P-4187/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Zagreb, zastupano po ČA, dr. med., univ. spec. med. prava – voditeljici Regionalnog ureda u Splitu, Obala kneza Branimira 14, Split, OIB: 02958272670, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Zagreb, Pisarnica Split, Varaždinska 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a na ročištu od 08. svibnja 2025., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 104.763,35 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i to:

za osiguranika EA:

za iznos od 34.413,22 kuna od 28. 02. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 148,75 kuna od 27. 08. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,33 kuna od 29. 07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 276,08 kuna od 04. 03.. 2009.godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 29. 07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 5. 759,60 kuna od 17. 02. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 28. 08. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 50,00 kuna od 30. 07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 28. 08. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 28. 08. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 44,32 kuna od 17. 03. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 225,00 kuna od 21. 05. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 1.250,00 kuna od 11. 04. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 40,82 kuna od 18. 06. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 42,00 kuna od 21. 04. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 10. 04. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 20. 10. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 44,32 kuna od 11. 04. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 328,12 kuna od 10. 06. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 225,00 kuna od 23. 05. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 6,58 kuna od 20. 10. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 20. 10. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 20. 10. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 61,59 kuna od 22.07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 42,00 kuna od 20. 06. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 210,00 kuna od 20. 06. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 44,32 kuna od 10. 06. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 10. 06. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 266,16 kuna od 11. 07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 18. 11. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 20. 06. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 127,50 kuna od 20. 06. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 46,53 kuna od 11. 09. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 57,88 kuna od 22. 12. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 11. 07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,50 kuna od 31. 07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 11. 07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 42,00 kuna od 11. 07. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 43,09 kuna od 22. 12. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 23,27 kuna od 22. 12. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 23,27 kuna od 20. 10 2009. godine pa do isplate

za iznos od 42,66 kuna od 13. 08. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 50,04 kuna od 29. 08. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 28. 01. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 90,91 kuna od 29. 09. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 24. 02. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 24. 02. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 43,09 kuna od 24. 10. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 24. 02. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,80 kuna od 05. 11. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 24. 02. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 42,00 kuna od 20. 10. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 55,69 kuna od 26. 11. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 23. 03. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 24. 03. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 42,00 kuna od 20. 10. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 25. 12. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 23,27 kuna od 25. 12. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 46,53 kuna od 09. 01. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 17. 04. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 34,03 kuna od 09. 01. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 102,00 kuna od 09. 01. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 17. 04. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 25,04 kuna od 30. 01. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 42,00 kuna od 21. 11. 2009. godine pa do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 30. 01. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 19. 05. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 30. 01. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 19. 05. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 30. 01. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 25. 06. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 22. 05. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 22. 05. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 22. 05. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 01. 07. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 01. 07. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 30. 07. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 30. 07. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 30. 07. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 30. 07. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 28. 08. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 28. 08. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 94,00 kuna od 19. 06. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 25,04 kuna od 09. 07. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 28. 08. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 29. 09. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 29. 09. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 27. 10. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 27. 10. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 10,39 kuna od 27. 10. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 15,27 kuna od 27. 10. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 27. 10. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 30. 10. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 30. 11. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 04. 08. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 30. 11. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 30. 11. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 30. 11. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 28. 12. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 28. 12. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 25,04 kuna od 28. 12. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 26. 05. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 26. 05. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 26. 05. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 01. 07. 2010. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 05. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 01. 07. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 18. 06. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 41,00 kuna od 22. 02. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 07. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 07. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 07. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 08. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 08. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 08. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 08. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 28. 05. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 41,00 kuna od 20. 05. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20. 09. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 01. 07. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 01. 07. 2011. godine pa do isplate

za iznos od 16,10 kuna od 20.10. 2011. godine pa do isplate

za osiguranika BA:

za iznos od 6.088,33 kuna od 28. 02. 2009. godine do isplate

za iznos od 55,00 kuna od 27. 08. 2009. godine do isplate

za iznos od 19,85 kuna od 26. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,40 kuna od 26. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 40,01 kuna od 14. 03. 2009. godine do isplate

za iznos od 347,93 kuna od 23. 05. 2009. godine do isplate

za iznos od 3.247,02 kuna od 14. 03. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 29. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 102,00 kuna od 29. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 34,03 kuna od 29. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 11. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 144,68 kuna od 11. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 10. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 10. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 10. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 10. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 18,58 kuna od 10. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 10. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 34,03 kuna od 30. 04. 2010. godine do isplate

za osiguranika IA:

za iznos od 16. 252,61 kuna od 28. 02. 2009. godine do isplate

za iznos od 12,27 kuna od 29. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 12.888,66 kuna od 14. 03. 2009. godine do isplate

za iznos od 750,00 kuna od 17. 06. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,40 kuna od 26. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 21,74 kuna od 14. 03. 2009. godine do isplate

za iznos od 1.845,20 kuna od 16. 05. 2009. godine do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 30. 04. 2009. godine do isplate

za iznos od 5,95 kuna od 17. 10. 2009. godine do isplate

za iznos od 32,24 kuna od 17. 10. 2009. godine do isplate

za iznos od 62,98 kuna od 17. 10. 2009. godine do isplate

za iznos od 44,32 kuna od 11. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 569,40 kuna od 11. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 57,88 kuna od 10. 06. 2009. godine do isplate

za iznos od 481,80 kuna od 10. 10. 2009. godine do isplate

za iznos od 32,24 kuna od 18. 11. 2009. godine do isplate

za iznos od 46,53 kuna od 11. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 11. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 127,50 kuna od 31. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 11. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 22,16 kuna od 10. 10. 2009. godine do isplate

za iznos od 32,17 kuna od 22. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 42,66 kuna od 16. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 593,76 kuna od 29. 08. 2009. godine do isplate

za iznos od 43,09 kuna od 13. 08. 2009. godine do isplate

za iznos od 58,56 kuna od 17. 09 2009. godine do isplate

za iznos od 32,17 kuna od 28. 01. 2010. godine do isplate

za iznos od 50,04 kuna od 29. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 32,17 kuna od 28. 01. 2010. godine do isplate

za iznos od 30,16 kuna od 11. 09. 2009. godine do isplate

za iznos od 43,09 kuna od 24. 10. 2009. godine do isplate

za iznos od 62,88 kuna od 24. 02. 2010. godine do isplate

za iznos od 5,88 kuna od 24. 02. 2010. godine do isplate

za iznos od 57,54 kuna od 26. 11. 2009. godine do isplate

za iznos od 43,09 kuna od 26. 11. 2009. godine do isplate

za iznos od 34,03 kuna od 25. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,30 kuna od 17. 04. 2010. godine do isplate

za iznos od 62,88 kuna od 17. 04. 2010. godine do isplate

za iznos od 34,03 kuna od 09. 01. 2010. godine do isplate

za iznos od 102,00 kuna od 09. 01. 2010. godine do isplate

za iznos od 46,61 kuna od 17. 04. 2010. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 30. 01. 2010. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 30. 01. 2010. godine do isplate

za iznos od 53,57 kuna od 30. 01. 2010. godine do isplate

za iznos od 62,88 kuna od 01. 07. 2010. godine do isplate

za iznos od 62,88 kuna od 28. 08. 2010. godine do isplate

za iznos od 34,49 kuna od 09. 07. 2010. godine do isplate

za iznos od 44,03 kuna od 07. 08. 2010. godine do isplate

za iznos od 48,82 kuna od 07. 08. 2010. godine do isplate

za iznos od 20,17 kuna od 29. 09. 2010. godine do isplate

za iznos od 204,53 kuna od 31. 08. 2010. godine do isplate

za iznos od 25,04 kuna od 30. 09. 2010. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 07. 10. 2010. godine do isplate

za iznos od 88,54 kuna od 01. 02. 2011. godine do isplate

za iznos od 60,12 kuna od 24. 08. 2010. godine do isplate

za iznos od 19,62 kuna od 30. 11. 2010. godine do isplate

za iznos od 60,12 kuna od 28. 12. 2010. godine do isplate

za iznos od 25,00 kuna od 28. 12. 2010. godine do isplate

za iznos od 300,00 kuna od 11. 01. 2011. godine do isplate

za iznos od 25,54 kuna od 28. 04. 2011. godine do isplate

za iznos od 25,00 kuna od 28. 04. 2011. godine do isplate

za iznos od 19,62 kuna od 28. 04. 2011. godine do isplate

za iznos od 5,83 kuna od 09. 02. 2011. godine do isplate

za iznos od 14,65 kuna od 01. 07.2011. godine do isplate

za iznos od 61,30 kuna od 09. 02. 2011. godine do isplate

za iznos od 49,62 kuna od 20. 05. 2011. godine do isplate

za iznos od 14,65 kuna od 20. 05. 2011. godine do isplate

za iznos od 27,84 kuna od 17. 02. 2011. godine do isplate

za iznos od 27,84 kuna od 20. 07. 2011. godine do isplate

za iznos od 27,84 kuna od 20. 08. 2011. godine do isplate

za iznos od 27,84 kuna od 20. 08. 2011. godine do isplate

za iznos od 27,84 kuna od 20. 09. 2011. godine do isplate

za osiguranika ŠA:

za iznos od 5. 854,10 kuna od 12. 02. 2009. godine do isplate

za iznos od 17,69 kuna od 27. 06. 2009. godine do isplate

za iznos od 14,19 kuna od 27. 06. 2009. godine do isplate

za iznos od 14,19 kuna od 29. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 28,77 kuna od 12. 02. 2009. godine do isplate

za iznos od 690,00 kuna od 17. 06. 2009. godine do isplate

za iznos od 443,58 kuna od 18. 04. 2009. godine do isplate

za iznos od 20,41 kuna od 23. 05. 2009. godine do isplate

za iznos od 123,26 kuna od 23. 05. 2009. godine do isplate

za iznos od 45,64 kuna od 28. 02. 2009. godine do isplate

za iznos od 8,51 kuna od 25. 02. 2009. godine do isplate

za iznos od 443,58 kuna od 23. 05. 2009. godine do isplate

za iznos od 20,41 kuna od 23. 05. 2009. godine do isplate

za iznos od 3.874,92 kuna od 16. 05. 2009. godine do isplate

za iznos od 363,97 kuna od 22. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 7,91 kuna od 22. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 10. 06. 2009. godine do isplate

za iznos od 39,03 kuna od 30. 06. 2009. godine do isplate

za iznos od 24,18 kuna od 11. 07. 2009. godine do isplate

za iznos od 102,00 kuna od 18. 11. 2009. godine do isplate

za iznos od 7,30 kuna od 29. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 160,36 kuna od 29. 12. 2009. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 30. 01. 2009. godine do isplate

za iznos od 7,30 kuna od 03. 03. 2010. godine do isplate

za iznos od 10,77 kuna od 06. 03. 2010. godine do isplate

za iznos od 101,27 kuna od 26. 11. 2010. godine do isplate.«

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.718,75 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 08. svibnja 2025. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda dana 27. siječnja 2015.g. zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika radi isplate u kojoj tužitelj navodi da se dana 23. studenoga 2008. u Splitu, dogodila prometna nezgoda, a koju je prouzročio AA upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod "Euroherc osiguranja" temeljem police br. [broj police].

1.1. Kritične prigode da su ozlijeđeni osiguranici Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu Zavod) EA, rođ. **.**.1988., BA, rođ. **.**.1988., ŠA, rođen **.**.1988. te IA, rođ. **.**.1987.

1.2. Navedenim štetnim događajem Zavod da je oštećen za iznos od 209.913,07 kn koji se sastoji od troškova stacionarnog bolničkog liječenja, troškove liječenja u okviru specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, putnih troškova, troškova po izdatim receptima, troškova za primarnu zdravstvenu zaštitu te troškova izdatih medicinskih pomagala, a sve u vezi s liječenjem osiguranika tužitelja EA, BA, HA te IA od posljedica predmetne prometne nezgode.

1.3. Temeljem čl. 119., 124., 125., 126., 127. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne Novine", broj: 85/06, 118/06, 77/07, 35/08) Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od krivca za nezgodu ili njegova osiguravatelja te u skladu sa zakonskim odredbama podnosi tužbu. Sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju tuženici su u obvezi platiti i zakonske zatezne kamate od dana nastale štete, odnosno od plaćanja svakog pojedinog računa do isplate prema gore priloženim računalnim ispisima računa s ovjerom datuma plaćanja.

1.4. Da je u skladu s navedenim, tužitelj zatražio naknadu prouzročene štete od tuženika "Euroherc osiguranje" svojim odštetnim zahtjevom od 14. 06.2011., kojeg je tuženik zaprimio dana 07. 07. 2011. Tuženik "Euroherc osiguranje" je uplatama od 29. 08.2011. te od 30.08.2011. tužitelju platio dio duga u ukupnom iznosu 104.713,42 kn glavnice s pripadajućim kamatama, te je ostao u obvezi za preostali iznos od 104.763,35 kn s pripadajućim kamatama. Tuženik "Euroherc osiguranje" je priznao osnovanost tužiteljeva potraživanja u omjeru od 50% od odštetnog zahtjeva, obrazloživši odluku navodnom suodgovornošću tužiteljevih osiguranika u navedenom omjeru od 50%.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da bi uopće postojala izvanugovorna odgovornost za štetu, između ostalog, da je neophodno da šteta nastane. Šteta je po odredbi čl. 1046. ZOO-a umanjenje nečije imovine, a u konkretnom slučaju tužitelju je šteta u iznosu od 104.763,35 kn koju potražuje po tužbenom zahtjevu (vodeći računa o datumima od kojih se potražuje kamata) nastala nakon 1. rujna 2009. kada je došlo do umanjenja njegove imovine. Drugim riječima, izvanugovorna odgovornost tuženika nije ni mogla nastati prije nego li je šteta nastala.

2.1. Pravilnim i jedino mogućim tumačenjem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. više je nego li jasno da je zakonodavac dana 1. siječnja 2009. "povukao crtu" te se šteta koja je tužitelju nastala od tog dana pa nadalje a koja je prouzročena od vlasnika odnosno korisnika osiguranog motornog vozila naknađuje na zakonom propisani način (izdvajanjem propisanog postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti) a sasvim je nebitno kada je došlo do štetnog događaja.

2.2. Naime, za štetu nastalu nakon 1. siječnja 2009. tužitelju da društva za osiguranje naknađuju štetu (zakonsku paušalnu naknadu štete) neovisno od toga da li je uopće došlo do štetnog događaja i da li je tužitelju uopće nastala šteta. Kako je već i navedeno, sa danom 1. rujna 2009. da je povučena crta, i pravno da je nedopustivo da se nakon toga zakoni primjenjuju kako bi to odgovaralo tužitelju. Dakle, za svu štetu koju tužitelj trpi uslijed izdataka za svoje osiguranike učinjenih sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju a koja je nastala nakon 1. siječnja 2009. tužitelju je već šteta naknađena tuženikovim izdvajanjem u visini od zakonom propisanog postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu čl. 53. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju uslijed čega je tužbeni zahtjev neosnovan. Tim izdvajanjem da su pokrivene tužitelju sve štete nastale nakon 1. siječnja 2009. (sam zakonodavac navodi da taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete) a koje su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila. Do 1. siječnja 2009. da se plaćala isključivo stvarna šteta koja je nastala tužitelju, a nakon 1. siječnja 2009. tužitelju da se izdvaja određeni iznos koji pokriva sve nastale štete neovisno od toga koliko te štete iznose.

2.3. Dakle, tužitelju da je naknađena šteta za iznos od 104.763,35 kn koju u tužbi potražuje jer su (možebitni) izdaci u iznosu od 104.763,35 kn nastali nakon 1. siječnja 2009.g. Prema tome, svi izdaci tužitelja od 1. rujna 2009.g. do 31. prosinca 2009.g. neovisno o tome na što se odnose da su pokriveni prihodima tužitelja od 1. rujna 2009.g. do 31. prosinca 2009.g., svi izdaci tužitelja od 1. siječnja 2010.g. do 31. prosinca 2010.g. neovisno o tome što se odnose pokriveni su prihodima tužitelja od 1. siječnja 2010.g. do 31. prosinca 2010.g., svi izdaci tužitelja od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011.g. neovisno o tome što se odnose pokriveni su prihodima tužitelja od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011.g.

2.4. Naime, od 1. siječnja 2009. pa nadalje prihod tužitelja je izdvajanje u visini od zakonom određenog postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti društava za osiguranje. Jedino je bitno da se i prihodi i izdaci – rashodi odnose na istu kalendarsku godinu. Da je apsolutno nebitno kada je došlo do štetnog događaja i kada je sklopljena polica osiguranja (ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti), već je jedino bitno kada je tužitelju nastala šteta (izdatak) odnosno umanjenje njegove imovine. O tome da je neosnovan tužbeni zahtjev za potraživanje izdataka nastalih nakon 1. siječnja 2009. jer se primjenjuje propis koji je bio na snazi u trenutku nastanka izdataka kojim je od 1. siječnja 2009.g. naknada štete ionako već naknađena tuženikovim izdvajanjem zakonom propisanog postotka od naplaćene funkcionalne premije temeljem odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 150/2008 i NN 94/2009).

2.5. Tuženik da osporava da je tužitelj platio troškove koji su predmet njegova potraživanja jer dokumentacija koju je dostavio tužitelj ne predstavlja relevantnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da li su mu i kada nastali izdatci koje potražuje.

2.6. Čak i kada bi se smatralo da dokumentacija koju je tužitelj dostavio predstavlja vjerodostojnu ispravu (nema nikakve sumnje da se ne radi o javnoj ispravi), u svakom slučaju tuženik osporava da su u dokumentaciji koju je dostavio tužitelj istinito utvrđene činjenice, a teret dokaza da je na tužitelju.

2.7. Iako da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga navedenih u toč. I. ovog odgovora, tuženik ističe i prigovor suodgovornosti na strani osiguranika tužitelja od 50% zbog pristajanja na vožnju sa vozačem u alkoholiziranom stanju i zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa (sve osiguranice tužitelja zadobile su ozljede glave).

2.8. U postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod brojem P1-10832/09 po tužbi osiguranika tužitelja EA protiv tuženika povodom istog štetnog događaja na ročištu održanom 11. lipnja 2012. izveden je dokaz saslušanjem AA vozača vozila osiguranog od automobilske odgovornosti kod tuženika te je isti izjavio: "Što se tiče te večeri prije štetnog događaja mogu reći da sam bio u društvu s prijateljem ŠA i još jednim prijateljem i bili smo zajedno u Tropica na Bačvicama. Također u tom klubu tu večer su bili zajedno u društvu IA koju sam ja od prije poznavao te BA, tužiteljica i još jedna ženska osoba. Mi smo se u Tropica zajedno vidjeli i družili cijelu večer. Svi smo tu večer pili alkoholna pića i sigurno je da je tužiteljica vidjela da sam pio alkohol. Koliko sam točno popio ja se sada ne mogu izjasniti jer se toga ne sjećam. U svakom slučaju kad smo se odlučili otići iz Tropica svi su bili pijaniji od mene. Odlučili smo otići na [adresa] u [adresa] i do tamo je vozio ŠA. Kako je [adresa] bio zatvoren odlučili smo otići u Paganinija na Mertojaku. Kako je ŠA ispred Sing Singa rekao da je pijan i da ne može voziti zamolio me da ja sjednem za volan, što sam i učinio. Sigurno da je netko bio manje alkoholiziran i pijan od mene da bi ta osoba upravljala, ali kako to nije bilo ja sam pristao i sjeo za volan. U vozilu koje je bilo u vlasništvu TA na suvozačevom mjestu je sjedio ŠA, a na zadnjem sjedištu su sjedile ove 4 djevojke, između kojih i tužiteljica. Nitko u vozilo nije bio vezan pa tako ni ja niti suvozač, a niti djevojke koje su sjedile straga.,,"

2.9. Tuženik ističe prigovor zastare obzirom da je od dana nastanka izdataka do podnošenja tužbe protekao zastarni rok. Vođenje i okončanje kaznenog postupka protiv vozača vozila koje je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika nema nikakav utjecaj na zastaru iz razloga što tužitelj u kaznenom postupku nije ni postavio imovinskopravni zahtjev. 2.10. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom dokumentacije koja prileži spisu, pregledom kompjuterskog ispisa podataka o prometnoj nezgodi iz računalne baze podataka tužitelja, pročitana je preslika presude Općinskog suda u Splitu broj K-1031/09, a sve dostavljeno uz tužbu, ovjereni računalni ispis računa s datumima plaćanja (list spisa 5 do 263), preslika zahtjeva za naknadu štete od 14.6.2011., preslici tuženikovih izvješća o isplati naknade od 26.8.2011. (list spisa 266 do 269), dokumentacija priložena uz podnesak tužitelja od 18.2.2016., Saslušan je svjedok AA, pregledan je spis ovog suda K-1031/09, spis ovog suda P1-10352/09, dok je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem kombiniranog vještačenja kao suvišan.

4. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-62/15 od 18. rujna 2018., odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja. Sud je pri tome smatrao da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok, te da je potraživanje tužitelja zastarjelo.

5. Odlučujući po žalbi tužitelja Županijski sud u Vukovaru je svojom Presudom poslovni broj Gž-787/2018 od 01. travnja 2019. odbio žalbu tužitelja i potvrdio gore citiranu presudu ovog suda.

5.1. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da vijeće nalazi da se tužitelj, u ovom slučaju žalitelj, valjano poziva na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 85/06., 118/06., 77/07., 11/07. i 35/08.) ali tužbu je instruirao u smislu potraživanja naknade štete pri tome zanemarujući činjenicu od kada se računa početak zastarnog roka za naknadu štete. Temeljem priloženih presuda tuženika koje stajalište je zauzeo VSRH posebno Rev x-674/2010 zastara nastupa kada istekne vrijeme određeno za staru kaznenog progona. Žalitelj svoju tužbu nije instruirao u smislu kondikcije već potraživanja naknade štete za koju je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je nastupila zastara jer je tužba podnijeta nakon pravomoćnosti kaznene presude, a tužitelj nije respektirao vrijeme potrebno za zastaru kaznenog progona. Stoga je žalba odbijena a prvostupanjska suda je potvrđena.

6. Odlučujući po reviziji tužitelja, Vrhovni sud RH je svojim Rješenjem broj Rev 3531/2019-2 od 05. rujna 2023. prihvatio reviziju tužitelja i ukinuo je presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-787/18-3 od 1. travnja 2019. i presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-62/15 od 18. rujna 2018., i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

6.1. Iz obrazloženja Rješenja Vrhovnog suda proizlazi da je predmet spora zahtjev radi isplate iznosa od 104.763,35 kuna s osnova troškova liječenja u svezi prometne nesreće u kojoj su ozlijeđeni osiguranici tužitelja, a koji štetni događaj je skrivio osiguranik tuženika.

6.2. Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda RH dalje proizlazi da su na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev zaključujući da je predmetno potraživanje u zastari obzirom su protekli trogodišnji zastarni rokovi iz čl. 230. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO/05) od kada je oštećenik doznao za štetu i štetnika, a da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 231. ZOO obzirom tužitelj nije u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev.

6.3. Iz obrazloženja citirane odluke dalje proizlazi da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom zahtjevu osiguratelja, koji je platio troškove liječenja za svog osiguranika, prema osiguratelju štetnika (isplata za drugog s pravom subrogacije), a koje potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (tako i u Revx-899/11 od 6. lipnja 2012., Revx-1045/13 od 8. siječnja 2014. i Revx-1227/13 od 31. kolovoza 2016.)., a da se o ovom pravnom pitanju izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-2819/2011 od 20. lipnja 2012., U-III-3787/11 od 11. srpnja 2012., te broj: U III-2571/2014 od 17. lipnja 2015., pri čemu je navedeno shvaćanje „(...) da je u konkretnom slučaju tužitelj podmirio (platio) troškove liječenja oštećenika iz prometne nezgode umjesto ovdje tuženika ex lege, čime je učinio isplatu za drugoga pridržavajući si pritom pravo da (naknadno) tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od tuženog podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju) - što podrazumijeva i pokretanje postupka u okviru općeg zastarnog roka propisanog čl. 371. ZOO/91, a podredno i primjenu čl. 373. ZOO/91.“

6.4. Slijedom navedenog da nije pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je riječ o tražbini naknade štete na koju se povodom prigovora zastare primjenjuje rok iz čl. 230. st.1. ZOO/05.

6.5. Sukladno čl. 225. ZOO/05 tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

6.6. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

7. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom cjelokupnog spisa i spisu priloženih dokaza, pregledana je dokumentacija, kompjuterski ispis podataka o prometnoj nezgodi iz računalne baze podataka tužitelja, pročitana je preslika presude Općinskog suda u Splitu broj K- 1031/09, a sve dostavljeno uz tužbu, ovjereni računalni ispis računa s datumima plaćanja (list spisa 5 do 263), preslika zahtjeva za naknadu štete od 14.6.2011., preslici tuženikovih izvješća o isplati naknade od 26.8.2011. (list spisa 266 do 269), dokumentacija priložena uz podnesak tužitelja od 18.2.2016., pročitan je zapisnik sa ročišta od 19. rujna 2017. na kojem je saslušan svjedok AA, pregledani su spisi ovog suda K-1031/09 i P1-10352/09.

8. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osiguratelja koji je podmirio troškove liječenja svojih osiguranika EA, BA, TA i IA protiv tuženika kao osiguratelja vozila čiji je vozač (AA) skrivio nastanak prometne nezgode u kojoj su ozlijeđeni osiguranici tužitelja.

10. Među strankama nije sporno da je ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 209.913,07 kn na ime putnih troškova, troškova izdavanja medicinskih pomagala, troškova prema izdanim receptima, troškova u okviru specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite, troškova za primarnu zdravstvenu zaštitu i troškovi stacionarnog liječenja, a prema dopisu od 14. lipnja 2011. kojega je tužitelj uputio tuženiku.

10.1. Među strankama nije sporno kako je tuženik prema tužitelju izvršio uplate prema izvješćima isplate i naknade (l.s. 266-269) u ukupnom iznosu od 104.713,42 kn u razdoblju od 29. i 30. kolovoza 2011.

10.2. Također nije sporno da se dana 23. studenoga 2008. u Splitu dogodila prometna nezgoda u kojoj su zadobili ozljede osiguranici tužitelja EA, BA, ŠA i IA, te nije sporno da je vozilo kojim je upravljao AA i koje je skrivilo prometnu nezgodu bilo na dan štetnog događaja osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja].

11. Među strankama je sporno:

- je li potraživanje tužitelja zastarjelo,

- je li tužitelj doista platio utužene troškove liječenja za svoje osiguranike,

- je li postoji uzročna veza utuženih troškova liječenja i predmetne nezgode,

- jesu li tužitelju utuženi troškovi liječenja plaćeni putem isplate zakonom propisanog postotka premije osiguranja od automobilske odgovornosti.

- je li postoji suodgovornost tužiteljevih osiguranika za nastanak ozljeda koje su zadobili u predmetnoj prometnoj nezgodi.

12. Pregledom tužiteljevog kompjuterskog ispisa podataka priloženih uz tužbu, a na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje, sud je utvrdio da tužitelj ima evidentirana potraživanja proizašla iz prometne nesreće na području Splita od 23. studenoga 2008. i to potraživanja koja se odnose na troškove liječenja osiguranika tužitelja EA, BA, VA, ZA i IA kao putnike u vozilu kojim je upravljao AA, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja 0818552076, reg. oznake [registarska oznaka].

13. Pregledom tužiteljevog kompjuterskog ispisa podataka sud je utvrdio da se u odnosu na osiguranicu tužitelja EA (list spisa 7-137) nalazi popis troškova liječenja u bolnici (l.s. 12-15), trošak ortopedskih pomagala (l.s. 16), pregled realiziranih recepata u ljekarnama (l.s. 17-24, 31, 35-37, 44, 48, 53, 54, 60, 62, 63, 65, 67, 70, 71, 75, 78, 82, 84, 86-97,100-115, 117-123, 125-131 te 134-137), troškovi liječenja SKZZ (l.s. 25, 30, 32,33,38,41-43, 47, 49-52, 55-59, 61, 64, 66, 69, 73, 74, 76, 77, 79, 81, 83, 85-99, 116, 132), te putni troškovi (l.s. 26-29, 34, 39, 40, 45, 46, 54, 68). Iz navedene dokumentacije su razvidni datumi kada su navedeni troškovi plaćeni od strane tužitelja, a radi se o razdoblju od 27. veljače 2009. do 19. listopada 2011.

14. Pregledom tužiteljevog kompjuterskog ispisa podataka sud je utvrdio da se u odnosu na osiguranicu tužitelja BA nalazi popis troškova (l.s. 135-138) koji se odnose na troškove liječenja u bolnici (l.s. 139-140), ortopedska pomagala (l.s. 141), pregled realiziranih recepata u ljekarnama (l.s. 142-143), troškovi liječenja SKZZ (l.s. 144, 145, 147-158), te troškovi liječenja u bolnici (list spisa 146). Za ovu osiguranicu tužitelja navedeno je da su plaćeni nastali troškovi od 27. veljače 2009. do 29. travnja 2010.

15. Pregledom tužiteljevog kompjuterskog ispisa podataka sud je utvrdio da su u odnosu na osiguranika VA (l.s. 159-186) evidentirani troškovi liječenja u bolnici (l.s. 160,161, 174), pregled realiziranih recepata u ljekarni (l.s. 162-164), troškovi liječenja SKZZ (l.s. 165, 167 – 170, 172,173, 175-176), ortopedska pomagala (l.s. 166) te liječenje pri općoj medicini (l.s. 171). Prema evidenciji tužitelja plaćanja su vršena od 11. veljače 2009. do 25. studenoga 2010.

16. Pregledom tužiteljevog kompjuterskog ispisa podataka sud je utvrdio da su za osiguranicu tužitelja IA (l.s. 187 – 263), navedeni troškovi liječenja u bolnici (l.s. 190-192, 194, 195, 199), ortopedskih pomagala (l.s. 196), pregled realiziranih recepata u ljekarnama (l.s. 193, 197, 201-203, 208, 214, 219, 221, 224, 225, 229, 230, 233, 237, 238, 241, 246 – 249, 251 – 253, 255, 257 – 263) te troškovi liječenja SKZZ (l.s. 198, 200, 204 - 207, 209 - 213, 215-218, 220, 222, 224, 226-228, 231, 232, 234-236, 239, 240, 242-245, 250, 254, 256). Prema evidenciji tužitelja za ovog osiguranika uplate su vršene od 27. veljače 2009. do 11. rujna 2011.

17. Na ročištu od 19. rujna 2017. u svojstvu svjedoka je saslušan AA iz čijeg je iskaza sud utvrdio da je upravo on kritične prigode upravljao vozilom BMW Coupe, zatim da je na suvozačevom mjestu sjedio ŠA, a straga četiri cure koje nisu bile vezane jer se inače radi o prostoru za dvije osobe. Dalje je utvrđeno da su se svi skupa tu večer družili i koliko se sjeća da su svi konzumirali alkohol. Putnicima u automobilu je bilo poznato kako je on konzumirao alkohol. U preostalom dijelu iskazivao je kao u dijelu u predmetu P-10832/09 na ročištu od 11. lipnja 2012.

18. Pregledom presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1031/09 od 23. studenog 2012. sud je utvrdio kako je okrivljenik AA sin Č i E rođene B, rođen **.**.1987. u [adresa], proglašen krivim što je 23. studenoga 2008. oko 4,30 sati u Splitu upravljajući osobnim automobilom marke BMW 300-i registarske oznake [registarska oznaka] postupio protivno odredbi čl. 199. st. 1., čl. 51. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što je poduzeo vožnju istočnom kolničkom a desnom prometnom trakom Velebitske ulice iz smjera juga prema sjeveru iako je bio pod utjecajem alkohola i to sa koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,19 g/kg, zbog čega nije bio sposoban za sigurno obavljanje vožnje, te vozio brzinom od 109 km/h u naseljenom mjestu, gdje vrijedi ograničenje brzine od 50 km/h, a ujedno ne prilagođavajući brzinu ni osobinama ceste koja u dijelu raskrižja s Ulicom moliških Hrvata i Trondheimskom ulicom čini zavoj u desno, svjestan da takvom vožnjom može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i pristajući na to, pa je upravo zbog takve vožnje izgubio nadzor nad vozilom u tom zavoju, gdje se automobil zbog opisane brzine zanaša i izlijeće prema zapadnom rubu kolnika gdje udara u rubnjak kolnika, dodatno se rotira i desnom bočnom stranom udara u metalni rasvjetni stup, pri čemu su suputnici u vozilu ŠA, EA, IA i BA zadobile ozljede teške naravi i to ŠA prijelom poprečnog nastavka I. i II. lumbalnog kralješka EA nagnječenje mozga, udarac u glavu u predjelu čela sa oguljotinama, prijelom vilice i prijelom dijafize natkoljenice sa pomakom, BA prijelom zdjelice i prijelom lisnog maleola desne noge, a IA puknuće jetre, prijeloma pubične kosti lijevo i prijelom VIII. kralješka grudnog dijela kralježnice, dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosnog prometa – izazivanjem prometne nesreće – djelo označeno i kažnjivo po čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona. Stoga se okrivljeniku AA temeljem odredbe čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona izriče kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Navedena presuda je postala pravomoćna 23. studenoga 2012.g.

19. Pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem P1-10832/09 u pravnoj stvari tužitelja EA i tuženika Euroherc osiguranje sud je utvrdio;

- da je predmet spora u tom postupku naknada štete koju je pretrpjela tužiteljica EA

EA u predmetnoj prometnoj nezgodi,

- da je u odgovoru na tužbu tuženik priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju tuženika,

- da je tuženik priznao pravni osnov, a to iz razloga jer je tužiteljica u nezgodi sudjelovala u svojstvu tzv. treće osobe, ali tuženik je istakao prigovor suodgovornosti tužiteljice za nastanak štete i to u omjeru od 50%, iz razloga jer je tužiteljica pristala na vožnju s alkoholiziranim vozačem, a iz karaktera povreda da je vidljivo da nije koristila sigurnosni pojas.

- da je, u tom postupku EA saslušana kao parnična stranka, te da je u svom iskazu navela da s obzirom na ozljede koje je pretrpjela u predmetnoj prometnoj nezgodi može, reći da se ne sjeća nikakve situacije kako je došlo do predmetne prometne nezgode, a niti večeri prije odnosno koja je prethodila predmetnoj prometnoj nezgodi niti cijelog dana ranije. Te večeri se uopće ne sjeća. Po pričanju prijateljica poznato joj je da je bila u društvu s još tri prijateljice i to BA, IA i ZA. Također po njihovom pričanju joj je poznato da su tu večer bile u Tropica te kasnije u Sing [adresa]. Ona AA nikada ranije nije vidjela, a niti je poznavala HA. Uopće se ne sjeća da su bili u Tropica, a pogotovo se ne sjeća kako je dospjela u vozilo u kojem su nastradali. Prijateljice su joj rekle da je sjedila na stražnjem sjedalu. Potom je iskazivala u odnosu na materijalnu i nematerijalnu štetu koji dio iskaza je izostavljen kao nepotreban za potrebe ovog postupka.

- da je u tom postupku saslušan u svojstvu svjedoka i AA, koji je u svom iskazu naveo da što se tiče te večeri prije štetnog događaja da je bio u društvu s prijateljem ŠA i još jednim prijateljem i da su bili zajedno u Tropica na Bačvicama. Također u tom klubu tu večer su bili zajedno u društvu IA koju je od prije poznavao te BA, tužiteljica i još jedna ženska osoba. Oni su se u Tropica zajedno vidjeli i družili cijelu večer. Svi su tu večer pili alkoholna pića i sigurno da je tužiteljica vidjela da je pio alkohol. Koliko je točno popio sada se ne može izjasniti jer se toga ne sjeća. U svakom slučaju kad su se odlučili otići iz Torpica svi su bili pijaniji od njega. Odlučili su otići na [adresa] u I [adresa] i do tamo je vozio ŠA. Kako je I bio zatvoren odlučili su otići u Paganinija na Mertojaku. Kako je ŠA ispred Sing Singa rekao da je pijan i da ne može voziti zamolio ga je da on sjedne za volan, što je i učinio. Sigurno da je netko bio manje alkoholiziran i pijan od njega da bi ta osoba upravljala, ali kako to nije bilo on je pristao i sjeo za volan. U vozilu koje je bilo u vlasništvu TA na suvozačevom mjestu je sjedio ŠA a na zadnjem sjedištu su sjedile ove 4 djevojke, između kojih i tužiteljica. Nitko u vozilu nije bio vezan pa tako ni on niti suvozač, a niti djevojke koje su sjedile straga. Može reći da on u pravilu nikada ne pije čisti alkohol nego pomiješan sa nekim bezalkoholnim pićem uglavnom misli da je tu večer pio viski colu. Od ranije je poznavao IA i BA dok nije od ranije poznavao tužiteljicu i tu četvrtu djevojku koja je s njima bila u društvu. Svi zajedno su se družili otprilike sat i po do dva prije nego što je Tropic zatvorio, a zatvorio je oko 3 sata poslije ponoći. Od momenta kad su izašli od Tropica pa do prometne nezgode je prošlo možda nekih pola sata, jer od Tropica do Sing Singa ima oko 10 min, ispred [adresa] su se zadržali 5 min i dalje krenuli prema Mertojaku.

20. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud je utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1031/09 od 23. studenoga 2012. okrivljenik AA proglašen krivim što je 23. studenog 2008. oko 4,30 sati u Splitu upravljajući osobnim automobilom marke BMW 300-i registarske oznake [registarska oznaka] postupio protivno odredbi čl. 199. st. 1., čl. 52. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što je poduzeo vožnju istočnom kolničkom, a desnom prometnom trakom Velebitske ulice iz smjera juga prema sjeveru iako je bio pod utjecajem alkohola i to sa koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,19 g/kg, zbog čega nije bio na sposoban za sigurno obavljanje vožnje, te vozio brzinom od 109 km/h u naseljenom mjestu, gdje vrijedi ograničenje brzine od 50 km/h, a ujedno ne prilagođavajući brzinu osobinama ceste koja u dijelu raskrižja s Ulicom Moliških Hrvata i Trondheimskom ulicom čini zavoj u desno, svjestan da takvom vožnjom može ugroziti sigurnost drugih sudionika drugih sudionika u prometu i pristajući na to, pa je upravo zbog takve vožnje izgubio nadzor nad vozilom u tom zavoju, gdje se automobil zbog opisane brzine zanaša i izlijeće prema zapadnom rubu kolnika gdje udara u rubnjak kolnika, dodatno se rotira i desnom bočnom stranom udara u metalni rasvjetni stup, pri čemu su suputnici u vozilu ŠA, EA, IA i BA zadobili ozljede teške naravi i to ŠA prijelom poprečnog nastavka I. i II. lumbalnog kralješka, EA nagnječenje mozga, udarac u glavu u predjelu čela sa oguljotinama, prijelom vilice i prijelom dijafize natkoljenice s pomakom, BA prijelom zdjelice i prijelom lisnog maleola desne noge, a IA puknuće jetre, prijeloma pubične kosti lijevo i prijelom VIII. kralješka grudnog dijela kralješnice, dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosnog prometa – izazivanjem prometne nesreće – djelo označeno i kažnjivo po čl. 272. st.1. Kaznenog zakona te je stoga okrivljeniku AA na temelju odredbe čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja je postala pravomoćna 23. studenoga 2012.,

- da je tužitelj snosio troškove liječenja osoba ozlijeđenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, i to EA, BA, HA te IA, s obzirom da su svi oni bili osiguranici tužitelja,

- da ukupno plaćeni troškovi liječenja iznose 209.913,07 kuna, a da se odnose na putne troškove, troškove izdavanja medicinskih pomagala, troškove prema izdanim receptima, troškove u okviru specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite, troškove za primarnu zdravstvenu zaštitu i troškove stacionarnog liječenja,

- da je tuženik prema tužitelju izvršio uplate prema izvješćima isplate i naknade u ukupnom iznosu od 104.713,42 kuna u razdoblju od 29. i 30. kolovoza 2011.,

- da je vozilo kojim je upravljao AA i koje je skrivilo prometnu nezgodu bilo na dan štetnog događaja osigurano kod tuženika po polici osiguranja 0818552076,

- da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku u konkretnom slučaju temelji na prethodno navedenoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja], odnosno nespornoj činjenici da je vozilo kojim je upravljao AA i koje je skrivilo prometnu nezgodu bilo na dan štetnog događaja osigurano kod tuženika po polici osiguranja 0818552076,

21. Po ocjeni ovog suda, mjerodavno pravo u konkretnom slučaju jest:

-čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO) kojim je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

-čl. 27.Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje: ZOOP): (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika iu granicama obveza preuzetih ugovora o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju , kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (…) (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

22. Iz navedenih jasnih odredaba slijedi da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, kao i da je društvo za osiguranje obveznim zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika iu granicama obveza preuzetih ugovora o osiguranju.

23. Dakle, društvo za osiguranje, u konkretnom slučaju tuženik, obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovora o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu čl. 27, st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. S obzirom na to da je propisan način obračuna troškova liječenja za izvršenu bolničku zdravstvenu zaštitu prema dijagnostičko-terapijskim skupinama (DTS), troškove liječenja obračunavati u skladu s podzakonskim propisima jesu stvarni troškovi u smislu odredbe čl. 27. sv. 2. Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Štetu koja nastane plaćanjem tih troškova dužna je HZZO-u nadoknaditi Društvo za osiguranje u skladu s odredbom čl. 27. sv. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu .“

24. Dakle, tužitelj ima pravo na stvarnu štetu, a koja predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

25. Kao sporno valjalo je raspraviti izjavljeni prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

26. Po ocjeni ovog suda, radi se o regresnoj tražbini tužitelja prema pravnoj osobi kod koje je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama, na koju se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO.

27. Prema odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 85/06., 118/06., 77/07., 111/07. i 35/08.; dalje ZOZO) HZZO je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

27.1. Prema čl. 123. ZOZO Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete u slučajevima iz članka 119. toga Zakona i neposredno od osiguravatelja kod koje su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama, prema propisima o obveznom osiguranju ovog rizika, dok je odredbom čl. 124. ZOZO propisano da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 119. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

27.2. Prema odredbi čl. 129. ZOZO pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzročene Zavodu primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete.

28. Iz navedenog slijedi da su odredbama ZOZO propisani slučajevi u kojima Zavod ima pravo na nadoknadu štete, s tim da taj Zakon u vezi utvrđivanja prava na nadoknadu štete upućuje na odredbe ZOO, a isto tako i u vezi utvrđenja je li nastupila zastara tražbine.

29. Tako je odredbom čl. 130. st. 1. ZOZO određeno da tražbine naknade štete, u smislu odredbi toga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, s tim da je odredbom čl. 130. st. 2. toč. 3. ZOZO propisano da rokovi zastare tražbina naknade štete u ostalim slučajevima kada se zahtijeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz članka 126. toga Zakona, počinju teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.

Prema stavku 3. toga članka, iznimno od stavka 2. na pitanja zastare za štete prouzročene kaznenim djelom primjenjuju se rokovi predviđeni Zakonom o obveznim odnosima.

29.1. Odredbom čl. 225. ZOO je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Kako za regresne tražbine ZOO nije predvidio neki drugi rok zastare, a kako se u konkretnom slučaju radi o regresnoj tužbi, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina.

30. Takav stav zauzeo je i Vrhovni u ukidnoj odluci Rev-3531/2019-2 od 05. rujna 2023, a koja je odluka donesena upravo u ovom predmetu.

31. Tužba je u ovom predmetu zaprimljena kod ovog suda dana 27.01.2015. pa su sva potraživanja tužitelja, koja su prema tvrdnjama tužitelja plaćena prije 27.01.2010. u zastari.

32. S obzirom na navedeno u zastari su potraživanja tužitelja za stvarne troškove koji su nastali uslijed ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi osiguranika IA

EA, i to baš potraživanja:

- iznosa od 34.413,22 kuna sa dospijećem na dan 28. 02. 2009.,

- iznosa od 148,75 kuna sa dospijećem na dan 27. 08. 2009.,

- iznosa od 10,33 kuna sa dospijećem na dan 29. 07. 2009.,

- iznosa od 276,08 kuna sa dospijećem na dan 04. 03. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 29. 07. 2009.,

- iznosa od 5.759,60 kuna sa dospijećem na dan 17. 02. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 28. 08. 2009.,

- iznosa od 50,00 kuna sa dospijećem na dan 30. 07. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 28. 08. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 28. 08. 2009.,

- iznosa od 44,32 kuna sa dospijećem na dan 17. 03. 2009.,

- iznosa od 225,00 kuna sa dospijećem na dan 21. 05. 2009.,

- iznosa od 1.250,00 kuna sa dospijećem na dan 11. 04. 2009.,

- iznosa od 40,82 kuna sa dospijećem na dan 18. 06. 2009.,

- iznosa od 42,00 kuna sa dospijećem na dan 21. 04. 2009.,

- iznosa od 24,18 kuna sa dospijećem na dan 10. 04. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 20. 10. 2009.,

- iznosa od 44,32 kuna sa dospijećem na dan 11. 04. 2009.,

- iznosa od 328,12 kuna sa dospijećem na dan 10. 06. 2009.,

- iznosa od 225,00 kuna sa dospijećem na dan 23. 05. 2009.,

- iznosa od 6,58 kuna sa dospijećem na dan 20. 10. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 20. 10. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 20. 10. 2009.,

- iznosa od 61,59 kuna sa dospijećem na dan 22.07. 2009.,

- iznosa od 42,00 kuna sa dospijećem na dan 20. 06. 2009.,

- iznosa od 44,32 kuna sa dospijećem na dan 10. 06. 2009.,

- iznosa od 266,16 kuna sa dospijećem na dan 11. 07. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 18. 11. 2009.,

- iznosa od 46,53 kuna sa dospijećem na dan 11. 09. 2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 22.12.2009.

- iznosa od 24,18 kuna sa dospijećem na dan 11. 07. 2009.,

- iznosa od 127,50 kuna sa dospijećem na dan 31.07.2009.,

- iznosa od 57,88 kuna sa dospijećem na dan 11.07.2009.,

- iznosa od 24,18 kuna sa dospijećem na dan 11.07.2009.,

- iznosa od 10,50 kuna sa dospijećem na dan 22.12.2009, ,

- iznosa od 10,39 kuna sa dospijećem na dan 22.12.2009.,

- iznosa od 42,00 kuna sa dospijećem na dan 20.10.2009.,

- iznosa od 43,09 kuna sa dospijećem na dan 13.08. 2009.,

- iznosa od 23,27 kuna sa dospijećem na dan 29.08.2009.,,

- iznosa od 23,27 kuna sa dospijećem na dan 29.08.2009.,

- iznosa od 42,66 kuna sa dospijećem na dan 15. 08. 2009.,

- iznosa od 50,04 kuna sa dospijećem na dan 11.09. 2009.,

- iznosa od 90,91 kuna sa dospijećem na dan 29. 09. 2009.,

- iznosa od 43,09 kuna sa dospijećem na dan 24. 10. 2009.,

- iznosa od 16,80 kuna sa dospijećem na dan 05. 11. 2009.,

- iznosa od 42,00 kuna sa dospijećem na dan 20. 10. 2009.,

- iznosa od 55,69 kuna sa dospijećem na dan 26.11.2009.,

- iznosa od 10,39 kuna sa dospijećem na dan 25. 12. 2009.,

- iznosa od 23,27 kuna sa dospijećem na dan 25. 12. 2009.,

- iznosa od 46,53 kuna sa dospijećem na dan 09. 01. 2010.,

- iznosa od 34,03 kuna sa dospijećem na dan 09. 01. 2010.,

- iznosa od 102,00 kuna sa dospijećem na dan 09. 01. 2010.,

- iznosa od 42,00 kuna sa dospijećem na dan 21.11.2009.,

dakle, ukupno 44.429,09 kn, odnosno 5.896,75 €.

33. Potraživanja tužitelja za stvarne troškove koji su nastali zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi za osiguranika JA, a koja su dospjela nakon 27.01.2010. nisu u zastari, a radi se o slijedećim iznosima:

- 210,00 kuna sa dospijećem na dan 20. 06. 2010.,

- 24,18 kuna sa dospijećem na dan 10. 06. 2010.,

- 42,00 kuna sa dospijećem na dan 20.06.2010.,

- 42,00 kuna sa dospijećem na dan 20.06.2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 28. 01. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 24. 02. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 24. 02. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 24. 02. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 24. 02. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 23. 03. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 24. 03. 2010.,

- 42,00 kuna sa dospijećem na dan 20. 10. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 17. 04. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 17. 04. 2010.,

- 25,04 kuna sa dospijećem na dan 30. 01. 2010.

- 10,77 kuna sa dospijećem na dan 30. 01. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 19. 05. 2010.,

- 10,77 kuna sa dospijećem na dan 30. 01. 2010.

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 19. 05. 2010.,

- 10,77 kuna sa dospijećem na dan 30. 01. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 25. 06. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 22. 05. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 22. 05. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 22. 05. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 01. 07. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 01. 07. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 30. 07. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 30. 07. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 30. 07. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 30. 07. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 28. 08. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 28. 08. 2010.,

- 94,00 kuna sa dospijećem na dan 19. 06. 2010.,

- 25,04 kuna sa dospijećem na dan 09. 07. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 28. 08. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 29. 09. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 29. 09. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 27. 10. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 27. 10. 2010.,

- 10,39 kuna sa dospijećem na dan 27. 10. 2010.,

- 15,27 kuna sa dospijećem na dan 27. 10. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 27. 10. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 30. 10. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 30. 11. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 04. 08. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 30. 11. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 30. 11. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 30. 11. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 28. 12. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 28. 12. 2010.,

- 25,04 kuna sa dospijećem na dan 28. 12. 2010.

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 26. 05. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 26. 05. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 26. 05. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 01. 07. 2010.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 05. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 01. 07. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 18. 06. 2011.,

- 41,00 kuna sa dospijećem na dan 22. 02. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 07. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 07. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 07. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 08. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 08. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 08. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 08. 2011.,

- 10,77 kuna sa dospijećem na dan 28. 05. 2011.,

- 41,00 kuna sa dospijećem na dan 20. 05. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20. 09. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 01. 07. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 01. 07. 2011.,

- 16,10 kuna sa dospijećem na dan 20.10. 2011.,

dakle, u odnosu na potraživanje za osiguranika JA u zastari nije potraživanje iznosa od 1.405,66 kn odnosno 186,57 €.

34. U odnosu sa za osiguranika BA u zastari nije iznos od 34,03 kuna, odnosno 4,52 € sa dospijećem na dan 30. 04. 2010., dok su preostali zatraženi iznosi u zastari, i to baš:

- iznos od 6.088,33 kuna sa dospijećem na dan 28. 02. 2009.,

- iznos od 55,00 kuna sa dospijećem na dan 27. 08. 2009.,

- iznos od 19,85 kuna sa dospijećem na dan 26. 09. 2009.,

- iznos od 10,40 kuna sa dospijećem na dan 26. 09. 2009.,

- iznos od 40,01 kuna sa dospijećem na dan 14. 03. 2009.,

- iznos od 347,93 kuna sa dospijećem na dan 23. 05. 2009.,

- iznos od 3.247,02 kuna sa dospijećem na dan 14. 03. 2009.,

- iznos od 10,77 kuna sa dospijećem na dan 29. 09. 2009.,

- iznos od 102,00 kuna sa dospijećem na dan 29. 09. 2009.,

- iznos od 34,03 kuna sa dospijećem na dan 29. 09. 2009.,

- iznos od 10,77 kuna sa dospijećem na dan 11. 09. 2009.,

- iznos od 144,68 kuna sa dospijećem na dan 11. 09. 2009.,

- iznos od 10,77 kuna sa dospijećem na dan 10. 12. 2009.,

- iznos od 10,77 kuna sa dospijećem na dan 10. 12. 2009.,

- iznos od 10,77 kuna sa dospijećem na dan 10. 12. 2009.,

- iznos od 10,77 kuna sa dospijećem na dan 10. 12. 2009.,

- iznos od 18,58 kuna sa dospijećem na dan 10. 12. 2009.,

- iznos od 10,77 kuna sa dospijećem na dan 10. 12. 2009.,

dakle ukupno 10.183,22 kn, odnosno 1.351,55 €.

35. U odnosu sa za osiguranika IA u zastari su potraživanja iznosa od:

- 16.252,61 kuna sa dospijećem na dan 28. 02. 2009.,

- 14,27 kuna sa dospijećem na dan 29. 07. 2009.,

- 12.888,66 kuna sa dospijećem na dan 14. 03. 2009.

- 750,00 kuna sa dospijećem na dan 17. 06. 2009.

- 10,40 kuna sa dospijećem na dan 26. 09. 2009.

- 21,74 kuna sa dospijećem na dan 14. 03. 2009.

- 1.845,20 kuna sa dospijećem na dan 16. 05. 2009.

- 24,18 kuna sa dospijećem na dan 30. 04. 2009.

- 5,95 kuna sa dospijećem na dan 17. 10. 2009.

- 32,24 kuna sa dospijećem na dan 17. 10. 2009.

- 62,98 kuna sa dospijećem na dan 17. 10. 2009.

- 44,32 kuna sa dospijećem na dan 11. 07. 2009.

- 569,40 kuna sa dospijećem na dan 11. 09. 2009.

- 57,88 kuna sa dospijećem na dan 10. 06. 2009.

- 481,80 kuna sa dospijećem na dan 10. 10. 2009.

- 32,24 kuna sa dospijećem na dan 18. 11. 2009.

- 46,53 kuna sa dospijećem na dan 11. 09. 2009.

- 24,18 kuna sa dospijećem na dan 11. 07. 2009.

- 127,50 kuna sa dospijećem na dan 31. 07. 2009.

- 24,18 kuna sa dospijećem na dan 11. 07. 2009.

- 22,16 kuna sa dospijećem na dan 10. 10. 2009.

- 32,17 kuna sa dospijećem na dan 22. 12. 2009.

- 42,66 kuna sa dospijećem na dan 16. 07. 2009.

- 593,76 kuna sa dospijećem na dan 29. 08. 2009.

- 43,09 kuna sa dospijećem na dan 13. 08. 2009.

- 58,56 kuna sa dospijećem na dan 17. 09 2009.

- 50,04 kuna sa dospijećem na dan 29. 09. 2009.

- 30,16 kuna sa dospijećem na dan 11. 09. 2009.

- 43,09 kuna sa dospijećem na dan 24. 10. 2009.

- 57,54 kuna sa dospijećem na dan 26. 11. 2009.

- 43,09 kuna sa dospijećem na dan 26. 11. 2009.

- 34,03 kuna sa dospijećem na dan 25. 12. 2009.

- 34,03 kuna sa dospijećem na dan 09. 01. 2010.

- 102,00 kuna sa dospijećem na dan 09. 01. 2010.

dakle, ukupno 34.502,64 kn, odnosno 4.579,29 €.

36. U odnosu na osiguranika IA u zastari nisu iznosi:

- 32,17 kuna sa dospijećem na dan 28. 01. 2010.

- 32,17 kuna sa dospijećem na dan 28. 01. 2010.

- 62,88 kuna sa dospijećem na dan 24. 02. 2010.

- 5,88 kuna sa dospijećem na dan 24. 02. 2010.

- 10,30 kuna sa dospijećem na dan 17. 04. 2010.

- 62,88 kuna sa dospijećem na dan 17. 04. 2010.

- 46,61 kuna sa dospijećem na dan 17. 04. 2010.

- 10,77 kuna sa dospijećem na dan 30. 01. 2010.

- 10,77 kuna sa dospijećem na dan 30. 01. 2010.

- 53,57 kuna sa dospijećem na dan 30. 01. 2010.

- 62,88 kuna sa dospijećem na dan 01. 07. 2010.

- 62,88 kuna sa dospijećem na dan 28. 08. 2010.

- 34,49 kuna sa dospijećem na dan 09. 07. 2010.

- 44,03 kuna sa dospijećem na dan 07. 08. 2010.

- 48,82 kuna sa dospijećem na dan 07. 08. 2010.

- 20,17 kuna sa dospijećem na dan 29. 09. 2010.

- 204,53 kuna sa dospijećem na dan 31. 08. 2010.

- 25,04 kuna sa dospijećem na dan 30. 09. 2010.

- 10,77 kuna sa dospijećem na dan 07. 10. 2010.

- 88,54 kuna sa dospijećem na dan 01. 02. 2011.

- 60,12 kuna sa dospijećem na dan 24. 08. 2010.

- 19,62 kuna sa dospijećem na dan 30. 11. 2010.

- 60,12 kuna sa dospijećem na dan 28. 12. 2010.

- 25,00 kuna sa dospijećem na dan 28. 12. 2010.

- 300,00 kuna sa dospijećem na dan 11. 01. 2011.

- 25,54 kuna sa dospijećem na dan 28. 04. 2011.

- 25,00 kuna sa dospijećem na dan 28. 04. 2011.

- 19,62 kuna sa dospijećem na dan 28. 04. 2011.

- 5,83 kuna sa dospijećem na dan 09. 02. 2011.

- 14,65 kuna sa dospijećem na dan 01. 07.2011.

- 61,30 kuna sa dospijećem na dan 09. 02. 2011.

- 49,62 kuna sa dospijećem na dan 20. 05. 2011.

- 14,65 kuna sa dospijećem na dan 20. 05. 2011.

- 27,84 kuna sa dospijećem na dan 17. 02. 2011.

- 27,84 kuna sa dospijećem na dan 20. 07. 2011.

- 27,84 kuna sa dospijećem na dan 20. 08. 2011.

- 27,84 kuna sa dospijećem na dan 20. 08. 2011.

- 27,84 kuna sa dospijećem na dan 20. 09. 2011.,

dakle, sveukupno 1.750,42 kn, odnosno 232,32 €.

37. Za osiguranika ŠA u zastari nisu zatraženi iznosi od:

- 14,19 kn sa dospijećem na dan 27. 06. 2010.,

- 10,77 kn sa dospijećem na dan 30.01.2010.,

- 7,30 kuna sa dospijećem na dan 03. 03. 2010.,

- 10,77 kuna sa dospijećem na dan 06. 03. 2010.

- 101,27 kuna sa dospijećem na dan 26. 11. 2010.,

dakle, sveukupno 144,30 kn, odnosno 19,15 €.

dok je za preostale zatražene iznose osnovan prigovor zastare i to za iznos od:

- 5.854,10 kuna sa dospijećem na dan 12. 02. 2009.,

- 17,69 kuna sa dospijećem na dan 27. 06. 2009.,

- 14,19 kuna sa dospijećem na dan 29. 07. 2009.

- 28,77 kuna sa dospijećem na dan 12. 02. 2009.,

- 690,00 kuna sa dospijećem na dan 17. 06. 2009.,

- 443,58 kuna sa dospijećem na dan 18. 04. 2009.

- 20,41 kuna sa dospijećem na dan 23. 05. 2009.

- 123,26 kuna sa dospijećem na dan 23. 05. 2009.

- 45,64 kuna sa dospijećem na dan 28. 02. 2009.

- 8,51 kuna sa dospijećem na dan 25. 02. 2009.

- 443,58 kuna sa dospijećem na dan 23. 05. 2009.

- 20,41 kuna sa dospijećem na dan 23. 05. 2009.,

- 3.874,92 kuna sa dospijećem na dan 16. 05. 2009.,

- 363,97 kuna sa dospijećem na dan 22. 07. 2009.,

- 7,91 kuna sa dospijećem na dan 22. 07. 2009.,

- 24,18 kuna sa dospijećem na dan 10. 06. 2009.,

- 39,03 kuna sa dospijećem na dan 30. 06. 2009.,

- 24,18 kuna sa dospijećem na dan 11. 07. 2009.,

- 102,00 kuna sa dospijećem na dan 18. 11. 2009.,

- 7,30 kuna sa dospijećem na dan 29. 12. 2009.,

- 160,36 kuna sa dospijećem na dan 29. 12. 2009.,

dakle, 12.313,99 kn, odnosno 1.634,35 €.

38. Dakle, cijeneći sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda da je osnovan prigovor zastare za iznos od 101.428,94 kn odnosno 13.461,93 €.

39. Isto tako, cijeneći sve naprijed navedeno i obrazloženo, zaključak je ovog suda da prigovor zastare nije osnovan za iznos od 3.334,41 kn, odnosno 3.326,88 €.

40. Uzgred se napominje, sve kada bi se i primjenjivao zastarni rok iz odredbe čl. 231. st. 1. ZOO, kojom je propisano da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, za navesti je iz rezultata raspravljanja proizlazi da tužitelj u kaznenom postupku koji se vodio protiv AA, nije postavio imovinskopravni zahtjev, slijedom čega nije došlo do prekida zastare njegove tražbine.

41. Pri tome valja istaći da nije došlo do prekida zastare zbog priznanja duga, s obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 104.713,42 kn, jer se, prema prihvaćenoj sudskoj praksi u primjeni instituta priznanja duga, plaćanje jednog dijela duga ne smatra priznanjem njegovog drugog dijela.

42. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da su tužitelju utuženi troškovi liječenja plaćeni putem isplate zakonom propisanog postotka premije osiguranja od automobilske odgovornosti, za navesti je slijedeće:

43. Člankom 53. st 1 toč 10 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne Novine 150/08, koji je stupio na pravnu snagu 01. 01. 2009.) propisano je da su prihodi obveznoga zdravstvenog osiguranja prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

43.1. St. 2 citiranog članka točke 10. istog Zakona propisano je da izdvajaju društva za osiguranje u visini od 10% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 113. ovoga Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila.

43.2. Člankom 113. st 1 ZOZO-a propisano je pak da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

43.3. Odredbom čl. 55. ZOZO-a propisano je da se izdaci obveznoga zdravstvenog osiguranja u jednoj kalendarskoj godini pokrivaju prihodima u istoj kalendarskoj godini.

44. Tužitelj u odnosu na prednje citirane zakonske odredbe tvrdi da nije od značaja za primjenu prethodno navedenih odredbi kada su troškovi plaćeni, već kada je polica zaključena, dok tuženik tvrdni suprotno, da je od odlučnog značaja kada su troškovi nastali, a ne kada je polica zaključena.

45. U konkretnom slučaju predmetni štetni događaj zbio se dana dana 23.11.2008. godine, a kod činjenice da među strankama nije sporno da je vozilo štetnika tada, u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, bilo osigurano kod tuženika, to je za zaključiti da je predmetna polica, temeljem koje tužitelj traži isplatu u ovom predmetu, zaključena prije stupanja na snagu ZOZO, dakle prije 1. siječnja, 2009.

46. Predmet ovog spora jest potraživanje tužitelja za izdatke – stvarnu štetu nastalu u razdoblju od 2009. godine do zaključno sa 2011. godinom.

47. Dakle, kao sporno valjalo je raspraviti da li odredbu članka 53. stavak 1. točka 10. i stavka 2., te članka 55. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08, 94/09, 153/09, 139/10, 49/11 i 22/12) treba tumačiti na način da su izdaci tužitelja HZZO-a u vidu troškova liječenja kojeg prouzroče vlasnici odnosno korisnici osiguranih motornih vozila, naknađeni prihodom HZZO-a u kalendarskoj godini nastanka takvih izdataka, uključivo i prihodom od postotka premije osiguranja od automobilske odgovornosti obračunate i naplaćene u istoj toj kalendarskoj godini, bez obzira kada je zaključena Polica osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo koje je uzrokovalo štetu.

48. O tom spornom pravnom pitanju revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci broja Revt-95/2018-2 od 23. lipnja 2020., koje u bitnom glasi:

(...) iz odredbe članka 134. stavak 2. ZOZO jasno proizlazi da prihode iz članka 53. stavak 2. ZOZO društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu ZOZO, dakle na ugovore o osiguranju sklopljene nakon 1. siječnja, 2009. Dakle, ključan moment za primjenu odredbe članka 53. stavak 2. ZOZO je vrijeme kada je sklopljen ugovor o osiguranju, a ne vrijeme kada je nastala šteta za tužitelja, odnosno vrijeme kada je tužitelj platio troškove liječenja za svog osiguranika. (...)“

49. Kao što je već navedeno, predmetna prometna nezgoda dogodila se dana 23.11.2008. godine, a kod činjenice da među strankama nije sporno da je vozilo štetnika tada, u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, bilo osigurano kod tuženika, to je za zaključiti da je predmetna polica, temeljem koje tužitelj traži isplatu u ovom predmetu, zaključena prije stupanja na snagu ZOZO, dakle prije 1. siječnja, 2009., slijedom čega ovaj sud zaključuje da istaknuti prigovor da su tužitelju utuženi troškovi liječenja plaćeni putem isplate zakonom propisanog postotka premije osiguranja od automobilske odgovornosti, nije osnovan.

50. Kao sporno valjalo je raspraviti i tuženikov prigovor suodgovornosti tužiteljevi osiguranika za štetu koju su pretrpjeli kritične prigode. Naime, tuženik tvrdi da je osiguranicima tuženika bilo poznato da je AA, koji je kritične prigode, u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode, upravljao automobilom u kojem su se nalazili osiguranici tužitelja, konzumirao alkohol, te da su isti usprkos tome, pristali na to da on upravlja vozilom, odnosno vožnju sa njim, čime da su doprinijeli nastanku štete.

51. Ocjena je ovog suda da je taj prigovor tuženika osnovan.

52. Naime, sud je iz rezultata provedenog postupka utvrdio da su točne tvrdnje tuženika da je osiguranicima tužitelja bilo poznato da je vozač automobila AA cijelu večer konzumirao alkohol, te da su isti, usprkos takvim saznanjima, pristali na vožnju u automobilu kojim je upravljao AA, te da su samim time, osiguranici tužitelja suodgovorni za nastanak ozljeda, a posljedično i štete koju su pretrpjeli u omjeru sa 50%.

53. Pri tome je sud, kao odlučan cijenio iskaz AA, koji je i u ovom postupku, a i u postupku koji se vodio kod ovog suda pod posl. brojem P1-10832/09 potvrdio da je osiguranicima tužitelja bilo poznato da on konzumira alkohol, jer su se cijelu večer i noć družili, tako da je svatko od njih vidio što drugi piju, pa tako što i on pije.

54. Sud je prihvatio u cijelosti iskaz svjedoka AA, jer je isti logičan, s obzirom na konkretnu situaciju u kojoj se osiguranici tužitelja do 4 h ujutro, kada se dogodila predmetna nezgoda, zajedno cijelu noć druže, naručuju pića jedno drugom, te se zajedno nalaze u neposrednoj blizini jedno drugog, bilo da sjede za istim stolom, bilo da stoje na nogama za „šankom“ ili pokraj „šanka“, u kojoj konkretnoj situaciji svakome od njih ne može ostati nepoznato koje piće pije svatko od njih, pa tako i osiguranicima tužitelja nije moglo ostati nepoznato što cijelu večer pije AA, konkretno alkoholna pića.

55. S obzirom na navedeno, zaključak je ovog suda da je osiguranicima tužitelja bilo poznato da AA konzumira alkohol, te da su usprkos tome saznanju pristali da on upravlja automobilom kritične prigode, te cijeneći činjenicu da je pravomoćnom kaznenom presudom AA proglašen krivim za nastanak štetnog događaja, to je zaključak ovog suda da su osiguranici tužitelja suodgovorni za štetu koju su pretrpjeli, i to omjeru od 50%.

56. Odredbom čl. 1092. st 1 ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

57. S obzirom da sveukupna šteta iznosi 209.913,07 kn, te s obzirom da doprinos šteti, po ocjeni ovog suda, osiguranika tužitelja iznosi 50%, to tužitelju, sukladno odredbi čl. 1092. st 1 ZOO-a, razmjerno doprinosu šteti njegovih osiguranika pripada iznos od 104.956,54 kn.

58. S obzirom da je među strankama nesporno da je tuženik uplatio iznos od 104.763,35 kn, to je zaključak ovog suda, ukoliko bi tužbeni zahtjev bio osnovan, to na strani tuženika postoji obveza za isplatom daljnjeg iznosa od 193,19 kn, odnosno 25,64 €.

59. Kao sporno ostalo je raspraviti tuženikov prigovor da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje na kojima temelji tužbeni zahtjev, a to su tvrdnje da je tužitelj platio troškove liječenja svojih osiguranika, za navesti je slijedeće:

60. Točno je da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdi da je on platio troškove liječenja svojih osiguranika.

61. U takvoj situaciji, kada tužitelj tvrdi da je platio troškove liječenja svojih osiguranika, tada to, sukladno pravilima o teretu dokazivanja, treba i dokazati.

62. Naime, sukladno pravilu o teretu dokaza(čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

63. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, kao sporno valjalo je utvrditi ima li račun tužitelja o pruženoj usluzi liječenja njegovih osiguranika u bolničkoj ustanovi značaj javne isprave u dijelu u kojemu je sam tužitelj naznačio da je račun plaćen. Odgovor na to pitanje valja naći u:

- odredbama čl. 230. ZPP-a, koje daju definiciju javne isprave, a prema kojima: (stavak 1.) "Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.", (stavak 2.) "Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.", (stavak 3.) "Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđenje činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.",

- Zakonu o računovodstvu ("Narodne novine", br. 78/2015., 134/2015. i 120/2016.) koji račun uređuje kao jednostrani akt poslovnog subjekta - knjigovodstvenu ispravu te propisuje u odredbi čl. 8.: "Knjigovodstvena isprava je svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige.",

- odredbama čl. 78. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" , broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), prema kojima: (stavak 1.) "Svaki porezni obveznik obvezan je izdati račun za: 1. isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik,...(stavak 7.) "Račun koji izdaje isporučitelj i račun koji izdaje primatelj isporuke je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu.", (stavak 8.) "Svaka isprava ili obavijest koja mijenja prvobitni račun i koja se izričito i nedvojbeno odnosi na njega smatra se računom.",

- odredbama čl. 62. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16), prema kojima: (stavak 1.) "Porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.", (stavak 2.) "Računom se za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira na to u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana."

- odredbi čl. 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14), koja jasno razdvaja (određujući vjerodostojne isprave) račun od javne isprave, očito ne dajući računu znak jednakosti sa javnom ispravom, a prema kojoj: "Vjerodostojna isprava je, prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata."

64. Polazeći od smisla tih odredaba, ovdje je za zaključiti:

- račun o kojemu je ovdje riječ, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge ("bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu")

- na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a: određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen.

65. U samo toj naznaci da je plaćen, račun sadrži shvaćanje (misao) tužitelja za njegove potrebe - pa mu se u tome dijelu može dati značaj isprave (shvaćene kao pismeno koje sadrži neku misao), ali ne javne - izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan.

66. Pregledom priložene dokumentacije, koju je tužitelj priložio uz tužbu, i na kojoj tužitelj temelji svoje tvrdnje da je svojim osiguranicima platio troškove liječenja, sud je utvrdio da priložena dokumentacija predstavlja izliste koji u zbroju predstavljaju iznose zatražene u tužbenom zahtjevu, a ne potvrde koje bi tužitelj temeljem javnih ovlasti o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju izdao, a koje činjenice su u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnih ovlasti. To sve navedeno temeljem odredbe čl.171.st.2. ranije važećeg Zakona o općem upravnom postupku (NN broj 53/91 i 103/96) – koji je prestao važiti 01. listopada 2010. godine kada je stupio na snagu Zakon o općem upravnom postupku (NN broj 47/09) koji važi od 01. listopada 2010. godine).

67. Dakle, cijeneći sve naprijed obrazloženo, suprotno navodima tužitelja valja reći kako isprava izvoda o plaćanju i potvrde koje je tužitelj priložio kao dokaz o plaćanju spornih računa nema u odnosu na sadržaj takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba članka 230. ZPP-a. Ovo iz razloga jer je na računima sam tužitelj naznačio da je račun plaćen a koji kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge (bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu), nema značaj javne isprave.

68. Cijeneći prethodna utvrđenja, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da priložena dokumentacija ne predstavlja dokaz o plaćanju računa na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, pa time nisu osnovane tvrdnje tužitelja da bi po toj osnovi tužitelju nastala šteta. Kao što je već navedeno, teret dokaza u ovom postupku je na tužitelju. Tužitelj nije predlagao nove dokaze smatrajući da je iz priložene dokumentacije razvidno da su utuženi iznosi uplaćeni s obzirom da je na svakom priloženom izlistu otisnut štambilj kao potvrda o plaćanju utuženih pojedinačnih iznosa. Ispravu koju tužitelj sam izdaje i za koju tužitelj sam potvrđuje svojim pečatom i potpisom da je iznos naveden u izlistu zaista i podmiren, predstavlja jednostranu ispravu koju sud uzima u obzir ali pravnu snagu ima isključivo uz potvrdu, izvadak ili neku sličnu ispravu pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa kao dokaz da je određeni iznos novca uplaćen od strane platitelja osobi primatelja, i kojeg datuma je ta usluga pružena.

69. U konkretnom slučaju izostala je takva potvrda, izvadak ili neka slična isprava pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa kao dokaz da je određeni iznos novca uplaćen od strane platitelja, u konkretnom slučaju tužitelja, osobi primatelja, i kojeg datuma je ta usluga pružena, pa slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je platio troškove liječenja svojim osiguranicima, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.

70. Takav stav zauzeo je Vrhovni sud između ostalih i u svojim odlukama Revt 384/2016-2 od 22. veljače 2022, i Rev-977/2016 od 19.11.2019.

71. Dakle, cijeneći sve naprijed iznijeto, sud je utvrdio:

71.1. Da nije osnovan tuženikov prigovor da su tužitelju utuženi troškovi liječenja plaćeni putem isplate zakonom propisanog postotka premije osiguranja od automobilske odgovornost.

71.2. Da je djelomično osnovan tuženikov prigovor zastare, s obzirom da u konkretnom slučaju treba primijeniti opći, 5-to godišnji zastari rok, slijedom čega je, prema utvrđenju ovog suda, u zastari tužiteljevo potraživanje u iznosu od 101.428,94 kn odnosno 13.461,93 €, dok nije u zastari potraživanje u iznosu od 3.334,41 kn, odnosno 442,55 €.

71.3. Da su tužiteljevi osiguranici odgovorni za pretrpljene ozljede i štetu u omjeru od 50%, s obzirom da su znali da je vozač AA konzumirao alkohol, te da su usprkos tome saznanju pristali da on upravlja automobilom u kojem su se oni nalazili kritične prigode, da sveukupna šteta iznosi 209.913,07 kn, da 50% od 209.913,07 kn iznosi 104.956,54 kn, da je tužitelj platio iznos od 104.713,42 kn, iz čega proizlazi da je, ukoliko bi tužbeni zahtjev bio osnovan, to bi na strani tuženika postojala obveza za isplatom daljnjeg iznosa od 243,12 kn, odnosno 32,27 €.

70.4. Dakle, sve i kada bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, isti bi bio osnovan za iznos od 243,12 kn, odnosno 32,27 €.

72. Međutim, neovisno o svemu prednje navedenom, sud je utvrdio da je osnovan tuženikov prigovor usmjeren na to da tužitelj nije dokazao samu činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja, slijedom čega tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, kao što je već obrazloženo, dokumentacija koju je tužitelj priložio kao dokaz svojih tvrdnji da je platio račune vezane uz liječenje svojih osiguranika, ne predstavlja dokaz o plaćanju računa na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, pa time nisu osnovane tvrdnje tužitelja da bi po toj osnovi tužitelju nastala šteta. Naime, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju izostala je potvrda, izvadak ili neka slična isprava pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa kao dokaz da je određeni iznos novca uplaćen od strane platitelja, u konkretnom slučaju tužitelja, osobi primatelja, i kojeg datuma je ta usluga pružena. Slijedom iznijetog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

73. Odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

74. Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu, te obrazloženih podnesaka od 26.10.16., 27.03.17., 04.08.17. po 250 bodova, za sastav podneska od 07.09.17. 62,50 (25%), za pristup na roč. od 06.07.16., i 03.10.24., te za sastav podneska od 25.09.17. po 50 bodova, za sastav podneska od 03.01.18., 11.09.24., te odgovora na žalbu po 125 bodova (25%), za pristupe na roč. od 18.04.16., 29.03.17., 19.09.17., 04.07.18. i 03.03.25. po 250 bodova, zatim za pristupe na roč. od 13.10.16. i 03.02.17. po 125 bodova (50%), te za sastav podneska od 07.09.17. 62,50 (25%), što sveukupno zbrojeno iznosi 3.087,50 bodova, što pomnoženo sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 6.175,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 1.543,75 € na ime 25% PDV-a, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 7.718,75 €. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 08. svibnja 2025. pa do konačne isplate.

75. Radi iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 08. svibnja 2025.

S U D A C

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika