REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16168/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju VD, dipl. iur., protiv prvotuženice GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Emilija Čibarić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Babić & Čibarić u Zagrebu, drugotuženika ADRIA ZAPOSLENICI d.o.o., Zagreb, Heinzelova 53 A, OIB: 45462110557, koga zastupa punomoćnik Andrija Zelenika, odvjetnik u Zagrebu, i trećetuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, koga zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, prvotuženice, zamjenice punomoćnice prvotuženice ID, odvjetničke vježbenice, zastupnice po zakonu drugotuženika BD, punomoćnika drugotuženika i zamjenice punomoćnika trećetuženika ĆD, odvjetničke vježbenice, 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 12.11.2019. godine, a kojeg su sklopili GD i ADRIA ZAPOSLENICI d.o.o. te Zagrebački holding d.o.o., ništetan".

II Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE naknaditi prvotuženici GD trošak parničnog postupka u iznosu od 203,13 EUR (slovima: dvije stotine tri eura i trinaest centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE naknaditi drugotuženiku ADRIA ZAPOSLENICI d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 266,00 EUR (slovima: dvije stotine šezdeset šest), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE naknaditi trećetuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 332,50 EUR (slovima: tri stotine trideset dva eura i pedeset centi), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev prvotuženice GD za naknadu troška pristojbi po odluci suda, zahtjev drugotuženika ADRIA ZAPOSLENICI d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 234,00 EUR te zahtjev trećetuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 372,13 EUR sve zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21. lipnja 2021., dostavljenoj Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a dopunjenoj u odnosu na naziv drugotuženika na ročištu održanom 11. studenog 2024., navodi da su prvotuženica i drugotuženik 12. studenog 2019. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja radnika korisniku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. s početkom rada 13. studenog 2019., a da je nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa: UP/I-502- 06/19-01/820 od 16. ožujka 2020. utvrđeno da je prvotuženica 12. studenog 2019. i 13. studenog 2019. bila radno nesposobna radi nadzora nad visokorizičnom trudnoćom. Smatra da su tuženici zasnovali radni odnos 12. studenog 2019. samo da bi prvotuženica ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te da je cilj prvotuženice bio ostvariti pravo na naknadu plaće na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Slijedom navedenog, predlaže utvrditi Ugovor o radu od 12. studenog 2019. ništetnim.

2. Rješenjem od 24. lipnja 2021. poslovnog broja P-5338/21-2 Općinski građanski sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te je spis uz dopis od 13. rujna 2021. dostavio ovom sudu na daljnje postupanje.

3. Prvotuženica u odgovoru na tužbu od 27. rujna 2021. navodi da su navodi tužitelja iz tužbe neosnovani, da je volja tuženika prilikom zaključenja Ugovora o radu od 12. studenog 2019. bila zasnivanje radnog odnosa te da nije bila namjera za ostvarivanje prava na naknadu plaće na teret tužitelja, već da prvotuženica obavlja poslove za koje je sklopila ugovor o radu kod drugotuženika. Smatra da se činjenicu da je prvotuženica od 15. studenog 2019. bila privremeno nesposobna za rad zbog komplikacija u trudnoći ne može smatrati neskladom volja ugovornih strana u trenutku sklapanja Ugovora o radu. Ističe da poslodavac ne smije odbiti zaposliti trudnu ženu zbog njezine trudnoće, ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da ih traži. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova prvotuženici zajedno sa zateznim kamatama.

4. Drugotuženik u odgovoru na tužbu od 29. listopada 2021. navodi da tužitelj u tužbi ne obrazlaže razloge za ništetnost ugovora o radu, da, ukoliko je smatrao da se podnesena prijava osnovom zaključenog Ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju, je trebao prethodno provesti postupak utvrđivanja tih činjenica te na temelju tako provedenog postupka i odgovarajućih dokaza pokrenuti postupak za osporavanje zaključenog Ugovora o radu, da bi se u konkretnom slučaju eventualno radilo o prividnom ugovoru, da je s prvotuženicom sklopio Ugovor o radu radi ustupanja trećetuženiku, kao korisniku, u skladu s Ugovorom o pružanju usluga br. 1-19/NOS-117/17 od 8. srpnja 2019. te da je selekciju radnika s kojima je potrebno sklopiti ugovor o radu radi ustupanja korisniku obavio trećetuženik. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka drugotuženiku zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

5. Trećetuženik u odgovoru na tužbu od 29. rujna 2021. ističe prigovor pasivne legitimacije, a podredno navodi da tužitelj nije dokazao kako svrha sklapanja Ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s ugovorom, nego ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka trećetuženiku.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme radi ustupanja radnika korisniku od 12. studenog 2019. (list 3- 4 spisa), izvatka iz evidencije (list 5-6 spisa), nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva tužitelja od 16. ožujka 2020. (list 7 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad prvotuženice (list 8-9 spisa), Ugovora o pružanju usluge br. 1-19/NOS-117/17 od 8. srpnja 2019. (list 38-43 spisa), saslušani su prvotuženica GD (list 64-65 spisa) i zastupnica po zakonu drugotuženika BD (list 65-66 spisa).

7. Sud je na ročištu održanom 25. ožujka 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja radne sposobnosti prvotuženice u trenutku zasnivanja radnog odnosa, kao nepotreban, budući da je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu od 12. studenog 2019. sklopljenog između prvotuženice i drugotuženika.

10. Među strankama nije sporno da su prvotuženica i drugotuženik 12. studenog 2019. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja prvotuženice trećetuženiku, kao korisniku.

11. Sporno je postojanje pasivne legitimacije na strani trećetuženika te je li predmetni ugovor ništetan.

12. Odredbom članka 44. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) propisano je da je agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova.

13. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja radnika korisniku od 12. studenog 2019. utvrđeno je da je člankom 1. citiranog Ugovora ugovoreno da se istim zasniva radni odnos između drugotuženika, kao poslodavca, i prvotuženice, kao zaposlenice. Člankom 2. Ugovora ugovoreno je da se istim uređuju prava, obveze i odgovornosti ugovornih strana, kao poslodavca i zaposlenice, po pitanju radnog odnosa zaposlenice koja se ustupa na rad kod korisnika, osim u slučaju kada Zakon o radu propisuje drugačije. Člankom 3. Ugovora ugovoreno je da se isti sklapa na određeno vrijeme od 13. studenog 2019. do 31. prosinca 2019. radi ustupanja zaposlenice za privremeno obavljanje poslova kod trećetuženika, kao korisnika, te da će zaposlenica početi s radom 13. studenog 2019.

14. Slijedom navedenog, za zaključiti je da trećetuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku budući da se ne smatra poslodavcem prvotuženice u smislu odredbe članka 50. stavka 1. ZR, već je u konkretnom slučaju pasivno legitimiran jedino drugotuženik, na temelju odredbe članka 10. stavka 1. ZR i članka 44. stavka 1. ZR.

15. Odredbom članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor onaj koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Odredbom članka 285. stavka 1. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

17. Prividan (simuliran ili fiktivan) ugovor je ugovor kod kojeg postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora.

18. Posljedica prividnog ugovora, u smislu odredbe članka 285. ZOO, nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, dakle radi se o pravno nepostojećem pravnom poslu u smislu odredbe članka 247. ZOO. Stoga, prividan, odnosno pravno neegzistirajući (nepostojeći) ugovor nema učinka među ugovornim stranama i on ne može biti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 2. veljače 2016. poslovnog broja Rev 2357/15-3).

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu od 12. studenog 2019.

20. Nadalje, i kada tužbeni zahtjev ne bi bio neosnovan iz gore navedenih razloga, ocjena je ovog suda da predmetni ugovor o radu nije ništetan niti se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru.

21. Uvidom u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad prvotuženice utvrđeno je da je prvotuženica bila nesposobna za rad u razdoblju od 1. studenog 2019. do 12. studenog 2019. te u razdoblju od 15. studenog 2019. do 22. studenog 2019.

22. Iz iskaza prvotuženice GD proizlazi da je ubrzo nakon sklapanja Ugovora o radu s drugotuženikom u sedmom ili osmom mjesecu trudnoće počela raditi kod trećetuženika kod kojeg je radila administrativne poslove ukupno dva tjedna, a onda je, nakon što je jednog dana pala na stepenicama kada je išla na posao i zbog toga joj je napuknuo vodenjak pa je imala problema s curenjem plodne vode, radila još dan ili dva i na kraju je bila primorana ići na bolovanje te da je namjera za sklapanje Ugovora o radu s drugotuženikom bila da radi kod trećetuženika.

23. Iz iskaza zastupnice po zakonu drugotuženika BD proizlazi da je trećetuženik obavio selekciju i odabir kandidata, odnosno prvotuženice kao zaposlenice, a drugotuženik je odradio administrativni dio i sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 13. studenog 2019. do 31. prosinca 2019. s prvotuženicom, da nema saznanja kada je prvotuženica faktično radila kod trećetuženika, da je namjera ugovornih strana za sklapanje predmetnog ugovora bila rad radnika kod klijenta te da trajanje ugovora o radu ovisi o potrebama klijenta i nekad može biti i pet dana.

24. Sud je u potpunosti povjerovao iskazima prvotuženice i zastupnice po zakonu drugotuženika budući da su bili uvjerljivi, životno logični te u suglasju, kako međusobnom, tako i s materijalnim dokazima koji su priloženi spisu (list 3-4, 8-9, 38-43 spisa).

25. Sud nije prihvatio kao mjerodavan nalaz Liječničkog povjerenstva tužitelja (list 7 spisa) u kojem se navodi da prvotuženica u vrijeme zasnivanja radnog odnosa (13. studenog 2019.) nije bila radno sposobna budući da iz iskaza prvotuženice proizlazi da je započela s radom kod trećetuženika vrlo brzo nakon sklapanja Ugovora o radu s drugotuženikom te da je kod istog radila ukupno dva tjedna. Navedeno je u suglasnosti i s dostavljenim izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad prvotuženice iz kojih je vidljivo da je prvotuženica bila sposobna za rad 13. i 14. studenog 2019., a nema dokaza da nije bila sposobna za rad u razdoblju od 23. studenog 2019. do 31. prosinca 2019. Stoga je ocjena ovog suda da se predmetni nalaz ne može prihvatiti kao točan i mjerodavan u konkretnom slučaju.

26. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da su tuženici zaključili ugovor o radu sa svrhom da prvotuženica obavlja rad kod trećetuženika, što je ista i obavljala u razdoblju od dva tjedna. Stoga ovaj sud navode tužitelja da su tuženici sklopili ugovor o radu sa svrhom koja je protivna karakteru tog ugovora, odnosno kako bi ostvarili korist na štetu tužitelja, smatra neosnovanim.

27. Analizirajući sve izvedene dokaze, te imajući na umu sve što je naprijed navedeno o prividnim ugovorima, kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima u dijelu mana volje, kao razlozima za poništenje, odnosno utvrđenje ništetnosti ugovora, ocjena je ovog suda da sporni Ugovor o radu koji su prvotuženica i drugotuženik zaključili 12. studenog 2019. nije fiktivan jer je u trenutku sklapanja tog ugovora postojala volja ugovornih strana da se upravo takav ugovor sklopi te je on i realiziran. Činjenica da je prvotuženica u vrijeme početka rada kod trećetuženika bila u kasnoj fazi trudnoće ne znači da ugovorne strane u trenutku sklapanja ugovora nisu imale suglasnu volju da se takav ugovor zaključi niti da je zbog toga ugovor ništetan.

28. Zaključno se navodi da je člancima 30. -36. ZR propisano postupanje i zabrana nejednakog postupanja poslodavca u slučajevima zapošljavanja, povratka na posao, rada i otkazivanja trudnicama, ženama koje su rodile, doje djecu ili posvojiteljicama. Iz citiranih odredbi proizlazi da poslodavac, između ostalog, ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći žene, ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, ne smije joj zbog trudnoće, rođenja ili dojenja djeteta ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pod nepovoljnijim uvjetima, ne smije joj otkazati ugovor radu za vrijeme trudnoće i korištenja dopusta. U slučaju traženja takvih podataka od strane poslodavca u postupku odabira kandidata za radno mjesto, na temelju odredbe članka 25. stavka 2. ZR, kandidatkinja na takva pitanja ne mora odgovoriti. Predmetna načela i zabrane postupanja su potvrđena i mnogobrojnom praksom Suda Europske unije, koja predstavlja bitan izvor antidiskriminacijskog prava, budući da su nacionalni sudovi dužni primjenjivati primarno i sekundarno pravo Europske unije te praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava prilikom odlučivanja u nacionalnim predmetima. Slijedom svega navedenog proizlazi da činjenica trudnoće prvotuženice ne smije predstavljati prepreku za zapošljavanje ili rad radnice.

29. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

31. Prvotuženici je u granicama postavljenog zahtjeva dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 203,13 EUR, a drugo i trećetuženiku je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 1,33 EUR (Tbr. 50 Tarife) te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42 Tarife) zatraženog od strane trećetuženika, ukupno iznosi 266,00 EUR za drugotuženika i 332,50 EUR za trećetuženika. Stoga je odlučeno kao u stavcima II- IV izreke presude.

32. Prvotuženici nije dosuđen trošak pristojbe po odluci suda sukladno odredbi članka 164. stavka 2. ZPP, a drugo i trećetuženiku nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa budući da su isti u troškovnicima zatraženi u previsokom iznosu. Trećetuženiku, također, nije priznat trošak sudskih pristojbi za odgovor na tužbu i presudu budući da iste nisu plaćene u ovom postupku. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke presude.

33. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženicima je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju

2. Prvotuženici po pun.

3. Drugotuženiku po pun.

4. Trećetuženiku po pun.