Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-144/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Stečajna masa Agrokor d.d. Zagreb, Marijana Čavića 1, OIB:05937759187, kao pravnog slijednika PIK Vrbovec – Mesna industrija d.d. iz Vrbovca, Zagrebačka 148, zastupanog po punomoćniku Marku Smoleku odvjetniku iz Odvjetničkog društva Smolek i Škrinjar d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-75/2016-37 od 27. studenog 2020. i protiv rješenja poslovni broj Pr-6/2022-10 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća 08. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-75/2016-37 od 27. studenog 2020. u točkama I i II izreke u cijelosti te u dosuđujućem dijelu točke III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-6/2022-10 od 23. ožujka 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška protiv rješenja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke predniku tuženika naloženo je isplatiti tužitelju iznos od 47.198,75 kn sada 6.264,35 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, po osnovi razlike plaće.

2. Točkom II izreke predniku tuženika naloženo je isplatiti tužitelju daljnji iznos od 15.640,00 kn sada 2.075,78 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osnovi razlike neisplaćenih dnevnica.

3. Točkom III izreke naloženo je predniku tuženika naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.430,00 kn sada 2.047,91 eur s zateznom kamatom dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

6. Citiranim prvostupanjskim rješenjem pozvan je tuženik Stečajna masa Agrokor d.d. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

7. Protiv tog rješenja žalbu je podnio naznačeni tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu žalbenog troška.

8. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i rješenje suda prvog stupnja potvrdi.

9. Žalbe tuženika protiv presude i rješenja nisu osnovane.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i razlike neisplaćenih dnevnica u periodu i pojedinim mjesecima od srpnja 2013. do rujna 2015. pri čemu tužitelj po osnovi razlike plaće traži isplatu iznosa od 47.198,75 kn/6.264,35 eur s zateznom kamatom, a po osnovi razlike neisplaćenih dnevnica u istom periodu iznos od 15.640,00 kn, sada 2.075,78 eur s zateznom kamatom.

11. U ovom žalbenom postupku nije sporno da tužitelj tužbom od 26. rujna 2016. traži isplatu utuženih novčanih iznosa dok je bio u radnom odnosu na određeno vrijeme kod prednika tuženika PIK Vrbovec Mesna industrija d.d. [adresa], OIB: 78909170415. Također nije sporno da je PIK Vrbovec Mesna industrija d.d. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-21/37566-1 od 8. rujna 2021., u fazi žalbenog postupka, brisan iz sudskog registra zbog pripajanja društvu Agrokor koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima d.d. Zagreb, Marijana Čavića 1, OIB: 05937759187 zbog čega je prvostupanjski sud rješenjem Pr-75/2016-47 od 10. prosinca 2021. odredio prekid ovog parničnog postupka te ujedno odlučio da će se postupak nastaviti kada Agrokor koncern d.d. Zagreb preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Na prijedlog tužitelja sud je rješenjem broj Pr-75/2016-49 od 22. prosinca 2021. pozvao Agrokor koncern d.d. Zagreb da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, koje rješenje je prema stanju u spisu postalo pravomoćno, nakon čega je sud rješenjem broj Pr-6/2022-2 od 18. siječnja 2022. odlučio da se nastavlja prekinuti postupak, koje rješenje je također postalo pravomoćno.

12. S obzirom na okolnost da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 22/45687-2 od 12. listopada 2022. Agrokor d.d. iz Zagreba, Marijana Čavića 1 brisan iz sudskog registra, prvostupanjski spis je, dopisom ovog suda od 9. veljače 2023. vraćen prvostupanjskom sudu radi donošenja rješenja o određivanju prekida postupka u smislu odredbe čl. 212. t. 4. ZPP-a te je sud rješenjem broj Pr-6/2022-8 od 3. ožujka 2023. odredio prekid postupka te odlučio da će se postupak nastaviti kada pravni slijednik tuženika preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službeno dužnosti pozove da to učini. To rješenje također je postalo pravomoćno te je sud na prijedlog tužitelja rješenjem broj Pr-6/2022-10 od 23. ožujka 2023. pozvao tuženika Stečajna masa Agrokor d.d. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, a protiv kojeg rješenja je taj tuženik podnio žalbu.

13. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje u primjeni odredbi čl. 215. st.1. ZPP-a, uz obrazloženje da je raniji tuženik citiranim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. listopada 2022. brisan iz sudskog registra, te budući da je tužitelj podneskom od 21. ožujka 2023. predložio nastavak postupka, sud je donio pobijano rješenje.

14. Tuženik(Stečajna masa Agrokor d.d. Zagreb) u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja navodi da su u postupku izvanredne uprave nad Agrokor d.d. i njegovim povezanim i ovisnim društvima između ostalih i tuženikom Nagodbom potvrđenom rješenjem broj St-1138/18-2823 od 6. srpnja 2018. a koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-5140/18-8 od 18. listopada 2018. namireni svi vjerovnici te sva imovina raspoređena vjerovnicima na utvrđen i propisan način namirenja pojedinih vjerovnika. Dalje ističe da je nad Agrokor d.d. i njegovim povezanim i ovisnim društvima postupak izvanredne uprave završio nakon pripajanja neodrživih društava dužniku Agrokor d.d. koji je nakon pravomoćnosti rješenjem suda broj St-1138/17-4620 od 19. srpnja 2022. brisan iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu pravomoćnim rješenjem od 12. listopada 2022. Također ukazuje da je Trgovački sud u Zagrebu 7. veljače 2023. donio rješenje kojim između ostalog određuje upis Stečajne mase i za Agrokor d.d. Zagreb radi nastavljanja i dovršetaka parničnih postupaka pokrenutih ili nastavljenih u svrhu utvrđenja osnovanosti osporenih tražbina vjerovnika ili osnovanosti osporavanja tražbina vjerovnika te radi provedbe nagodbe( a vjerovnike osporenih tražbina i namirenja istih dobivanjem novih instrumenata) ili namirenjem iz položenih iznosa novčanih sredstava, ukazujući da je iz tog rješenja razvidno da je upis stečajne mase određen isključivo radi nastavka i dovršetka parničnih postupaka pokrenutih u cilju utvrđenja osnovanosti osporenih tražbina vjerovnika te radi provedbe nagodbe za vjerovnike osporenih tražbina i namirenje istih dobivanjem novih instrumenata ili namirenjem iz položenih iznosa novčanih sredstava. Ukazuje da je sva imovina raspoređena vjerovnicima, da je svrha upisa predmetne stečajne mase dobivanje stranačke sposobnosti u incidentalnim parnicama na koje su vjerovnici ili izvanredni povjerenik upućeni te osiguranje pristupa sudu a radi ostvarivanja pravne zaštite u navedenim parničnim postupcima jer da bi u protivnom došlo do povrede prava na pristup sudu koje je sastavnica prava na pošteno odnosno pravično suđenje. S obzirom na ove okolnosti, tuženik se poziva na odredbu čl. 289. Stečajnog zakona te ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za nastavak postupka nad stečajnom masom kao što da nisu ispunjeni ni uvjeti iz čl. 344. st. 4. Stečajnog zakona koji propisuje nastavljanje postupka radi unovčenja stečajne mase, već da sukladno čl. 438. Stečajnog zakona upis stečajne mase je određen bez određivanja nastavka postupka izvanredne uprave budući je upis stečajne mase nužan za nastavak isključivo gore navedenih parnica, a da to predmetni parnični postupak nije.

15. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

16. U njegovu donošenju nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st.2. ZPP-a na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 215. st.1. ZPP-a jer je prvostupanjski sud s obzirom na opisano stanje u spisu, te pravno sljedništvo, sada Stečajne mase Agrokor d.d. pravilno, pobijanim rješenjem na prijedlog tužitelja odlučio o nastavku prekinutog postupka pozivanjem Stečajne mase Agrokor d.d. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

17. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, bez obzira na okolnost što tužitelj u ovom parničnom postupku ostvaruje novčanu tražbinu iz radnog odnosa, prvotno protiv svog poslodavca PIK Vrbovec-Mesna industrija d.d. [adresa], donošenjem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-21/37566-1 od 8. rujna 2021. u fazi ovog žalbenog postupka došlo je po sili zakona do prekida postupka u smislu odredbe čl. 212. t. 4. ZPP-a, jer je PIK Vrbovec- Mesna industrija d.d. [adresa] tim rješenjem brisan iz sudskog registra zbog pripajanja društvu Agrokor d.d. Zagreb u vezi čega je prvostupanjski sud donio citirana rješenja od 10. prosinca 2021. i 22. prosinca 2021. s time da je posljednje navedenim rješenjem pozvao Agrokor d.d. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Protiv tih rješenja Agrokor d.d. nije podnosio žalbu te su rješenja postala pravomoćna te je rješenjem suda od 18. siječnja 2022. postupak nastavljen u odnosu na Agrokor d.d. Zagreb kao tuženika protiv kojeg rješenja, taj tuženik također nije podnio žalbu.

18. Nadalje, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-22/45687-2 od 12. listopada 2022. tuženik Agrokor d.d. Zagreb brisan je iz sudskog registra, pa je time u smislu odredbe čl. 212. t.4. ZPP-a također po sili zakona došlo do prekida postupka što je prvostupanjski sud utvrdio rješenjem od 3.ožujka 2023., protiv kojeg tuženik također nije podnio žalbu.

19. Brisanjem iz sudskog registra pravna osoba prestaje postojati, na koju okolnost sud tijekom cijelog postupka pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 82. ZPP-a slijedom čega postupak, nije moguće bilo nastaviti niti u odnosu na društvo Agrokor d.d. Zagreb, koje je prestalo postojati.

20. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud je pravilno pobijanim rješenjem na prijedlog tužitelja pozvao sada tuženika, Stečajnu masu, Agrokor d.d. na preuzimanje postupka u ovoj pravnoj stvari, zbog čega je pobijano rješenje donijeto uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

21. Okolnost da prema odredbi čl. 41. st.1. i 2. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistematskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ br. 32/17-dalje ZPIUTD) da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja kao niti postupaka izvansudske naplate protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove iz radnih odnosa ne znači da predmetni parnični postupak, sada u odnosu na Stečajnu masu Agrokor d.d. Zagreb, kao tuženika nije mogao biti nastavljen, te ne ukazuje na nezakonitost pobijanog rješenja, jer raniji prednici tuženika PIK Vrbovec-Mesna industrija d.d. [adresa] i nakon toga Agrokor d.d. Zagreb prestali su postojati brisanjem iz sudskog registra. Zbog tih razloga je žalbu tuženika protiv pobijanog rješenja trebalo odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

22. U situaciji kada je pobijano rješenje postalo pravomoćno ispunile su se procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

23. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

24. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio zahtjeve tužitelja su jasni, u skladu su sa stanjem u spisu i izvedenim dokazima, posebno osnovnim nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan i objektivan, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

25. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod prednika tuženika u periodu od 26. lipnja 2013. do 31. listopada 2015. na temelju više uzastopno sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu vozača. Također nije sporno da u utuženom razdoblju, kao mjerodavni dolaze u primjenu Zakon o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje ZR/09), a za razdoblje nakon toga od 7. kolovoza 2014. ZR/14 ("Narodne novine" broj 93/13), zatim Kolektivni ugovor za Agrokor d.d ("Narodne novine" broj 90/13 – dalje KU) koji se počeo primjenjivati 1. svibnja 2013. i bio je zaključen na određeno vrijeme do pet godina, te Pravilnik o mjerilima rada za vozače cestovnog motornog vozila sa cjenicima koji se primjenjivao od 11. svibnja 2010. sa izmjenama i dopunama koje su se primjenjivale od 28. siječnja 2011. od 10. veljače 2012., od 8. veljače 2013. i od 6. ožujka 2014., kao i ugovor o radu na određeno vrijeme koje je tužitelj zaključio s prednikom tuženika.

26. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prednik tuženika pravilno obračunao tužiteljevu plaću za ostvarene prekovremene sate rada, za rad nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, te je li prednik tuženika u cijelosti isplatio tužitelju pripadajuće dnevnice u utuženom vremenskom razdoblju.

27. Prvostupanjski sud je ocjenom stranačkog iskaza tužitelja te saslušanih svjedoka u bitnom utvrdio da je tužitelj u utuženom periodu radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, koje tvrdnje tužitelj temelji na činjenicama da ovi podaci proizlaze iz lista evidencije istovara i utovara prema kojima je tužitelj ostvarivao prosječno 70 sati prekovremenog rada što prednik tuženika nije evidentirao u isplatnim listama, da je u periodu od 26. lipnja 2013. do 31. listopada 2015. ostvario 1694 sata rada nedjeljom, noću i prekovremeno, s time da je u isplatnim listama prikazan manji broj prekovremenih sati u odnosu na stvarno odrađene te da tužitelj tvrdi da postoji nesuglasnost (nesklad) o broju sati rada navedenim u isplatnim listama tuženika i sati navedenih u listama evidencije utovara i istovara.

28. Prvostupanjski sud je na temelju osnovnog pisanog nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke od 19. prosinca 2018. (list 568-599) u bitnom utvrdio da je vještak u nalazu u pogledu prekovremenog rada pošao od odredbi ugovora o radu kojim su stranke ugovorile bruto plaću tužitelja na način da plaća između ostalih obuhvaća i pojedine dodatke dok da KU u članku 48. određuje da se po osnovi prekovremenog rada osnovna plaća uvećava za 60%, a odredbe čl. 4. toč. 4.1. Pravilnika o mjerilima za vozače cestovnog motornog vozila (dalje Pravilnik) određuju da se u prosječne ostvarene sate rada uračunava vrijeme efektivnog radnog vremena, odnosno vožnje kao i dodatno radno vrijeme potrebno za pripremu i završne poslove (primopredaja vozila, pregled vozila, vrijeme čekanja utovara i istovara robe i slično), ali najviše dva sata po događaju.

29. Sud je dalje utvrdio da je vještak polazeći od evidencije utovara i istovara, koju je u spis priložio tužitelj (list 102 -551) u bitnom utvrdio da nedostaju evidencije utovara i istovara za razdoblje od lipnja do prosinca 2013. zbog čega je vještak za srpanj, studeni i prosinac 2013. koristio podatke o ukupnim satima rada iz obračuna radnog vremena, dok za lipanj, kolovoz, rujan i listopad 2013. ostvarene sate rada nije mogao izračunati i prikazati niti na taj način jer za te mjesece nedostaje obračun radnog vremena. Sud je utvrdio da je vještak u izračunu pojedine sate rada provedene izvan vožnje (utovar, istovar i drugo) preko dva sata po događaju odbio (isključio) iz obračuna te na taj način utvrdio da je prednik tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio manju plaću po osnovi utuženih dodataka te da razlika plaće iznosi 47.198,75 kn pri čemu je vještak kao osnovicu koristio plaću isplaćenu za sate redovnog rada prema obračunskim listama plaće tužitelja po pojedinim mjesecima, a satnicu redovnog rada izračunao na način da je plaću za redovni rad podijelio s brojem sati redovnog rada i zatim uvećao za dodatak po osnovi minulog rada uz napomenu da je zbog nedostatka obračunske isplatne liste izostao obračun bruto dodatka za listopad 2015. Sud je utvrdio da je vještak u nalazu u pogledu neisplaćenih dnevnica koristio odredbu čl. 54. KU prema kojem radniku upućenom na službeno putovanje pripada dnevnica time da u slučaju službenog puta u trajanju od 8 – 12 sati radniku pripada 50% dnevnice, a u slučaju službenog puta duljeg od 12 sati radniku pripada puni iznos dnevnice koja za službeni put u zemlji iznosi 170,00 kn. Utvrdio je da je vještak polazeći od podataka sadržanih u obračunu radnog vremena prikazao razliku između iznosa dnevnica koje prema citiranim odredbama KU pripadaju tužitelju i iznosa koji su po toj osnovi stvarno isplaćeni tužitelju pa je tako za prosinac 2013. utvrđeno da tu razliku nije moguće izračunati zbog isplatnice od 10. siječnja 2014., a iz koje nije moguće zaključiti na koje se dane odnosi, a isto vrijedi i za mjesec studeni 2014. s obzirom na isplatnicu od 5. studenog 2014. Sud utvrđuje da vještak nije bio u mogućnosti predočiti izračun za kolovoza, rujan i listopad 2013. i za siječanj, travanj, svibnja i listopad 2015. jer nije imao na raspolaganju obračun radnog vremena, odnosno obračun troškova putovanja slijedom čega prema mišljenju vještaka ukupna razlika neisplaćenih dnevnica iznosi 15.640,00 kn za cijelo utuženo razdoblje.

30. Sud je dalje utvrdio da je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, da je vještak izradio dopunski pisani nalaz i mišljenje od 7. rujna 2020.(list 632-646) pri čemu je naglasio da je pri vještačenju koristio podatke iz isprava koje prileže spisu predmeta koje je i naveo u nalazu uz primjenu relevantnih odredbi već citiranih pravnih propisa pri čemu da je vještak u cijelosti ostao kod danog pisanog(osnovnog) nalaza i mišljenja. Sud je također utvrdio da je vještak povodom primjedbi tuženika izradio i dvije inačice(varijante) izračuna neplaćenih dnevnica, prvu koja se temelji na obračun radnog vremena i troškovima putovanja ne uzimajući u obzir drugu dokumentaciju, i drugu varijantu koja se temelji na blagajničkim isplatnicama, ali ne uzima u obzir drugu dokumentaciju zbog čega postoji razlika u iznosima u odnosu na osnovni nalaz i mišljenje.

31. Prvostupanjski sud je osnovni pisani nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao vjerodostojan i izrađen u skladu s pravilima struke, dokumentacijom u spisu te mjerodavnim propisima koji u utuženom razdoblju dolaze u primjenu, dok varijante iz dopune nalaza i mišljenja nije prihvatio, uz obrazloženje da ovi izračuni ne uzimaju u obzir drugu dokumentaciju(prva varijanta) dok da se druga varijanta dopunskog nalaza temelji na blagajničkim isplatama također ne uzimajući u obzir drugu dokumentaciju.

32. Zbog tih razloga prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja, koji je uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, prihvatio kao osnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

33. Sva opisana činjenična utvrđenja te pravne zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao pravilne prihvaća i ovaj sud a iste žalbenim navodima tuženika ni u čemu nisu dovedene u sumnju.

34. Tuženik u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je sud bio dužan vještaka nakon njegovih(tuženikovih) primjedbi na nalaz i mišljenje saslušati neposredno na glavnoj raspravi čime da je tuženiku povrijeđeno pravo na raspravljanje s obzirom da je sud ovaj dokazni prijedlog odbio a time da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

35. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani jer iz stanja u spisu proizlazi da je vještak, povodom podneska kojim je tuženik iznio pitanja i primjedbe na osnovni nalaz i mišljenje, u dopunskom nalazu i mišljenju argumentirano, jasno obradio sva sporna pitanja i tuženiku odgovorio na postavljena pitanja i date primjedbe. Osim toga, vještak je povodom primjedbi tuženika izradio i dvije varijante(inačice) nalaza i mišljenja u odnosu na izračun neplaćenih dnevnica. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud pravilno je postupio kada vještaka nije saslušao i usmeno na ročištu za glavnu raspravu, jer je vještak na sva pitanja i primjedbe tuženika odgovorio u pisanom dopunskom nalazu i mišljenju. Prema stanju u spisu tuženik ništa drugo osim onoga što je naveo u rečenom podnesku kojim prigovara nalazu i mišljenju nije isticao pa nije bilo potrebe za provođenjem daljnjeg dopunskog vještačenja.

36. Ovakvim postupanjem suda tuženiku nije povrijeđeno pravo na raspravljanje, te slijedom toga nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. ZPP-a i čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

37. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je prihvatio kao mjerodavan za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva osnovni pisani nalaz i mišljenje vještaka, koji je vještak sačinio u skladu sa svom raspoloživom dokumentacijom u spisu, pritom imajući u vidu mjerodavne propise koji reguliraju dodatke na plaću i visinu dnevnica u utuženom periodu.

38. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je osnovni nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao mjerodavan budući da je isti i prema shvaćanju ovog suda izrađen stručno, objektivno i u skladu s dokumentacijom u spisu.

39. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

40. Slijedom toga, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu razlike plaće u utuženom periodu u ukupnom iznosu od 47.198,75 kn pri čemu je pravilno utvrđeno da je prednik tuženika u isplatnim listama prikazivao manji broj odrađenih prekovremenih sati rada u odnosu na stvarno određene sate rada, pri čemu je tužitelj a i vještak pravilno postupio kada je visinu razlike plaće utvrđivao prema listama evidencije istovara i utovara, u kojima su prikazani efektivni sati rada tužitelja na koje ima pravo kao i oni sati rada (utovar i slično) za koje sate rada tužitelj nema pravo na razliku plaće. Iz navedenog slijedi da je prednik tuženika pogrešno u isplatnim listama prikazivao manji broj odrađenih prekovremenih sati rada slijedom čega proizlazi da je tužitelj nedvosmisleno dokazao da mu je tuženik u utuženom periodu neosnovano isplatio manju plaću od one koja mu sukladno citiranim propisima i odrađenim satima rada pripada.

41. Isto se odnosi i na zahtjev za neisplaćenu razliku dnevnica, pri čemu je vještak pravilno pošao od podataka sadržanih u obračunu radnog vremena te prikazao razliku između iznosa dnevnica koje prema odredbi čl. 54. KU tužitelju pripadaju i iznosa dnevnica koje su stvarno isplaćene tužitelju, pri čemu, postoji razlika manje isplaćenih dnevnica u utvrđenom iznosu od 15.640,00 kn.

42. Pritom, treba reći da prema nalazu vještaka, vještak razliku za mjesec prosinac 2013. nije utvrdio, kao ni za studeni 2014., s obzirom na priložene isplatnice, što svakako nije na štetu tuženika. Također vještak je pravilno postupio kada nije dao izračun dnevnica za kolovoz, rujan i listopad 2013. te za siječanj, travanj, svibanj i listopad 2015. s obzirom na okolnost da nije imao na raspolaganju obračun radnog vremena odnosno obračun troškova putovanja.

43. Stoga, žalbeni navodi tuženika o tome da vještačenjem visina tužbenog zahtjeva nije pravilno utvrđena nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz opisanog cjelokupnog stanja u spisu.

44. Tuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da je sud u pogledu izračuna razlike za dnevnice trebao uzeti u obzir varijante(inačice) iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka iz razloga jer se prva inačica temelji na obračunu radnog vremena i troškovima putovanja ali ne uzima u obzir drugu dokumentaciju dok se druga inačica temelji na blagajničkim isplatama, ali također ne uzima u obzir drugu dokumentaciju, pa se dakle radi o nepotpunim, i stoga nepravilnim izračunima razlika dnevnica na temelju kojih nije moguće utvrđivati visinu tužbenog zahtjeva.

45. Slijedom obrazloženog prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan.

46. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

47. Slijedom svega obrazloženog primjene odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 08. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić