Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-71/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji pojedincu Sanjani Zorinc, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područni ured u Bjelovaru, Bjelovar, Masarykova 7, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete u iznosu od 7.501,74 eura, nakon javne i glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, u roku od 8 dana isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područni ured u Bjelovaru, Bjelovar, Massarykova 7, iznos od 7.501,74 eura na račun broj: HR121001005 1863000160, Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR26, poziv na broj odobrenja 5908- 19-19-03186270986 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za navedeni iznos od 21. travnja 2017. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od dana, dok za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se, za svaku polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 850,00 EUR (osamstopedeseteura) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 611/2019- 2 od 1. ožujka 2023. ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7187/2017-2 od 21. rujna 2018. i presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-55/2017-10 od 23. listopada 2017. te je predmet vraćen Trgovačkom sudu u Bjelovaru na ponovno suđenje. Nakon toga, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1539/2024-2 od 15. svibnja 2024. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 47/2022-23 od 28. veljače 2024. te je predmet vraćen Trgovačkom sudu u Bjelovaru na ponovno suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava uslijed ponovnog usklađivanja pravnog shvaćanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod svih navoda iznesenih u tužbi i tijekom postupka. U bitnome tužitelj navodi da se 20. ožujka 1996. dogodila prometna nesreća u mjestu Palančani, u kojoj je tužiteljev osiguranik ME rođen **.**.1950. zadobio teške tjelesne ozlijede te je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo **.**.1996. Prema podacima MUP-a RH, PU Bjelovarsko- bilogorske, II PP Čazma, navedenu prometnu nesreću skrivio je ŠE iz [adresa], upravljajući osobnim automobilom marke "Audi" reg. [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom broj [broj police]. Presudom Vojnog suda u Bjelovaru poslovni broj K-171/96 ŠE proglašen je krivim što je počinio teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa i osuđen je na kaznu zatvora. Kako je zbog pretrpljenih ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći tužiteljev osiguranik ME preminuo, tužitelj je njegovom djetetu OE i njegovoj majci IE priznao pravo na obiteljsku mirovinu tužiteljevom rješenjem poslovni broj MO-747774 od 2. srpnja 1996. i tužiteljevim rješenjem poslovni broj MO-41145 od 9. rujna 1996. s pravom isplate od 2. travnja 1996. Budući da je isplatama obiteljske mirovine korisnicima mirovine tužitelj trpio štetu, podnio je protiv tuženika tužbu Općinskom sudu u Kutini od 12. prosinca 1999. poslovni broj 9/97-NŠ za razdoblje od 2. travnja 1996. do 31. prosinca 2000. Tužitelj je od tuženika naknadu štete zahtijevao naknadu štete i za sva daljnja razdoblja isplate mirovine, koju je tuženik za sva navedena razdoblja platio. Iz iste osnove šteta za tužitelja nastala je i nakon 28. veljače 2014. jer je isplaćivao obiteljsku mirovinu iza pokojnog ME, udovici LE. Tužitelju je time pričinjena šteta u iznosu od 83.989,72 kn s osnove isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017. u skladu s odredbama članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13). Tužitelj je Zahtjevom za naknadu štete od 4. travnja 2017. koji je tuženik zaprimio sljedeći dan pozvao istog da navedenu štetu naknadi mirnim putem no, tuženik je po primitku odštetnog zahtjeva podmirio samo dio traženog iznosa, odnosno samo iznos u razmjernom dijelu za razdoblje isplate od 1. travnja 2014. do 28. veljače 2017. te je tužitelju 20. travnja 2017. platio iznos od 27.467,85 kn. Budući da je tuženik platio samo dio štete, odnosno samo u razmjernom dijelu za razdoblje isplate mirovine od 1. travnja 2014. do 28. veljače 2017., a tužitelj je zahtijevao puni iznos isplaćene mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017., tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev radi naknade štete za gore navedeni događaj u iznosu od 56.521,87 kn odnosno 7.501,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2017. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu i u ponovljenom postupku tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Ne osporava ni to da je djetetu i supruzi pokojnog ME bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu koju je sve do utuženog razdoblja odnosno do 28. veljače 2014. tuženik u vidu štete razmjerno isplaćenih obiteljskih mirovina plaćao u razmjernom iznosu s time da ističe da je navedenu štetu namirio i za razdoblje do 28. veljače 2015. Napominje da je predmet spora naknada štete koju tužitelj zahtijeva za isplaćenu obiteljsku mirovinu u punom iznosu, pozivajući se na odredbu čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13.) za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017. u ukupnom iznosu od 83.989,72 kn, odnosno umanjeno za isplaćeni iznos od 27.467,85 kn, što ukupno iznosi 56.521,87 kn. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u pogledu osnove i u pogledu visine. Navodi da je pokojni ME rođen **.**.1950. i da je u trenutku smrti navršio 46 godina života te da je imao tada već 26 godina i 27 dana radnog staža i da bi po redovnom tijeku stvari, a sukladno važećim propisima o mirovinskom osiguranju 18. veljače 2015. otišao u starosnu mirovinu (u dobi od 65 godina). Dakle, upravo zbog toga što su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava tužiteljevog osiguranika na starosnu mirovinu, tuženik smatra da tužitelj za razdoblje nakon 18. veljače 2015. više ne može od tuženika osnovano zahtijevati naknadu štete na ime isplaćene obiteljske mirovine. Osim toga, ističe da i u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, da bi se u konkretnom slučaju moglo govoriti o nastanku štete, šteta bi proizlazila iz razlike između razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine za svog osiguranika koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja, odnosno tužitelj bi morao dokazati da je obiteljska mirovina koju je tužitelj isplaćivao udovici svog osiguranika veća od iznosa koju bi on bio u obvezi isplaćivati ME na ime starosne mirovine, a tužitelj na tu okolnost nije predložio ni jedan adekvatni dokaz. Navodi da je tužitelj tijekom mirnog postupka uz odštetni zahtjev dostavio Obračun isplaćene mirovine i to u ukupnom iznosu od 83.989,72 kn za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017. te da iz tog obračuna proizlazi da je za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 31. prosinca 2014. obiteljska mirovina isplaćena u iznosu od 23.224,60 kn, dok je za 2015. isplaćena u iznosu od 27.910,68 kn. Dakle, kako je tuženik 20. travnja 2017. platio tužitelju iznos od 27.467,85 kn, to isti smatra da je naknadio svu štetu koja je tužitelju nastala do 18. veljače 2015. kada bi njegov osiguranik po redovnom tijeku stvari otišao u starosnu mirovinu. U konačnici, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i zbog toga što je tužitelj pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 15/13) koji se primjenjuje od 1. listopada 2014. od tuženika zatražio naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu, a ne u razmjernom, jer u konkretnom slučaju bi trebalo primijeniti mjerodavno pravo koje se utvrđuje s obzirom na nastanak štetnog događaja, a to je 20. ožujka 1996. kada je nastao štetni događaj. Kako izvanugovorni odnos između štetnika i oštećenika, kao način nastajanja izvanugovorne obveze, nastaje u trenutku prouzročenja štete tj. u trenutku nastanka štetnog događaja smatra da se i za taj trenutak primarno veže prava i obveze stranaka tog odnosa kao i primjena odgovarajućih zakonskih propisa. Osim toga, ukazuje da je i tužiteljevo rješenje kojim se priznaje pravo na obiteljsku mirovinu doneseno 2. srpnja 1996. Ističe kako je u vrijeme štetnog događaja i kao lex specialis i kao lex posterior u primjeni bio Zakon o osiguranju objavljen u Narodnim novinama broj 9/94 koji u odredbi članka 86. propisuje da se nadoknađuje stvarna šteta u okviru odgovornosti osiguranika, a stvarnom štetom smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Zbog navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 20. srpnja 2017. osporava navode iz odgovora na tužbu. U odnosu na primjenu prava, tužitelj ističe da je njegov zahtjev za naknadu štete prema tuženiku samostalni zahtjev za naknadu štete te da ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013. u slučajevima predviđenim kad za tužitelja nastaje šteta koju on trpi isplatama mirovina na osnovi priznatog prava na mirovinu i to u punom iznosu isplaćene mirovine. Što se tiče tuženikove tvrdnje da bi tužiteljev osiguranik 18. veljače 2015. stekao pravo na starosnu mirovinu, tužitelj napominje da tužiteljev osiguranik ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema važećim propisima jer je preminuo **.**.1996., a tužitelj nije u mogućnosti dostaviti izračun starosne mirovine iz razloga što se postupak za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja pokreće isključivo na zahtjev osiguranika i tužitelj nije mogao samoinicijativno pokrenuti postupak izračuna starosne mirovine preminule osobe jer to nije provedivo. Tužitelj osporava i tuženikovu tvrdnju da tužitelj za utuženi period može zahtijevati samo naknadu razmjernog iznosa mirovine, jer je predmet spora regresni zahtjev, a kod sukcesivnih zahtjeva naknade štete (regresnih zahtjeva) mjerodavno je ono pravo koje je na snazi u trenutku pojedine isplate. Zbog toga smatra da mu je tuženik dužan nadoknaditi štetu u punom iznosu.

5. Sukladno pozivu suda tužitelj je podneskom od 20. travnja 2023. specificirao tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22 i 88/22) kojem se tuženik nije protivio.

6. U podnesku od 12. kolovoza 2024. tuženik navodi da zbog izmjene stava VSRH-a kao materijalni propis u ovome predmetu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u pometu (u nastavku - ZOOP). Naime, kako tužitelj činjeničnu osnovu tužbe nalazi u prometnoj nesreći tuženik smatra da je potrebno primijeniti onaj propis koji uređuje naknadu štete nastalu motornim vozilom u prometu. Kako je naknada štete nastala u svezi uporabe motornim vozilima uređena posebnim propisom, smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti taj posebni propis odnosno Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Ukazuje da su Vrhovni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao i županijski sudovi, zauzeli stav kako se u odnosu na obveze osiguranja prema HZMO-u primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, koji u odredbama članka 27. propisuje kako tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa slijedom toga tužitelj bi imao pravo na naknadu štete ukoliko bi iznos mirovine koju isplaćuje prelazila iznos mirovine koju bi isplaćivao svome osiguraniku za slučaj ozljede na radu. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže Sudu da odbije tužbu s tužbenim zahtjevima te da obveže tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom dana donošenja presude.

7. U podnesku od 14. veljače 2025. tužitelj bez obzira na stav viših sudova ukazuje da se u ovom predmetu trebaju primijeniti odredbe članka 161. do 165. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 115/18.; dalje: ZOMO) te da svako ograničavanje prava tužitelja kao javne ustanove na naknadu štete koja se nadoknađuje iz sredstava mirovinskog osiguranja je protivno odredbama ZOMO-a. Navedene odredbe članka 161. do 165. ZOMO-a propisuju od koga tužitelja kao Zavod ima pravo potraživati štetu i u kojem opsegu, dok je člankom 170. ZOMO propisano kako se pri utvrđivanju prava na naknadu štete nanesene tužitelju primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ZOMO-a. Stoga, tužitelj ističe da ovom predmetu potražuje na temelju jasne i precizne odredbe članka 161. ZOMO-a naknadu stvarne štete koje mirovinsko osiguranje pretrpjelo izravno od osiguravatelja štetnika, slijedom čega se isto ne može svesti pod članak 27. stavak 3. Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja.

8. Radi spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sadržaj dopisa (list 5-7 i 33-34 spisa), prijave o ozljedi na radu (list 8-11 spisa), tužiteljevog rješenja od 2. ožujka 2000. (list 12-13 spisa), tužiteljevog rješenja od 12. listopada 2001. (14-15), tužiteljevog rješenja od 17. listopada 2002. (list 16-17 spisa), tužiteljevog rješenja od 14. siječnja 2003. (list 18-19 spisa), tužiteljevog rješenja od 1. ožujka 2007. (list 20-21 spisa), podataka o mirovini (list 22-32 spisa), obračuna razmjernog iznosa obiteljske mirovine (list 35-38 spisa), presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-149/00 od 27. rujna 2001. (list 39-41 spisa), obavijesti o isplati štete s nalozima za doznaku (list 42-44, 47, 53-55 i 69-70 spisa), tužbe od 25. siječnja 2005. (list 45-46 spisa), presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 715/07 od 21. travnja 2008. (list 48-50 spisa), izvješća o saldu duga (list 51, 71 i 75 spisa), dopisa (list 52 list spisa), obračuna isplaćene mirovine (list 56 i 72 spisa), podataka o mirovni (list 57-65 spisa), zahtjeva za naknadu štete od 4. travnja 2017. (list 66-67 spisa), obavijesti o broju štetovnog spisa (list 68 spisa), preslike dostavnice (list 73 spisa) i obavijest o likvidaciji štete (list 74 spisa), Presude VTS RH (list 82-85, 103-110 i 137-140 spisa), Presude VSRH (list 86-92 i 111-118 spisa), presude Trgovačkog suda u Bjelovaru (list 119-136 spisa), Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka (list 215-221 spisa), iskaz vještaka s ročišta od 16. siječnja 2024. (list 233-234 spisa), presudu VTS RH Pž-2272/2018 od 7. lipnja 2019. (list 278-280 spisa), presudu VTS RH Pž-7132/2018 od 14. lipnja 2019. g (list 281-284 spisa), presudu VSRH broj Rev-4176/2019 od 10. listopada 2023. (list 285- 290 spisa), rješenje VSRH broj Rev-515/2020 od 17. siječnja 2023. (list 291-293 spisa), odluku Ustavnog suda broj U-III-3670/2019 od 17. rujna 2020. (list 294-310 spisa), presudu ŽS Zagreb broj Gž-3778/2023-2 od 9. srpnja 2024. (list 315-318 spisa), presudu ŽS Split broj: Gž-122/2023-3 od 3. svibnja 2023. (list 319-324 spisa), presudu Suda Europske unije broj: C-371/12 od 23. siječnja 2014. s mišljenjem nezavisnog odvjetnika (list 344-384 spisa), presudu Suda Europske unije broj: C- 484/09 od 17. ožujka 2011. (list 385-391 spisa), presudu ŽS Zagreb broj Gž- 1496/2023-2 od 23. svibnja 2023. (list 392-396 spisa), presudu OPS Varaždin broj:

27 Pn-101/2021-12 od 15. srpnja 2022. (list 397-402 spisa), presudu ŽS Osijek broj Gž-2075/2022-2 od 29. lipnja 2023. (list 403-408 spisa), rješenje Ustavnog suda broj:

U-I-856/2016 od 7. veljače 2017. (list 409-415 spisa). te sukladno uputi izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po ovlaštenom Zoranu Milobari dipl. oec., ovlaštenom sudskom vještaku iz Križevaca (list 333-337 spisa), kojeg je dodatno saslušao na ročištu održanom 27. ožujka 2024. (list 417-418 spisa).

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19,, 80/22,, 114/22, i 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 7.501,74 eura uvećanu za zatezne kamate, koju potražuje na temelju odredbi članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 20/16.; dalje: ZOMO) za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017. s naslova naknada štete isplate obiteljske mirovine koja je u spornom razdoblju isplaćivana IE, supruzi pokojnog tužiteljevog osiguranika ME.

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tuženika. Nije sporna niti uzročna veza između štetnog događaja i priznanja prava na obiteljsku mirovinu koja je u spornom razdoblju do 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017. isplaćivana IE, supruzi pokojnog tužiteljevog osiguranika ĆE. Također, nije sporno da je tuženik 20. travnja 2017. platio tužitelju iznos od 27.467,85 kn, te da je tako tuženik nadoknadio štetu tužitelju za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 31. prosinca 2014. u iznosu od 23.224,60 kn, dok je za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 18. veljače 2015. tuženik tužitelju platio iznos od 4.243,25 kn, iz čega proizlazi da je tuženik tužitelju u cijelosti nadoknadio štetu nastalu od 1. ožujka 2014. do 18. veljače 2015. odnosno do datuma kada bi tužiteljev osiguranik ME ostvario pravo na starosnu mirovinu.

12. Između stranaka je sporna osnova i visina tražbine, odnosno opseg štete.

13. Budući da je po tužitelju dostavljena specifikacija sastavljena na službenom obrascu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) koji tužitelj koristi prilikom dostave podataka o isplaćenim mirovinama, a koja je potpisana i ovjerena od strane tužitelja, navedena isprava je vjerodostojan dokument o izvršenoj isplati obiteljske mirovine koja je u spornom razdoblju isplaćivana IE, supruzi pokojnog tužiteljevog osiguranika ME, to sud smatra da je tužitelj dokazao činjenicu da je isplatio mirovinu u utuženom razdoblju i vjerodostojnom dokumentacijom.

14. Prema pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz gore navedenog rješenja poslovni broj Pž-1539/2024-2 od 15. svibnja 2024. koje je usklađeno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske i koje ovaj sud u cijelosti prihvaća u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

15. Slijedom toga na predmetni obveznopravni odnos između stranaka u ovom postupku imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP) odnosno odredbe članka 27. ZOOP-a kojima je propisano: (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

16. Stoga, za odgovornost tuženika kao društva za osiguranje prema tužitelju kao Zavodu za mirovinsko osiguranje u ovom postupku relevantan je propis koji, uređuje obveznopravni (privatnopravni) odnos između društava za osiguranje s osiguranicima odnosno vlasnicima vozila glede osiguranja njihove odgovornosti za štete nanesene trećim osobama odnosno ZOOP, a ne ZOMO niti ranije važeći Zakon o mirovinskom osiguranju.

17. Kako je prema odredbama članka 27. stavka 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, proizlazi da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu u omjeru od 100 % odgovornosti svog osiguranika, ali pod daljnjim ispunjenjem uvjeta iz članka 27. stavka 3. ZOOP-a da postoji razlika između iznosa mirovine koje se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila povreda na radu.

18. Stoga, sud je u ponovljenom postupku utvrđenja radi utvrđenja sporne činjenice opsega štete proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje po ovlaštenom Zoranu Milobari dipl. oec., ovlaštenom sudskom vještaku iz Križevaca na okolnost utvrđenja visine stvarne štete kao razlike između iznosa mirovine koje se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila povreda na radu.

19. Ovlašteni knjigovodstveno-financijski vještak, Zoran Milobara u svom nalazu i mišljenju od 12. veljače 2025. utvrdio je da bi osiguranik, kada bi osnova prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, imao pravo na obiteljsku mirovinu za razdoblje od 19. veljače 2015. do 28. veljače 2017. godine u ukupnom iznosu od 14.984,08 EUR-a, a da ukupno obračunata obiteljska mirovina iza pok. ME za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017. iznosi 11.147,35 EUR, a što predstavlja razliku manje obračunatog prava na obiteljsku mirovinu u odnosu na iznos obiteljske mirovine kada bi osnova prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu u iznosu 3.836,73 EUR-a. Stoga, vještak zaključuje da bi utvrđeni iznos prava obiteljske mirovine kada bi osnova prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu bio veći od neisplaćenog dijela obiteljske mirovine tužitelju za isto razdoblje (7.501,74 EUR), za 7.482,34 EUR-a.

20. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, jer je napravljen objektivno, nepristrano i u sukladno pravilima struke, s tabelarnim prikazima izračuna i jasno vidljivim iznosima i vrijednostima koje je vještak prilikom izračuna uzeo u obzir. Ističe se kako tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok je tužitelj u podnesku od 14. veljače 2025. prigovarao nalazu i mišljenju vještaka navodeći prigovore pravne naravi u kojem u bitnom ističe svoje pravno shvaćanje da se ne može vršiti izračun hipotetske nepostojeće starosne mirovine za osiguranika kao i to da se u prilikom utvrđivanju prava tužitelja na naknadu štete trebaju uzeti u obzir odredbe ZOMO, a što u konkretnom slučaju nikako ne utječe na stručnost obavljenog vještačenja.

21. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zorana Milobare ovaj sud utvrđuje je da ne bi postojala razlika između obiteljske mirovine koja se isplaćivala obitelji osiguranika tužitelja utvrđene rješenjem HZMO-a i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni obitelji osiguranika tužitelja kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila povreda na radu.

22. Kako je mirovina koja je određena prema propisima o mirovinskom osiguranju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje manja od obiteljske invalidske mirovine koja bi bila isplaćena kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila povreda na radu, tada u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz članka 27. stavka 3. u svezi stavka 1. ZOOP-a za isplatu i obvezivanje tuženika kao društva za osiguranje za naknadu štete tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja budući je tijekom postupka utvrđeno da tužitelju nije nastala šteta.

23. Zbog navedenih razloga tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

24. Sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a sud je odlučio da je tužitelj dužan tuženiku koji je u cijelosti uspio u parnici naknaditi opravdane i nužne troškove nastale prilikom vođenja ovog postupka i to trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR-a i trošak ponovljenog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR-a odnosno sveukupno iznos od 850,00 EUR-a.

25. Na ukupno dosuđeni trošak tuženiku su dosuđene zatezne kamate koje teku od 8. svibnja 2025. do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO).

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude izreci.

U Bjelovaru 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e-Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.