Poslovni broj P Ob-249/2021-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Ivanki Marasović Duvnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu protiv tuženika ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po pun. Marku Višiću, odvj u OD Višić&Višić iz Splita, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2025.g. u nazočnosti zamjenice pun. tužiteljice Sandre Fridel, odvj u Splitu i pun. tuženika Marka Višića, odvj. iz Splita, objavljene dana 8. svibnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici KR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 24.988,02 EUR (dvadeset četiri tisuće devetsto osamdeset osam eura i dva centa), sa zateznim kamatama koja na navedeni iznos teče od 16. prosinca 2020.g. do 31. prosinca 2022.g., a koje zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana u iznosu od 4.515,09 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 24. svibnja 2021.g. zaprimljena tužba tužiteljice naspram tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi. Brak da su sklopili 25. rujna 1991.g., a bračna zajednica da je prekinuta u listopadu 2018.g. Brak stranaka da je razveden presudom ovog suda poslovni broj P Ob-676/2018 od 1. srpnja 2019.g. Tijekom bračne zajednice stranke da su svojim radom stekle vrijednu imovinu i to veći broj nekretnina kao i vrijedne pokretnine. Stranke da su tako i stekle i 91/1000 idealnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], a koji idealni dio je povezan sa posebnim dijelom nekretnine označen i opisan kao Stan 1., u prizemlju stambene zgrade, koji se sastoji od sobe 1, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, hodnika, kupaonice, sobe 2 i terase, ukupne površine 59,79m2 "u planu posebnih dijelova zgrade označene sivim točkama", 1. suvlasnički dio: 91/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1) upisano u ZU 5005 k. o. [katastarska općina]. Premda je predmetni stan bio upisan samo na ime tuženika isti da je bio bračna stečevina tužiteljice i tuženika za po pola. Unatoč tome što je tuženik bio vlasnik samo polovice stana isti je prodao predmetni stan ŽR, kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 10. prosinca 2020.g. za iznos od 50.000,00 EUR plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Za ovo plaćanje kupac da je digao kredit te da je sada na nekretnini upisan zalog za ovaj iznos kredita. Prije prodaje stana tuženik da je obavijestio tužiteljicu o svojoj namjeri da proda stan, te se obvezao tužiteljici dati pola kupoprodajne cijene na ime njenog dijela vlasništva stana. Unatoč tome što je bio dužan predati polovicu kupoprodajne cijene jer je tužiteljica bila vlasnica ½ idealnog dijela stana, tuženik da do danas tužiteljici nije platio ništa od kupoprodajne cijene, te na njezin poziv da joj platio dio dobivene kupoprodajne cijene i da joj da na uvid kupoprodajni ugovor te podatke o isplati kupoprodajne cijene isti da nije ništa odgovorio. Očigledno je da tuženik ne želi ispuniti svoju obvezu predaje pola kupoprodajne cijene sa osnove stana koji je bio bračna stečevina stranaka za po pola pa tužiteljica mora ustati ovom tužbom. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese odluku kojom će obvezati tuženika ČR da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 188.282,22 Kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2020. pa do isplate. Predlaže da sud obveže tuženika da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pravni osnov. Priznao je i visinu tužbenog zahtjeva do iznosa od 20.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Tuženik se protivi visini tužbenog zahtjeva preko navedenog iznosa. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi. Nesporno je da su brak sklopili dana 25. rujna 1991.g. te da je bračna zajednica prekinuta u listopadu 2018.g. kao i da je brak razveden presudom suda dana 1. srpnja 2019.g. Nesporno je i da su stranke stekle 91/1000 idealnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], a koji idealni dio je povezan sa posebnim dijelom nekretnine označen i opisan kao stan 1, suvlasnički dio: 91/1000, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) upisano u ZK ULOŠKU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik ne spori pravni osnov tužiteljičinom potraživanja budući je tužiteljici pripao ½ idealnog dijela stana. Sporna je visina potraživanja. Tuženik se protivi visini potraživanja poviše iznosa od 150.000,00 Kn (sada 19.908,42 EUR) kao neosnovano. Tužiteljica da od prestanka bračne zajednice pa do prodaje predmetne nekretnine nije sudjelovala u ulaganju u predmetni stan. Obzirom da tužiteljica potražuje polovinu kupoprodajne cijene, ističe da je predmetni stan u trenutku prestanka zajednice vrijedio 300.000,00 Kn (sada 39.816,84 EUR) stoga da bi neopravdano i neutemeljeno bilo kada bi tuženik koji je vlastitim sredstvima nakon prestanka bračne zajednice doprinio povećanju vrijednosti stana, koji je sam pronašao kupca i sam riješio sva pravna, kupoprodajna pitanja, isplatio tužiteljici polovicu iznosa kupoprodaje bez da najprije povrati uloženi dio svojih vlastitih sredstava u procesu uređenja i prodaje. Stoga da tuženik utvrđuje da nakon što se odbije od ukupne kupoprodajne cijene troškovi uređenja i proces kupoprodaje da ostaje ukupan iznos od 300.000,00 Kn, odnosno svakome od bivših supružnika pod 150.000,00 Kn (sada 19.908,42 EUR). Tuženik da je imao i trošak od 7.500,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, što da će dokazati u nastavku postupka. Predlaže odbaciti potraživanje zahtjeva preko iznosa od 150.000,00 Kn kao neosnovano i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U podnesku od 8. rujna 2021.g. tužiteljica je navela da unatoč navodima tuženika u svom odgovoru na tužbu, tuženik da ne dostavlja nikakve dokaze na te okolnosti već samo paušalno navodi kako je on radio ulaganja (u kojem iznosu ?; što je točno učinjeno ?; tko je izvršio radove?) i da je imao troškove povodom prodaje (koji su to troškovi ?). Nigdje tuženik ne navodi točne iznose niti točne radnje koje je izvršio odnosno radnje koje je obavio. Tuženik nije izvršio nikakva ulaganja samostalno jer je od prestanka bračne zajednice pa do prodaje prošlo malo više od godinu dana, a tijekom toga razdoblja bila je pandemija Covida-19, pa on nije ni imao kada izvršiti ulaganja, a sredstva je mogao dobiti samo od bračne stečevine stranaka. Sva ulaganja u predmetni stan stranke da su izvršile zajednički dogovorno tijekom trajanja bračne zajednice pa tuženik nije imao što ulagati u nekretninu. Tuženik uz odgovor na tužbu nije dostavio ni ugovor o kupoprodaji ni dokaz o primanju kupoprodajne cijene na svoj račun niti potvrdu ako je iznos plaćen na ruke te tuženik nigdje ne navodi koliko je točno bila kupoprodajna cijena i koliko je njemu na ruke isplaćeno. Slijedom navedenog da je razvidno kako su tuženikovi prigovori neosnovani.

4. Tužiteljica je konačno uredila tužbu podneskom od 2. prosinca 2024.g. Navodi da uređuje tužbeni zahtjev zbog prelaska na EUR kao službenu valutu od 1. siječnja 2023.g. sukladno Zakonu o uvođenju EUR kao službene valute u Republike Hrvatske, primjenjujući fiksni tečaj konverzije 1 EUR =7,53450 Kn, te radi izmjene odredbi o zateznoj kamati. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese odluku kojom se nalaže tuženiku ČR da tužiteljici KR u roku od 15 dana isplati 24.988,02 EUR sa zateznim kamatama koja teče od 16. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022.g., a koje zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Predlaže i da sud obveže tuženika da naknadi tužiteljici parnični trošak u roku o 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Podneskom od 12. prosinca 2024.g. tuženik se protivio promijenjenom tužbenom zahtjevu. Priznaje pravni osnov potraživanja kao i visinu tužbenog zahtjeva do iznosa od 20.000,00 EUR. Protivi se visini tužbenog zahtjeva preko navedenog iznosa i to iznosa 4.988,02 EUR kao neosnovan. Sporna je visina potraživanja. Od trenutka prestanka bračne zajednice pa do prodaje predmetne nekretnine tužiteljica da nije sudjelovala u ulaganju u predmetni stan. Obzirom da tužiteljica potražuje polovicu predmetnog stana, navodi da je nepravedno i neutemeljeno potraživati od tuženika koji je vlastitim sredstvima nakon prestanka bračne zajednice doprinio povećanju vrijednosti predmetnog stana sam pronašao kupca i sam riješio sva pravna pitanja potraživati polovicu iznosa kupoprodaje i to bez prethodnog povrata uloženih sredstava u proces uređenja i kupoprodaje. Tuženik ustraje u isticanju kako, nakon odbitka od ukupne kupoprodajne cijene troškova uređenja i procesa kupoprodaje, ostaje ukupan iznos od oko 40.000,00 EUR, odnosno svakom od bivših supružnika po 20.000,00 EUR. Tuženik da je imao i trošak od 7.500,00 EUR protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate te da će to dokazati u nastavku postupka. Stoga predlaže odbaciti potraživanje preko iznosa od 20.000,00 EUR kao neosnovano i obvezati tužiteljicu da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Općinskog suda u Splitu P Ob-676/18-8 od 1. srpnja 2019.g., izvatka iz zemljišne knjige ZK odjela Čakovec na dan 20. svibnja 2021.g., ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljene između FR i IR sklopljenog dana 10. prosinca 2020.g., ovjerene kod javnog bilježnika Ivana Markovića u Sisku br. ovjere 3109/2020 od 20. prosinca 2020.g, uknjižbenog očitovanja od 16. prosinca 2020.g., saslušanjem tužiteljice i tuženika, pregledom povijesnog izvatka ZK odjela Čakovec od 3. veljače 2025.g., izjave VR i mail korespondencije ČR i VR.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu ½ kupoprodajne cijene stana opisanog u tužbi, a koji stan je bračna stečevina stranaka.

9. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11 dalje ObZ-a), a s obzirom na vrijeme stjecanja imovine koja je predmet ovog spora.

10. Odredbom čl. 247 ObZ-a je propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

11. Bračna stečevina je definirana odredbom čl. 248 ObZ-a kao ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine dok je odredbom čl. 249 st. 1 istog Zakona propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Odredbom čl. 253 ObZ-a je propisano da je vlastita imovina ona imovina koju je bračni drug imao u trenutku zaključenja braka kao i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od onog navedenog u čl. 248 istog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno ovaj sud zaključuje slijedeće.

13. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile brak 25. rujna 1991.g. Nije ni sporno da je bračna zajednica stranaka prestala u listopadu 2018.g. Nije sporno ni da je brak stranaka razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P Ob-676/2018-8 od 1. srpnja 2019.g.

Nije ni sporno da su tijekom trajanja bračne zajednice stranke stekle i 91/1000 idealnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], a koji idealni dio je povezan sa posebnim dijelom nekretnine označen i opisan kao stan 1, u prizemlju stambene zgrade koji se sastoji od sobe 1, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, hodnika, kupaonice, sobe 2 i terase, ukupne površine od 59,79m2, 1 suvlasnički dio 91/1000, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) upisano u ZU 5005 k. o. [katastarska općina].

Nije ni sporno da je naprijed opisani stan bračna stečevina stranaka. Nije ni sporno ni da je predmetna nekretnina upisana na ime tuženika, kao i da je predmetni stan prodan kupcu IR kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 10. prosinca 2020.g.

14. Tuženik ne spori osnov tužbenog zahtjeva. Tuženik priznaje visinu tužbenog zahtjeva do iznosa od 20.000,00 EUR i protivi se visini tužbenog zahtjeva preko navedenog iznosa i to iznosa od 4.988,02 EUR.

15. Među strankama se ukazalo i spornim za koji iznos je prodan predmetni stan.

16. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 10. prosinca 2020.g. utvrđeno je da je isti sklopljen između ČR kao prodavatelja i IR kao kupca. Navedenim ugovorom prodavatelj jamči da je jedini i isključivi vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine u naravi zgrada u [adresa], sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Čakovcu, ZK odjel Čakovec -1. suvlasnički dio: 91/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) temeljem zapisnika broj Z-5888/2011/5005, stan broj 1, u prizemlju stambene zgrade, koji se sastoji od sobe 1, kuhinje plus blagovaonice plus dnevnog boravka, hodnika, kupaonice, sobe 2 i terase ukupne površine 59,79m2 (u planu posebnih dijelova zgrade označene sivim točkicama). U članku 3. navedenog ugovora navedeno je da je kupoprodajna cijena utvrđena u iznosu od 50.000,00EUR u kunskoj protuvrijednost i prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

17. U ugovoru izričito stoji da je kupoprodajna cijena za predmetni stan iznosila 50.000,00 EUR, te sud smatra utvrđenim naprijed navedenim činjenicu. Saslušanjem tužiteljice i tuženika također je utvrđeno da je kupoprodajna cijena za predmetni stan iznosila 50.000,00 EUR.

18. Iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da je između nje i tuženika bio dogovor da joj isplati ½ vrijednosti stana kada bude prodan. Stan kada se prodavao bio je kompletno uređen. U stan da nisu vršena nikakva ulaganja kako navodi tuženik. Prije prodaje stana da je tuženik obavijestio da će prodati stan i da će dobiti polovicu iznosa od prodaje. Više puta da je kontaktirala tuženika da joj isplati polovicu cijene vrijednosti stana, međutim isti je rekao da će joj isplatiti iznos od 20.000,00 EUR, a ne polovicu kako su se dogovorili. Tuženik da joj je prvi put nudio iznos od 20.000,00 EUR nakon što je bila prodaja. Poslije da je bilo razgovora, ali je kazao da mora potpisati izjavu da je primila 20.000,00 EUR, a ona da bi potpisala izjavu da joj plati polovinu cijene od 25.000,00 EUR. Ona da nije prihvatila tih 20.000,00 EUR navodeći da su se ona i tuženik dogovorili da će novac od prodaje podijeliti na jednake dijelove, tj. da će svaki dobiti iznos od 25.000,00 EUR. Nije prihvatila iznos od 20.000,00 EUR i postupak da se vodi za iznos od 5.000,00EUR poradi toga jer je to bilo ponuđeno "u prolazu". Kada bi ga pitala kada će to riješiti on bi rekao da nađe papir da potpiše da je dobila 20.000,00 EUR. Da joj je htio dati taj iznos od 20.000,00 EUR da bi već imao spremljenu izjavu koju će ona potpisati.

19. Iz iskaza saslušanog tuženika proizlazi da je predmetni stan koji se nalazi u Svetom Martinu kupljen kao apartman i on da ga je prodao gospođi IR za iznos od 50.000,00 EUR. Kada joj je prodao taj stan on u cijelosti nije bio isplaćen. Za taj stan je trebao platiti 50.000,00 Kn odnosno oko 8.000,00 EUR gospodinu AR za zgradu u kojoj se nalazi predmetni apartman. On da je uložio u stan u kojem živi tužiteljica. Naveo je da je kupio grilje i frižider što ga je koštalo 19.000,00 Kn. Tužiteljica da je znala da je morao gospodinu AR isplatiti još 8.000,00 EUR tako da je znala da će on dobiti 42.000,00 EUR iako je znala da će stan prodati za 50.000,00 EUR. Između njih da nije bio dogovor da joj plati 25.000,00EUR nego 20.000,00 EUR. On da nije ulagao nikakva sredstva u taj stan na Muri koji je predmet ovog postupka već da je ulagao u [adresa], u [adresa] u kojem živi tužiteljica i za taj stan je kupio grilje i frižider. Novac od tih 8.000,00 EUR da je dao gospodinu AR od kupoprodajne cijene što je dobio za taj stan odnosno oduzeo od iznosa 50.000,00 EUR tako da mu je za taj stan koji je prodao ostao iznos od 42.000,00 EUR. Upitan od strane pun. tužiteljice nakon što ste prodali stan kada ste ponudili tužiteljici iznos od 20.000,00 EUR i na koji način je mislio isplatiti, tuženik je naveo da bi platio na račun ili u gotovini i nije ga uplatio jer on ne zna njen račun. Ponudio je 20.000,00 EUR i tražio od nje da mu potpiše da je primila 20.000,00 EUR, a o ostatku da nije niti razmišljao. Iznos od 8.000,00 EUR da je platio gospodinu AR na njegov privatni račun. AR za taj stan da su platili 15.000,00 EUR, a ostatak cijene stana su plaćali tako da su ga iznajmljivali, a iznajmljivali su ga gospodin AR i njegova firma. Firma od gospodina AR da je imala prihode od iznajmljivanja stana i svake godine je od gospodina AR da je dobivao rekapitulaciju duga i da su ga obavještavali koliko je još ostalo duga za otplatiti stan. Tužiteljica da je bila upoznata vezano za g. AR i da treba platiti još 57.000,00 EUR za taj stan.

20. Sud je pregledao izjavu AR gdje isti potvrđuje da mu je ČR uplatio 7.500,00 EUR na račun Erste Banke na ime LR. Plaćen stan broj 1, ukupne površine 59,79m2 , kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan na Općinskom sudu u Čakovcu br. ZK uloška [broj ZK uloška] k.o. i da nema više nikakvih potraživanja.

21. Tuženik u podnesku od 5. veljače 2025.g. ističe da je predmetni stan prodan za 52.000,00 EUR iako iz ugovora o kupoprodaji nekretnine jasno naznačeno da kupoprodajna cijena iznosi 50.000,00 EUR.

22. Obzirom na izvedene dokaz ovaj sud smatra utvrđenim da je predmetni stan prodan za 50.000,00 EUR što je sud utvrdio pregledom Ugovora o kupoprodaji. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi vlastitim sredstvima nakon prestanka bračne zajednice doprinio povećanju vrijednosti stana kao i da je dio svojih sredstava uložio u proces uređenja i kupoprodaje predmetnog stana. Na izjavi koju je tuženik priložio u spis predmeta, a potpisana od strane AR, koji je inače radio predmetni stan, nije naznačen niti datum isplate, niti je izjava ovjerena. Sud je pogledao e-mail poruke i iz istih isto nije razvidno na što se iste odnose. Naime, iz dokumentacije koju je tuženik naknadno dostavio, mail prepiska izjava i povijesti izvatka ne proizlazi da je nešto stvarno plaćeno ni kada bi iznos bio plaćen.

23. Obzirom da među strankama nije sporno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu te da su stranke suvlasnici predmetnog stana za ½ dijela, odnosno nije sporan osnov tužbenog zahtjeva, u postupku je sud trebao utvrditi samo visinu tužbenog zahtjeva. Kako je naprijed utvrđeno ovaj stan je prodan za 50.000,00 EUR pa je slijedom navedenog valjalo obvezati tuženika da naknadi tužiteljici polovinu vrijednosti stana i to iznos od 24.988,02 EUR, koliko je tužiteljica i zatražila. Na ovaj iznos tužiteljici su dosuđene zakonske kamate na iznos od 24.988,02 EUR, koje teku od 16. prosinca 2020.g. kao dana kada je potpisano od strane tuženika uknjižbeno očitovanje (Clausula intabulandi) IR, kupcu predmetnog stana, a kako proizlazi i iz uknjižbenog očitovanja.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a).

Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da među strankama nije sporan osnov tužbenog zahtjeva već visina tužbenog zahtjeva, kao i da je tužiteljica u cijelosti uspjela u svom tužbenom zahtjevu.

Tužiteljici je sukladno popisanom trošku i važećoj Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora, priznat trošak za sastav tužbe 250 bodova, za sastav podneska od 8. rujna 2021.g. 250 bodova, za pristup na ročište od 7. rujna 2022.g. 62,50 bodova, za pristup na ročišta od 29. listopada 2024.g., 28. siječnja 2025.g. i 26. ožujka 2025.g. po 250 bodova za svako ročište, za sastav podneska od 2. prosinca 2024.g. 125 bodova te za sastav podneska od 20. veljače 2025.g. 250 bodova, što ukupno iznosi 1.687,50 EUR. Ovo pomnoženo sa vrijednošću boda uvećano na ime PDV-a daje ukupan iznos od 4.218,75 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 148,17 EUR što ukupno iznosi 4.515,09 EUR koliko je i tužiteljici obistinjeno u točki II. izreke presude.

U Splitu, 8. svibnja 2025.g.

S U D A C

Ivanka Marasović Duvnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis