REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-932/2023

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 3, OIB: 57500462912 i umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, punomoćnik Ante Puljiz odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, radi naknade štete u iznosu od 2.505,14 EUR , nakon održane glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice umješača te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.505,14 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 14. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.407,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 178,54 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška.

V. Odbija se u cijelosti kao neosnovan umješačev zahtjev za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi potražuje regresnu isplatu naknade štete u iznosu od 2.505,14 EUR koji je 14. lipnja 2021. isplatio svom kasko osiguraniku po broju police [broj police], a čije je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. svibnja 2021. na 80 km + 0 m autoceste A6, na način da je EG upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se lijevom prometnom trakom zapadnog kolnika autoceste A6, kolnikom namijenjenim za promet vozila u jednom smjeru iz smjera sjevera u smjeru juga. Dolaskom do 80. km vozilom je naletio na kamenu stijenu koja se nalazila na sredini lijeve prometne trake, uslijed čega je prednjim donjim dijelom vozila udario u navedenu stijenu i oštetio vozilo. Tužitelj ističe da je do prometne nesreće došlo uslijed tuženikovog propusta u održavanju ceste, pa kako je tužitelj oštećeniku isplatio novčani iznos, budući da je tuženik neosnovano propustio udovoljiti zahtjevu tužitelja, tužitelj temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu tužbenog zahtjeva odnosno osporava odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja navodeći da je ophodarska služba tuženika 5. svibnja 2021. u cijelosti postupila u skladu s pravilima struke i propisima, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 114/21), Pravilnikom o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14 i 3/21) te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14 i 7/21). Tuženik ukazuje da su naznačenim podzakonskim aktima propisane radnje koje su pravne osobe, nadležne za održavanje javnih cesta, dužne poduzeti u svrhu održavanja cesta. Propisana je obveza uspostave i učestalost ophodnje te način na koji se poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti. Ophodnje i popravci na dionicama autocesta kojima upravlja tuženik, organizirane su svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i otklanja sve uočene nedostatke. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i 5. svibnja 2021. Sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati. Iz putnog radnog lista A6-ČA-2021-broj 1555 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] razvidno je da je ophodarska služba 5. svibnja 2021., tijekom smjene od 07,00 sati do 19,00 sati, vršila ophodnju predmetne dionice u skladu s naprijed naznačenim Pravilnikom. Predmetnog dana ophodarska služba tuženika obišla je dio kolnika na kojem se dogodio štetni događaj neposredno prije nastanka štetnog događaja, kojom prilikom na kolniku autoceste nije pronađen predmet koji bi ugrožavao sigurnost prometa. Očito je stoga da je kamen na kolnik autoceste dospio na način da je pao s teretnog vozila neposredno prije samog štetnog događaja. Budući da se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu predmetne dionice autoceste, objektivno nije bilo moguće ukloniti kamen s kolnika autoceste prije štetnog događaja. Ujedno ističe da u konkretnom slučaju prije štetnog događaja nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste tuženiku, niti djelatnicima policije, da se na kolniku autoceste nalazi predmet, što također upućuje na činjenicu da je kamen neposredno prije štetnog događaja pao s teretnog vozila na kolnik autoceste. U slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom tuženika, putem portala iznad autoceste, svjetlosnom promjenjivom signalizacijom o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Slijedom naprijed navedenog, razvidno je da predmetni štetni događaj nije nastao uslijed radnje ili propusta u radu ophodarske službe tuženika. Budući da je ophodnja uredno obavljena, u konkretnom slučaju ne postoji osnova za odgovornost tuženika po načelu krivnje. Tuženik ističe da je za predmetni štetni događaj isključiva krivnja na strani treće osobe s čijeg je teretnog vozila pao kamen, a koja je bila dužna ukloniti ga sa kolnika autoceste, sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20). Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i visinu utuženog potraživanja. Zaključno, tuženik predlaže da se o otpočetoj parnici obavijesti trgovačko društvo Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. i to temeljem odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), a sve s obzirom je navedeno društvo u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja osiguravalo tuženikovu djelatnost redovnog održavanja.

3. Podneskom od 27. svibnja 2024. (list 219. - 222. spisa) društvo Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. izjavilo je da stupa u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika slijedom čega je raspravnim rješenjem od 18. listopada 2024. (list 239. – 241. spisa) dozvoljeno miješanje tom društvu u ovoj parnici na strani tuženika, sve u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a. Predmetnim podneskom umješač je osporio osnovu i visinu utuženog potraživanja te se u daljnjem tijeku postupka pridružio svim navodima i prigovorima tuženika.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo i da tuženik ophodnju nije izvršio pravovremeno, na pravilan i kvalitetan način jer je ophodnja prošla mjestom gdje se dogodila prometna nezgoda posljednji put prije štetnog događaja čak dva sata prije istoga. Tužitelj smatra i da je u vrijeme prometne nezgode samo jedno vozilo tuženika vršilo ophodnju, a što je nedovoljno ukoliko se uzmu u obzir podaci o prometu na autocestama u mjesecu svibnju 2021. objavljeni na tuženikovoj stranici 2, a iz kojih podataka proizlazi da je po gustoći prometa autocesta A6 na 3. mjestu, odmah iza A3 i A7. Nadalje, tužitelj ukazuje i da je iz Dnevnika rada referenta – operatera za praćenje prometa u neposrednoj blizini mjesta nezgode, odnosno na 77+400 m i 77+000 m vidljivo da su se vršili radovi na cesti pa se postavlja pitanje jesu li ti radovi imali za produkt kamen, koji oku laika izgleda kao kamen preliven katranom, i koji se prevozio dionicom kojom je upravljao osiguranik tužitelja, a na koji je kasnije on i naletio. Osim toga, na stranici tuženika vidljivi su radovi koji su se izvodili u blizini mjesta nezgode, pa tako tuženik obavještava korisnike autoceste da će se od 26. travnja do 15. lipnja 2021. izvoditi radovi izvanrednog održavanja tunela Tuhobić (koji je udaljen od čvora Orehovica 23 km), odnosno da će se u zoni čvora Šmrika (koji je od čvora Orehovica udaljen 20 km) izvoditi radovi polaganja svjetlovodne infrastrukture u razdoblju od 19. travnja do 21. svibnja 2021. Tužitelj ukazuje da je bilo koji od ovih radova mogao kao produkt imati i stijenu, koja je kao produkt radova prevožena od mjesta radova do mjesta istovara autocestom, a koja je izazvala konkretnu prometnu nezgodu.

5. Tuženik se tijekom postupka očitovao na gore iznesene tvrdnje istaknuvši u bitnome da je ophodarska služba tuženika 5. svibnja 2021., tijekom smjene od 07:00 sati do 19:00 sati, dva puta izvršila ophodnju dionice od Oštrovice do Šmrike, u oba smjera, da su neosnovani tužiteljevi navodi da je tuženik, zbog gustoće prometa na predmetnoj dionici autoceste, bio u obvezi povećati broj vozila koja vrše ophodnju te da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 3. i čl. 12. st. 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14 i 7/21). Nadalje, tuženik ističe i da su bespredmetni navodi o mogućoj uzročnoj vezi radova koji su se obavljali u tunelu Tuhobić i čvoru Šmrika s predmetnom prometnom nesrećom, prvenstveno s obzirom na udaljenost navedenih lokacija i mjesta predmetne prometne nesreće te da je u skladu s odredbom članka 57. Zakona o cestama tuženik privremenom prometnom signalizacijom regulirao odvijanje prometa radi izvođenja radova u tunelu Tuhobić kao i čvoru Šmrika, čime je otklonio opasnost za sigurno odvijanje prometa. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornom činjenicu isplate utuženog iznosa i premije te samu visinu utuženog potraživanja.

6. U nastavku postupka stranke su dopunjavale iznesene tvrdnje na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja te otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EG i JG putem zamolbenog Trgovačkog suda u Rijeci (list 227. – 231. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl.ing.strojarstva KG (nalaz i mišljenje, list 251. - 258. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu održanom 25. ožujka 2025., list. 266. - 269. spisa). Sud nije izveo dokaz uvidom u dostavljene preslike prvostupanjskih presuda iz razloga što sud prilikom donošenja odluke nije vezan pravnim shvaćanjima sadržanim u nepravomoćnim sudskim odlukama.

8. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja štete pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu naknade koju je tužitelj isplatio svom kasko osiguraniku temeljem police automobilskog kasko osiguranja čije je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi 5. svibnja 2021. koja je nastala naletom vozila na kamenu stijenu koja se nalazila na sredini lijeve prometne trake zapadnog kolnika autoceste A6, na 80. km iz smjera sjevera u smjeru juga, a za nastanak kojeg tužitelj tvrdi je odgovoran tuženik, pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a.

10. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja, činjenica isplate utuženog iznosa i premije te sama visina utuženog potraživanja.

11. Sporna je pasivna legitimacija, uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i nastalog štetnog događaja te odgovornost tuženika za nastanak istog.

12. U konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC), Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine, broj: 75/14 i 7/21) i Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine, broj: 9/2014 i 3/2021), dok tuženik odgovara za štetu po načelu presumirane krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. ZOO-a koja sadržajno predstavlja mogućnost ekskulpacije tuženika u slučaju da dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi (čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. ZC-a).

14. Odredbom čl. 81. st. 1. ZC-a određeno je da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog Zakona.

15. Nadalje, odredbom čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine, broj: 75/14 i 7/21) propisano je da se ophodnja na autocestama s prosječnim godišnjim dnevnim prometom većim od 10.000 vozila obavlja tri puta dnevno dok je odredbom čl. 12. st. 2. propisano da se ophodnja autoceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje tri puta u dvadesetčetiri sata na autocestama s prosječnim godišnjim dnevnim prometom većim od 10.000 vozila.

16. Uvidom u putni radni list A6-ČA-2021-broj 1555 od 5. svibnja 2021. (list 96. – 97. spisa), dnevnik rada na dionici Oštrovica – Šmrika, smjena od 7:00 – 19:00 od 5. svibnja 2021. (list 98. spisa), ophodarski dnevnik, blok br. tek god. 4/2021, list br. 65 (list 99. spisa) i dnevnik rada referenta – operatera za praćenje prometa (list 100. – 101. spisa) razvidno je, između ostaloga, da je ophodarska služba tuženika na dan nastanka predmetnog štetnog događaja 5. svibnja 2021., tijekom smjene od 7:00 – 19:00 sati, dva puta izvršila ophodnju dionice od Oštrovice do Šmrike, u oba smjera, i to prvi puta od 8:10 do 9:10 sati, te drugi puta od 16:00 do 17:00 sati.

17. U svom iskazu svjedok JG, a koji je na dan nastanka predmetne prometne nezgode vršio ophodnju na spornoj dionici autoceste (list 227. – 231. spisa) iskazao je, između ostaloga, da su predmetnim mjestom nesreće prošli oko 8:20 – 8:25 sati.

18. Međutim, bez obzira na činjenicu da je predmetnog dana tuženikova ophodarska služba postupila sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, valja naglasiti sljedeće.

19. Odredbom čl. 41.a Pravilnika o održavanju cesta propisano je da se popis radova redovitog održavanja javne ceste, način i rokovi provjeravanja stanja svih dijelova javne ceste, vrste i rokovi izvođenja radova kojima se zadržava odnosno vraća na traženu razinu funkcionalnost dijelova javne ceste te razina usluge za sve poslove redovitog održavanja javnih cesta utvrđuju standardom redovitog održavanja, a koji Standard redovitog održavanja čini sastavni dio Pravilnika o održavanju cesta. Predmetnim Standardima određeno je da zahtjevi za ophodnju na autocestama ovise o prometnom opterećenju, da su za autoceste s više od 10 000 prosječnog godišnjeg dnevnog prometa potrebne minimalno 3 ophodnje dnevno, inače minimalno 2 ophodnje dnevno, no propisano je i da se učestalost i satnica ophodnje prilagođavaju prema stvarnom prometnom opterećenju i vremenskim uvjetima u skladu s godišnjim planom ophodnje i uz odobrenje upravitelja ceste.

20. Iz podataka s tuženikove službene stranice (list 137. i 144. spisa) vidljivo da je prosječni godišnji dnevni promet za 2021. godinu za predmetnu dionicu autoceste bio znatno veći od 10.000,00 vozila, pri čemu valja naglasiti i da je svjedok JG iskazao kako broj ophodnji ceste ne ovisi o gustoći prometa te iste nisu češće ukoliko je promet intenzivniji.

21. Nadalje, odredbom čl. 57. stavkom 4. ZC-a propisano je da ako se na javnoj cesti izvode ili izvedu radovi ili radnje uslijed kojih je nanesena šteta javnoj cesti, postoji mogućnost oštećenja javne ceste ili je ugrožena sigurnost prometa na njoj, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar dužni su poduzeti sve mjere za otklanjanje štete, opasnosti od oštećenja javne ceste i opasnosti za sigurnost prometa na javnoj cesti.

22. Prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada su se izvodili radovi sanacije obloge tunela Tuhobić, i to u razdoblju od 27. travnja 2021. do 17. lipnja 2021. (preslika građevinskog dnevnika – list 236. – 238. spisa), bez obzira što su isti prema građevinskoj knjizi dana 4. svibnja 2021., odnosno dan prije nastanka predmetnog štetnog događaja bili obustavljeni do donošenja novog tehničkog rješenja, te bez obzira na njihovu udaljenost od mjesta predmetne prometne nesreće, kao i u situaciji odvijanja radova na autocesti A6 između 77km+400m i 77km+000m u smjeru Zagreba, bez obzira što su se ti radovi odvijali u suprotnom smjeru od smjera kretanja osiguranika tužitelja, tuženik prema ocjeni ovog suda nije dokazao da je u konkretnom slučaju poduzeo sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa u smislu odredaba čl. 16., 17. i 57. st. 4. ZC-a te čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta, te činjenica da je ophodnja prošla mjestom gdje se dogodila nezgoda sat i trideset i pet minuta prije nastanka štetnog događaja u konkretnom slučaju ne dokazuje da bi tuženik u opisanim okolnostima poduzeo potrebne propisane radnje radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

23. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. strojarstva KG (nalaz i mišljenje, list 251. – 258. spisa) koji je ovaj sud ocijenio stručnim, jasnim, detaljnim i argumentiranim te ga je kao takvog u cijelosti prihvatio, sud je utvrdio dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja. Vještak je u mišljenju naveo kako je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja prešlo preko kamena, koji se nalazio oko sredine lijeve prometne trake zapadnog kolnika autoceste A6 kojom se kretalo vozilo. Tom prilikom oštećeno je podvozje vozila osiguranika tužitelja. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, nema elemenata. Tehnički je moguće da se vozilo prije štetnog događaja kretalo iskazanom brzinom od oko 80 km/h. Da na kolniku, u lijevoj prometnoj traci kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja nije bilo kamena, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Nadalje, vještak je utvrdio kako iz spisa nije moguće utvrditi kolika je bila udaljenost između vozila osiguranika tužitelja i kamena u trenutku kada ga je osiguranik tužitelja nakon prestrojavanja iz desne u lijevu prometnu traku mogao prvi put ugledati na kolniku. Ako je ova udaljenost bila veća od 50,3 m, tada je osiguranik tužitelja radnjom intenzivnog kočenja mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na kamen i na taj način bi izbjegao ovaj štetni događaj. Međutim, ako je ta udaljenost bila manja od 50,3 m, tada osiguranik tužitelja radnjom intenzivnog kočenja nije mogao izbjeći ovaj štetni događaj. Osiguranik tužitelja ovaj štetni događaj nije mogao izbjeći vraćanjem u desnu prometnu traku, budući se po desnoj prometnoj traci kretalo vozilo koje je pretjecao. Prema zapisniku o očevidu, na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena na 80 km/h.

24. Iz iskaza svjedoka EG (list 227. – 229. spisa) sud je utvrdio, između ostaloga, da je primijetio da je automobil ispred njega udario nekakav predmet koji se zarotirao do sredine ceste kojom se svjedok kretao te je naletio na taj predmet. Svjedok je iskazao da se u tom trenutku nije mogao prebaciti udesno jer bi udario u auto kojeg je pretjecao, a niti ulijevo jer se tamo nalazio jarak.

25. Slijedom gore navedenih utvrđenja stalnog sudskog vještaka te iskaza saslušanog svjedoka EG (list 227. – 229. spisa) ovaj je sud utvrdio da osiguranik tužitelja nije uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu, odnosno da do nesreće nije došlo zbog toga što isti nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno nije postupio po prometnom pravilu ili znaku sukladno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, iz iskaza je razvidno da je između vozila osiguranika tužitelja i kamena bila manja udaljenost s obzirom da se drugo vozilo nalazilo ispred osiguranika tužitelja pri čemu valja naglasiti i da bi radnja naglog kočenja u predmetnoj situaciji, a imajući u vidu da se radi o autocesti, mogla dovesti do lančanog sudara te posljedično veće štete.

26. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1045 ZOO-a te ranije u obrazloženju navedenih odredaba ZC-a, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnika o ophodnji javnih cesta i Pravilnika o održavanju cesta tužbeni je zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

27. Imajući u vidu gore navedena utvrđenja ovog suda, kao i pravila o teretu dokazivanja (čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a), sud je na ročištu održanom 25. ožujka 2025. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, policijskih službenika koji su izvršili očevid mjesta nesreće, neće izvesti. Naime, s obzirom na gore navedeno utvrđenje ovog suda, izvođenje daljnjih dokaza sud je ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a. Pri tome je sud u postupku izvođenja dokaza u ovom sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 220. ZPP-a, dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio činjenice važne za donošenje odluke vodeći pri tome računa o načelu razmjernosti (čl. 10. ZPP-a).

28. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III., IV. i V. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a.

29. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje; Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 1. rujna 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 23. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 30. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 8. travnja 2024., u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT- a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 16. srpnja 2024. kod Trgovačkog suda u Rijeci (saslušanje svjedoka zamolbenim putem) u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 18. listopada 2024., u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 25. ožujka 2025., u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak za sudsku pristojbu na tužbu i to iznosu od 35,75 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine" broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak za sudsku pristojbu na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 71,50 EUR. Zaključno, tužitelju je priznat i iznos od 300,00 EUR na ime uplaćenog predujma za troškove vještačenja. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 2.407,25 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

30. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 28,54 EUR naznačen kao "ostali izdatak tijekom postupka" s obzirom da tako postavljen zahtjev nije u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, to jest isti nije određeno postavljen u pogledu samog zahtjeva te visine istog, niti mu je priznat zatraženi trošak za troškove svjedoka u iznosu od 150,00 EUR jer tužitelj nije dokazao odnosno nije dostavio dokaz da je svjedoku navedenu naknadu troška i isplatio. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

31. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. i V. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 8. svibnja 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.