Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-338/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Alenke Lešić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2862/2019-21 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Addiko bank d.d. se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2862/2019-21 od 7. ožujka 2025.

II. Odbija se tuženik Addiko bank d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

»I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.3. st.4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, sklopljenog 23.03.2007.između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

- iz čl. 4. st.2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, sklopljenog 23.03.2007. između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da u roku petnaest dana plati tužitelju ZC iznos od 4.405,81 eura (slovima: četiritisućečetrstopeteura osamdesetjedancent) zajedno sa zateznom kamatom na iznos:

-10,58 EUR tekućom od 15.11.2007.

-10,82 EUR tekućom od 15.12.2007.

-10,47 EUR tekućom od 15.01.2008.

-10,73 EUR tekućom od 15.02.2008.

-10,78 EUR tekućom od 15.03.2008.

-10,15 EUR tekućom od 15.04.2008.

-11,33 EUR tekućom od 15.05.2008.

-10,13 EUR tekućom od 15.06.2008.

-10,26 EUR tekućom od 15.07.2008.

-9,96 EUR tekućom od 15.08.2008.

-9,96 EUR tekućom od 15.09.2008.

-9,89 EUR tekućom od 15.10.2008.

-9,61 EUR tekućom od 15.11.2008.

-22,30 EUR tekućom od 15.12.2008.

-9,87 EUR tekućom od 15.01.2009.

-29,32 EUR tekućom od 15.02.2009.

-31,24 EUR tekućom od 15.03.2009.

-32,21 EUR tekućom od 15.04.2009.

-29,91 EUR tekućom od 15.05.2009.

-29,58 EUR tekućom od 15.06.2009.

-25,97 EUR tekućom od 15.07.2009.

-22,80 EUR tekućom od 15.08.2009.

-23,91 EUR tekućom od 15.09.2009.

-26,26 EUR tekućom od 15.10.2009.

–24,92 EUR tekućom od 15.11.2009.

-23,61 EUR tekućom od 15.12.2009.

-26,61 EUR tekućom od 15.01.2010.

-29,46 EUR tekućom od 15.02.2010.

-32,45 EUR tekućom od 15.03.2010.

-31,66 EUR tekućom od 15.04.2010.

-36,70 EUR tekućom od 15.05.2010.

-35,40 EUR tekućom od 15.06.2010.

-37,94 EUR tekućom od 15.07.2010.

-52,21 EUR tekućom od 15.08.2010.

-48,97 EUR tekućom od 15.09.2010.

-61,15 EUR tekućom od 15.10.2010

-54,72 EUR tekućom od 15.11.2010.

-49,89 EUR tekućom od 15.12.2010.

-64,59 EUR tekućom od 15.01.2011.

-72,55 EUR tekućom od 15.02.2011.

-65,99 EUR tekućom od15.03.2011.

-66,95 EUR tekućom od 15.04.2011.

-62,24 EUR tekućom od 15.05.2011.

-63,70 EUR tekućom od 15.06.2011.

-79,72 EUR tekućom od 15.07.2011.

-81,97 EUR tekućom od 15.08.2011.

-99,71 EUR tekućom od 15.09.2011.

-93,27 EUR tekućom od 15.10.2011.

-83,24 EUR tekućom od 15.11.2011.

-81,19 EUR tekućom od 15.12.2011.

-80,10 EUR tekućom od 15.01.2012.

-83,72 EUR tekućom od 15.02.2012.

-87,71 EUR tekućom od 15.03.2012.

-87,83 EUR tekućom od 15.04.2012.

-85,32 EUR tekućom od 15.05.2012.

-86,34 EUR tekućom od 15.06.2012.

-87,83 EUR tekućom od 15.07.2012.

-86,22 EUR tekućom od 15.08.2012.

-86,36 EUR tekućom od 15.09.2012.

-84,87 EUR tekućom od 15.10.2012.

-82,13 EUR tekućom od 15.11.2012.

-85,48 EUR tekućom od 15.12.2012.

-86,69 EUR tekućom od 15.01.2013.

-86,21 EUR tekućom od 15.02.2013.

-81,31 EUR tekućom od 15.03.2013.

-84,71 EUR tekućom od 15.04.2013.

-85,48 EUR tekućom od 15.5.2013

-83,96 EUR tekućom od 15.06.2013.

-79,45 EUR tekućom od 15.07.2013.

-76,65 EUR tekućom od 15.08.2013.

-79,13 EUR tekućom od 15.09.2013.

-80,84 EUR tekućom od 15.10.2013.

-85,21 EUR tekućom od 15.11.2013.

-82,80 EUR tekućom od 15.12.2013.

-83,88 EUR tekućom od 15.01.2014.

-84,76 EUR tekućom od 15.02.2014.

-85,10 EUR tekućom od 15.03.2014.

-86,86 EUR tekućom od 15.04.2014.

-85,91 EUR tekućom od 15.05.2014.

-84,08 EUR tekućom od 15.06.2014.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da u roku 15 dana tužiteljici ZC naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.456,81 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 7. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 375,00 eura tužiteljica odbija.«

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19.,80/22.,114/22,155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja. Zahtjeva trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, a kojom su utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u Ugovoru o kreditu od 23. ožujka 2007. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora i kojom je naloženo tuženiku platiti preplaćene iznose s osnove promjenjive kamate i valutne klauzule.

6. U odnosu na žalbeni navod tuženika o postojanju bitne povrede odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, valja reći da pobijana odluke, nisu opterećene tom bitnom povredom postupka, jer presuda sadrži valjane razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.

7. U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi odredbe članka 220. i 221. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud proveo dokaze, kako je tuženik predložio, saslušanjem tužiteljice. Nadalje nije počinjena niti bitna povreda odredbe 354. stavak 1. u vezi sa člankom 190. i 191. ZPP, sve kako je obrazložio prvostupanjski sud. Tužbom je tužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu u vezi promjenjive kamatne stope i primjene valutne klauzule i isplatu preplaćenih iznosa s tih osnova bez navođenja točnog novčanog iznosa koji traži. Dakle, kad je nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica postavila tužbeni zahtjev i naznačivši koji iznos točno traži za isplatu nije došlo do preinake tužbe.

8. Dakle, sve provedene dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno , te ga prihvaća i ovaj prvostupanjski sud i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pravilno je utvrđeno da je tužiteljica potrošač, jer je kao fizička osoba zaključila ugovor o kreditu, a nesporno je da je kredit otplaćen u svibnju 2014. Ugovor o kreditu je zaključen sa Slavonskom bankom d.d, a nesporno je da je tuženik pravni slijednik iste i sudjelovao je u kolektivnom sporu, sve kako je obrazložio prvostupanjski sud.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na isplatu temeljem utvrđenja da bi bile ništetne odredbe Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 23. ožujka 2007., koje su sadržane u članku 3. i 4. toga Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu na ime promjenjive kamatne stope i na ime valutne klauzule, sve sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a sve to na ime razlike nastale promjenom visine kamate i tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica, a to sve po pravilima o stjecanju bez osnove.

10. Tuženik je osporavao visinu zahtjeva tužiteljice te je smatrao da je isti neosnovan.

11. Pri tom, među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu kojim je tužiteljici kao korisniku kredita od strane tuženika kao kreditora odobrena isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 švicarskih franaka po srednjem tečaju HNB, s rokom otplate od 84 jednaka mjesečna anuiteta. Nije sporno da je odredbom članka 3. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nije sporno ni da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 4,40 % godišnje, te da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka i promjene kamate povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica bila dužna plaćati tuženiku.

12. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu (članak 4. Ugovora) i valutnu klauzulu pa je time dio navedenih odredbi nepošten i sukladno tome u tom dijelu ništetan, a slijedom čega tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora (odnosno njegovih ništetnih odredbi) primio u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18.,126/21.,114/22.,156/22 - dalje u tekstu: ZOO) u visini kako je postavljen tužbeni zahtjev. Pri tome je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare.

13. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu žalbom tuženika, a konačno presuda je u tom dijelu utemeljena na zakonskim razlozima.

14. Naime, presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, ugovorima o kreditu, time što je ugovorena promjenjiva kamata i valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka, kao trgovac, nije u potpunosti informirao potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

15. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika, a koji u članku 3. sadrži valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka i u članku 4. promjenjivu kamatnu stopu, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, pravilno se treba pozvati na pravna utvrđenja spomenutih presuda. Ništetne su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da utvrđenja prethodno navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredaba, za predmetni spor nije relevantna okolnost što Ugovor o kreditu sklopljen među parničnim strankama, uslijed otplate kredita, više nije na snazi. Članak 502. ZPP je pravilno primijenjen.

17. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15 - dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete (ili druge isplate) koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori postoji (na temelju citiranih članaka 502.c ZPP-a i 118. ZZP/14) postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove spora ocijenio osnovanim.

19. Obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvoga stupnja zaključio, polazeći od sadržaja odredbe članka 323. st. 1. ZOO-a, da temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik ništetnom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, koji iznos mu je dužan vratiti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o njegovom prigovoru zastare.

21. Osim toga, u odnosu na ovaj prigovor tuženika valja istaknuti i da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega, u konkretnom slučaju, zastara nije nastupila. Naime, pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

22. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO- a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu čl. 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502.c ZPP).

23. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

24. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe – dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 – dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.

25. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

26. Slijedom navedenog, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da niti iz ovog razloga nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja (tako i u Rev-2245/17-2 od 20.ožujka 2018.), radi čega je žalbu tuženika i u tom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

27. Pravilno je odlučeno i o visini tužbenog zahtjeva i to na način kako je isti postavljen. Tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana kad je platila tuženiku na ime rate kredita uvećanu svotu zbog nepoštenih odredbi. Na navode tuženika u pogledu nalaza i mišljenja vještak je prvostupanjski sud saslušao financijskog vještaka, i ista je otklonila prigovore tuženika, sve kako je obrazložio prvostupanjski sud u svojoj odluci. Tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja niti protutužbu, pa sud nije niti trebalo raspravljati o eventualnim negativnim razlikama.

28. I odluka o troškovima postupka je pravila i zakonita (članak 154. i 155. ZPP) i pravilno je primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje Tarifa), jer je glavna rasprava zaključena 10. veljače 2025. uz napomenu da je i tuženik postavio troškovnik po toj Tarifi.

29. Slijedom izloženog po odredbi članka 368. ZPP je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je pobijana presuda, sve kao u izreci.

30. Kako nije uspio sa žalbom, odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).

U Sisku 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja