REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-506/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja JIG, rođenog **.**.1988., državljanina Republike Côte d’Ivoire, kojeg zastupa opunomoćenica Irena Glogovšek Strahovnik, odvjetnica u Zagrebu, Antuna Kuzmanića 35, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/23-06/44633, URBROJ: 511-01-212-23-6 od 13. prosinca 2023.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ireni Glogovšek Strahovnik, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. Odbija se zahtjev odvjetnice Irene Glogovšek Strahovnik, pružateljice pravne pomoći, za naknadu iznosa troška besplatne pravne pomoći preko iznosa od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/23-06/44633, URBROJ: 511-01-212-23-6 od 13. prosinca 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da mora u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu jer u pobijanom rješenju nisu pravilno primijenjene odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer se u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije postupilo prema pravilima postupka, a niti činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Opisuje da se pobijano rješenje u bitnome temelji na utvrđenju da on nije učinio vjerojatnim da mu je napadač na prijatelja prijetio i da ga traži da se sa njime obračuna, da će ga ubiti. Napominje da je on osoba nižeg stupnja obrazovanja, sa završenom osnovnom školom, bez zvanja i zanimanja, a da francuski jezik koji govori sigurno ne nalikuje književnom francuskom jeziku kojeg govori prevoditelj, pa da je vrlo lako moguće da je došlo i do nesporazuma koji su kasnije uzrokovali i netočne ili nerazjašnjene okolnosti navedene u zapisniku. Iznosi da tuženik smatra da su navodi njegove supruge proturječni njegovim navodima. Nastavlja da tuženik navodi da je on izjavio kako napadača osobno ne poznaje, a da je njegova supruga na svom saslušanju navela da je napadač iz njihovog mjesta i da je poznati nasilnik i ovisnik. Smatra da u tim izjavama nema nikakvih proturječnosti, pogotovo ako se uzme u obzir da je on prilikom saslušanja izjavio da je prepoznao jednog od tih napadača. Navodi da što se tiče datuma napada, teško je za očekivati da će njegova supruga koja nije bila niti prisutna znati točan datum, pogotovo imajući u vidu da je od tada prošlo skoro devet godina, a uz naglasak da se radi o neobrazovanoj osobi koja je samo 6 godina išla u školu i nije završila niti osnovnu školu. Smatra da je netočno da bi njegovi navodi da je napadač dolazio sa grupom ljudi i razbio mu i opljačkao stan i supruginu radnju bile samo njegove pretpostavke, a ne stvarne činjenice, iz razloga što nije osobno vidio te osobe. Dodaje da ga nije vidio on, ali da su ga vidjeli susjedi i njemu to javili. Obrazlaže da je on zajedno sa svojim pokojnim prijateljem bio napadnut, da je prijatelj ubijen, da je on prepoznao jednog napadača, prijavio ga policiji, da je policija napadača uhitila da zadovolji formu, ali da ga je nakon toga ubrzo pustila, nakon čega se napadač osvetio njemu i njegovoj supruzi na način da im je uništio stan i krojačku radnju. Iznosi da njega i njegovu suprugu nije zatekao, pa da ih tom prilikom nije uspio ozlijediti, a da ga policija nije uspjela zaštititi, jer nije radila svoj posao kako treba, obzirom da postoji velika korumpiranost u policiji. Nastavlja da tuženik navodi da je uvidom u izvješće ACLED-a utvrđeno da na području Republike Cote d'Ivoire nema evidentiranih oružanih sukoba i nasilnih događaja, iz čega proizlazi da je sigurnosna situacija stabilna. Ističe da je nejasno kako je tuženik došao do navedenog zaključka kada u naslovu stoji: "Vladajuća stranka pobjeđuje na općinskim i regionalnim izborima usred nasilja." Smatra da je pravilnom analizom njegovih navoda u zahtjevu za međunarodnu zaštitu od 25. listopada 2023. i zapisnika o saslušanju od 10. studenog 2023., jasno da je razlog napuštanja zemlje podrijetla strah od proganjanja. U odnosu na točku 2. iz obrazloženja pobijanog rješenja navodi da je tuženik samo naveo zakonske odredbe na temelju kojih je donio predmetno rješenje i navodeći samo sljedeće osobne okolnosti, i to tvrdnje da je on punoljetna osoba dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje osobne isprave, te da se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima, te olako zaključio da ne postoje druge zapreke za napuštanje EGP. Dodaje da je temeljem takvih utvrđenja određen rok za napuštanje u trajanju od svega 15 dana, bez obrazloženja iz kojeg bi bilo vidljivo da li su i koje osobne okolnosti uzete u obzir pri određivanju navedenog roka (u rješenju je čak i pogrešno navedeno da on posjeduje osobne isprave, a on posjeduje samo presliku putovnice), bez obrazloženja iz kojeg bi bio vidljiv značaj određenih osobnih okolnosti za utvrđivanje roka unutar zakonom određenih granica, bez obrazloženja iz kojeg bi bilo vidljivo temeljem čega je utvrđeno da ne postoje neke druge zapreke za napuštanje EGP-a i temeljem čega je utvrđeno da je određeni rok dostatan rok u kojem on može napustiti EGP, pa smatra da pobijano rješenje nije obrazloženo te da je u tom nerazumljivo i ne može se ispitati. Smatra da je određeni rok neprimjeren, odnosno prekratak, te da je upravo s obzirom na činjenice da on nema putovnicu te da istu nije ni u mogućnosti ishoditi, da ne posjeduje novčana sredstva dostatna za ishođenje putne isprave trebao svakako biti određen drugačiji rok i to onaj od maksimalnih 30 dana jer bi mu to svakako dalo veće šanse za primjerenu organizaciju povratka. Iznosi da ne posjeduje novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti, pa predlaže da se odluči da ima pravo na besplatnu pravnu pomoć i da troškove ovog postupka snosi Ministarstvo unutarnjih poslova. Slijedom navedenog predlaže da se poništi osporavano rješenje, da mu se odobri pravna pomoć te da se naloži tuženiku da pružateljici pravne pomoći isplati troškove pružene pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Dodaje da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Odbacuje kao netočne navode tužitelja da je njegove iskaze ponavljao djelomično, na način da se navode samo dijelovi koji pridonose donošenju odbijajuče odluke, a propuštaju u rješenje unijeti i drugi navodi. Napominje da se tijekom cijelog postupka rukovodio smjernicama Europske unije za azil (EUAA), koje je prihvatio radi provedbe zakonodavstva Europske unije o azilu te radi postizanja veće konvergencije postupaka azila, u skladu s visokim standardima Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS). Iznosi da je sukladno navedenim smjernicama EUAA voditelj postupka pri prikupljanju informacija dužan identificirati materijalne činjenice kao i dokaze povezane s materijalnim činjenicama, a koji dokazi ih potvrđuju ili opovrgavaju. Nastavlja da je prema navedenim smjernicama, da bi se provjerio nečiji zahtjev za međunarodnu zaštitu potrebno utvrditi materijalne činjenice te se je suvišno usredotočiti na manje važne činjenice jer nisu ključne i ne utječu bitno na zahtjev te ako neka činjenica nije materijalna nema je potrebe razmatrati te se neće uzeti u obzir za procjenu rizika. Opisuje da tužitelj navodi da je zbog francuskog jezika koji govori, a koji ne nalikuje književnom francuskom koji govori prevoditelj, došlo do nesporazuma koji su kasnije uzrokovali netočne ili nerazjašnjene okolnosti u zapisniku. Ističe da, ukoliko neka materijalna činjenica ostane nerazjašnjena, ista se ne uzima u razmatranje prilikom procjene vjerodostojnosti izjava tražitelja ili prilikom procjene rizika, odnosno prilikom donošenja odluke. Obrazlaže da se, u skladu sa smjernicama EUAA te člankom 7. Zakonom o općem upravnom postupku (načelo pomoći neukoj stanci), prilikom saslušanja tražitelja uzima u obzir i stupanj njihovog obrazovanja kao i brojni drugi čimbenici koji određuju njihov kulturni identitet. Navodi da iako se svakom tražitelju na početku saslušanja kaže da će mu biti postavljana i pitanja na koja će odgovoriti sa što više detalja, kao i pitanja na koja se treba direktno odgovoriti, svakom tražitelju se dodatno na svakom pitanju napomene da na to pitanje treba dati odgovor sa što više detalja i upozna ih se s detaljima koji su bitni za davanje odgovora, ili im se kaže da odgovore kratko i konkretno. Dodaje da se svakom tražitelju također daje mogućnost da mu se dodatno pojasni svako pitanje koje ne razumije, sve dok ne shvati što ga se pita. Ističe da je tužitelj ostao u Cote d'Ivoire još tri godine nakon navodnog napada na njegovu imovinu i prijetnji za koje navodi da su mu upućene, a koje je naveo kao razlog straha od proganjanja te da ga tijekom navedenog vremenskog perioda u Cote d'Ivoire nitko nije napadao. Nastavlja da se tužitelj prema vlastitim navodima tri godine nakon navedenog događaja pridružio supruzi u Tunisu, iz razloga jer je njemu i njegovoj obitelji bio težak život na selu, on više nije imao posao i nisu mogli školovati djecu, a supruga sama nije mogla plaćati novčane kazne u Tunisu. Poziva se na izvješće ACLED-a od 5. listopada 2023. u kojem je ŽIG posljednji put spomenut i to u rubrici Prosvjedi & strategijski razvoj, gdje se navodi da je vladajuća RHDP stranka osvojila većinu položaja na općinskim i regionalnim izborima odnosno da nema evidentiranih podataka o unutarnjih sukobima ili postojanju opasnosti za civilno stanovništvo. Predlaže odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženu rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora razgledan je spis, spis tuženika te je održano ročište, na kojem nije saslušan tužitelj, budući da na isto nije pristupio.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Republike Côte d’Ivoire te da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li tuženik pravilno i zakonito odbio navedeni zahtjev.

8. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. toga Zakona.

9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok je člankom 21. istoga Zakona propisano da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (stavak 1.), s time da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (stavak 2.).

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja utvrđeno je da je tuženik u bitnome naveo da kod tužitelja nedostaje objektivni element te da on svoje proganjanje temelji isključivo na subjektivnom elementu. Dodano je da je uz navedeno progonitelj fizička osoba koja tužitelju, prema njegovim vlastitim navodima, nakon jedne izrečene prijetnje više nije prijetila niti ga je ikada fizički napadala, zbog čega navedena materijalna činjenica nije prihvaćena kao vjerodostojna. Izneseno je da su tužitelj i njegova supruga napustili Tunis tek nakon što je predsjednik Tunisa odlučio da ilegalni migranti trebaju napustiti Tunis, čime im je bio onemogućen daljnji rad i zarađivanje. Nastavljeno je da iz tužiteljevih navoda proizlazi da je na odlazak bio potaknut isključivo ekonomskim razlozima. Pojašnjeno je da iako je tužitelj na zahtjevu naveo da nije napustio zemlju podrijetla zbog ekonomskih razloga, u više je navrata na saslušanju naveo da je supruga otišla u Tunis zbog njihove teške financijske situacije i nedostatka novca za školovanje djece, iz čega proizlazi da tužiteljevi razlozi napuštanja [adresa]' ŽIG nisu povezani s definicijom izbjeglice prema Konvenciji 1951., zbog čega ova materijalna činjenica nije prihvaćena. Istaknuto je da tužitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde te da njegova izjava da bi po povratku u Republiku Cote d'Ivoire imao isti problem predstavlja samo njegovo subjektivno mišljenje koje nije potkrijepljeno objektivnim činjenicama. Navedeno je da i sam navodi da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretresano. Dodano je da nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju, ali da osjeća strah od napadača. Zaključeno je da uvidom u tužiteljeve navode nije utvrđeno da je bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti je vjerojatno da će to biti po povratku u Republiku Cote d'Ivoire. Napomenuto je da je uvidom u izvješće ACLED-a (Projekt o lokacijama oružanih sukoba i događajima) za područje Afrike, utvrđeno da na području [adresa]' ŽIG nema evidentiranih oružanih sukoba i nasilnih događaja, iz čega proizlazi da je sigurnosna situacija u Republici Cote d'Ivoire stabilna.

11. Cijeneći iskaze tužitelja dane u upravnom postupku sud utvrđuje da je tuženik pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu se ističe da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja niti opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde. Vezano uz tužbeni navod da francuski jezik koji govori sigurno ne nalikuje književnom francuskom jeziku kojeg govori prevoditelj, pa da je vrlo lako moguće da je došlo i do nesporazuma koji su kasnije uzrokovali i netočne ili nerazjašnjene okolnosti navedene u zapisniku valja istaknuti da je opunomoćenica tužitelja tužitelju poslala poziv za ročište radi saslušanja određeno za 10. travnja 2025., ali da tužitelj nije na isto pristupio, a da je pristupio da bi mu bilo omogućeno saslušanje pred sudom, gdje bi mogao objasniti sve kontradiktornosti u svojim iskazima danim u upravnom postupku.

12. Nadalje, tuženik je pravilno u točki II. izreke osporavane odluke odlučio o mjeri osiguranja povratka u skladu s člankom 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu je imao u vidu da je tužitelj punoljetna osoba dobrog zdravstveno stanja.

13. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točci I. izreke presude.

14. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točci II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15.).

15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Irena Glogovšek Strahovnik, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa). Naime, odvjetnici je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 10. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife). Odvjetnici nisu priznati troškovi sastava podneska od 27. rujna 2024. i 27. ožujka 2025. Naime, podnesak od 27. rujna 2024. nije obrazloženi podnesak s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. 1. Tarife, a navodi izneseni u podnesku od 27. ožujka 2025. mogli su biti izneseni na ročištu održanom 10. travnja 2025., a za koje ročište je pružateljici pravne pomoći priznat trošak zastupanja na raspravi, pa taj podnesak nije bilo potreban, pri čemu je, također, sud imao u vidu sadržaj članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točki III. i IV. izreke.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.

Dna:

1. Odvjetnica Irena Glogovšek Strahovnik – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis