Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-254/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80672192786 i 2. HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupani po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-443/2023 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-443/2023 od 30. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari za isplatom solidarne naknade štete tužiteljima u iznosu od 220.065,70 kn, zajedno sa zateznim kamatama te troškovima parničnog postupka, kao neosnovan.

2. Protiv te presude žale se tužitelji, zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlažu da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuju tužitelji u žalbama, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tužitelji ističu i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 220.065,70 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete koju trpe u svezi štetnog događaja od 19. kolovoza 2009. kada je kamion s prikolicom naletio na vlak broj s DMV-om broj 7122-11 pri čemu je oštećena njihova lokomotiva i uslijed oštećenja da trpe izmaklu korist budući da nisu mogli koristiti oštećeni upravljački vagon u trenutku njegova oštećenja pa do ponovnog stavljanja lokomotive u promet.

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da iz nalaza i mišljenja Zavoda za prometna-tehnička vještačenja proizlazi da je vještak dr. sc. Mladen Nikšić, dipl. ing. prometa dao vještvo na temelju zapisnika o policijskom očevidu, zapisnika o primopredaji vučnog vozila, povjerenstvenog zapisnika, zapisnika oštećenja, radnog zadatka br. 22 i vremena utrošenog rada, a koja visina štete iznosi 220.065,70 kuna,

- da se izračun predmetne štete koju je sačinio sudski vještak temelji na parametrima koje propisuje Pravilnik o izvanrednim događajima u željezničkom prometu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 64/09),

- da parametri iz navedenog Pravilnika ne predstavljaju osnovu za dokazivanje stvarnog postojanja i visine štete, kako je to propisano člankom 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO),

- da tužitelji nisu dokazali postojanje pretpostavki iz članka 1046. u svezi s člankom 1089. stavak 3. ZOO-a, a da su trebali dokazati da im je šteta stvarno nastala, u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu, odnosno izmakla korist, kao i dokazati visinu štete,

- da iz priložene dokumentacije i provedenim vještačenjem sud nije mogao zaključiti o postojanju pretpostavki za naknadu štetu, u smislu članka 1046. u svezi s člankom 1089. stavak 3. ZOO-a.

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelji ih svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

11. Pitanje nastanka štete s osnove izmakle koristi i zastoja u prometu ne može se u odnosu na tuženika (treću osobu) utvrđivati na temelju Pravilnika, već se zaključak o postojanju i visini štete može temeljiti samo na valjanim dokazima o postojanju i visini štete, a štetniku se može naložiti popravljanje samo one štete koja je stvarno i nastala, kako u pogledu u čemu se ista sastoji, tako i u pogledu visine u kojoj je nastala (odluka VS RH broj Rev-3464/2019 od 22. studenog 2022.).

12. Pri tome valja poći od odredbe članka 1089. stavak 1. ZOO-a prema kojoj oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, kao i odredbe stavka 3. istog članka, koja propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari, ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

13. Hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora, dakle, navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu, te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica.

14. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati – članak 7. stavak 2. ZPP-a). To u konkretnom slučaju znači da su tužitelji bili dužni dokazati stvarno pretrpljenu štetu, dostaviti dokaze o postojanju visine štete, a što u konkretnom slučaju nisu, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Za navesti je da novčana jedinica – kuna, nije bila na snazi u trenutku zaključenju glavne rasprave 7. rujna 2023., sukladno Zakonu o uvođenju Eura kao službene valute u RH ("Narodne novine" broj 57/22).

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbe tužitelja kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović