1964., [adresa], propisno upozorena, izjavljuje:

"Ja sam bila kćer iz drugog braka, dobila sam polu brata koji je bio osam godina mlađi od mene. Skupa smo proveli djetinjstvo i u djetinjstvu smo se dobro slagali s tim da sam ga ja uvijek morala čuvati. U tinejđerskoj dobi brat je postao agresivan u smislu da bi mahao rukama prema majci dok bi mu nešto govorila. Roditelji su se u to vrijeme često svađali. Znate oni su njemu vezivali ruku jer je bio ljevak i inzistirali da piše i radi sa desnom rukom. Meni je zato bilo teško gledati i uz to sam rasla, a njega je to frustriralo. Zbog toga je bio dosta nespretan. Bio mi je mlađi brat, miljenik, ali kako je očuh bio jako sklon svom sinu, osjećala sam se zapostavljeno. Brat bi svašta majci govorio, a očuh se trudio smanjiti tenzije. S godinama je postajalo sve gore u smislu da je bio jako neuredan i smrdio. Udala sam se 1985., ali smo moj suprug i ja često dolazili. Moj suprug ga je prihvatio takvog kakav jest, kao i moja djeca iako je bilo teško njemu i djeci objasniti njegovo ponašanje. Pod tim mislim kada bi sjedao njihao se i gledao u prazan televizor. Voljeli smo ga na svoj način i donosili bi mu odjeću i obuću kao i majci, a moj muž koji je bio pomorac i satove. Netko od svjedoka je rekao i istina je da je majka bila kod mene dok sam živjela u [adresa] u stanu od 34m2. To je bilo vrijeme kada je zbog bolesti bila u bolnici i onda na njezi kod mene. Ja sam tada spavala s njom u mom dnevnom boravku, kupala je, brinula se o njoj i uz to je ona inzistirala da mi L dolazi na ručak da ne bude gladan pa sam i to odradila. Kako mi se kćer razbolila od celijakije preselili smo se u Zagreb radi njenog liječenja i to 2000.. Dolazili bi ljeti i normalno smo funkcionirali. S mojim bratom se nije moglo normalno komunicirati već samo u crtama poput jesi li dobro, s njim se nije mogla razgovarati o utakmici ili seriji ili nećemo što je pisalo u dnevnim vijestima. Znate, mene bi očuh nazvao govoreći kako je struja skupa za grijanje zimi pa je tako majka 20 godina zimi dolazila kod mene u Zagreb i ja sam plaćala avion. Oni su voljeli moga brata i pomagali ga, dočekivali ga, štedili za njega. Istina je da je brat radio no to je izgledalo tako da bi ga majka po povratku s posla dočekala, skinula mu cipele, rekla da opere ruke i da jede. Ne znam je li moj brat vozio i imao vozačku dozvolu jer to nisam vidjela niti mi je rečeno. Znao je čitati i pisati, završio je osnovnu školu i srednju trgovačku školu, ne znam je li upisivao fakultet. Znate meni se puno toga nije govorilo. Moj muž i ja smo pomagali sa popravcima kada je trebalo. Brat je imao ispade u kojima bi vikao na majku koja bi mu branila da koristi lijevu ruku govoreći "otpala ti ta ruka" što je u njemu izazivalo bijes. Brat se nije kupao. Nosio je naočale. Negdje u, mislim, tinejđerskoj dobi je počeo piti neke tablete, ali ne znam koje. 2014. je otišao u penziju. Pomagala sam mu kada je 2018. bio u Zagrebu na traumi jer je slomio lijevu ruku pri padu s kreveta, kao i dok je bio u bolnici Sv. Ivan, čini mi se 2010.. Mene je tada Đ zvao svaki dan da mu odnesem ćevape jer ih je volio, pidžamu i slično pa sam to i činila. Grlili smo ga iako s njim nije bilo nikakve komunikacije, a on bi samo govorio "pušći, a takav sam". Znate, te 2018. kada sam ga vodila na avion, on se pomokrio i nije niti primijetio, a trebalo ga je odvesti na avion. Inače radim kao upravni referent u srednjoj školi za medicinske sestre i nešto sam pročitala o bratovoj psihičkoj dijagnozi. Upravo zato znam reći što je redovna komunikacija i to je po meni ako ga mogu pitati što je pročitao, a to nije bilo moguće tako komunicirati s mojim bratom, no s bratom samo ponekad nije bilo moguće redovno komunicirati, ne uvijek. Kao što sam rekla mi bi dolazili njima u posjetu, dva do tri puta godišnje, ali su Đ i T od nas krili dosta toga. Znate u Konavlima je sramota biti bolestan. Moja majka mi je čak i branila da govorim da moja kćer ne smije jesti kruh iako je imala celijakiju, a kada sam skoro umrla od tromboze, najviše ju je brinulo da ne bi tko od susjeda vidio. Kada sam imala rak oka i nosa govorila mi je da ne dolazim da me netko ne vidi. U obitelji se jednostavno nije smjelo pričati o bolestima. Moj brat je zbog pristupa mojih roditelja navikao da oni brinu o njemu. Nas dvoje bi se često čuli no baš u vrijeme nakon smrti majke, odnosno od 2020. sam imala puno osobnih problema. Muž mi je imao stent i iznenada umro od kovida, prije toga se dogodio potres u Zagrebu u kojem je stan oštećen i još sam imala kredit. Čula sam se sa bratom često, nekada bi on zvao, a nekada ja. Pričali bi o tome kako su moja djeca, jel mi muž na brodu, kako mi je noga. Znate brat je bio suosjećajan ali bi malo pretjerao pa je tako kada sam uganula nogu zvao svaki dan po pet puta i slao dvadeset poruka kako sam. Znala sam da brat ima shizofreniju i po onome što sam pročitala to je značilo da ima čudna ponašanja da je nerealan i povodljiv. Ta ponašanja sam kod njega prepoznala u primjerice činjenici da bi ljeti na 40 stupnjeva nosio čarape sa zimskim papučama. Nikada nisam vidjela da bi imao neke halucinacije u smislu da bi govorio da čuje neke zvukove kojih nema ili vidi neke ljude kojih nema. Naravno da je moj brat znao s novcem u smislu kupiti nešto i platiti. Novci su bili njegova opsesija. Sjećam se da bi mojoj djeci dok su bili mali dao po 5,00 kuna da si kupe sladole. Uvijek je znao kolika je njegova i majčina mirovina. Suprug i ja smo bili kod brata u ljeto 2020. sa maskama zbog kovida te je moj suprug nakon toga otišao na brod i umro zbog kovida u svibnju 2021.. Brata nisam više vidjela od tog ljeta 2020. i to je bio naš zadnji susret uživo. L je bilo žao što se to dogodilo, stalno me je zvao i slao poruke, a meni je rekao da ne dolazim u dom jer je puno korone i brinulo ga je jer je moj muž AE umro od toga. Govorila sam mu da dođe kod mene u Zagreb ako hoće, ali on je rekao da neće da ima svoj stan i novce. Dok je bila živa majka mi je znala govoriti da što će brat kad njih ne bude, a ja sam rekla da se ne brine da meni ne treba da mi sami zarađujemo, a majka je rekla da će sve ostaviti L, a ja sam se s tim složila jer je bio mlađi i bio sam. Kada je majka umrla to sam rekla L kojega je to brinulo i on mi je tada rekao da sam se ja brinula o majci i dao mi je čini mi se 70.000,00 kuna. Tri ili četiri dana prije smrti moga brata moja tetka je bila kod mene jer je došla iz Londona u Zagreb zbog očekivane smrti njenog sina koji je bolovao već dvije godine od teške bolesti. Sjećam se da sam nazvala L u nedjelju da mu čestitam rođendan, a taj isti dan smo saznali da mi je umro rođak, od tetke sin, dok je moj brat umro dan nakon njega, a što mi je javio ĐE. Znala sam da mi je brat bio u bolnici i on je taj koji i je rekao da ne šaljem poruke nego da ga zovem jer nije sposoban za poruke. Teško je govorio tih zadnjih dana i frfljao.. Nikada mi nije spominjao oporuku. Moj suprug i on su ranije govorila kako će to sve biti od naše djece jednog dana. Očito su svi znali za tu oporuku, a jedino meni nije rekao. Kada smo pričali o njegovim financijama on mi je govorio da on ima novaca i da može sve. Rekao mi je da će ĐE iznajmiti njegov stan, a nisam imala pojma o renovaciji. Moj brat je znao i dobivao pomoć od mene ako mu je trebalo nešto u Zagrebu, a ako mu je trebalo nešto u Dubrovniku onda se obraćao ĐE. ĐE i brat su bili jako bliski i brat je o njemu uvijek lijepo govorio. ĐE je bio pri ruci i mom bratu i roditeljima. Mislim da se moga brata zbog bolesti moglo nagovoriti na ovu oporuku, a ja to mislim i ne vjerujem da je tako htio jer mi to nije spomenuo. Kada me pitate je li se moga brata inače moglo lako nagovoriti na nešto, mogu reći da ga majka i otac nisu mogli nagovoriti ni najosnovnije, u smislu da opere kosu pa mi sada nije jasno kako se sastavila ta oporuka. Kada me pitate što mislim tko bi njega nagovorio na sastavljanje oporuke, mogu reći da ne želim odgovoriti na to pitanje. Kada me pitate zašto mislim da on nije znao što čini s tom oporukom, mogu reći da to proizlazi po svim njegovim nalazima. Sjećam se da je liječnica koja ga je liječila u Zagrebu rekla da ne može s njim jer joj je otac rekao da joj ne govori kako je doma. Moj brat je uvijek poštivao samo muške autoritete, u smislu svog oca, rođaka HE i doktora, dok smo mu mi žene bile nitko i ništa. Sjećam se da je brat 2022. bio na psihijatrijskom liječenju, no nije zadržan na liječenju u bolnici. Žalio mi se da ima problema sa gutanjem te tvrdio da mu je to od kovida te govorio "jadan ja, neću valjda završiti kao AE". Brat je na kraju urmo od sepse. Kada me pitate je li moj brat uvijek imao problema sa komunikacijom i bio odsutan, mogu reći da je to bilo ponekad i ne mogu reći je li on u tim periodima uzimao terapiju ili ne. Kada me pitate jesam li ikada razmišljala o tome da bi mom bratu trebao skrbnik jer ne može o nečemu samostalno odlučivati pa čak i primjerice o tom odlasku u dom, mogu reći da je on bio u domu i da je meni to bio kratak period da razmislim, sve se brzo dogodilo. Brat je u domu bio tri godine. Nikada nisam smatrala da bi mu trebao skrbnik za novce jer je to bila njegova opsesija i tu je bio nepogrešiv. Kada sam saznala za ovu oporuku nije mi bilo jasno zašto je on meni to napravio. Kada me pitate bi li se moj brat mogao brinuti o sebi, odnosno svakodnevno funkcionirati bez Vlahove pomoći, mogu reći da mislim da bi. Govorila sam mu da plati ženu za čišćenje i da ću mu ja doći dva puta godišnje, ali on je bio škrt i nije htio to činiti. Sjećam se da mi je spominjao da je išao na kavu kod susjede Š. Moj brat je mogao sam no jednostavno je naučio funkcionirati u neredu. Kada me pitate kako je došlo do toga da je otišao u dom, mogu reći da mi se požalio da ne može i rekao da mu je ĐE našao vezu i da će otići u dom. U zadnjoj godini bratovog života čuli bi se jednom do dva puta tjedno te bi rekla da je 20% tog razgovora bilo nesuvislo u smislu da bi ga ja pitala ima li novog cimera na što bi on rekao ne znam, pa bi ga pitala kako se zove a on bi rekao G. Kada me pitate je li taj razgovor vođen pred cimerom mogu reći da ne znam, nekada bi pričala s njim na mobitel a rjeđe na fiksni u sobi s tim da se na njega nekada ne bi javio. Ostali razgovori su bili u kontekstu što je pojeo, je li šetao, on bi rekao da su mu noge zakržljale da ne može šetati da gleda tv ili sluša radio. Kada me pitate bi li moj brat znao donijeti odluku o prodaji stana, mislim da on ne bi znao usporediti cijene nekretnine. Bilo mi je nelogično da je znao iznajmiti stan u smislu cijena. Istina je što su svjedoci govorili da je moj brat bio u domu prije ovoga sa majkom i to u istom domu. Radilo se o tome da je majka bila sa štapom te smo je moj suprug i ja pitali hoće li u dom, a na što su oni pristali, pa smo ih muž i ja odveli. Muž je pričao sa ravnateljicom. Nakon svega par dana, kada smo već bili u Zagrebu, mama me zvala frustrirano govoreći da su tamo svi stari i da je nikakvo te da je vratimo doma, urlajući, a na što smo mi došli i vratili je. Suprug i ja smo pričali o tome da bi nas dvoje plaćali dom našim sredstvima, ne bi dirali stan koji je bio njihov."

Na upit pun. tužiteljice, tužiteljica odgovara:

"Udala sam se sa 21 godinu i otišla. Moj brat je u to vrijeme imao 13 godina. Iz ove perspektive mogu reći da to nije bila jedna normalna funkcionalna obitelj. Koliko se sjećam očuh Đ je umro zbog nekih proširenih vratnih žila. Ne sječama se da bi moj brat problematizirao njegovu smrt. ne znam je li tko od obitelji AE bolovao od iste bolesti kao moj brat. Teško da su moji roditelji shvaćali ozbiljnost bratove bolesti, oni su to sami rješavali, sve krili i radili na svoj način. Obzirom je majka bila na štaci i teško se kretala po kući muž i ja smo predložili dom i oni su se složili, a to je bilo u zimu. Poznato mi je da je moja tetka tražila medicinsku intervenciju zbog bratovog stanja ali i zbog majke radi njene angine pectoris. U zadnjih 5 godina i majka i brat su često bili u bolnici te je često dolazila hitna. Brat je često padao i lomio se što mi je bilo čudno te mi nikako nije bilo jasno kako je to uspio. Znam da je brat bio na pulmologiji te mi se žalio da ne može gutati. Znam da se nešto dogodilo na plivanju, nešto sa gutanjem te brat nakon toga nije bio dobro. To se dogodilo jedno ljeto u domu. Brat je inače znao plivati. Ne znam da je itko ikada tražio da se bratu postavi skrbnik. Moguće je da bi liječnica opće prakse, ako je brat bi u takvom stanju predlagala njegovu hospitalizaciju."

Sud donosi

r j e š e n j e

uzet će se stanka u trajanju od 15 minuta, time do 13:45 sati.

Utvrđuje se da su stranke i punomoćnici pristupili u prostoriju u 13:45 sati, te se rasprava nastavlja.

Nakon dužih neformalnih razgovora prisutne navode d asu se dogovorili radi mirnog rješenja spora, te stoga sklapaju sljedeću

S U D S K U N A G O D B U

I RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iskazuju žaljenje što je došlo do spora između njih. RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], pri tome iskazuje žaljenje zbog neugodnosti koje je imao ĐE, , OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznene prijave koju je podnijela protiv njega. Izražavaju međusobno uvažavanje, RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], i zahvalnost za brigu i skrb koju je ĐE, iskazao prema njenom bratu, majci i očuhu.

II RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rješavaju spor oko ostavine pok. OE, rođen **.**.1972., na način da RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje javnu oporuku sačinjenu 5. svibnja 2022. od strane Luce Bronzan, javne bilježnice u Dubrovniku, poslovni broj OU-83/2022.

III ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], se obvezuje RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], najkasnije do 15. svibnja 2025. isplatiti iznos od ukupno 22.000,00 EUR-a na račun RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačke banke broj IBAN [broj bankovnog računa] kao znak dobre volje radi rješenja njihovih međusobnih odnosa.

IV Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Nakon što im je pročitan tekst sudske nagodbe isti je u znak suglasnosti potpisuju.

Dovršeno u 14:00 sati.

Sutkinja:

Za tužiteljicu:

Zapisničar:

Za tuženika: