REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] K 5
Poslovni broj: Us I-468/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice Župe sv. Antuna Padovanskog, OIB: 03245640660, Gornji Kosinj 34, koju zastupa opunomoćenik Andro Marijanović, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 2, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, OIB: 95093210687, Zagreb, Ul. Republike Austrije 14, radi obnove postupka, 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija KLASA: UP/I-350-05/23- 01/000228, URBROJ: 531-08-2-2-24-0005 od 26. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija KLASA: UP/I-350-05/23-01/000228, URBROJ: 531-08-2-2-24-0005 od 26. veljače 2024. pod točkom 1. izreke odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole dovršenog rješenjem tuženika KLASA: UP/I-350-05/18- 01/000140, URBROJ: 531-06-1-1-1-19-0010 od 15. siječnja 2019. Pod točkom 2. izreke odbijen je prijedlog tužiteljice za prekid tog postupka do donošenja odluke o prijedlogu za obnovu postupka procjene utjecaja na okoliš hidroenergetskog sustava Kosinj koji je okončan rješenjem nekadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018. Pod točkom 3. izreke odbijen je prijedlog tužiteljice da tuženik sam odluči o procjeni utjecaja na okoliš hidroenergetskog sustava Kosinj kao o prethodnom pitanju.
2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da je obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole od 15. siječnja 2019. tražila iz razloga što se ona temelji na prethodnom pitanju o kojemu je nadležni sud naknadno odlučio u bitnim točkama drugačije, a što je izričito propisan razlog za obnovu postupka u članku 123. stavku 2. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Tužiteljica navodi da je u konkretnom slučaju prethodno pitanje o kojemu je drugačije odlučeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša KLASA: UP/I-351- 03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018., a koje se izričito navodi u točki 3. izreke navedene lokacijske dozvole. Nadalje, navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske drugačije odlučio o prethodnom pitanju u presudi pod poslovnim brojem: Usoz-102/2021 od 30. listopada 2023. kojom je ukinuo odluku Općine Perušić o stavljanju groblja izvan uporabe KLASA: 363-01/20-01/76, URBROJ: 2125-08-1-20-1 od 28. prosinca 2020., a na temelju koje je doneseno navedeno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš. Dakle, navodi da je na temelju ukinute odluke Općine Perušić doneseno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš, a na temelju kojeg rješenja da je potom izdana lokacijska dozvola. Tužiteljica smatra da time što je navedeni sud ukinuo odluku Općine Perušić, on je drugačije riješio o prethodnom pitanju na temelju kojeg je doneseno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš pa da je potrebno ponovno provesti postupak njezina izdavanja i utvrditi postoje li zakonski uvjeti s obzirom na novo stanje. U prilog svojim tvrdnjama, tužiteljica se poziva na odredbu članka 89.a Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj: 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18, dalje: ZZO) te navodi da se sukladno toj odredbi mjere zaštite okoliša iz rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš smatraju sastavnim dijelom lokacijske dozvole. Budući da je ukinuta mjera zaštite okoliša iz rješenja o mjerama zaštite okoliša od 14. svibnja 2018., koje su izdane u okviru postupka ishođenja označene lokacijske dozvole, tužiteljica smatra da su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je izdana predmetna lokacijska dozvola pa da je u skladu s odredbom članka 123. ZUP-a tuženik morao provesti obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole. Tužiteljica također smatra i da je trebalo zastati s predmetnim postupkom dok se ne odluči o prijedlogu za obnovu postupka procjene utjecaja na okoliš hidroenergetskog sustava Kosinj koji je okončan navedenim rješenjem od 14. svibnja 2018. Dodatno ističe i da odluka o prekidu postupka te odluka da tijelo samo ne želi rješavati o prethodnom pitanju ne može biti predmet meritorne odluke upravnog rješenja već da te odluke predstavljaju procesno ovlaštenje tijela koje vodi postupak. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika od 26. veljače 2024. te potražuje naknadu troškova ovog spora.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te je dodatno istaknuo da se ne slaže s navodom tužiteljice da je navedenom odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 30. listopada 2023. drugačije riješeno prethodno pitanje od važnosti za izdavanje lokacijske dozvole, a iz razloga što smatra da se o prethodnom pitanju koje se odnosi na zaštitu okoliša za potrebe izdavanja lokacijske dozvole rješava odlukom ministarstva koje je nadležno za ocjenu prihvatljivosti zahvata za okoliš. Naime, osim mjere navedene pod brojem 57. rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš kojoj se protivi tužiteljica, istim rješenjem navedeno još 85 drugih mjera kojima se osigurava prihvatljivost zahvata za okoliš te sve utvrđene mjere čine jedinstven sustav kojim se osigurava prihvatljivost zahvata za okoliš. Dakle, tužiteljica pogrešno navodi da je rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš doneseno na temelju odluke o stavljanju groblja izvan uporabe. Isto nije moguće i iz razloga jer je ono doneseno prije te odluke. Nadalje, tuženik navodi i da je za pokretanje obnove postupka na temelju odredbe članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a potrebno da je o prethodnom pitanju već odlučeno. Stoga ako se obnova traži zbog drugačije riješenog prethodnog pitanja, kao što to traži tužiteljica, u postupku odlučivanja o obnovi postupka nema mjesta primjeni odredaba o prekidu postupka dok nadležno tijelo ne odluči o prethodnom pitanju. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
4. U tijeku spora održana je rasprava 16. travnja 2025. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužiteljice, dok za uredno pozvanog tuženika nije nitko pristupio. Rasprava je na temelju odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
5. Među strankama je u ovom sporu sporno je li tuženik zakonito osporenim rješenjem odbacio tužiteljičin prijedlog za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole od 15. siječnja 2019., iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 123. stavak 2. točke 3. ZUP-a, na kojoj odredbi je tužiteljica utemeljila predmetni prijedlog za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole.
6. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Odredbom članka 55. stavka 1. ZUP-a propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
9. Odredbom članka 123. stavka 2. točke 2. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
10. Odredbom članka 127. stavka 2. točke 4. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23, dalje: ZPU) propisano je da zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva prilaže rješenje o ocjeni potrebe procjene utjecaja na okoliš ako se radi o zahvatu u prostoru za koji postoji obveza njegova donošenja sukladno posebnim propisima iz područja zaštite okoliša i prirode.
11. Odredbom članka 89. a Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj: 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18, dalje: ZZO) propisano je da mjere i/ili program praćenja stanja okoliša utvrđeni rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš, odnosno rješenjem iz postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, obvezni su sadržaj glavnog projekta koji je sastavni dio akta kojim se odobrava građenje ili drugih akata za provedbu zahvata koje se izdaju prema posebnom zakonu.
12. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je tuženik donio lokacijsku dozvolu KLASA: UP/I-350-05/18-01/000140, URBROJ: 531-06-1-1-1-19- 0010, od 15. siječnja 2019., u kojoj je utvrđeno, između ostalog, da je za predmetni zahvat u prostoru u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike proveden postupak procjene utjecaja na okoliš te da je doneseno rješenje KLASA: UP/I 351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018. o prihvatljivosti zahvata za okoliš. Nadalje, razvidno je i da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike rješenjem KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018. utvrdilo da je namjeravani zahvat prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu uz primjenu zakonom propisanih i tim rješenjem utvrđenih mjera zaštite okoliša i mjera ublažavanja negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže (A) te praćenja stanja okoliša i ekološke mreže (B), a među kojim mjerama jest i mjera zaštite naselja i stanovništva, i to da je prije punjenja akumulacije potrebno preseliti posmrtne ostatke s groblja u Gornjem Kosinju i Mlakvi, s prostora akumulacije na drugo groblje ili novo groblje na području iste ili druge jedinice lokalne samouprave, a prema odluci državnog tijela nadležnog za komunalno gospodarstvo i uz suglasnost lokalne zajednice, nasljednika i potomaka. Također, razvidno je i da je Općinsko vijeće Općine Perušić 28. prosinca 2020. donijelo odluku o stavljanju groblja izvan uporabe KLASA: 363-01/20-01/76, URBROJ: 2125-08-1-20-1 od 28. prosinca 2020., a kojom su označena groblja stavljena izvan uporabe od 1. siječnja 2021. radi nemogućnosti vršenja daljnjih ukopa i započinjanja aktivnosti premještanja posmrtnih ostataka u dogovoru s korisnicima grobnih mjesta. Nadalje, razvidno je i da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj: Usoz-102/21-11 od 30. listopada 2023. kojom je ukinuo članak 1. navedene odluke od 28. prosinca 2020. u dijelu koji se odnosi na započinjanje aktivnosti premještanja posmrtnih ostataka.
13. Prema ocjeni suda neosnovano tužiteljica navodi da u ovoj pravnoj stvari prethodno pitanje, za odluku o prijedlogu za obnovu postupka izdavanja predmetne lokacijske odluke, čini odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 30. listopada 2023., kojom je u određenom dijelu ukinuta odluka Općinskog vijeća Općine Perušić o stavljanju groblja izvan uporabe.
14. Naime, primarno se ističe da je tom presudom navedena odluka Općinskog vijeća Općine Perušić ukinuta, a ne poništena, zbog čega ukinute odredbe prestaju važiti danom objave te presude Visokog upravnog suda u »Narodnim novinama«, a u skladu s odredbom članka 162. stavkom 4. ZUS-a. Dakle, do tog datuma takva odluka je bila važeća, a njezino ukidanje nije od utjecaja na zakonitost akata koji su doneseni prije njezina ukidanja, a tako niti akata donesenih prije nego što je ta odluka uopće donesena (kao u konkretnom slučaju).
15. Nadalje, iz citiranog članka 55. stavka 1. ZUP-a proizlazi da je o prethodnom pitanju riječ kad se radi o pravnom pitanju koje se može rješavati kao prethodno pitanje (dakle da se ne radi o iznimkama iz članka 55. stavka 2. ZUP-a), da to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu i da se ono pojavilo u tijeku vođenja upravnog postupka, da je za rješavanje tog pravnog pitanja nadležno drugo tijelo te da se bez njegovog raspravljanja ne može riješiti upravna stvar koja je predmet tog postupka. Budući da je predmetna lokacijska dozvola donesena, između ostalog, na temelju navedenog rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 14. svibnja 2018., a ne odluke o stavljanju groblja izvan uporabe Općinskog vijeća Općine Perušić od 28. prosinca 2020., ukidanje dijela odredbe te odluke ne predstavlja prethodno pitanje u pogledu ovdje predmetne lokacijske dozvole. Naime, navedena odluka Općinskog vijeća Općine Perušić od 28. prosinca 2020. ne čini samostalnu pravnu cjelinu o kojoj je ovisilo donošenje lokacijske dozvole Stoga nisu ispunjeni prethodno navedeni uvjeti da bi se to pitanje smatralo prethodnim pitanjem u smislu odredbe članka 55. ZUP-a.
16. Nastavno na prethodno navedeno, ocjena je suda da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a za obnovu postupka u kojem je donesena predmetna lokacijska dozvola. Naime, navedena zakonska osnova na kojoj je tužiteljica utemeljila svoj prijedlog propisuje da se postupak može obnoviti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, temelji na prethodnom pitanju o kojem je nadležni sud ili javnopravno tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. U konkretnom slučaju osim što pitanje koje je tužiteljica istaknula ne predstavlja prethodno pitanje iz ranije iznesenih razloga, tužiteljica nije niti priložila pravomoćnu odluku nadležnog tijela kojom je u bitnim točkama odlučeno drugačije u pogledu pitanja koje bi bilo prethodno u ovoj pravnoj stvari pa da bi to moglo biti osnova za ocjenu jesu li ispunjeni uvjeti za obnovu provedenog upravnog postupka u kojem je donesena lokacijska dozvola. Dodatno se ističe da pravomoćan akt nadležnog suda ili javnopravnog tijela o prethodnom pitanju ne može zamijeniti dokaz o pokretanju postupka u kojem bi se takav akt eventualno mogao donijeti.
17. Nadalje, prema ocjeni suda provedeni upravni postupak nije moguće obnoviti niti na temelju koje od preostalih zakonskih osnova propisanih člankom 123. ZUP-a, s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu niti tih odredbi.
18. Zaključno, nisu osnovani niti tužbeni navodi kojima tužiteljica osporava odluku tuženika u dijelu u kojem je odbijen prijedlog za prekid tog postupka do donošenja odluke o prijedlogu za obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje o procjeni utjecaja na okoliš hidroenergetskog sustava Kosinj od 14. svibnja 2018. odnosno tužbeni navodi kojima se osporava odluka tuženika u dijelu u kojem je to tijelo odbilo samo odlučiti o procjeni utjecaja na okoliš hidroenergetkog sustava Kosinj kao prethodnom pitanju. Naime, obnova postupka predstavlja izvanredni pravni lijek te stoga okolnosti na temelju kojih se ona pokreće moraju biti izvjesne. Upravo zato je odredbom članka 123. stavak 2. točka 3. ZUP-a propisano da se obnova može pokrenuti u onim slučajevima u kojima se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a javnopravno tijelo je o tom pitanju kasnije odlučilo drugačije. Zakonodavac dakle traži postojanje takve odluke te nije dovoljno da samo postoji mogućnost donošenja drugačije odluke o prethodnom pitanju. S tim u vezi valja reći kako u konkretnoj situaciji odredbe članka 55. ZUP-a nisu primjenjive budući da se one odnose na upravni postupak koji je u tijeku, a ne postupak po izvanrednom pravnom lijeku koji bi se trebao pokrenuti upravo s obzirom na okolnost drugačijeg rješavanja o prethodnom pitanju. Također, pogrešno tužiteljica navodi da odluka kao pod točkom 2. i 3. izreke osporavanog rješenja ne može biti predmet meritorne odluke upravnog rješenja. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju tuženik odbacio prijedlog za obnovu postupka, dakle donio procesnu odluku, a zakonska mogućnost da tuženik o navedenim (procesnim) pitanjima samostalno odluči zasebnim rješenjima, ne čini nezakonitim rješenje kojim je zajedno odlučeno o prijedlogu za obnovu i navedenim pitanjima.
19. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
20. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 8. svibnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članaka 126. stavak 6. ZUS- a).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužiteljice odvjetniku Andri Marijanoviću, Zagreb, Dalmatinska 2
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Upravi za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektoru lokacijskih dozvola i investicija, Zagreb, Ul. Republike Austrije 14
