Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-971/2022-127

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: DOMING-PROJEKT d.o.o., Sisak, Odra Sisačka, Odra-cesta 115, OIB: 14329948557, kojeg zastupa punomoćnica Josipa Milković, odvjetnica iz Siska, A. Starčevića 43, protiv tuženika: REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687 (prije SREDIŠNJI DRŽAVNI URED ZA OBNOVU I STAMBENO ZBRINJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 28, OIB: 43664740219), kojeg zastupa Goranka Benceković, zamjenica Županijske državne odvjetnice u Sisku, Ferde Hefelea 57, radi naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 31. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i vještaka, danom objave 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.270,73 EUR sa zateznom kamatom od 01. ožujka 2015. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi, koja se određuje uvećanjem eskontne Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužitelj sa potraživanjem iznosa od 67.746,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. ožujka 2015. do isplate, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 82.524,05 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja 8. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tuženik sa preostalim parničnim troškom u iznosu od 25.690,38 EUR, kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 52.316,76 EUR s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od 01. ožujka 2015. do isplate.

Obrazloženje

1. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem posl. br. Pž-2751/2021-3 od 27. travnja 2022., potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3308/2015-65 od 22. travnja 2021. u točki II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.291.015,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a ukinuo u točki I. izreke kojom je naloženo tuženiku da plati iznos od 929.260,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. ožujka 2015. do isplate i točku III. izreke kojom je suđen parnični trošak te je predmet u tom dijelu vratio na ponovno suđenje. Također je potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3308/2015-65 od 22. travnja 2021 u točki I. izreke kojim je odbačena tužba u odnosu na dijelove tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da sud utvrdi da su raskinuti u izreci navedeni ugovori, u dijelu u kojem traži da mu tuženik isplati, na ime naknade štete u vidu izgubljene dobiti, iznos od 308.846,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. rujna 2013. do isplate. Navodi se da je p redmet spora tužiteljev zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle koristi (čl. 346. st. 1. ZOO-a) koju potražuje na ime ukupno ugovorene cijene za projekte iz šest djelomično realiziranih ili nerealiziranih ugovora, umanjene za ukupne troškove potrebne za realizaciju tih ugovora u cijelosti a koju štetu potražuje jer je tuženik povrijedio ugovorne obveze. Nesporno je da su Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, kao naručitelj i tužitelj, kao izvršitelj, sklopili Ugovore broj 05-PK-KM-0240/11-90 od 27. rujna 2011., 05-PK-KM-0245/11-90 od 27. rujna 2011. i PK-0204/11-90 od 3. listopada 2011., zajedno sa Dodacima radi produženja roka završetka izvršenja, kao i da je tuženik, kao naručitelj, sklopio sa Zajednicom: DOMING- PROJEKT d.o.o., Sisak, ELING-SISAK d.o.o., GEO-OMEGA d.o.o., Zagreb i URED TRI T d.o.o., Zagreb, kao izvršiteljem, Ugovore broj: 05-P-K 0072/13-90 od 8. veljače 2013., 05-P-K-0060/13-90 od 8. veljače 2013. i 05-P-K 0035/13- 90 od 8. veljače 2013. Međutim, sporno je da li je tuženik povrijedio svoje ugovorne obveze time što nije dostavio tužitelju ugovorenu dokumentaciju iz tih šest ugovora i onemogućavanjem ispunjenja ugovornih obveza – izrade idejnih i glavnih projekata, čime je posljedično tužitelja onemogućio u ostvarenju koristi, kao i da li je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora morao predvidjeti izmaklu korist u utuženom iznosu kao moguću posljedicu povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja u odnosu na tri ugovora od 8. veljače 2013. koje je tužitelj sklopio sa Zajednicom. U odnosu na Ugovore: broj 05-PK-KM- 0245/11-90 od 27. rujna 2011. i broj 05-PK-KM-0240/11-90 od 27. rujna 2011. prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su navedeni ugovori tuženiku ostavili mogućnost na ispostavu narudžbe za ugovorene usluge za manji broj kuća od ugovorenih jer je to u njima izričito i navedeno i da tuženik nije morao predvidjeti izmaklu korist u utuženom iznosu kao moguću posljedicu povrede ugovora s obzirom na činjenice koje su mu bile poznate ili morale biti poznate u vrijeme sklapanja tih Ugovora jer je tužitelj tada izričito pristao na ispostavu narudžbe za ugovorene usluge za manji broj kuća od ugovorenih. Stoga je u odnosu na potraživanje izmakle dobiti za navedena dva ugovora od 27. rujna 2011. za koja je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.291.015,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke. U odnosu na ugovor broj P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011. prihvaćen je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik morao predvidjeti izmakle prihode tužitelja u cjelokupnim iznosima ugovorenih neto cijena nerealiziranih dijelova ugovora kao moguću posljedicu povrede ugovora s obzirom na činjenice koje su mu bile poznate ili morale biti poznate u vrijeme sklapanja tih Ugovora pa je stoga odgovoran za štetu koja je tužitelju zbog nerealiziranog ugovora nastala ali kako nije provedeno financijsko vještačenje radi utvrđivanja izmakle dobiti, to je u tom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda, kao i u odnosu na izmaklu dobit u odnosu na Ugovore broj 05-P-K 0072/13-90 od 8. veljače 2013., 05-P-K-0060/13-90 od 8. veljače 2013. i 05-P- K 0035/13-90 od 8. veljače 2013. jer je ostala sporna aktivna legitimacija tužitelja, da li je tužitelj ovlašten potraživati naknadu štete i u odnosu na ostale članove zajednice jer nije odgovoreno koje poslove i u kojoj količini u odnosu na predmetne ugovore bi obavljali članovi zajednice, a koje bi obavljao tužitelj te koliko bi u tom slučaju iznosila izgubljena dobit samog tužitelja kao člana te Zajednice. Stoga je ukinuo točku I. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 929.260,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Dakle, u ponovnom postupku predmet spora je potraživanje izgubljene dobiti u odnosu na ugovor broj P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011., kao i Ugovore broj 05-P-K 0072/13-90 od 8. veljače 2013., 05-P-K-0060/13-90 od 8. veljače 2013. i 05-P-K 0035/13-90 od 8. veljače 2013. uz prethodno razrješenje pitanja aktivne legitimacije tužitelja odnosno njegovog ovlaštenja potraživanja naknade štete i u odnosu na ostale članove Zajednice.

3. Podneskom od 5. siječnja 2023. a nakon što je donesena presuda i rješenje posl.br. Pž-2751/2021-3 od 27. travnja 2022., tužitelj je specificirao potraživanje u iznosu od 123.334,00 EUR/929.260,00 kn uvećano za zatezne kamate od 1. ožujka 2015. do isplate a nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku Kristijan Tole na ročištu dana 31. ožujka 2025. specificirao je sukladno nalazu i mišljenju i zatražio iznos od 71.017,24 EUR uvećano za zatezne kamate od 1. ožujka 2015. do isplate.

4. Tuženik je osporio oba specificirana tužbena zahtjeva, u pogledu osnovanosti i visine, kao i visine kamatne stope, i to prvo podneskom do 23. veljače 2023. i zatim i na ročištu 31. ožujka 2025. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe u iznosu od 52.316,76 EUR (123.334,00 EUR-71.017,24 EUR), tuženik se nije protivio a niti može jer je tužitelj samo konačno specificirao tužbeni zahtjev sukladno provedenom financijskom vještačenju. Stoga je u odnosu na djelomično povlačenje tužbe odlučeno temeljem čl. 193. ZPP-a kao u izreci rješenja.

5. Podneskom od 22. svibnja 2023. tuženik je naznačio sebe kao REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, navodeći da je 23. veljače 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (NN, br. 21/23.) kojim je u članku 5. određeno da danom stupanja na snagu Zakona prestaje s radom Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, a člankom 6. stavak 1. određeno je da Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine preuzima poslove, opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, financijska sredstva, prava i obveze Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, kao i državne službenike i namještenike zatečene na obavljanju preuzetih poslova.

6. Što se tiče spornog pitanja vezanog uz prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na Ugovore broj 05-P-K 0072/13-90 od 8. veljače 2013., 05- P-K-0060/13-90 od 8. veljače 2013. i 05-P-K 0035/13-90 od 8. veljače 2013. prema ocjeni ovog suda ostalo je sporno pitanje je li tužitelj ovlašten potraživati naknadu štete i u odnosu na ostale članove zajednice jer nije odgovoreno koje poslove i u kojoj količini u odnosu na predmetne ugovore bi obavljali članovi zajednice.

7. Naime, na ročištu dana 16. ožujka 2023. tužitelj je naveo da je on izvršitelj sva tri ugovora i predstavlja ostale članove Zajednice a da su ostali članovi Zajednice podredno bili uključeni u slučaju potrebe realizacije ugovora u neznatnim poslovima koji nisu niti navedeni u ugovoru i u slučaju obavljanja poslova tužitelj bi ih namirio. Međutim, kako ugovori nisu realizirani to isti nisu niti imali pravni interes sudjelovati u postupku jer nisu pretrpjeli nikakvu štetu za razliku od tužitelja koji je bio dužan osigurati sredstva i ljude radi realizacije ugovora. Što se tiče prava tužitelja na primitak sredstava po izvršenju ugovora i omjera raspodjele istih između članova Zajednice, tužitelj navodi da je to temeljem navedenih ugovora i da Zajednica nije imala potpisane međusobne ugovore.

8. Prethodno je tužitelj u podnesku od 14. ožujka 2018. (list 106-110 spisa) bitno drugačije naveo, navodeći da je uvjet za podnošenje ponude bilo postojanje Zajednice ponuditelja nositelja poslova arhitektonskog, građevinskog, elektro i strojarskog projekta, da je prema dosadašnjim poslovima udio u cijeni za arhitektonski projekti 40%, za građevinski projekt 30%, za elektro projekt 10% i za geodetsku podlogu 20%, da je tužitelj radio arhitektonski, građevinski projekt i geodetsku podlogu, dakle 70% vrijednosti a ostali članovi 30% vrijednosti.

9. Prema ocjeni suda ovakvi navodi tužitelja nisu ničime dokazani već predstavljaju samo oprečne navode tužitelja. Time više što spisu predmeta prileže Posebne geodetske podloge od 10. siječnja 2011. i 10. siječnja 2012., izrađene od strane GEO OMEGA d.o.o. koji je jedan od članova Zajednice (list 1227-1234 spisa) što bi ukazivalo da je isti trebao biti angažiran na izradi geodetske podloge a ne tužitelj kako to prvotno tvrdi u podnesku od 14. ožujka 2018.

10. Iz navedena tri Ugovora broj : 05-P-K 0072/13-90 od 8. veljače 2013., 05-P-K- 0060/13-90 od 8. veljače 2013. i 05-P-K 0035/13-90 od 8. veljače 2013. (list 52- 78 spisa) proizlazi da je kao izvršitelj poslova navedena Zajednica koja se sastoji članova i to tužitelja DOMING-PROJEKT d.o.o., ELING-SISAK d.o.o., GEO-OMEGA d.o.o., Zagreb i URED TRI T d.o.o., Zagreb, da je predstavnik Zajednice tužitelj i isplata se plaća izvršitelju a na račun predstavnika izvršitelja i tužitelj je popisnik sva tri Ugovora u ime izvršitelja. U slučaju da je tužitelj trebao obaviti sve poslove tada bi samostalno sklopio sva tri Ugovora broj 05-P-K 0072/13-90 od 8. veljače 2013., 05-P-K-0060/13-90 od 8. veljače 2013. i 05-P- K 0035/13-90 od 8. veljače 2013., jednako kao što je samostalno sklopio Ugovore od 27. rujna 2011. i Ugovor broj P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011. a koji se svi ugovori odnose na uslugu izrade projektne dokumentacije za obnovu i izgradnju obiteljskih kuća na području posebne državne skrbi s time da se Ugovori iz 2011. odnose i na uslugu nadzora. Tužitelj nije pojasnio koji su to poslove trebali obaviti ostali članovi Zajednice a ako nisu to poslovi navedeni u Ugovoru nejasno je zašto bi Zajednica bila izvršitelj. Sukladno tada važećem čl. 2. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 90/11, 83/13 i 143/13), propisano je da je Zajednica ponuditelja ili natjecatelja udruženje više gospodarskih subjekata koje je pravodobno dostavilo zajedničku ponudu ili zahtjev za sudjelovanje. Dakle, sukladno zakonskoj regulativi radi se o zajedničkoj ponudi i zajedničkom nastupanju gospodarskih subjekata u postupku javne nabave, pa i njihovo sudjelovanje je različito u odnosu na samostalno nastupanje gospodarskog subjekta.

11. Slijedom navedenog prema ocjeni suda ovakvi proturječni navodi tužitelja nisu ničime dokazani jer tužitelj nije dokazao koje je sve poslove po navedena tri Ugovora od 8. veljače 2013. trebao obaviti tužitelj a koje ostali članovi Zajednice, koji je trebao biti opseg poslova svakog od članova odnosno omjer raspodjele te da li je tužitelj ovlašten potraživati naknadu štete i u odnosu na ostale članove Zajednice. Osim toga, i iz provedenih financijskih vještačenja po vještacima Ljupko Omazić (list 1104 spisa) proizlazi da tužitelj nije vodio evidenciju troškova po svakom pojedinom ugovoru a niti je imao kalkulacije cijena i vještak Kristijan Tole (list 1547 spisa) navodi jednako tako da tužitelj nije imao razrađeni računovodstveni sustav koji bi pratio troškove na projektnoj osnovi i da nije moguće objektivno izračunati profitnu maržu po ugovorima. Vještaci Omazić i Tole prihvatili su navod tužitelja da je udio ostalih članova Zajednice 30% vrijednosti a za što nema ni u čemu uporišta pa ih sud nije u tom dijelu izračuna i utvrđenja udjela tužitelja u prihodima od navedena tri Ugovora od 8. veljače 2013. niti prihvatio. Kako nema, osim oprečnih navoda tužitelja, nikakvih drugih dokaza temeljem kojih bi sud morao stvoriti uvjerenje odnosno utvrditi eventualno da je upravo samo tužitelj izvršitelj sva tri ugovora i bio dužan osigurati sredstva i ljude radi realizacije Ugovora odnosno da je udio tužitelja 70% a ostalih članova Zajednice 30%, to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na potraživanje izgubljene dobiti po Ugovoru broj 05-P-K 0072/13-90 od 8. veljače 2013., 05-P-K-0060/13-90 od 8. veljače 2013. i 05-P-K 0035/13- 90 od 8. veljače 2013., u ukupnom iznosu od 67.746,52 EUR, kako je to iskazao vještak Kristijan Tole (list 1550 spisa) i prihvatio u konačnici tužitelj. U odnosu na izgubljenu dobit po osnovi Ugovora P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011. :

12. Uvidom u navedeni Ugovor (list 43-49 spisa), utvrđeno je da je sklopljen između Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kao naručitelja i tužitelja kao izvođača, razvidno je da je ugovorena izrada 18 Uputa o načinu sanacije ili izgradnja kuće, 13 Idejnih projekata za izgradnju obiteljskih kuća, uz obvezu ishođenja rješenja o uvjetima građenja i izrade 13 Glavnih projekata za izgradnju obiteljskih kuća, da je čl. 3. ugovoreno da će se obračun usluga obaviti na temelju stvarno izrađenih, kontroliranih Uputa, potpisanih od strane vlasnika, suvlasnika ili korisnika građevina koje se obnavljaju ili grade na temelju stvarno izrađenih idejnih i glavnih projekata, s ishođenjem rješenja o uvjetima građenja, uz primjenu jediničnih cijena iz ovog Ugovora, da je čl. 13. ugovorena obveza naručitelja osigurati izvršitelju potrebitu dokumentaciju za izvršenje ugovorenih usluga i omogućiti koordinaciju svih sudionika u izvršenju.

13. Stranke su sklopile Dodatak I. Ugovoru o projektiranju obiteljskih kuća od 17. veljače 2014. (list 37-38 spisa) kojim su produžile rok za izvršenje posla do 31. prosinca 2014.,

14. Tuženik je dopisom od 2. ožujka 2015. (list 11 spisa) obavijestio tužitelja da se neće zaključivati novi dodaci Ugovorima iz 2013. ali i Ugovoru P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011., već će se pokrenuti postupak javne nabave za usluge izrade projektne dokumentacije za obnovu i izgradnju kuća sukladno odredbama Zakona o gradnji (N/N 153/13), da nije potreban više sukladno zakonskoj regulativi idejni projekt i rješenje o uvjetima građenja a sadržaj glavnog projekta je dopunjen geodetskim projektnom čija izrada nije ugovorena te je zatraženo da se završe sve započete aktivnosti po podnesenim zahtjevima za ishođenje rješenja o uvjetima građenja obiteljskih kuća, razduže zaprimljeni nalozi odnosno suglasnosti za stambeno zbrinjavanje po kojima nisu započeli aktivnosti i ispostave okončane situacije,

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka FK na ročištu dana 10. svibnja 2019. (list 803 spisa ), zaposlen u Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje a u sporno vrijeme bio voditelj odjela, vezano uz Ugovore s tužiteljem iz 2013. iskazao je da navedeni Ugovori nisu realizirani ili nisu realizirani u cijelosti iz razloga što nisu bila izdana rješenja o pravu na darovanje građevinskog materijala a koja rješenja su fizički izdavana od strane Ministarstva regionalnog razvoja i to u jednom periodu, a u drugom periodu od strane Ureda državne uprave pri županiji, te da je pribavljanje navedenih rješenja bila obveza naručitelja. Nadalje, da je daljnji razlog neizvršenja predmetnih ugovora s tužiteljem iz 2013. godine bila izmjena zakonske regulative odnosno Zakona o gradnji, koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2014. iz razloga što je po novom Zakonu o građenju za ishođenje građevinske dozvole za radove na obiteljskoj kući potrebna izrada glavnog projekta koji među ostalim sadrži geodetski projekt koji nije bio ugovoren po ugovorima sa tužiteljem, dok s druge strane idejni projekt i ishođenje rješenja o uvjetima građenja više nije bilo potrebno po novom Zakonu. Navedeno se odnosi i na Ugovor P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011.

16. Prema odredbi čl. 342. st. 2. ZOO-a, kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate (čl. 346. st. 1. ZOO-a). Obujam ugovorne štete prouzročene običnom nepažnjom dužnika svodi se stoga na tzv. predvidivu štetu. Kao kriterij predvidivosti štete trebala bi biti pažnja dobrog domaćina i dobrog gospodarstvenika.

17. Kako tuženik nije dokazao da postoje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost, odnosno nije dokazao da je do nemogućnosti ispunjenja došlo višom silom, slučajem ili radnjom trećeg za koga tuženik ne odgovara (čl. 208. ZOO-a), to je u odnosu na ugovor broj P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011. tuženik morao predvidjeti izmakle prihode tužitelja u cjelokupnim iznosima ugovorenih neto cijena nerealiziranih dijelova ugovora kao moguću posljedicu povrede ugovora s obzirom na činjenice koje su mu bile poznate ili morale biti poznate u vrijeme sklapanja tih Ugovora pa je stoga odgovoran za štetu koja je tužitelju zbog nerealiziranog ugovora nastala.

18. Stoga je provedeno financijsko vještačenje radi utvrđivanja izmakle dobiti u odnosu na Ugovor broj P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011.

19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Kristijan Tole od 7. siječnja 2025. kojim mu je određen zadatak utvrđenja izmakle dobiti koju bi tužitelj ostvario po redovnom tijeku stvari da je došlo do realizacije navedenog ugovora za uslugu projektiranja a kojim je ugovoreno da će se obračun usluga obaviti na temelju stvarno izrađenih, kontroliranih uputa potpisanih od strane vlasnika, suvlasnika ili korisnika građevine koje se obnavljaju ili grade te na temelju stvarno odrađenih idejnih i glavnih projekata sa ishođenjem rješenja o uvjetima građenja uz primjenu jediničnih cijena iz ugovora (list 43-49 spisa). Vještak je napomenuo da procjena izmakle dobiti nije egzaktan proces niti predstavlja apsolutan izračun već zaključak vještaka uzimajući u obzir relevantne čimbenike i činjenice i predviđanjem potencijalnih rezultata koji se nisu ostvarili a za što je vještak naveo da koristi objektivne metode i standarde, iskustvo i razumijevanje specifičnih okolnosti svakog pojedinog ugovora. Vještak je izvršio uvid u navedeni ugovor i utvrdio koje se usluge obvezao tužitelj izvršiti a koje se odnose na izradu uputa o načinu sanacije ili izgradnje kuća, izrade glavnih i idejnih projekata uz obvezu ishođenja rješenja o uvjetima građenja, da je ukupno ugovorena vrijednost 147.800,00 kn bez PDV-a (19.616,43 EUR). Sukladno zadatku vještak je uzeo u obzir postotak realizacije ugovora između ugovornih strana prikazanih u tablici „Izdaci Ministarstvu“ (list 779-787 spisa) za razdoblje poslovanja tužitelja s navedenim Ministarstvom od 1995. -2013. u kojem je razdoblju ostvaren prihod u iznosu od 25.405.571,14 kn, ukupne vrijednosti ugovora od 27.992.553,90 kn pa je postotak realiziranosti iznosio 90,76%, što je vještak primijenio na izračun izgubljene dobiti. Kako je po navedenom ugovoru vrijednost iznosila 147.800,00 kn bez PDV-a, ako se primjeni postotak izvršenja od 90,76% tada je bilo realno za očekivati prihod po navedenom ugovoru u iznosu od 134.143,28 kn (17.803,87 EUR), a kako je ukupno fakturirani iznos po ugovoru iznosio 52.200,00 kn bez PDV-a odnosno 6.928,13 EUR (list 6 i 295 spisa), to prema vještaku izgubljena dobit bi bila razlika između očekivanog i fakturiranog prihoda a što iznosi 81.943,28 kn odnosno 10.875,74 EUR bez PDV-a. Što se tiče procjene uobičajenih troškova vještak je naveo da tužitelj nije imao razrađeni računovodstveni sustav u pogledu vođenja dnevnog utroška sati zaposlenika i mjesta utroška za operativne poslove te nije moguće objektivno izračunati profitnu maržu po ugovorima iz prethodnih godina a koju bi bilo moguće primijeniti na predmetne ugovore te je potrebno razumno procijeniti koji bi dodatni troškovi nastali da su se realizirali predmetni ugovor a s obzirom da se veliki dio troškova već dogodio a bez obzira na ispunjenje ugovora a radi se o troškovima amortizacije vozila, uredske i IT opreme, troškovima struje, vode, režija, sitnog inventara, tekućeg održavanja, servisa i registracije vozila, osiguranja troškova bankarskih naknada i kamata, koji su svi troškovi već uključeni u financijski rezultat tužitelja te ih vještak nije uzeo u obzir prilikom procjene jer se isti ne bi ili bi se u neznatnoj mjeri promijenili. Također vještak smatra da pristup utvrđivanja profitne marže na temelju cjelokupnih poslovnih godina nije primjenjiv iz razloga što je u prosjeku sa tuženikom ostvareno 57% prihoda a 43% sa drugim klijentima te je nemoguće razdvojiti te troškove i dobiti primjenjivu profitnu maržu. Kako se najveći trošak tužitelja odnosi na plaće zaposlenika odnosno zaposlenje dodatnih djelatnika, to je vještak pri procjeni troškova ocijenio da se ispunjenje predmetnog ugovora trebalo odvijati u 10, 11 i 12 mjesecu 2011., da je 2011. prosječan broj zaposlenika bio 7 i realizirano 1.091.641,00 kn prihoda, odnosno ako se doda prihod od 81.943,28 kn prihoda za navedenu godinu, dobije se ukupan iznos prihoda od 1.173.584,28 kn pa kako je tužitelj sa istim brojem zaposlenika u 2010. ostvario prihode od 1.647.194,00 kn, to je vještak dao mišljenje da tužitelj ne bi trebao zapošljavati dodatne djelatnike pa ne bi niti imao po toj osnovi dodatnog troška. Vještak je prihvatio navod tužitelja (list 1127 spisa) da je tužitelj imao dodatne troškove za ispunjenje ugovora smatrajući te troškove razumno procijenjenima a odnose se na trošak dnevnica zaposlenika za terenski rad 5.000,00 kn x 3 mjeseca ( 10., 11. i 12. mjesec), troškovi goriva za službene automobile za terenski rad 3.000,00 kn x 3 mjeseca, materijalni troškovi (papir, toneri i tinte) 2.000,00 kn x 3 mjeseca te trošak usluge izrade 13 idejnih i glavnih projekata za izgradnju obiteljskih kuća što po elektro projektu iznosi 600,00 kn i za 13 kuća iznosi 7.800,00 kn a za posebnu geodetsku podlogu iznosi 1.500,00 kn i za 13 kuća iznosi 19.500,00 kn. Stoga vještak zaključuje da bi procijenjeni dodatni trošak po navedenom ugovoru iznosio 57.300,00 kn. Dakle, kada se od iznosa izgubljenog prihoda tužitelja od 81.943,28 kn/10.875,74 EUR odbije iznos izgubljenog troška od 57.300,00 kn/7.605,02 EUR, dobije se iznos izgubljene dobiti po navedenom ugovoru od 24.643,28 kn/3.270,73 EUR. Sve navedeno je vještak izračunao budući da je izmakla dobit računovodstveni pojam koji označava razliku između ukupnih prihoda i ukupnih troškova a bez uračunavanja poreza na dobit koji će biti naplaćen u slučaju kada se proknjiži i uračuna u tekuću dobit društva kao izvanredan prihod.

20. Sud je prihvatio ovakav izračun vještaka na ime izgubljene dobiti po navedenom Ugovoru broj P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011. koji se temelji na podacima i procjeni troškova koji su razumno procijenjeni budući da tužitelj nije napravio procjenu troškova po ugovoru i za očekivati je da bi mu nastali.

21. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ljupka Omazića koji je uzeo kao prosječan udio troškova u ukupnom prihodu za razdoblje od 2006-2010 od 98,90% i primijenio ga kod utvrđenja izmakle dobiti tužitelja. Vještak se referirao na profitnu maržu što nije u skladu sa postavljenim zadatkom, a kako tužitelj nije imao razrađeni računovodstveni sustav koji bi pratio troškove na projektnoj osnovi to nije niti bilo moguće objektivno izračunati profitnu maržu po ugovorima.

22. Vještak Kristijan Tole usmeno je odgovorio na sva pitanja stranka i stranke svojim navodima i prigovorima nisu dovele u sumnju utvrđenje vještaka odnosno njegovu procjenu izmakle dobiti po navedenom Ugovoru a vještak se već uvodno u nalazu i mišljenju ogradio da izračun izmakle dobiti ne predstavlja apsolutan izračun već zaključak vještaka uzimajući u obzir relevantne čimbenike i činjenice i predviđanjem potencijalnih rezultata koji se nisu ostvarili. Metode koje je vještak koristio zajedno da svojim iskustvom i razumijevanjem specifičnih okolnosti svakog pojedinog ugovora, prema ocjeni suda su prihvatljive za izračun izgubljene dobiti a kako tužitelj nije morao imati razrađeno troškovno računovodstvo, to je vještak procjenjivao troškove jer nije imao stvarne podatke.

23. Vještak Kristijan Tole pojasnio je u čemu je razlika između njegovog nalaza i nalaza vještaka Omazića te zašto nije smatrao da je trebao uzeti profitnu maržu, radi čega je sud i odbio njihovo suočenje jer se radi o njihovim različitim pristupima i metodama izračuna a sve kako je navedeno radi toga što tužitelj nije imao razrađeno troškovno računovodstvo.

24. Što se tiče vještakinje Lidije Česnik njezino vještačenje sud nije prihvatio jer iz istog ne proizlazi na koji je način ista utvrđivala visinu troškova tužitelja, nije uzela u obzir ukupno fakturirani iznos od 52.200,00 kn, već 52.300,00 kn, bez primjene postotka izvršenja ugovora obzirom da proizlazi da ugovori sa tuženikom nisu 100% realizirani, niti je pojasnila troškove i na koji način ih je uzela u obzir prilikom izračuna u Dopuni nalaza od 23. travnja 2023. odnosno od 19. lipnja 2023. (list 1048-1050 i 1070-1073 spisa). Osim toga, tuženik je prigovarao nalazu i njegovima dopunama budući nije jasno da li je vještakinja dopunom nalaz obuhvatila i iznos od 308.846,15 kn za koji je tužba odbačena (list 1075), kao i da u nalazu nema analize već paušalnog izračuna. Proturječno je to da je prethodno vještakinja navela da nije moguće utvrditi izračun izmakle dobiti po svakom pojedinom ugovoru jer tužitelj ne vodi knjigovodstvo po mjestu troška te je općenito vještačila u nalazu i mišljenju od 17. srpnja 2019. i njegovoj Dopuni od 17. studenog 2020., da bi zatim vršila izračun po svakom Ugovoru u novoj Dopuni nalaza od 23. travnja 2023. odnosno od 19. lipnja 2023. ali ne obrazlažući kako ga je ipak izvršila.

25. Slijedom svega navedenog sud je ocijenio osnovanim potraživanje izgubljene dobiti po navedenom Ugovoru broj P-K-0204/11-90 od 3. listopada 2011. u iznosu od od 24.643,28 kn/3.270,73 EUR, kako je to izračunao vještak Kristijan Tole te je na taj iznos tužitelju i dosudio zatezne kamate od 01. ožujka 2015. do isplate, jer sukladno čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete dospijeva od nastanka štete a kako je Ugovorom ugovorena isplata u roku od 45 dana od ovjere situacija te je Dodatkom Ugovara od 17. veljače 2014. (list 37-38 spisa) kojim su produžile rok za izvršenje posla do 31. prosinca 2014., to proizlazi da tužitelj ima pravo na potraživanje zateznih kamata kako je i zatražio. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude temeljem čl. 342. st. 2., čl. 346. st. 1., 1086. i 29. ZOO-a.

26. U preostalom dijelu potraživanja izgubljene dobiti u iznosu od 67.746,51 EUR, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na potraživanje izgubljene dobiti po Ugovoru broj 05-P-K 0072/13-90 od 8. veljače 2013., 05-P-K-0060/13-90 od 8. veljače 2013. i 05-P-K 0035/13-90 od 8. veljače 2013., te odlučio kao u točki

II. izreke presude.

27. Tuženik je uspio u ovom sporu a tužitelj samo u razmjerno neznatnom dijelu obzirom da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u djelu u kojem potražuje iznos od 1.291.015,00 kn/171.347,14 EUR, pravomoćno je odbačena tužba u djelu potraživanja iznosa od 308.846,15 kn/40.990,93 EUR, ovom presudom odbijen je sa tužbenim zahtjevom u djelu u kojem potražuje 67.746,51 EUR, i povukao je tužbu za iznos od 52.316,76 EUR. Stoga su tuženiku u cijelosti dosuđeni troškovi temeljem čl. 154. st. 5., 155. i 164. ZPP-a. Tuženiku su troškovi dosuđeni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prvo u iznosu od 2.220.257,00 kn, a zatim 929.260,00 kn (123.334,00 EUR) i vrijednost boda od 2,00 EUR. Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 4.433,38 EUR (Tbr. 7/8 Tarife) i sastava odgovora na tužbu u iznosu od 4.433,38 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 6. ožujka 2018., 19. ožujka 2018., 31. siječnja 2019. i 9. prosinca 2020. u iznosu od po 4.433,38 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima dana 20. ožujka 2018., 29. lipnja 2018., 23. studenog 2018., 26. veljače 2019., 10. svibnja 2019., 17. srpnja 2020., 17. rujna 2020., i 11. ožujka 2021. u iznosu od po 4.433,38 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu dana 11. veljače 2021. u iznosu od 2.216,69 EUR (Tbr. 9/2 Tarife), sastava žalbe od 28. travnja 2021. u iznosu od 2.320,91 EUR (Tbr. 10/1 Tarife) i odgovora na žalbu od 7. svibnja 2021. u iznosu od 2.578,73 EUR (Tbr. 10/6 Tarife), zastupanje na ročištima dana 12. prosinca 2022., 16. ožujka 2023., 18. srpnja 2024. i 31. ožujka 2025. u iznosu od po 1.856,73 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastava podnesaka od 22. svibnja 2023., 20. rujna 2023., 5. lipnja 2024. i 19. veljače 2025., u iznosu od po 928,37 EUR (Tbr. 8/3 u svezi 8/1 Tarife), kao i plaćen predujam na ime vještačenja u iznosu od 2.200,00 EUR. Stoga sveukupan trošak tuženika iznosi 82.524,05 EUR, kako je odlučeno u točki III. izreke presude, a uvećan je za zatezne kamate od presuđenja do isplate.

28. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu 22. travnja 2021. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora, sastava podnesaka od 21. lipnja 2018. i 23. listopada 2018, kojima ponavlja dosad iznesene navode, niti podneska od 27. rujna 2018. kojim se očitovao da dostavljena dokumentacija na ročištu nije relevantna pa se ne radi o obrazloženom podnesku, podneska od 29. ožujka 2019. kojim se izjašnjavao u odnosu na iskaze zz tužitelja a što isto nije bilo potrebno radi vođenja ove parnice. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 12. veljače 2023. budući da ne prileži spisu podnesak sa navedenim datumom. Stoga je tuženik odbijen sa preostalim parničnim troškom u iznosu od 25.690,38 EUR (108.214,43 EUR- 82.524,05 EUR), kao neosnovanim i odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu, 8. svibnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj.

2. tuženiku po ŽDO u Sisku