REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-393/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marino Folo, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi uklanjanja 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1107, URBROJ: 443-02-05-12-24-6 od 5. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1107, URBROJ: 443-02-05-12-24-6 od 5. veljače 2024. pod. toč 1. izreke naređeno je tužitelju uklanjanje izgrađene zidane građevine (građevina 2) maksimalnih tlocrtnih dimenzija 11,00 x 12,25 m, visine prizemlje i kat, s dvostrešnim krovištem prekrivenim glinenim crijepom; uklanjanje drvene nadstrešnice tlocrtnih dimenzija 7,20 x 3,00 m, visine prizemlja s jednostrešnim krovištem prekrivenim profiliranim limom, zajedno s otvorenim kuhinjskim sklopom tlocrtnih dimenzija 2,75 x 0,60 m, uklanjanje otvorenog betonskog ognjišta tlocrtnih dimenzija 2,25 x 1,25 m, visine preko 3 m te uklanjanje drvene nadstrešnice tlocrtnih dimenzija 4,75 x 3,55 m, visine prizemlja, s jednostrešnim krovištem prekrivenim profiliranim limom, sve izgrađeno u Ližnjanu Paler 24, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja u toč. 2.-7. izreke.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da je osporenim rješenjem tužitelju naloženo uklanjanje izgrađene zidane građevine (građevina 2) maksimalnih tlocrtnih dimenzija 11,00 x 12,25 m na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik je opisao kako je vizualnim pregledom i mjerenjem na licu mjesta, utvrđeno kako je na terenu izgrađena zidana građevina (građevina 2) tlocrtnih dimenzija 11,00 x 8,60 m, stoga, je tuženik izrekom osporenog rješenja naložio uklanjanje u potpunosti različite građevine od građevine koju je opisao u obrazloženju rješenja, slijedom čega, a na temelju čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima pobijano rješenje valja poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. O navedenom se već izjasnila i sudska praksa, pa tako Upravni sud u Rijeci u svojoj presudi poslovni broj: 7 Us I-750/2021 od 24. prosinca 2021. Isto tako tužitelj ističe kako u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 24. listopada 2023. postoje nedostatci budući da se opisuje građevina u potpunosti različita od građevine koja je opisana kako u izreci tako i u obrazloženju pobijanog rješenja. Kako se ranije navedenim opisuju u potpunosti različite građevine i dimenzije istih, tužitelj smatra kako pobijano rješenje nije moguće ispitati te stoga isto valja poništiti. Nastavno, tužitelj ističe kako je u zapisniku o obavljenom očevidu od 24. listopada 2023. pogrešno navedeno da se predmetno zemljište nalazi unutar ZOP-a (zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m), a koja okolnost čini pobijano rješenje nezakonitim. Nadalje ukazuje da je u zapisniku navedeno da se očevid obavlja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koje čestice tužitelji nije vlasnik niti investitor), dok se pobijanim rješenjem tužitelju nalaže uklanjanje građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa smatra da i navedeno predstavlja nezakonitost zbog koje treba poništiti pobijano rješenje. Također ističe da je za predmetnu nekretninu izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/14-01/26262, što je izjednačeno s uporabnom dozvolom, pa se pobijanim rješenjem krši tužiteljevo pravo vlasništva. Poziva se na odredbu čl. 31 st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu, te navodi da je tuženik prije nalaganja uklanjanja objekta morao prethodno izreći novčanu kaznu, koja predstavlja blažu mjeru, odnosno naložiti usklađenje s rješenjem o izvedenom stanju te otklanjanje nepravilnosti. Poziva se na odredbu čl. 47. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku prema kojoj upravno tijelo mora po službenoj dužnosti pribaviti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud. Smatra i da bi strankama u postupcima uklanjanja trebalo dopustiti pravo na žalbu, pri čemu se poziva na odredbu čl. 18. st. 2. Ustava Republike Hrvatske. Također se poziva na odredbu čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske koja jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih upravnih akata, te smatra da bi temeljem navedene odredbe trebalo odrediti odgodu izvršenja.

3. Slijedom navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti istom na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 23. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom čl. 91. st. 3. u vezi s čl. 89. st. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS). Na navedenom ročištu opunomoćenik tužitelja ustrajao je u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te dodao da je tuženik prilikom izdavanja rješenja o uklanjanju napravio takve pogreške zbog kojih se navedeno rješenje ne može ispitati kao zakonito budući da je osporenim rješenjem u izreci i obrazloženju naloženo uklanjanje u potpunosti različitih građevina. U rješenju se spominju maksimalne tlocrtne dimenzije pa se tako spominje uklanjanje građevine maksimalnih tlocrtnih dim. 7,20 m x 3,00 m, dok u obrazloženju stoji 7,80 m x 2,50 m te je nejasno o kojoj se građevini radi, a u svakom slučaju gabarit od 7,80 m prelazi onaj dio maksimalne tlocrtne dimenzije od 7,20 m. Isto tako, radi se o uklanjanju građevine koja je u izreci opisana s dimenzijama 11 m x 12,25 m, a u obrazloženju stoji gabarit dimenzija 11 m x 8,60 m. Isto tako, u rješenju tuženik navodi kako se predmetna nekretnina nalazi unutar ZOP-a što je pogrešno utvrđeno budući da je kasnije u spisu priloženo i Uvjerenje o namjeni predmetne nekretnine izdano od nadležnog tijela iz kojeg je razvidno da se predmetna nekretnina ne nalazi u obuhvatu ZOP-a. Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da je tuženik prekoračio svoje ovlasti prilikom izdavanja osporenog rješenja, slijedom čega predlaže poništiti predmetno rješenje. Isto tako, ističe da je za predmetnu nekretninu izdano i rješenje o izvedenom stanju pravomoćno 6. listopada 2014. Takav akt predstavlja vlasništvo odnosno imovinu pa se osporenim rješenjem krši tužiteljevo pravo vlasništva zaštićeno Ustavom kao i Protokolom 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zaključno je navedeno da ukoliko sud ne usvoji tužbeni zahtjev tužitelj predlaže određivanje privremene mjere i odgodnog učinka tužbe.

6. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka razvidno je da je nadležni viši građevinski inspektor 24. listopada 2023. izvršio inspekcijski nadzor građenja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te utvrdio da su na predmetnoj nekretnini (u vlasništvu tužitelja) izgrađene građevine opisane u izreci pobijanog rješenja, za koje je uvidom u dokumentaciju tijela nadležnog za izdavanje akata za građenje utvrđeno da nije izdana izvršna građevinska dozvola. Dodatno je utvrđeno da su na istoj nekretnini izgrađene i druge građevine, u odnosu na koje je donijeto zasebno rješenje o uklanjanju, vezano uz koje se vodi pred ovim sudom upravni spor pod poslovnim brojem Us I-396/2024, u kojem je donesena nepravomoćna presuda 20. ožujka 2025.

9. Vezano za navode tužitelja glede različitog opisa građevina i različitih dimenzija istih u izreci, obrazloženju i na zapisniku koji je prethodio donošenju istih, a što je prema tužitelju od utjecaja na zakonitost rješenja, valja reći kako je sud navedene prigovore tužitelja ocijenio neosnovanima. Ovo stoga što je uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja kao i u zapisnik od 24. listopada 2023. utvrđeno da su istima na sadržajno identičan način opisane građevine koje su predmetom ovog spora. Pri tome se utvrđuje kako potonje navedeni opis građevine 2 (kao u obrazloženju i zapisniku) nije gramatički identičan opisu građevine 2 u izreci pobijanog rješenja, ali navedeno nije razlog nezakonitosti niti razlog za poništavanje istog. Ovo stoga što je usporedbom istih jasno da se radi o istoj građevini odnosno da nema dvojbe oko identiteta iste. Naime, gramatička razlika se sastoji u sljedećem: u izreci je građevina 2 opisana kao zidana građevina maksimalnih tlocrtnih dimenzija 11,00 x 12,25 m visine prizemlje i kat s dvostrešnim krovištem pokrivenim glinenim crijepom dok je u obrazloženju (i na zapisniku) ista opisana kao zidana građevina tlocrtnih dimenzija 11,00 x 8,60 m, visine prizemlja i kata, s dvostrešnim krovištem prekrivenim glinenim crijepom pri čemu su na jugo-istočnoj strani građevine dograđene natkrivene terase na svakoj etaži tlocrtnih dimenzija 7,80 x 2,50 m, s dvostrešnim krovištem prekrivenim profiliranim limom, a sa sjeverozapadne strane je dograđeno vanjsko otvoreno stepenište tlocrtnih dimenzija 7,85 x 1,15 m, oslonjeno na dva betonska stupa i s natkrivenim podestom tlocrtnih dimenzija 3,50 x 1,15 m, s dvostrešnim krovištem prekrivenim profiliranim limom. Dakle, matematičkom operacijom zbrajanja tlocrtnih dimenzija širine građevine 2 (11,00 x 8,60 m) + tlocrtne dimenzije širine terasa na jugo-istočnoj strani građevine (7,80 x 2,50 m) + tlocrtne dimenzije širine vanjskog otvorenog stepeništa (7,85 x 1,15 m), dolazi se do maksimalnih tlocrtnih dimenzija navedenih u izreci (11,00 x 12,25 m). Odnosno, maksimalna dimenzija od 11,00 m je konstantna (dužina), a maksimalna dimenzija 12,25 m je zbroj površina 8,60 m i 2,50 m i 1,15 m (odnosno navedenih širina).

10. Zaključno, vezano za neposredno izneseno, valja reći kako se neodlučnima ukazuju navodi tužitelja koji se odnose na različitost opisa građevina u izreci, obrazloženju i na zapisniku, jer isti navodi ne utječu na zakonitost odluke tuženika sve dok identitet predmetne gradnje čije uklanjanje je naloženo nije upitan, a što sud ne nalazi spornim.

11. Stoga je u konkretnom slučaju i stajalište izneseno u presudi ovog suda na koju se tužitelj u tužbi poziva neodlučno, jer se ne radi o istoj činjeničnoj situaciji.

12. Nadalje, iz spisa upravnog postupka proizlazi da je dopisom od 27. listopada 2023. tužitelj kao upisani vlasnik upoznat s utvrđenjima na zapisniku te pozvan da se očituje o svim relevantnim okolnostima vezanima uz gradnju, pri čemu je tužitelju uz dopis dostavljen i sam zapisnik. Tužitelj je u dostavljenom očitovanju potvrdio da je vlasnik i investitor sporne građevine (u zapisniku označene kao "građevina 2"), pri čemu je istaknuo da je ista ozakonjena pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-03/14- 01/26262 od 10. rujna 2014.

13. Vezano za neposredno izneseno valja reći kako iz istog proizlazi da među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik i investitor sporne gradnje, kao i da je ista izvedena bez građevinske dozvole, međutim sporno je da li je tužitelju zakonito naloženo uklanjanje iste. Naime, tužitelj ističe da je za građevinu izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju.

14. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakona o gradnji) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. Zakona o gradnji.

15. Sukladno čl. 113. st. 1. toč. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: Zakona o državnom inspektoratu) važećeg u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

16. Iako pravilno navodi tužitelj da pravomoćno rješenje o izvedenom stanju izdano za dovršenu zgradu ima pravni učinak izdane uporabne dozvole, tuženik je u konkretnom slučaju utvrdio da se rješenje o izvedenom stanju na koje upire tužitelj ne odnosi na građevinu 2 koja je zatečena na licu mjesta te opisana u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru i izreci pobijanog rješenja. Naime, tuženik je pregledom rješenja o izvedenom stanju i snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade te geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade kao i fotografija u sklopu istih, utvrdio da je u listopadu/studenom 2012. na predmetnoj čestici postojala samo jedna stambena zgrada maksimalnih tlocrtnih dimenzija 7,33 x 6,26 m, visine do vijenca 2,25 m.

17. Budući da je inspekcijskim nadzorom od 24. listopada 2023. zatečena stambena građevina 2, opisa i maksimalnih dimenzija kao u izreci pobijanog rješenja, utvrđeno je da zatečena građevina niti dimenzijama, a niti izgledom ne odgovara ozakonjenoj građevini rješenjem o izvedenom stanju, već je riječ o sasvim različitoj građevini, za koju nije izdan nikakav akt za gradnju. Stoga neosnovano tužitelj smatra da tuženik nije pravilno primijenio odredbu čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te tužitelju naložio uklanjanje predmetne građevine.

18. Neosnovani su i navodi tužitelja glede propusta određivanja novčane kazne kao blaže mjere u odnosu na uklanjanje objekta, budući da je odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o državnom inspektoratu propisano da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području, izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz čl. 114. st. 3. ovoga Zakona.

19. Nastavno, iako tužitelj pravilno primjećuje da se na jednom mjestu u zapisniku o izvršenom nadzoru navodi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], imajući u vidu da se kako u preostalom dijelu zapisnika, tako i u dopisu kojim je tužitelj pozvan na očitovanje, te u konačnici i u pobijanom rješenju, svugdje navodi pravilno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je riječ o očitoj omašci u pisanju, a ne o nezakonitosti provedenog postupka koja bi rezultirala nezakonitim rješenjem.

20. Nastavno, od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja nije ni okolnost što je tuženik u zapisniku možebitno pogrešno naveo da se predmetna nekretnina nalazi unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m, budući da ta okolnost nije navedena u pobijanom rješenju niti je imala utjecaja na zakonitost istog.

21. Nadalje, sud je našao neosnovanim pozivanje tužitelja na odredbu čl. 47. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) prema kojoj upravno tijelo mora po službenoj dužnosti pribaviti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi to ili drugo javnopravno tijelo, jer je tuženik obrazložio da je provjerom kroz službene evidencije utvrdio da tužitelju za građevinu 2, kao niti za ostale građevine opisa kao u izreci pobijanog rješenja, nije izdan akt kojim se odobrava građenje.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav Republike Hrvatske), na koju se poziva i citira ju tužitelj, pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.

23. Prema odredbi čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

24. U konkretnom slučaju, u osporenom rješenju dana je pravilna uputa o pravnom lijeku, u skladu s citiranom odredbom Zakona o Državnom inspektoratu, pri čemu sud ne nalazi ni da bi tužitelju bilo povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo na žalbu jer mu je omogućena pravna zaštita pokretanjem upravnog spora.

25. Nadalje, odredbom čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, na koju se poziva tužitelj i smatra da bi temeljem te odredbe trebalo odrediti odgodu izvršenja, zajamčena je sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koje imaju javne ovlasti.

26. Međutim, sud ne vidi kako bi u konkretnom slučaju došlo do povrede navedene odredbe, budući da tužitelj pravo zajamčeno citiranom odredbom ostvaruje upravo podnošenjem tužbe u ovome sporu, a navedena odredba sama po sebi ne podrazumijeva da bi osporeno rješenje trebalo poništiti ili odgoditi izvršenje uklanjanja.

27. Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika ocijenjeno na zakonu osnovano, to je tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude pod toč. I.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužitelju, koji je u cijelosti izgubio u ovom upravnom sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude pod toč. II.

29. Tužitelj je u okviru tužbe i podneskom od 13. ožujka 2025. zatražio određivanje odgodnog učinka tužbe o kojem je odlučeno rješenjem ovog suda od 18. ožujka 2025.

30. Obzirom da je tužitelj opetovano na ročištu održanom u ovom sporu zatražio određivanje odgodnog učinka tužbe valjalo je ponovno odlučiti o istome.

31. Odredbom čl. 42. st. 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

32. Dakle, da bi sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citirane zakonske odredbe čl. 42. st. 1. ZUS-a o upravnim sporovima moraju biti kumulativno ispunjeni, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

33. Prvotno valja naglasiti da se, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu i to posebice odredbama čl. 1. i čl. 103. st. 1. toga zakona, koje propisuju da se postupci pokreću u javnom interesu i to po službenoj dužnosti. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Usž-406/17-2 od 15. veljače 2017., Usž-577/18-2 od 12. srpnja 2018., Usž-3290/19-2 od 20. studenog 2019., Usž-2359/20-3 od 29. siječnja 2021., Usž-4620/22-2 od 7. veljače 2023., Usž-2016/2024-2 od 29. svibnja 2024., Usž- 1169/2024-2 od 29. svibnja 2024., Usž-2078/2023-2 od 9. srpnja 2024. Navedeno je u konkretnom slučaju osobito izraženo, imajući u vidu da je od strane višeg građevinskog inspektora utvrđeno da se radi o građenju građevina izvan građevinskog područja, te je sukladno čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu rok za uklanjanje iznimno skraćen na najviše petnaest dana, što predstavlja iznimku od čl. 114. tog zakona, koji načelno propisuje da rok ne može biti kraći od devedeset dana.

34. S tim u svezi sud smatra potrebnim istaknuti kako je uklanjanje nezakonito izgrađenih građevina, pogotovo onih izgrađenih izvan građevinskog područja naselja u javnom interesu, a tužitelj u konkretnom slučaju nije naveo niti dokazao okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je zaštita njegovog privatnog interesa pretežnija od zaštite javnog interesa pa da bi stoga bili ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe

35. Također, prema stavu suda tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem osporene odluke tuženika nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti budući da nije obrazložio niti dokazao da bi mu izvršenjem osporene odluke bio ugrožen egzistencijalni ili neki drugi interes. Navedeno pravno shvaćanje izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-848/22-2 od 2. rujna 2022.

36. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 42. st. 2. ZUS- a odbiti prijedlog i riješiti kao u izreci pod toč. I.

37. Tužitelj je na ročištu održanom u ovom sporu predložio i određivanje privremene mjere.

38. Za istaknuti je da je privremena mjera institut koji se prije svega primjenjuje u ovršnom postupku te je isti, kao mjera osiguranja, uveden u upravni spor tek stupanjem na snagu ZUS-a, dakle 1. siječnja 2012. Tim zakonom, međutim, nisu detaljnije razrađena pravila temeljem kojih upravni sudovi izdaju privremene mjere, radi čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske kroz sudsku praksu uputio na primjenu Ovršnog zakona („Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ) kojim se uređuju procesno-pravni i materijalno-pravni odnosi u postupku prisilnog sudskog osiguranja tražbina, time da se njegove odredbe primjenjuju ako posebnim zakonom nije drukčije propisano (članak 1.).

39. Kako ZUS-om nije drukčije propisano, iz navedenog slijedi da se na privremene mjere u upravnom sporu primjenjuju i opća pravila OZ-a, prema kojima se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (čl. 344. st. 1. OZ-a), dok se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st. 1. OZ-a).

40. Dakle, za određivanje privremene mjere radi osiguranja, bilo novčane ili nenovčane tražbine, osnovna je pretpostavka postojanje predlagateljeve tražbine, time da je izbjegavanje nastanka nepopravljive štete pretpostavka za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, čemu u ovom postupku koji se vodi radi izvršenja rješenja o uklanjanju nije udovoljeno, jer je izostalo postojanje tražbine predlagatelja osiguranja (ovdje tužitelja) prema protivniku osiguranja (ovdje tuženiku).

41. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 42. st. 3. ZUS-a odbiti prijedlog i riješiti kao u izreci rješenja pod toč. II.

U Rijeci 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku EM, [adresa]

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije,

Ispostavi u Pazinu, Prolaz F. Matejčića 8, Pazin