Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-358/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Sjepana Širole 4, OIB 57500462912, protiv tuženika ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Povrv-82/2024 od 31. prosinca 2024., 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Povrv-82/2024 od 31. prosinca 2024. pod točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
»I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 8.ožujka 2024. javne bilježnice Sandre Marinović iz Blata, 85.Ulica 18, pod poslovnim brojem Ovrv-92/2024 te se nalaže tuženiku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Sjepana Širole 4, OIB:57500462912, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 251,74 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedine iznose kako slijedi;
- na iznos od 63,44 EUR od 16.1.2023. godine
- na iznos od 61,50 EUR od 16.2.2023. godine
- na iznos od 63,40 EUR od 16.3.2023. godine
- na iznos od 63,40 EUR od 25.5.2023. godine
pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice Sandre Marinović iz Blata, 85.Ulica 18, pod poslovnim brojem Ovrv-92/2024 od 8.ožujka 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Sjepana Širole 4, OIB:57500462912 nadoknadi i isplati troškove parničnog postupka uključivo i troškove ovršnog postupka u iznosu od 38,27 EUR sukladno odluci suda na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.«
2. Protiv te presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu navodeći da iz žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka „iz članka 354. Stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava članak 467. stavak 1. ZPP-a“. Iz sadržaja žalbe razvidno je da tuženik presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu tj. pod točkama I. i III. izreke. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu „poništi u cijelosti“.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba nepravovremena i predlaže je odbaciti, a „podredno“ osporava osnovanost žalbenih navoda.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjska presuda je u pobijanom dijelu ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP.
6. U donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer ona nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati, a tuženik u žalbi taj žalbeni razlog određeno niti ne obrazlaže.
7. Tuženik istaknuti žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP uopće ne obrazlaže određenim žalbenim navodima, a ovaj drugostupanjski sud razmatranjem pobijane presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka u donošenju pobijane presude.
8. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na odluku o glavnoj stvari.
9. Predmet zahtjeva je isplata utuženog iznosa kao ugovorne kazne s osnove korištenja autoceste.
10. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu: da je tuženik predmetnih dana koristio autocestu s naplatom cestarine; da tuženik prilikom izlaska s autoceste na izlaznim naplatnim postajama nije blagajniku predao naplatnu karticu na temelju koje se naplaćuje cestarina sukladno dužini korištenja dionice i skupini vozila (na kojoj činjenici tužitelj temelji svoj zahtjev, a koju tuženik nije osporio) i da je tužitelj tuženiku izdao račune temeljem izjava o neplaćenim cestarinama potpisanim po tuženiku koje tuženik nije platio, prvostupanjski sud je, protivno neosnovnim žalbenim navodima tuženika, pravilno primjenjujući materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi, ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom utužene tražbine s pripadajućim zateznim kamatama te primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP održao na snazi platni nalog kao u pobijanoj presudi pod točkom I. izreke.
11. Nisu osnovani žalbeni navodi da se u konkretnom slučaju radi o naplati ugovorne kazne (koju tuženik pogrešno naziva u žalbi kao „ugovorena kazna“) ugovorenoj za novčanu obvezu iz članka 350. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO) već se radi o ugovornoj kazni za tuženikovu povredu Općih uvjeta korištenja autoceste i naplate cestarine u primjeni od 1. lipnja 2019. da prilikom izlaska s autoceste na izlaznim naplatnim postajama blagajniku preda naplatnu karticu na temelju koje se naplaćuje cestarina sukladno dužini korištenja dionice i skupini vozila, na koje je Opće uvjete pristao ulaskom vozila na autocestu.
12. Tuženik u odnosu na odluku o troškovima postupka uopćeno navedeni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ne obrazlaže u čemu bi se očitovao, a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje prvostupanjsku presudu u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP) radi čega niti odluka o troškovima postupka iz pobijane presude, koja je donesena sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, nije ispitivana u odnosu na primjenu materijalnog prava.
13. Radi iznijetog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, a kao u izreci ove presude.
14. Prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke nije ispitivana jer u tom dijelu nije pobijana žalbom.
U Sisku 8. svibnja 2025.
Sudac
Ivan Stipčić
