REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-278/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 27. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŽZ iz [adresa], da tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplati iznos od 8.541,51 Eur-a (64.356,00 kn) (osam tisuća petsto četrdeset i jedan eur i pedeset i jednu centu), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4.578,94 Eur-a (34.500,00 kn) od 13. siječnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 104,18 Eur-a (785,00 kn) od 24. svibnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 3.223,09 Eur-a (24.284,34 kn) od 24. svibnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 635,29 Eur-a (4.786,66 kn) od 22. prosinca 2011. pa do isplate

i to po kamatnoj stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. prema stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti traži da mu tuženik isplati zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 34.500,00 kn teče od 29. srpnja 2009. do 12. siječnja 2010., na iznos od 785,00 kn od 29. srpnja 2009. do 23. svibnja 2012., na iznos od 24.284,34 kn od 22. siječnja 2010. do 23. svibnja 2012., te na iznos od 4.786,66 kn od 15. studenog 2011. do 21. prosinca 2011., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 543,17 Eur-a (petsto četrdeset i tri eura i sedamnaest centi), sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 10. studenog 2008. godine u Jastrebarskom dogodila prometna nezgoda, koju je prouzročio tuženik, upravljajući osobnim vozilom marke BMW 318i, registarske oznake [registarska oznaka], do koje nezgode je došlo tako što tuženik uslijed nepropisne vožnje izlaskom iz njemu desnog zavoja nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju kolnika zbog čega je došlo do zanošenja vozila na kolniku i slijetanja sa ceste, pri čemu je lijevom bočnom stranom vozilo udarilo metalni nosač prometnog znak, a potom i metalnu ogradu betonskog mosta. Da je tuženik oglašen krivi za nastanak predmetnog štetnog događaja u kaznenom postupku koji je proveden pred Općinskim sudom u Karlovcu pod brojem Kmp-19/09. U predmetnoj prometnoj nezgodi teške tjelesne ozljede je zadobio MZ, kojem je tužitelj na ime naknade nematerijalne štete, na temelju police osiguranja AO broj 010702999245 i na temelju nepravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-2987/09 od 19.12.2011.godine isplatio iznos od 59.569,34 kune i to iznos od 35.285,00 kuna dana 28.7.2009. i iznos od 24.284,34 kuna dana 21.1.2010.godine. Tužitelj navodi kako je na ime troškova liječenja MZ povodom odštetnog zahtjeva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje isplatio iznos od 17.923,35 kuna dana 14.11.2011. Tužitelj navodi kako su navedenim isplatama na tužitelja prema odredbi čl.963. Zakona o obveznim odnosima prešla sva prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj navodi kako je čl.3.st.3.Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja utvrđen maksimalni iznos regresnog duga u visini 12 prosječnih plaća prema posljednjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, koji limit prema okružnici broj 121/09/MV/028 od 2.10.2009.godine iznosi 63.696,00 kuna. Stoga tužitelj potražuje od tuženika, iznos od 64.356,00 kuna sa zateznim kamatama i to na iznos od 35.285,00 kuna od 29.7.2009. do isplate, na iznos od 24.384,34 kune od 22.1.2010., te na iznos od 4.786,66 kuna od 15.11.2011. i troškove postupka, a svoje potraživanje temelji na činjenici da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja te je u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nije upravljao vozilom u predmetnoj nesreći, već je upravljao MZ. Ne sjeća se da bi u kaznenom postupku bio oglašen krivim ili da bi bili provedeni ikakvi dokazi ili vještačenje vozila. Tijekom postupka podneskom od 20. lipnja 2018. godine ističe kako tuženik nije oglašen krivim za alkohol u krvi, nego stoga što nije prilagodio brzinu vozila osobinama i stanju ceste. Ističe kako tuženik nije osiguranik tužitelja. Navodi kako tuženik nije imao 0,5 promila alkohola u krvi niti više. Navodi kako tuženik nije sudjelovao kao umješač u postupku naknade štete NZ, protiv ovdje tužitelja, koju štetu tužitelj nije trebao platiti jer je MZ pristao na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola. Osporava i visinu tražbine tužitelja i ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni br. P-2192/2015 od 19. prosinca 2018. (list 187- 194 spisa) u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni br. Gž-969/2021 od 3. rujna 2021. (list 237-241 spisa) prihvaćena je žalba tužitelja te je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni br. P-2192/2015 od 19. prosinca 2018. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: spis Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-150/2012 (ranije Kmp-19/09), spis Prekršajnog suda u Karlovcu poslovni broj PpxP- 3008/2010, spis Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-2987/2009, okružnica broj 057/12/MV/13 (list 4 spisa), preslika police osiguranja (list 5 spisa), podaci o prometnoj nezgodi ( list 6-7 spisa), Zapisnik o očevidu ( list 8-10 spisa), presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-2987/09-27 od 19.prosinca 2011.godine (list 11-15 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing.DZ (list 16-19 spisa), medicinska dokumentacija za MZ ( list 20-44 spisa), Zahtjev za naknadu štete Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 45-68 spisa), račun broj 62-07- 01863-2009 (list 69 spisa), nalog za doznaku po šteti AOF 2096 2009 (list 70-72 spisa), obavijest o isplati od 2.5.2012.(list 73 spisa), nalog za doznaku po šteti AOF 356 2011(list 74-75 spisa), obavijest o isplati od 29.11.2011. (list 76 i 77 spisa), ponovni poziv na plaćanje regresnog duga ( list 78 spisa), regresni zahtjev (list 79-81 spisa), Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti ( list 82 spisa), saslušani su svjedoci VZ, MZ (list 109-110 spisa), PZ, ZZ (list 112-114 spisa).

5. U predmetnom postupku među strankama sporna je pasivna legitimacija tuženika, je li tuženik u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola, je li MZ pristao na vožnju sa osobom u alkoholiziranom stanju, visina tražbine tužitelja i je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje skraćeno: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, osim u dijelu više zatraženih zakonskih zateznih kamata.

7. Uvidom i čitanjem spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K- 150/2012(ranije Kmp-19/09), kojem je priklopljen spis Prekršajnog suda u Karlovcu poslovni broj PpxP-3008/2010 utvrđeno je da je okrivljeni ĆZ, ovdje tuženik, pravomoćno oglašen krivim što je dana 10.studenog 2008. oko 4,30 sati u Donjem Desincu upravljajući osobnim vozilom marke BMW 318 i, registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom državne ceste D 1 iz smjera Lučkog u smjeru Karlovca dolaskom u Donji Desinec bb i izlaskom iz njemu desnog zavoja, lakomisleno smatrajući da takvom vožnjom neće izazvati opasnost za druge sudionike u prometu, protivno odredbi čl.51.st.1.Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08), brzinu vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste, mokrom i klizavom kolniku i magli, uslijed čega je došlo do zanašanja vozila i slijetanja istoga izvan kolnika ulijevo, gdje je lijevom bočnom stranom vozila udario u metalni nosač predmetnog znaka, a potom u metalnu ogradu betonskog mosta, kojom prilikom je putnik u vozilu MZ zadobio prijelom srednjeg dijela nadlaktične kosti, koje povreda je teške naravi, dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa- izazivanjem prometne nesreće opisano i kažnjivo po čl.272.st.1.i 2.Kaznenog zakona, te mu je izrečena uvjetna osuda, tj. kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci s rokom kušnje od dvije godine.

8. Uvidom i čitanjem prekršajnog predmeta Prekršajnog suda u Karlovcu poslovni broj PpxP-3008/2010, utvrđeno je kako je u prekršajnom postupku pravomoćno odbijena optužba protiv okrivljenika, ovdje tuženika, ŽZ, da bi dana 10.studenog 2008. oko 4,35 sati u Donjem Desincu upravljao osobnim vozilom marke BMW 318 i, registarske oznake [registarska oznaka], čija snaga motora prelazi 75kW i pod utjecajem alkohola 1,32 g/kg što je utvrđeno metodom plinske kromatografije, a kretao se kolnikom državne ceste D1 iz smjera Lučkog u smjeru Karlovca, te dolaskom u mjesto Donji Desinec prilikom izlaska iz njemu desnog zavoja izgubio nadzor nad vozilom i istim sletio izvan kolnika, te lijevim bočnim dijelom vozila udario u metalnu ogradu betonskog mosta, jer je nastupila apsolutna zastara.

9. Uvidom i čitanjem Presudu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 2987/09-27 od 19.prosinca 2011.godine (list 11-15 spisa) i spisa Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-2987/2009 utvrđeno je da je u istom vođen postupak u pravnoj stvari tužitelja MZ iz [adresa], protiv tuženika, ovdje tužitelja, CROATIA OSIGURANJE d.d. Filijala Koprivnica, Trg bana Josipa Jelačića 9, radi naknade štete, koji postupak je pravomoćno okončan presudom poslovni broj P-2987/09-27 od 19.prosinca 2011.godine, preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-81/13-2 od 10.prosinca 2013.godine, te je naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) da tužitelju NZ plati naknadu štete u iznosu od 20.600,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25.svibnja 2009.do isplate, te trošak postupka u iznosu od 8.811,37 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2011.do isplate. Nadalje utvrđeno je pregledom spisa kako ovdje tužitelj ĆZ nije bio pozvan da stupi kao umješač u predmetni postupak radi naknade štete u svezi predmetnog štetnog događaja dana 10. studenog 2008.godine, već je u istom dao svoj iskaz kao svjedok.

10. Uvidom i čitanjem okružnice broj 057/12/MV/13 (list 4 spisa) utvrđeno je da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća za veljaču 2012.godine iznosila 5.363,00 kuna, što pomnoženo s 12 iznosi 64.356,00 kuna.

11. Uvidom i čitanjem preslike police osiguranja (list 5 spisa) utvrđeno je da je predmetno vozilo vlasništvo HZ iz [adresa], 7.svibnja 57, bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja AO broj 010702999245 od 19.5.2008. do 19.5.2009.

12. Uvidom i čitanjem podataka o prometnoj nezgodi ( list 6-7 spisa) i Zapisnika o očevidu (list 8-10 spisa) utvrđeno da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tuženik sudjelovao kao vozač vozila BMW registarske oznake [registarska oznaka], a MZ, ovdje svjedok, sudjelovao je kao putnik na stražnjem sjedalu, time da su obojica zadobila teške tjelesne ozljede. Nadalje, iz navedenih isprava proizlazi da su tuženiku u Klinici za traumatologiju uzeti uzorci krvi i mokraće i iz analize istih uzoraka proizlazi da je tuženik ĆZ bio pod utjecajem alkohola od 1,32 g/kg.

13. Uvidom i čitanjem medicinske dokumentaciju za MZ ( list 20-44 spisa) sud je utvrdio da se radi o liječenju ozljeda koje je MZ zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi dana 10.studenog 2008.godine.

14. Uvidom i čitanjem Zahtjeva za naknadu štete Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 45-68 spisa) utvrđeno je da troškovi liječenja tjelesnih ozljeda koje je MZ zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi dana 10.studenog 2008.godine iznose ukupno 15.083,14 kuna, uz zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog računa.

15. Uvidom i čitanjem računa broj 62-07-01863-2009 (list 69 spisa), nalog za doznaku po šteti AOF 2096 2009 (list 70-72 spisa), obavijest o isplati od 2.5.2012.(list 73 spisa), nalog za doznaku po šteti AOF 356 2011(list 74-75 spisa) utvrđeno je da je oštećenom NZ isplaćen iznos od 34.500,00 kuna dana 27. srpnja 2009., iznos od 785,00 kn dana 13. siječnja 2010., iznos od 24.284,34 kuna dana 30. travnja 2012. godine.

16. Uvidom i čitanjem obavijest o isplati od 29.11.2011. (list 76 i 77 spisa) utvrđeno je da je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje tužitelj na ime troškova liječenja NZ platio ukupno 17.923,35 kuna dana 28. studenog 2011.godine.

17. Uvidom i čitanjem ponovnog poziva na plaćanje regresnog duga ( list 78 spisa) i regresni zahtjev (list 79-81 spisa) utvrđeno je da je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje regresnog zahtjeva temeljem čl.24.Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) i temeljem čl.3.Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti ( list 82 spisa).

18. Uz iskaza saslušanog svjedoka VZ, saslušanog na ročištu 6. veljače 2014. (poleđina list 109 spisa) proizlazi da se svjedok sjeća se kako je kritične zgode pješke išao na posao i da je iz smjera Zagreba prema Jaski njemu iz suprotnog smjera naišlo vozilo koje se počelo okretati na cesti i zaustavilo se u ogradi na mostu. Navodi kako je odmah priskočio u pomoć i pozvao hitnu, te da je vrlo brzo došla policija. Navodi kako se jedna osoba nalazila u vozilu na mjestu vozača i nije se micala do dolaska policije, a druga osoba, koja je ispala iz auta pojavila se kad je došla policija. Navodi kako je dao podatke policiji i otišao. Nakon što mu je predočeno da je ročištu također pristupila jedna od osoba sudionika predmetne prometne nezgode (MZ u svojstvu svjedoka) svjedok VZ iskazuje kako ne bi mogao prepoznati radi li se o osobi koja je bila u vozilu ili izvan vozila.

Sud je prihvatio iskaz svjedoka VZ kao neposredno uvjerljiv i objektivan, jer je iskazivao o činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja.

19. Iz iskaza saslušanog svjedok MZ, saslušanog na ročištu 6. veljače 2014. (list 110 spisa) proizlazi da se isti sjeća se da je kritične zgode bio u društvu tuženika, zajedno su išli van. Sjeća se da je otišao u auto prespavati, legao je na stražnje sjedalo i jedino čega se sjeća je da se našao u kanalu izvan vozila. Navodi kako je vozilo bilo u vlasništvu tuženika. Navodi kako nije vidio tuženika da sjeda u auto i pokreće ga, međutim ne postoji mogućnost da bi vozio netko treći. Nadalje, navodi kako su bili u lokalu Lampaši zajedno za stolom i poznato mu je da je tuženik pio, ali ne zna koje piće i koju količinu.

Sud je prihvatio iskaz svjedoka MZ kao neposredno uvjerljiv i životno logičan, jer je iskazivao o činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja, a i iste su utvrđene i uvidom u navedeni kazneni predmet u kojem je upravo tuženik pravomoćno oglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nezgode kao vozač kritične zgode.

20. Iz iskaza saslušanih svjedoka PZ i ZZ, policijskih službenika, saslušanih na ročištu 9. travnja 2014. (list 113 spisa), proizlazi da su isti po dojavi došli na mjesto prometne nesreće i zatekli vozilo doslovno nabijeno na ogradu mosta i zatekli su vozača u vozilu, koji je sjedio na vozačevom mjestu, a ograda ga je pritisnula i ležao je gotovo na suvozačevom mjestu, bio je skroz nagnut. Druga osoba zatečena je u potoku i za nju ne znaju je li ispala ili izašla iz vozila. Navode kako se dugo čekalo na rezanje vozila kako bi se oslobodila osoba u vozilu. Svjedok PZ na sjeća se tko je utvrdio identitet vozača, da li oni ili ekipa za očevide koja je došla nakon njih, a svjedok ZZ navodi kako je identitet osoba i sve tragove na licu mjesta utvrdio pokojni kolega Ć, koji je vodio očevid.

Sud je prihvatio iskaze svjedoka FZ i OZ, kao neposredno uvjerljive i životno logične, jer su iskazivali o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja, a i iste su utvrđene i uvidom u podatke o prometnoj nezgodi ( list 6-7 spisa), Zapisnik o očevidu ( list 8-10 spisa), kao i navedeni kazneni predmet u kojem je upravo tuženik pravomoćno oglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nezgode, kao vozač kritične zgode.

21. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 64.356,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos predstavlja umnožak dvanaest prosječnih neto plaća za veljaču 2012. godine, a koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku na temelju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti na ime naknade štete nastale u štetnom događaju od 10.studenog 2008.godine, koji štetni događaj je prema tvrdnji tužitelja prouzročio tuženik, kao vozač, upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola.

22. Tužitelj tražbinu temeljem regresa temelji na odredbi članka 24. stavak 3. u svezi stavka 1.točke 4.istog članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05; dalje skraćeno ZOOP) i u svezi čl.3.tužiteljevih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti., koji su sastavni dio ugovora o osiguranju.

23. Temeljem odredbe čl.24.st.1.t.4.ZOOP osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga, te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari. Člankom 24.st.3.ZOOP propisano je da društvo za osiguranje koje je temeljem čl.24.st.1.točka 4.ZOOP oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, najviše do iznosa 12 prosječnih plaća prema zadnjem izvješću Državnog zavoda za statistiku.

24. Temeljem odredbe čl.28.st.1.ZOOP ako se za vrijeme trajanja osiguranja promijeni vlasnik vozila, prava i obveze iz ugovora o osiguranja od automobilske odgovornosti prenose se na novog vlasnika i traju do isteka trajanja osiguranja.

25. U ovom konkretnom slučaju iz iskaza svjedoka NZ nedvojbeno proizlazi kako je upravo tuženik ĆZ bio vlasnik predmetnog vozila, kojim je i upravljao u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode, pa su na njega, kao novog vlasnika prenesena prava i obveze iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, prema predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 010702999245 od koja je važila od 19. svibnja 2008. do 19.svibnja 2009., dakle, i u vrijeme kada je došlo do prometne nezgode dana 10.studenog 2008.godine. Također, isti je u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici predmet K-150/12 proglašen krivim da je predmetnog događaja upravljao predmetnim osobnim automobilom, sve kako je detaljno navedeno u točki 7. obrazloženja ove Presude. Sud je u skladu sa odredbom čl. 12.st.3.ZPP-a vezan za pravomoćnu presudu iz kaznenog postupka u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika.

26. U ovom konkretnom slučaju mjerodavni su za gubitak prava iz osiguranja Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti, te je uvidom u iste na listu 82 spisa utvrđeno, kako to proizlazi iz čl. 3 st.1.točka 2a istih ,da osiguranik, kao osoba čiji je materijalni interes osiguran, gubi svoja prava iz osiguranja, ako je u trenutku prometne nezgode, kao vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, a smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u krvi utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 %o i više).

27. Temeljem čl.3.st.2a.navedenih Uvjeta osiguranja ugovoreno je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg ili više.

28. Temeljem odredbe čl.3.st 4.točka 2. navedenih Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti osiguranik ne gubi svoja prava iz osiguranja, ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

29. Zapisnikom o očevidu koji je sastavljen povodnom prometne nezgode od strane ovlaštenih osoba PU Zagrebačke utvrđeno je da je kod tuženika utvrđena koncentracija od 1,32 g/kg alkohola (list 10 spisa), te je nalazom Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 13. studenog 2008. (list 11 spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici K-150/2012) utvrđeno da je metodom plinske kromatografije kod tuženika utvrđena koncentracija od 0,82 g/kg u krvi, odnosno 1,30 g/kg u mokraći.

30. Zapisnik o očevidu i nalaz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ javne su isprave s dokaznom snagom, koje po čl. 230.st.1. ZPP-a imaju pretpostavljenu dokaznu snagu, a u skladu sa čl. 230.st.3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepropisno sastavljena.

31. Iz navedenih dokaza proizlazi dakle da je tuženik predmetnog štetnog događaja bio u alkoholiziranom stanju i to većem od 0,5 g/kg što znači da su ispunjeni uvjeti iz čl.3.st.1. t.2a Uvjeta osiguranja kojima je reguliran gubitak prava iz osiguranja u slučaju alkoholiziranosti.

32. Nadalje, upravo je na tuženiku teret dokaza da isti nije bio u alkoholiziranom stanju i da štetni događaj nije u vezi s alkoholiziranosti, a što proizlazi iz čl.3.st 4.točka 2. navedenih Uvjeta o osiguranju.

33. Tuženik u cijelom postupku nije dostavio dokaz ili predložio izvođenje dokaza na okolnost da predmetnog događaja nije bio u alkoholizirano stanju, odnosno, da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa alkoholiziranosti.

34. Naime, iako je točna činjenica da se u kaznenom postupku nije mogla sa sigurnošću utvrditi točna koncentracija alkohola, pa je tuženik izbjegao kaznenu odgovornost za izazivanje prometne nesreće zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola, isto nije od utjecaja za rješenje u ovoj pravnoj stvari jer ovaj sud nije vezan obrazloženjem presude u kaznenom postupku. U kaznenom spisu postoje i drugi dokazi i to javne isprave i to Zapisnik o očevidu, broj: 511-19-39/6-K-282/02 od 29. prosinca 2008. (list 6-7 spisa Općinskog sud u Velikoj Gorici K-150/2012) i nalaz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ broj: 511-01- 114/2-AL-5928/208 od 13. studenog 2008. (list 11 spisa Općinskog sud u Velikoj Gorici K-150/2012) koje su javne isprave, te medicinska dokumentacija u kojima je utvrđeno da je tuženik imao alkohola u krvi i to četiri i pol sata nakon nastanka prometne nesreće (list 9 spisa Općinskog sud u Velikoj Gorici K-150/2012), koja dokumentacija je po mišljenju ovog suda dostatna za zaključak da je tuženik u trenutku prometne nesreće u krvi imao nedopuštenu koncentraciju alkohola. Prema mišljenju ovog suda tuženik nije u ovom postupku dostavio ili predložio izvođenje dokaza iz kojeg bi proizilazilo da isti nije bio pod utjecajem alkohola, odnosno, da je u krvi imao manje od 0,5 g/kg.

35. Sukladno prethodno navedenom, ovaj sud je mišljenja kako upravo zbog nedopuštene koncentracije alkohola u krvi tuženik nije prilagodio brzinu kretanja vozila ograničenjima i stanju na cesti, a što je bilo uzrokom prometne nesreće. Naime, iz stanja kaznenog spisa koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-150/2012 i to uvidom u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila DZ od 4. travnja 2011. proizlazi da je predmetnog događaja do prometne nesreće došlo iz razloga što tuženik nije prilagodio brzinu kretanja ograničenjima na cesti i uvjetima na cesti. Isti je tom prigodom na cesti na kojoj je ograničenje 50 km/h vozio oko 100 km/h, a kroz desni zavoj po mokrom i klizavom kolniku neposredno prije izlijetanja sa ceste oko 95 km/h. Nije utvrđen da je bilo koje dugo vozilo bilo uzrokom izlijetanja s ceste, već je do istog došlo radi neprilagođene brzine, a koja je po mišljenju ovog suda bila u izravnoj vezi sa alkoholiziranosti tuženika, koji je upravo radi prisutnosti alkohola u krvi i smanjene mogućnosti pažnje i reakcije uzrokovane alkoholom nije prilagodio brzinu kretanja ograničenima na cesti kao i uvjetima na cesti, a što je onda posljedično rezultiralo izlijetanjem automobila kojim je upravljao tuženik s ceste i štetom koju je pretrpio suputnik JZ. U skladu sa navedenim po ocjeni ovog suda tužitelj je dokazao osnovu svoje tužbe.

36. U odnosu na visinu postavljenog tuženog zahtjeva, tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa od 64.356,00 kn, a koliko iznosi maksimalan iznos regresnog duga u visini od 12 prosječnih plaća koje prema priopćenju Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća za veljaču 2012. iznosi 5.363,00 kn, što sveukupno iznosi 64.356,00 kn.

37. Tužitelj navodi da je MZ temeljem police osiguranja AO br. 010702999245 i temeljem nepravomoćne Presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne Službe u Sv. Ivanu Zelini P-2987/09 od 19. prosinca 2011. isplatio iznos od 59.569,34 kn, te da je na temelju odštetnog zahtjeva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na ime troškova liječenja CZ isplatio iznos od 17.923,35 kn.

38. Iz naloga za doznaku (list 70 spisa) utvrđeno je da je dana 27. srpnja 2009. za oštećenika MZ isplaćen iznos od 34.500,00 kn, Iz naloga za doznaku (list 71 spisa) utvrđeno je dana 13. siječnja 2010. isplaćen pristojba odgovora na tužbu u postupku P-2987/2009 iznosu od 785,00 kn, Iz naloga za doznaku i obavijesti o isplati (list 72-73 spisa) utvrđeno je da je dana 30. travnja 2012. u postupku P-2987/2009 isplaćena glavnica, kamata i trošak odvjetnika u ukupnom iznosu od 24.284,34 kn. Iz naloga za doznaku i obavijesti o isplati (list 74-76 spisa) utvrđeno je da je dana 28. studenog 2011. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje isplaćen iznos od ukupno 17.923,35 kn.

39. Iz dopisa tužitelja od 28. prosinca 2009. (list 80 spisa) proizlazi da je navedenog dana tužitelj pozvao tuženog da u roku od 15 dana plati iznos od 34.500,00 kn a koji iznos je u isplaćen MZ, te iz dopisa tužitelja od 6. prosinca 2011. (list 81 spisa) proizilazi da je tog dana tužitelj pozvao tuženog da u roku od 15 dana plati iznos od 17.923,35 kn koji je isplaćen HZZO-u, te iz dopisa tužitelja od 8. svibnja 2012. (list 79 spisa) proizilazi da je tog dana tužitelj pozvao tuženog da u roku od 15 dana plati iznos od 65.556,00 kn.

40. Sukladno prethodno navedenom, tužitelj je u ovom postupku dokazao da je radi štete za koju je odgovoran tuženik isplatio iznos od ukupno 77.492,69 kn.

41. Kako je čl. 24.st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05) propisano da tužitelj ima pravo regresa ali najviše do iznosa od 12 prosječnih mjesečnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, a koje je za 2012.godinu iznosila 5.363,00 kn to je tužitelj u ovom postupku i tražio maksimalan mogući iznos regresa u visini od 64.356,00 kn te mu je navedeni iznos trebalo u cijelosti i dosuditi.

42. Dakle, isplatom utuženog iznosa oštećeniku prešla su na tužitelja sva prava prema osobi odgovornoj za štetu u smislu odredbe 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008 dalje u tekstu ZOO), uključujući i pravo na zatezne kamate. Međutim, navedeno ne znači da je tada ujedno i dospio tužiteljev regresni zahtjev prema tuženiku, pa da od tog trenutak teku zatezne kamate na utuženi iznos prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Naime, navedenim odredbama nije propisano kada dospijeva regresni zahtjev osiguratelja prema osobi odgovornoj za štetu, odnosno, prema njezinom osiguratelju, pa je imajući u vidu odredbu članka 183. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze, dospijeće tužiteljevog regresnog zahtjeva vezano uz datum primitka obavijesti tuženiku o isplati.

43. S tim u vezi, kako tuženik u ovom postupku ne spori da je primio tužiteljeve dopise kojim ga se poziva na isplatu regresnog zahtjeva tužitelju je na iznos od 34.500,00 kn trebalo odrediti zateznu kamatu tekuću od 13. siječnja 2010. (protekom 15 dana od dana 28. prosinca 2009), na iznos od 785,00 kn zateznu kamatu tekuću od 24. svibnja 2012. (15 dana od dana 8. svibnja 2012), na iznos od 24.284,34 kn zateznu kamatu tekuću od 24. svibnja 2012. ( protekom 15 dana od dana 8. svibnja 2012), te na iznos od 4.786,66 kn kamatu tekuću od 22. prosinca 2011. (protekom 15 dana od dana 6. prosinca 2011.).

44. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dosudu zakonskih zateznih kamate na dulji tijek od dosuđenog u točki I. izreke Presude, trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kako neosnovan, pa je riješeno kao u točki II. izreke Presude.

45. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, zastarijevanje tražbine tužitelja kao osiguratelja prema tuženiku, s osnove naknade iznosa koju je isplatio ispunivši obvezu iz ugovora o osiguranju, zastarijeva za tri godine u skladu sa odredbom čl. 234. st.3. ZOO-a, dok zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je osiguratelj isplatio naknadu oštećeniku. (Tako i VSRH u svojim odlukama Rev- x 345/15-2 od 1. rujna 2015., Rev-x 420/14-2 od 9. rujna 2014., Rev 2810/2018-2). Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj dana 27. srpnja 2009.(list 70 spisa) za oštećenika MZ isplatio iznos od 34.500,00 kn, Iz naloga za doznaku (list 71 spisa) utvrđeno je dana 13. siječnja 2010. isplaćena pristojba odgovora na tužbu u postupku P-2987/2009 iznosu od 785,00 kn, Iz naloga za doznaku i obavijesti o isplati (list 72-73 spisa) utvrđeno je da je dana 30. travnja 2012. u postupku P-2987/2009 isplaćena glavnica, kamata i trošak odvjetnika u ukupnom iznosu od 24.284,34 kn. Iz naloga za doznaku i obavijesti o isplati (list 74-76 spisa) utvrđeno je da je dana 28. studenog 2011. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje isplaćen iznos od ukupno 17.923,35 kn, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 18. srpnja 2012. to nije protekao trogodišnji rok zastare tužiteljeve tražbine.

46. U odnosu na prigovor tuženika kako su postojali uvjeti za isključenje odštetnog zahtjeva i naknade štete MZ iz razloga što je isti bio suputnik u automobilu koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta a kojim je upravljao neovlašteni vozač, a da je ovdje tužielj dokazao da je ta okolnost suputniku bila poznata, za istaknuti je kako slijedi. Iz iskaza CZ proizlazi da isti nije dragovoljno ušao u vozilo kojim je upravljao tuženik, niti da je isti pristao voziti se u automobili kojim je upravljao tuženik u alkoholiziranom stanju. Već štoviše, proizilazi da je MZ u predmetno vozilo otišao zaspati i sljedeće čega se sjeća je da se našao u kanalu. Dakle, ne može se uzeti da je CZ dobrovoljno pristao na vožnju sa tuženikom u alkoholiziranom stanju, niti to proizlazi iz ijednog dokaza izvedenog u postupku. Slijedom navedenog, ni ovaj prigovor tuženika koji nije ničim dokazan nije od utjecaja za drugačije rješenje u ovoj pravnoj stvari.

47. Kako je tužitelj u većini uspio u svom tužbenom zahtjevu (osim u dijelu kamata kako je to određeno u točki II. izreke ove Presude) to je istom u skladu s odredbom čl. 154. i 155. ZPP-a trebalo priznati trošak ovog parničnog postupka i to sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 131,93 Eur-a i sudsku pristojbu presude 131,93 Eur-a, sudsku pristojbu žalbe u iznosu od 263,85 Eur-a i trošak sudske dostave u iznosu od 15,46 Eur-a, dakle ukupno 543,17 Eur-a, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove Presude.

48. Sukladno svemu prethodno navedenom riješeno je kao u izreci ove Presude.

Dugo Selo, 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku poštom preporučeno