Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovar

Broj: Gž Ob-19/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja mlt. VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. i drugotužiteljice ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici HN, svi zastupani po punomoćniku Vedranu Skočibušiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Marcotulli & partneri do.o.o., iz Rijeke, protiv tuženika FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupan po punomoćnici Suzani Stupar, odvjetnici iz Vukovara, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika FN, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob- 92/2024-14 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika FN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-92/2024-14 od 13. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-92/2024-14 od 13. ožujka 2025. presuđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjeg iznosa uzdržavanja od 199,08 € mjesečno određenog pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1 Ob-203/20 od 2. srpnja 2020. doprinosi iznosom od 530,00 € mjesečno, počev od 1. ožujka 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste & Steiermarkische bank d.d., s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate, a razliku dospjelih i neplaćenih iznosa uzdržavanja do pravomoćnosti ove presude dužan je platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini iznos uzdržavanja od dospjelosti do isplate, sve po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjeg iznosa uzdržavanja od 199,08 € mjesečno određenog pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1 Ob-203/20 od 2. srpnja 2020. doprinosi iznosom od 370,00 € mjesečno, počev od 1. ožujka 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste & Steiermarkische bank d.d., s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate, a razliku dospjelih i neplaćenih iznosa uzdržavanja do pravomoćnosti ove presude dužan je platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini iznos uzdržavanja od dospjelosti do isplate, sve po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja preko dosuđenog iznosa od ukupno 900,00 € do zatraženog iznosa od 1.000,00 € za oboje djece u periodu od dana 27. veljače 2024. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom utvrđenom u točki I izreke.

IV. Nalaže se tuženiku FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak maloljetnim tužiteljima putem majke i zakonske zastupnice HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 500,00 €".

2. Protiv navedene presude, i to samo u dijelu u kojem nije uspio u postupku, pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži kao osnovana, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da se pobijana presuda preinači i odredi pravičan iznos naknade za doprinos i uzdržavanje djece.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo te učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Tuženik čini nespornim da su se životne prilike tužitelja promijenile od vremena kada je rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-203/2020 od 2. srpnja 2020. utvrđena obveza tuženika da pridonosi uzdržavanju svakog od tužitelja iznosom od 199,08 eura. Zbog svog odrastanja tužitelji su došli u situaciju stalnog povećanja troškova neophodnog za njihov normalan život, no prvostupanjski sud nije vodio računa da uzdržavanje djece ne smije povećati životni standard drugog roditelja, da djeca žive u [adresa] te kriteriji kao doprinos njihovom uzdržavanju moraju biti vrijednosti i standardi koji su primjenjivi u Republici Hrvatskoj bez obzira što tuženik radi i živi u [adresa]. Nadalje prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio i ukupan iznos prihoda tuženika i njegove sadašnje supruge u visini od 8.800,00 eura, a također nije cijenio niti okolnost da tuženik sa svojom sadašnjom suprugom očekuje dijete te da supruga tuženika zarađuje manji mjesečni iznos. Osim toga prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio da tuženik na ime zdravstvenog osiguranja plaća mjesečno 40,00 CHF iako u stvarnosti tuženik plaća zdravstveno osiguranje u iznosu od 350,00 CHF mjesečno. Nadalje, sud nije cijenio činjenicu dječjeg doplatka kojeg majka kao zakonska zastupnica ostvaruje s osnova maloljetnosti tužitelja odnosno njihovog statusa. Zaključno tuženik cijeni da se okolnosti na strani maloljetnih tužitelja nisu toliko promijenile da bi opravdavale dosudu iznosa određenom prvostupanjskom presudom.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povećanjem iznosa uzdržavanja.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da je brak između HN (tada FN) i FN razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj R1 Ob-203/2020 od 2. srpnja 2020;

- da su DN i FN sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su potpisali 15. lipnja 2020;

- da su maloljetna djeca VN i ŽN povjereni na stanovanje majci uz ostvarivanje osobnih odnosa između oca i djece;

- da je FN kao otac obvezan doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece svakomjesečnim iznosom od 199,08 eura za svako dijete;

- da je VN rođen **.**.2013., a ŽN rođena **.**.2017.

- da je tuženik u vrijeme sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi radio u Austriji i ostvarivao plaću u iznosu od 2.400,00 eura;

- da je u vrijeme donošenja odluke o visini uzdržavanja mlt. VN imao 7 godina, a mlt. ŽN nepune 3 godine;

- da tuženik FN sada živi i radi u Švicarskoj te ostvaruje plaću u iznosu od 4.400,00 CHF (4.577,67 eura);

- da majka od tužitelja živi i radi u Republici Hrvatskoj te ostvaruje plaću u iznosu od oko 800,00 eura mjesečno;

- da tuženik ima mogućnosti dodatne zarade pored ostvarivanja redovitih primanja;

- da su potrebe za uzdržavanje maloljetnog VN utvrđene u iznosu od 530,00 eura, a mlt. Hanne Ignjić 370,00 eura mjesečno.

9. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na iskazima saslušanih stranaka te utvrđenim činjenicama vezanim za ostvarivanje prihoda od strane stranaka i troškovima njihovog života kao i potrebama maloljetne djece pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koja odluka je donijeta od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ("Narodne novine" broj 49/24.), a također sud je imao u vidu i činjenicu da tuženik u trenutku donošenja odluke nema druge maloljetne djece.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke za izmjenu odluke o uzdržavanju jer su se promijenile okolnosti od donošenja rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-203/2020 od 2. srpnja 2020. obzirom su tužitelji sada u školskoj dobi, imaju znatno veće mjesečne potrebe te su u odnosu na vrijeme donošenja prvotne odluke uzdržavanja troškovi života tužitelja znatno porasli, a također znatno su se poveća i primanja tuženika.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznos ukupnih potreba maloljetne djece imajući u vidu uobičajene troškove za svako dijete, njihovu dob, troškove odijevanja, troškove neophodno za normalno funkcioniranje u školi, troškove izvannastavne aktivnosti te sve one troškove neophodne za normalan i pravilan psihofizički rast i razvoj djeteta.

10.2. Člankom 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23. – nastavno: ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Nadalje, člankom 432. stavak 1. ObZ-a propisano je da u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja sud će utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega ga treba plaćati.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 311. stavak 1. i 2. ObZ-a utvrdio ukupne materijalne potrebe svakog djeteta te sukladno odredbi članka 313. ObZ-a utvrdio ukupne mogućnosti tuženika kao roditelja koji je dužan plaćati uzdržavanje. Ovdje se posebno navodi da je prvostupanjski sud očitom tehničkom pogreškom naveo iznos od 40,00 CHF na ime troškova zdravstvenog osiguranja koje plaća tuženik, a radi se zapravo o iznosu od 400,00 CHF. No obzirom se radi isključivo o tehničkoj pogrešci prilikom pisanja, isto ne utječe na pravilnost odluke prvostupanjskog suda.

11.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da sud nije pravilno ocijenio izmjenu okolnosti na strani tuženika vezane za činjenicu da isti sada sa svojom sadašnjom suprugom očekuje dijete te da njegova supruga ne zarađuje isti mjesečni iznos odnosno da joj iznosi zarade variraju. Naime, pravilno je prvostupanjski sud cijenio da u trenutku zaključenja glavne rasprave tuženik nema druge djece, osim tužitelja, koju bi bio u obvezi uzdržavati obzirom se okolnosti od kojih zavisi odluka suda utvrđuju prema činjenicama do trenutka zaključenja glavne rasprave.

11.2. U odnosu na žalbeni navod tuženika da sud nije cijenio činjenicu dječjeg doplatka kojeg ostvaruje zakonska zastupnica tužitelja valja reći da doplatak za djecu ne predstavlja prihod djeteta i ne može ga se tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo sudjelovati u vlastitom uzdržavanju i da bi zbog toga valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i koji je dužan novčano sudjelovati u uzdržavanju djeteta (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1577/15-2 od 31. kolovoza 2016.). Ovaj žalbeni sud smatra da roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe članka 64. stavka 1. Ustava RH ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,) i članka 27. stavka 2. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori" broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (članak 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.

11.3. Žalbeni navodi tuženika vezani za iznos prihoda koji ostvaruje supruga tuženika nisu relevantni. Naime, u konkretnom slučaju visina prihoda supruge tuženika ne utječe na visinu uzdržavanja koje je tuženik u obvezi plaćati, obzirom se utvrđuju ukupne mogućnosti uzdržavanja odnosno ukupni prihodi i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, a to je tuženik.

11.4. Činjenica da je prvostupanjski sud utvrdio ukupne prihode tuženika i njegove supruge u iznosu od 8.800,00 eura mjesečno nije od odlučujućeg značaja obzirom je prvostupanjski sud utvrđivao pojedinačna primanja i obveze kako tuženika i njegove supruge tako i zakonske zastupnice tužitelja, a svoju odluku prvostupanjski sud zasnivao je na detaljnoj analizi ukupnog prihoda i rashoda tuženika kao obveznika uzdržavanja. Ovdje prvostupanjski sud ima u vidu i činjenicu da je tuženik radno sposobna osoba koja može ostvarivati i dodatne prihode te da standard djece treba pratiti standard oca koji u odnosu na djecu i majku s kojom djeca žive ima znatno viši standard i primanja. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da vrijednost i standard kriterija za doprinos uzdržavanja djece moraju biti samo vrijednosti zastupljene u Republici Hrvatskoj bez obzira na standard tuženika kao oca koji živi u drugoj državi. Prilikom donošenja odluke pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta prema kojoj je obzirom na prihod roditelja i dob djece.

11.5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da bi plaćanjem izmijenjenog iznosa uzdržavanja došlo do povećanja životnog standarda drugog roditelja. Ovo stoga jer je iznos uzdržavanja iznos koji je neophodan za svakodnevno funkcioniranje djeteta te jer su potrebe djece prioritetne potrebe, a obveza uzdržavanja je primarna zakonska obveza radi koje tuženik kao roditelj mora ulagati dodatni trud i napor. Osim toga člankom 310. ObZ-a propisano je da se svakodnevna skrb o maloljetnom djetetu i novčano uzdržavanje izjednačavaju, a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ispunjava zadovoljavanje materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Dakle, navedenom odredbom pravilno se valorizira uzdržavanje koje u konkretnom slučaju daje majka kao roditelj s kojim djeca stanuju i koja vodi svakodnevnu i cjelodnevnu brigu o djeci.

12. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

13. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

14. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak