Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-276/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Alenke Lešić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optužene SZ zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 3. kolovoza 2022. i optužene od 9. kolovoza 2022. izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-437/2019 od 27. travnja 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni pa se optužena SZ za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašena krivom, temeljem istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a temeljem članka 56. KZ/11 optuženoj se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ Žalba optužene SZ se odbija kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-437/2019 od 27. travnja 2022. na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optužena SZ proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11 te je temeljem članka 227. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj SZ je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optužena u roku od 2 (dvije) godine, po pravomoćnosti presude ne počini drugo kazneno djelo. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 optužena SZ dužna je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. do 5. ZKP/08 u iznosu od 11.864,00 (jedanaesttisućaosamstošezdesetčetiri) kune te naknade opunomoćenika oštećenice A mlljt. B, Stjepana Gomerčića, odvjetnika u Čazmi u iznosu od 5.500,00 (pettisućapetsto) kuna i naknadu opunomoćeniku oštećenice C mlljt. D Zorana Vukelića, odvjetnika u Bjelovaru u iznosu od 6.875,00 (šesttisućaosamstosedamdesetpet) kuna te temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08 paušal u iznosu od 800,00 (osamsto) kuna, sve u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optužena strože kazni.

3. Protiv presude žalbu je podnijela i optužena, po branitelju Ivici Vego, odvjetniku u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

4. Optužena SZ je po branitelju Ivici Vego podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložila da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-318/2022 od 20. listopada 2022.

6. 8. svibnja 2025. je održana sjednica pred drugostupanjskim vijećem na koju su pozvani državni odvjetnik, optužena i njezin branitelj na koju nisu pristupili. Sjednica je održana u njihovoj odsutnosti sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08 jer su o sjednici uredno izvješteni.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana a žalba optužene SZ je neosnovana.

U odnosu na žalbu optužene

8. Optužena u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je presuda nerazumljiva i međusobno proturječna u djelu u kojem prvostupanjski sud poklanja vjeru vještacima koji nisu imali na dispoziciji potpunu dokumentaciju prometne nezgode od 19. travnja 2018. Međutim, optužena ne konkretizira u čemu se sastoji proturječnost između onog što se navodi u presudi o nalazima i mišljenjima prometnog i sudsko medicinskog vještaka i samih tih nalaza danih u postupku. Nasuprot ovakvih navoda optužene razlozi o odlučnim činjenicama izneseni u prvostupanjskoj presudi su jasni i ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi u presudi o sadržaju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Pere Todorovića, dipl. ing. i sudsko medicinskog vještaka Petra Škavića, dr. med. i samih tih nalaza i mišljenja danih u postupku pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Optužena u stvari presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iznoseći svoju analizu provedenih dokaza koja je oprečna analizi koju je iznio prvostupanjski sud te smatrajući da je bilo nužno provesti rekonstrukciju događaja.

9. Pobijajući presudu s osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optužena navodi da je u postupku bilo nužno provesti rekonstrukciju događaja jer prometni vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao na dispoziciji potpune podatke o prometnoj nezgodi, odnosno u dokumentaciji koju je izradila policija na očevidu nedostaje vozilo zbog kojeg je došlo do prometne nezgode. Optužena smatra da prvostupanjski sud nije smio dopustiti da prometni vještak odlučuje o potrebi provođenja rekonstrukcije događaja.

10. Međutim, iz provedenog prometnog vještačenja (osnovni nalaz od 6. kolovoza 2019., dopune nalaza na raspravi 10. veljače 2021. i 22. travnja 2022. te očitovanja vještaka od 28. kolovoza 2021. i 31. siječnja 2022.) proizlazi da je prometni vještak prilikom izrade nalaza i davanja mišljenja uzeo u obzir položaj autobusa koji je bio zaustavljen na autobusnom ugibalištu prije pješačkog prijelaza u trenutku prometne nezgode i ta činjenica tijekom postupka nije bila sporna. Stoga je prvostupanjski sud s pravom odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem rekonstrukcije događaja kao nevažan i odugovlačeći pozivajući se na utvrđenja prometnog vještaka jer on raspolaže potrebnim znanjima i vještinama iz domene prometne struke.

11. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optužena navodi da odgovornost za nesreću treba snositi onaj tko je odredio poziciju autobusnog stajališta prije pješačkog prijelaza. Smatra da je vozila maksimalno sporo i oprezno (manje od 40 km/h), da je nalet na pješakinje bio neizbježiv (zbog pozicije parkiranog autobusa na autobusnom stajalištu) pa nije imala mogućnost uočavanja pješakinja koje su poskakivanjem ili pretrčavanjem (svejedno) prelazile pješački prijelaz. Smatra i da njezina brzina kretanja prije naleta tehnički nije utvrđena na pouzdan način i da je sud prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka trebao uzeti da se kretala pri brzini od 40 km/h što je povoljnije za nju, budući je sudsko medicinski vještak naveo da se kretala brzinom oko 45 km/h što obuhvaća raspon od 40 km/h do 50 km/h. Nadalje, prometni vještak njezinu brzinu kretanja nije utvrdio na pouzdan način jer nije bilo tragova kočenja pa vještak navodi da je brzinu utvrdio korištenjem istraživanja, dijagrama, parametara, pokusa i stručne literature pri čemu ne navodi o čemu se točno radi.

12. Međutim, nasuprot ovakvim navodima optužene prometni vještak je jasno naveo na temelju kojih podataka i tragova (oštećenja) je izračunao njezinu brzinu kretanja u trenutku naleta od 45 km/h i to na temelju visina oštećenica od 160 cm i oštećenja na donjem dijelu vjetrobranskog stakla njezina vozila. S obzirom da na mjestu nesreće nema tragova koćenja jasno je da optuženica prije naleta nije kočila pa se brzinom od 45 km/h kretala i dok se približavala obilježenom pješačkom prijelazu. Osim toga, ne radi se ni o kakvoj graničnoj brzini o kojoj bi ovisila krivnja optuženice jer je ona proglašena krivom da se obilježenom pješačkom prijelazu nije približavala s osobitim oprezom i sigurnosnom brzinom kojom ne ugrožava pješake, osobito jer se nalazila na dijelu ceste na kojem su postavljeni prometni znakovi o sudjelovanju djece u prometu, odnosno da se nije kretala sigurnosnom brzinom pri kojoj može zaustaviti svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza u slučaju potrebe protivno odredbama članka 38. stavak 1., 2. i 3., članka 51. stavak 1. i članka 134. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, i 108/2017 – dalje u tekstu ZOSPC). Dakle, optužena je približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu za koji postoji vertikalna i horizontalna signalizacija da se radi o pješačkom prijelazu u zoni ispred Osnovne škole bila dužna, po potrebi i zaustaviti svoje vozilo prije obilježenog pješačkog prijelaza, ukoliko od parkiranog autobusa nije vidjela da li ima djece (pješaka) koji stupaju na kolnik ili se već nalaze na kolniku.

13. Optužena u žalbi navodi da se žali i zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, no ničim to posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženu SZ proglasio krivom za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

14. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti koje je utvrdio na strani optužene. Mlada životna dob optužene i njezino skromno vozačko iskustvo nisu okolnosti takvog značaja da bi opravdavale izricanje uvjetne osude, osobito kada se uzme u obzir njezino višestruko kršenje odredbi iz ZOSPC-a. Prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir težinu i brojnost ozljeda oštećenih djevojčica čije liječenje još uvijek nije dovršeno. Oštećene su također mlade i neiskusne a pridržavale su se prometnih propisa i cestu prelazile po obilježenom pješačkom prijelazu vjerujući da su na taj način sigurne. Kazna na koju je optužena osuđena nije dostatna ni za ostvarivanje generalne prevencije, osobito zbog velikog broja prometnih nezgoda u kojima sudjeluju mladi i neiskusni vozači.

15. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optužene cijenio njezinu neosuđivanost, mlađu životnu dob i skromno vozačko iskustvo dok otegotnih okolnosti na strani optužene nije našao te ju je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine smatrajući da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

16. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

17. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio olakotne okolnosti na strani optužene i propustio joj otegotnim cijeniti višestruko kršenje odredbi iz ZOSPC-a, da su u nesreći prouzročene teške tjelesne ozljede dvije osobe te težinu i brojnost ozljeda oštećenih djevojčica.

18. Uzimajući u obzir navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optužene ovo vijeće smatra da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine uz izricanje uvjetne osude s duljim rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da će se ovakvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženu da shvati štetnost i neprihvatljivost svojeg ponašanja te da više ne čini kaznena djela ali i u dovoljnoj mjeri ukazati svim ostalima na pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja u kojem smislu je preinačena pobijana odluka.

19. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08.

Sisak, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić