Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, K. P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: Povrv-73/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, na prijedlog više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, a po sucu toga suda Zvonimiru Rogiću, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, radi isplate zakupnine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 31. ožujka 2025. u nazočnosti zakonske zastupnice tužitelja, zamjenice općinskog državnog odvjetnika Marice Plazibat i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu presude 09. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jelene Grgić iz Valpova broj Ovrv-11/2020 od 17. prosinca 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197, namiri tražbinu u iznosu

od

10.469,48

EUR/78.882,26

kn (slovima:

desettisućačetiristošezdesetdeveteuraičetrdesetosamcenti/sedamdesetosamtisućaos amstoosamdesetdvijekuneidvadesetšestlipa)zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2020. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jelene Grgić iz Valpova broj Ovrv-11/2020 od 17. prosinca 2020. u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197 naknadi parnični trošak u iznosu od 993,91 EUR (slovima:devetstodevedesettrieuraidevedesetjedancent) sa zateznim kamatama tekućim od 09. svibnja 2025., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Jelena Grgić iz Valpova izdao je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, općenito na imovini ovršenika, pod poslovnim brojem Ovrv-11/2020. od 17. prosinca 2020., a kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku ČU, da u roku od osam dana od dana dostave predmetnog rješenja o ovrsi isplati ovrhovoditelju, sada tužitelju Republici Hrvatskoj za Ministarstvo poljoprivrede dospjelo dugovanje u ukupnom iznosu od 78.882,26 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i nastalim ovršnim troškom u iznosu od 2.461,03 kn, te predvidivim javnobilježničkim troškom iznosu od 787,50 kn.

2. Na predmetno rješenje o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, je uložio pravodoban prigovor kojim u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi. Navodi da vjerodostojna isprava ne sadri točne i istinite navode glede duga ovršenika, da se radi o pogrešnoj evidenciji ovrhovoditelja i da nije ispravno iskazan. Osporava i visinu potraživanja jer smatra da je u odnosu na dio potraživanja, a koji ne navodi, nastupila zastara te shodno tome ističe materijalno pravni prigovor zastare ovrhovoditeljeva potraživanja. Također osporava i iznos dosuđenog troška ovrhovoditelju jer su isti paušalni i ničim dokazani.

3. S obzirom da je tuženik uložio pravodoban prigovor, rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-73/2021-2 od 22. siječnja 2021., pobijano rješenje javnog bilježnika je stavljeno izvan snage, te će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Dana 6. lipnja 2022. održano je pripremno ročište na koje nije pristupio tužitelj, a na kojem se pun. tuženika u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra kako predmetnu tužbu treba odbaciti pozivom na odredbu čl. 186. a i čl. 324. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Naime, tužitelj nije prije podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je bitna procesna pretpostavka za dopustivost tužbe prema odredbama ZPP-a. Tuženik je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik nije nositelj OPG-a, već je to MU. Nadalje, tuženik prigovora točnosti utvrđenog iznosa zakupnine, tj. površine poljoprivrednog zemljišta koja mu je predmetnim ugovorom dana u zakup. Naime, u ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, navodi se da tuženik koristi 53,1785 ha, dok je stvarna površine koju tuženik koristi od 2012., za više od 10 ha manje.

5. Tužitelj u podnesku od 13. srpnja 2022. ističe da su svi prethodni navodi tuženika dani samo u cilju odugovlačenja postupka, kao i predloženi dokazni prijedlozi. Naime, tužitelj je protiv istog tuženika u sporovima iste pravne i činjenične osnove, po istim ugovorima o zakupu, samo za drugo vremensko razdoblje već vodio više postupaka u kojima je uspio u cijelosti. Tuženik u svakom postupku ističe iste prigovore i predlaže iste dokazne prijedloge, u prilog čega postoje pravomoćne sudske odluke.

5.1. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj ističe da je tuženik sklopio ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, te se radi o dugu iz obveznopravnog odnosa.

5.2. U odnosu na prigovor nepodnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, u ovom slučaju nije propisano niti jednom odredbom zakona. Čak i kada bi postojala takva odredba, ista se ne može primijeniti u ovom slučaju, s obzirom da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, jer je prijedlog podnesen javnom bilježniku 27. studenoga 2020., a ne 3. prosinca 2020., kako neistino navodi tuženik.

5.3. U odnosu na navode da tuženik koristi manju poljoprivrednu površinu, isto se ne može utvrđivati u ovom postupku, već se sklapa aneks ugovora. U slučaju da tuženik i dalje ostane kod ovog navoda, predlaže da priloži podatak za koliku površinu mu se isplaćuju poticaji.

5.4. U odnosu na navod da je visina duga pogrešno obračunata, predlaže da dostavi dokaz o uplati predmetnog duga ili djelomičnoj uplati duga, a u protivnom navodi tuženika su paušalni u cilju odugovlačenja postupka, o čemu postoji i stav sudova o dostavljenim odlukama.

6. Tuženik u podnesku od 16. listopada 2023. ponavlja navode iz prigovora na rješenje o ovrsi te još jednom napominje da dostavljena financijska kartica za zakup koji je sačinila Općina Magadenovac ne predstavlja valjani dokaz o postojanju i visini tražbine s osnove isplate zakupnine. Tuženik ustraje i kod prigovora promašene pasivne legitimacije jer je tuženik tijekom trajanja predmetnog ugovora o zakupu, svoj OPG u cijelosti prenio na drugu osobu – MU.

7. Dana 31. ožujka 2025. održano je pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak, te je u nastavku odmah održana i glavna rasprava, sukladno odredbi čl. 292. ZPP-a. Zz tužitelja je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te istaknula da postoji odluka Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-1037/2024 od 17. prosinca 2024., kojom je zauzet stav da se ovrhovoditelj nije dužan obraćati ovršeniku u svezi mirnog rješenja spora, a prije podnošenja prijedloga za ovrhu.

7.1. Pun. tuženika ostao je kod odgovora na tužbu u dijelu u kojemu je tuženik sukladno stvarnoj površini koju predmetna nekretnina ima spreman podmiriti svoje dugovanje prema tužitelju. Naime, tuženik i dalje tvrdi da nije u posjedu 55 ha, za što ga tereti tužitelj, već za cca 43 ha i to sukladno izvatku iz ARCOD sustava, a koju evidenciju posjeduje tužitelj. Naime, tuženik nikada nije uveden u posjed tih 55 ha. U odnosu na istaknuti prigovor odbačaja tužbe, tuženik isti povlači budući da postoji odluka Vrhovnog suda RH, a u kojoj je iskazano drukčije pravno stajalište. Predlaže da se od tužitelja pribavi zapisnik o uvođenju u posjed u odnosu na ugovor jer je iz navedenog razloga došlo do ovog spora.

7.2. Zz tužitelja protivila se navodima tuženika, kao izvođenju dokaza u pravcu pribavljanja podataka o tome koliku površinu tuženik obrađuje jer je isto irelevantno u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj je s tuženikom zaključio ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta koji je dvostrano pravne naravi i istim ugovorom je definirano koliku površinu tuženik uzima u zakup. Za istu površinu se tuženik i natjecao na natječaju koji je raspisala Općina i na kraju potpisao ugovor o zakupu površine koja je i navedena u samom ugovoru o zakupu. Dakle, tuženik je mogao slobodnom voljom odlučiti ne obrađivati cjelokupnu površinu, te je i poticaje od tužitelja dobivao samo za onu površinu koja je obrađena. Činjenica ne uvođenja u posjed, svakako ne utječe na obvezu tuženika da plaća tužitelju zakupninu. Očigledno je tuženik kroz sve protekle godine obrađivao barem djelomično zakupljeno zemljište, što podrazumijeva da mu je bilo poznato gdje se ono nalazi i da ga nije bilo potrebe uvoditi i pokazivati mu granice istoga zemljišta.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine u iznosu od 10.469,48 EUR/78.882,26 kn na ime dospjelog dugovanja tuženika po ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, Klasa:320-02/11- 01/54, Ur. broj: 2115/04-03-11-1 od 19. srpnja 2011., uvećanim za zatezne kamate.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos od 10.469,48 EUR/78.882,26 kn na ime duga po navedenom ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice.

9.1. Nadalje, tuženik osporava da vjerodostojna isprava tužitelja sadrži istinite i točne podatke o visini duga tužitelja.

9.2. Među strankama je nadalje sporno je li osnovan prigovor zastare potraživanja, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije.

10. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica, sud je u dokaznom postupku pročitao financijsku karticu za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na području Općine Magadenovac za tuženika, ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu od 19. srpnja 2011., prethodno pravno mišljenje ŽDO Osijek od 17. lipnja 2011., te izvršio uvid u prigovor ovršenika od 5. siječnja 2021., podnesak tužitelja od 3. lipnja 2022., podnesak tužitelja od 13. srpnja 2022., podnesak tuženika od 16. listopada 2023.. Također, sud je pročitao i dostavljenu sudsku praksu Općinskog suda u Valpovu, Županijskog suda u Osijeku i Županijskog suda u Slavonskom Brodu.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

12. Iz izvršnog uvida u financijsku karticu za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na području Općine Magadenovac (list 6-7 spisa) vidljiv je dug tuženika ČU za ugovorenu zakupninu u iznosu od 78.882,26 kn, a temeljem ugovora o zakupu broj Klasa:320-02/11-01/54 od 19. srpnja 2011.

13. Iz izvršenog uvida u ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu od 19. srpnja 2011. (list 8-13 spisa) razvidno je da su ugovor sklopili Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom načelniku ĐU (zakupodavatelj) i ČU (zakupnik), temeljem prethodne suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 2. ožujka 2011. Navedenim ugovorom tuženik kao zakupnik prima od tužitelja kao zakupodavatelja poljoprivredno zemljište koje je Programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države na području Općine Magadenovac predviđeno za prodaju, a za koje nije do kraja uređeno zemljišnoknjižno stanje, na vrijeme od 20 godine, uz godišnju zakupninu u iznosu od 78.882,26 kn. Navedenim ugovorom određeno je da zakupljeno zemljište zakupnik ne smije davati u podzakup te ne može prenijeti svoje pravo iz ugovora o zakupu na drugu osobu (točka VI. ugovora). Zakupodavatelj može otkazati ugovor o zakupu jednostranom izjavom da otkazuje ugovor uz otkazni rok od 30 dana te predajući zakupljeno zemljište zakupodavatelju nakon isteka otkazanog roka (točka VIII. ugovora).

14. Iz izvršenog uvida u spise ovog suda poslovni broj Povrv-107/2018 i Povrv-72/2021, te presude u istima, a koje su potvrđene i presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1432/2018-2 od 21. veljače 2019. te Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-717/2022-3 od 16. ožujka 2023. u odnosu na koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revd-3302/2023-2 d 25. listopada 2023. odbacio prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, vidljivo je da je tužitelj protiv istog tuženika u sporovima iste pravne i činjenične osnove, po istim ugovorima o zakupu, samo za drugo vremensko razdoblje već vodio više postupaka u kojima je uspio u cijelosti.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženu tražbinu na ime dospjelog dugovanja za neplaćenu zakupninu po ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice Klasa: 320-02/11-01/54 od 19. srpnja 2011., u ukupnom iznosu od 10.469,48 EUR/78.882,26 kn, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi čl. čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

16. Naime, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika temeljem odredbe čl. 7. i 219. st. 1. ZPP-a.

17. Također, temeljem odredbe čl. 9. ZOO-a, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

18. Temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

19. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske zaključen isključivo s tuženikom, a kako to tvrdi tužitelj.

19.1. Također je nesporno da tuženik tužitelju nije isplatio dospjelo dugovanje temeljem navedenog ugovora u ukupnom iznosu od 10.469,48 EUR/78.882,26 kn i to godišnje zakupnine za 2019. godinu, a što i proizlazi iz točke II. navedenog ugovora. Naime, godišnju zakupninu u navedenom iznosu zakupnik je dužan platiti najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za svaku sljedeću godinu.

20. Kako je dakle predmetni ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice zaključen isključivo s tuženikom, nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, iako tuženik nije nositelj OPG-a, već MU, prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi, s pravom tužitelj navodi da predmetni dug proizlazi iz obveznopravnog odnosa, odnosno ugovornog odnosa između tužiteljice i tuženika, pa je stoga apsolutno nebitno tko je nositelj OPG-a jer je ugovorna strana upravo tuženik.

21. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja, isti nije osnovan jer se radi o potraživanju radi plaćanja zakupnine za razdoblje 2019., a tražbina zakupnine, bilo da je određena da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine, sukladno odredbi čl. 229. ZOO-a. S obzirom da je tužba, odnosno prijedlog za ovrhu pokrenut 27. studenoga 2020. (javni bilježnik isto zaprimio 3. prosinca 2020.), tužitelj nije u zakašnjenju.

22. Rukovodeći se načelom ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka, te uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje iz priložene materijalne dokumentacije u spisu, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika istaknut na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu 31. ožujka 2025.. Naime, kada tuženik tvrdi da po navedenom ugovoru obrađuje manju površinu od ugovorene, tada je na njemu i teret dokaza na navedenu okolnost, što ničim nije dokazao. Dakle, nigdje u spisu ne prileži niti jedan dokaz da je tuženik eventualno ikada prigovorio ili reklamirao svoje neslaganje o površini zakupljenog zemljišta. Stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da je u predmetnom ugovoru neistinito navedeno da se tuženiku daje u zakup poljoprivredno zemljište od cca 53 ha, a da on u stvarnosti obrađuje 10-tak ha manje, odnosno cca 43 ha.

22.1. Također, neosnovana je tvrdnja tuženika da nije uveden u posjed, budući da je navedeno zemljište koristio odnosno obrađivao kroz sve godine barem djelomično, što podrazumijeva da mu je bilo poznato gdje se ono nalazi i da ga nije bilo potrebe uvoditi i pokazivati mu granice istoga zakupljenog zemljišta. Osim toga, iz financijske kartice za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na području Općine Magadenovac stoji datum uvođenja u posjed, a to je 28. travnja 2012.

23. Dakle, tražbina tužitelja proizlazi iz ugovora o zakupu od 19. srpnja 2011., a ne iz financijske kartice tužitelja, te je tužitelj na kojemu je teret dokaza dokazao i visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je neosnovana tvrdnja da tužitelj nije dokazao visinu tražbine priloženom financijskom karticom, na što tuženik u nekoliko navrata upire obrazlažući da takva vjerodostojna isprava ne sadrži točne i istinite navode glede duga ovršenika budući da je financijska kartica jednostrani akt Općine Magadenovac.

24. Tuženik tijekom postupka nije u spis priložio dokaz da je predmetno dugovanje prema tužitelju u cijelosti ili djelomično podmirio, premda je na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu 31. ožujka 2025. izjavio da je spreman podmiriti svoje dugovanje prema tužitelju, dakle, podredno je priznao osnov tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenoga, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

25. U odnosu na troškove postupka, potrebno je istaknuti da je Zaključkom broj 3. od 2. lipnja 2017., na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, određeno kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga odluka kao pod toč. II. izreke presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 154. a, 155., 162. i 163. ZPP-a.

27. Dakle, tužitelju zastupanom po Općinskom državnom odvjetništvu, priznat je trošak u ukupnom iznosu od 993,91 EUR i to na ime sastava tužbe, odnosno prijedloga za ovrhu (Tbr. 11), u iznosu od 200,00 EUR, sastav podnesaka od 3. lipnja 2022. i 13. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.t.1.) te pristup na ročište 31. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.), sve temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023). Nadalje, tužitelju je priznat i trošak na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 1.138,82 kn s pripadajućim PDV-om od 25%, kao i trošak dostave javnog bilježnika u iznos od 30,00 kn s pripadajućim PDV-om od 25% i to sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 8/11 i 114/12). Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

27.1. Sud je tužitelja odbio za predvidivi trošak javnog bilježnika u iznosu od 787,50 kn, budući da isti nisu niti nastali.

28. Tužbeni zahtjev, prvotno izražen u kunama, sada se iskazuje u eurima primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kn / 1 eur), sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura te pravilima za preračunavanje i zaokruživanje.

Valpovo, 09. svibnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. Zz tužitelja

2. Punomoćniku tuženika